Radijski dijalog

Da verski sukobi ne podrazumevaju samo učešće dve suprotstavljene religije potvrdili su sledbenici islamskih muftija Pir Saifur Rehman-a i Munir Shakir-a u pograničnom delu između Pakistana i Afganistana. Naime, Mufti Munir Shakir, pakistanac, pokrenuo je sopstvenu radio stanicu preko koje je propagirao svoje tumačenje Kurana brojnim sledbenicima sa obe strane granice ali i opanjkavao suprotstavljena tumačenja drugih. Poznat po tome što je Kuran preveo sa arapskog na paštu jezik kojim se govori u Afganistanu, kao i po svojim tumačenjima braka i razvoda, najviše po tumačenju da je proizvodnja i preprodaja opijuma “halal” u Islamu i da je ne treba zabranjivati, muftija je izazvao bes druge strane, posebno muftije Pir Saifur Rehman-a, izbeglice iz Afganistana, koji je odlučio da pokrene “konkurentsku” radio stanicu ne bi li svom “verskom” protivniku uzvratio istom merom. Reč po reč, i kako to obično biva, dijalog preko radio talasa uskoro se pretvorio u opšte vređanje pa su vlasti proterale oba sveštenika i zabranili rad njihovim radio stanicama ne bi li sprečili eventualne sukobe njihovih pristalica.

U pravom malom ratu, sudeći po arsenalu koji je korišćen, koji je uskoro usledio kada su pristalice Shakir-a napale kuću Bacha Khan-a, sledbenika Rehman-a, na bojištu su, u dva navrata, ostala 24 mrtva (koga baš zanima – Rehman-ovih 19 i Shakir-ovih 5) i 14 povređenih. Uz dogovor sa lokalnim plemenskim savetima (Jirga) vlasti su zatražile da pripadnici Shakir-ove milicije polože oružje i povuku se iz regiona ili će uslediti “odlučna akcija”.

Buongiorno Italia

Iako proglašen za mentalno nesposobnog da bi mu bilo suđeno za apostasiju, Abdul Rahman je bio dovoljno priseban da brže bolje prihvati azil koji mu je ponudila država Italija.

Nakon što ga je u ponedeljak pustilo iz zatvora koliko sinoć je “doputovao” u Italiju. Nekako u isto vreme kada je i nedavno izabrani avganistanski Parlament, nakon celodnevne rasprave, zatražio da Abdul Rahman ostane u Avganistanu dok se parlamentarcima ne “objasni” ko, kako i zašto je Rahmana proglasio mentalno nesposobnim. Brojni poslanici iskoristili su raspravu u Parlamentu da, kao vid mešanja u unutrašnje poslove Avganistana, osude sve one zemlje koje su Abdul Rahmanu ponudile azil zbog “navodnog” progona na verskoj osnovi.

Nadam se da će se Abdul Rahman brzo privići na život u novoj sredini, naročito ako nađe sličnost između Rimskih ruina (na slici) i onih novijeg datuma iz Avganistana.

Kompromisno ludilo

Nakon što je suđenje zbog apostasije Abdul Rahmanu izazvalo buru negodovanja u zemljama koje pomažu “instalaciju” demokratije u islamskoj republici Avganistan Sud u Kabulu prihvatio je najavljeno kompromisno rešenje. Naime, u ponedeljak Abdul Rahman je pušten iz pritvora uz konsenzus sopstvene porodice koja ga je prijavila, Suda i državnog tužioca da se radi o osobi mentalno nepodesnoj za suđenje. Zbog pretnji koje su mu upućene poslednjih dana, kao i zbog javnih demonstarcija protivu njega na severu Avganistana, Abdul Rahman zatražio je od predstavnika Ujedinjenih Nacija u Avganistanu da mu obezbede azil u nekoj od zainteresovanih zemalja “slobodnog” sveta. Suđenje koje u potpunosti odražava namernu dvosmislenost Ustava “novog” Avganistana privedeno je kraju na “opšte zadovoljstvo” zainteresovanih strana. Institucije Afganistana pokazale su samilost prema “nižnjima duhom”, zapadni lideri odbranili ljudska prava, Abdul Rahman sačuvao živu glavu iako verovatno nikada više neće moći da bude sa svojom decom koja su sada i zvanično vlasništvo njegove “bivše” porodice.

Gola Mama Indija

Nekako u isto vreme kada i sukobi oko karikatura Proroka Muhameda u Indiji je gotovo neopaženo prošlo slično reagovanja konzervativne Hindu zajednice na sliku, svetski priznatog, 90-ogodišnjeg indijskog slikara Maqbool Fida Husain-a pod nazivom “Majka Indija” (Bharat Mata). Naime Maqbool Fida Husain je od ranije poznat po svojim prikazima golih Hindu Boginja (ova religija poznaje i poštuje preko 300 miliona božanstava!) te je za ortodoksne Hinduse nova slika, za koju tvrde da “vređa” Boginju Bharatmatu zaštitnicu Indije odnosno Hindu zajednice, praktično delo prestupnika u povratku. Otežavajuća okolnost za Maqbool Fida Husain-a je i to što je slikar daleke 1915. godine rođen u muslimanskoj porodici premda njegov život i rad nisu rukovođeni religijom u kojoj je rođen. Sama slika sa početnom cenom od $18,000, bila je namenjena prodaji na dobrotvornoj aukciji za pomoć postradalima u nedavnom zemljotresu koji je pogodio Kašmir. Nakon protesta ortodoksnih Hindu grupa slikar je odlučio da je povuče sa aukcije i istovremeno je uputio javno izvinjenje svima koji su se osetili uvređenima zbog njegovog prikaza “Majke Indije”. Ovo, slično kao i sa karikaturama Proroka, izvinjenje nije sprečilo radikalne Hinduiste da polovinom februara upadnu u galeriju Maqbool Fida Husain-a u Ahmedabad-u i potpuno je demoliraju. Brojne pretnje upućene su i samom autoru preko njegovog web sajta a anketa na sajtu u kojoj je učestvovalo nekih 600 posetilaca pokazala je da gotovo 70 procenata njih sliku smatra blasfemičnom.

Malobrojni glasovi indijskih modernista akt autora brane sa stanovišta slobode izražavanja i pravljenja jasne razlike između umetničke slobode i vulgarnosti, ali na žalost, u opštoj halabuci, ovi i ovakvi glasovi su jedva čujni. Jedva čujni su i glasovi onih koji podsećaju da je predstavljanje golih božanstava duboko ukorenjeno u tradicionalnoj arhitekturi i slikarstvu Hinduizma.

Sud u Indore-u kome je predata tužba protiv autora od strane Hindu aktivista odbio je da slučaj prepusti drugom, nepristrasnom, Sudu u Delhiju te je pre par dana izdat i nalog za hapšenje Maqbool Fida Husain-a i njegovo prinudno izvođenje pre Sud koji treba da odluči jeli prikaz gole Bharatmata-e sa ispisanim imenima indijskih država po njenom telu uvreda za stotine miliona Hindusa ili delo u duhu slobode umetničkog izražavanja i viđenja sveta sopstvenim očima.

Ostaje gorak utisak da napredni deo čovečanstva, uljuljkan pobedom ličnih sloboda na Zapadu, zaboravlja da sloboda jednom osvojena nije i za navek data već da se uvek i stalno mora iznova braniti.

Šerijatski inat

Dok Abdul Rahman još uvek očekuje presudu Suda u Kabulu jer se usudio da iz Islama pređe u Hrišćanstvo javno mnjenje, kako u Avganistanu tako i širom Sveta, pokazuje veliko interesovanje za njegov slučaj. Naravno povećano interesovanje za nije uvek i “dobronamerno”. Tako, recimo, većina onih koji žive u Avganistanu smatraju prirodnim da Abdul Rahman bude osuđen na smrt jer se usudio da učini nezamislivo – da i pored pripadnosti “najvernijoj i najboljoj” veri poveruje u Sveto Trojstvo. S’ druge strane brojni političari, posebno onih zemalja koje su 2001. godine donele “demokratiju” u talibanski Avganistan, našli su za shodno da preko Predsednika Avganistana, Hamida Karzaia, upute poruku da se verske slobode i osećanja moraju poštovati na svim stranama. Na žalost, iako je za danas zakazana i specijalna sednica Vlade povodom ovog suđenja, prema rečima Predsednika Karzaia i drugih zvaničnika Vlade – sudstvo je i u Avganistanu nezavisno od izvršne vlasti. Bezizlaznosti situacije doprinosi i činjenica da sudstvom Avganistana još uvek dominiraju verski konzervativci, te da i sam Ustav Avganistana s’ jedne strane garantuje ljudska prava i slobode, naravno, dok se ista ne kose sa šerijatskim pravom (sic!). Poslednji pokušaj da se iz ovog “nečasnog” procesa svi izvuku sa najmanjom mogućom štetom načinjen je krajem protekle nedelje. Sudija je postavio pitanje mentalnog zdravlja okrivljenog sa čim se složio i tužilac izražavajući sumnju da je Abdul Rahman mentalno sposoban da “razume” zašta je okrivljen. Ukoliko se sudija i tužilac “slože” oko poremećenog mentalnog stanja okrivljenog izlaz bi se mogao naći u činjenici da se šerijatsko pravo ne primenjuje na “klonule duhom”. Abdula Rahmana, koji je pred sudom izjavio da je spreman da “postrada” za svoju novu veru, u tom slučaju niko neće saslušati. Ipak radi se o ugroženom ponosu brojnih “zainteresovanih” strana …

Pederski grip

Samo jedan dan trebao je Rabinu Dejvidu Basri da otkrije do detalja ono što naučnici nisu mogli u prethodnih par godina. Nakon što je juče i zvanično objavljeno prisustvo virusa ptičijeg gripa H5N1 na Zapadnoj Obali revnosni rabin otkrio je Svetu uzrok ove opake bolesti. Ovaj “ugledni propovednik” Kabale (jevrejski misticizam), 7 dana pred opšte izbore u Izraelu, “oglasio” je političku levicu kao glavnog krivca za izbijanje epidemije, jer se zalaže za legalizaciju odnosa homoseksualaca. Dobri rabin nada se, javno, da će smrt hiljada kokošaka i ćurki na farmama širom Izraela uspeti da koliko toliko ublaži “opravdani Božiji gnev” izazvan porukama sa “levice”. Poruku “zabrinutog” Rabina pročitao je njegov sin te zato ostaje nejasno par stvari. Kako će smrt hiljada peradi ublažiti “Božiji gnev” ako one umiru od infekcije umesto da budu ritualno žrtvovane (što i sam Basri priznaje)? Budući da ljudi ptice ne dele na osnovu seksualnosti (ptica je ptica – bila muškog ili suprotnog pola!) kakve veze one imaju sa homoseksualnošću? Ili je možda dobri Rabin imao na umu ranije slučajeve “homoseksualnosti” kod ptica, uključujući i lešinarski par iz Izraela?

Nažalost, Boris Tadić, Vojislav Koštunica, Indira Radić, Slobodan Milošević (jedini opravdano) nisu bili dostupni za komentar. Rade Bulatović, Dragan Jočić i Vladika vranjski Pahomije, nakon što je prisustvo virusa H5N1 zabeleženo i u Srbiji, nisu za to optužili LDP i/ili bezbednosne i kriminalne strukture nama bliskih i dalekih država – ali evo im sada ideje – nije kasno, ima još vremena do izbora.

Čik ako smeš

Abdul Rahman (41), podanik islamske republike Avganistan odlučio se pre 16 godina da pređe iz Islama u Hrišćanstvo dok je u Pakistanu, kao medicinski radnik, pomagao izbeglicama iz svoje zemlje u okviru jedne od brojnih hrišćanskih organizacija. Prošlog meseca porodica, koja ga se odrekla i sa kojom je u sukobu oko starateljstva nad svoje dvoje dece, ga je prijavila vlastima u Kabulu kao konvertita. Abdul Rahman je uhapšen i izveden pred sud. Priznao je svoje “nedelo” i odbio “velikodušnu” ponudu tužioca Abdula Wasi-a da se u zamenu za izbegavanje smrtne kazne “povrati” na Islam. Sudija u procesu, a ne zaboravite da se radi o islamskoj republici u kojoj pravdu dele verski zvaničnici, “nedelo” Abdul Rahman-a opisao je kao napad na Islam. Konačna presuda još nije doneta ali u skladu sa konzervativnim tumačenjem šerijatskog prava, na komepočiva Ustav Avganistana, izgledno je da neće biti povoljna po okrivljenog.

Nakon “gužve” oko objavljivanja karikatura Proroka Muhameda, sveprisutnog poziva na versku toleranciju i uzajamno uvažavanje svačijih verskih sloboda i prava čini se da poruka ovog slučaja iz Avganistana ne ide u prilog “odbrani” Islama. Ako, s’ pravom (mada ne i opravdano), tumači Kurana mogu tražiti da se “kazne” oni koji “ismevaju” Proroka i da se zaštite verska ubeđenja “milijardu” Muslimana, šta im onda daje za pravo da oduzmu život nekome ko se dobrovoljno odrekao Islama. Kako sada braniti stav da je Islam “religija mira i ljubavi” ako je ista ta religija prihvata kao normu ubistvo onih koji ne žele da je prihvate iz ovih ili onih razloga, ako se javno prihvata da je pitanje islamske vere stvar ucene oko toga hoćete li nekome “dosuditi” život ili smrt?

Slika Proroka X

Nakon što je preživeo fašizam, Nacizam i Staljinizam, Svet je sada suočen sa novom globalnom pretnjom – Islamizmom.
Mi, pisci, novinari, intelektualci, pozivamo na otpor religioznom totalitarizmu i zalažemo se za popularisanje slobode, jednakih mogućnosti i skeularnih vrednosti za sve.
Nedavni događaji, izazvani objavljivanjem crteža proroka Muhameda u evropskoj štampi, razotkrili su neophodnost borbe za navedene univerzalne vrednosti.
U ovoj borbi pobeda neće biti izvojevana oružjem, već na polju ideologije.
Ne prisustvujemo sukobu civilizacija niti o suprotnostima između Zapada i Istoka, već globalnom okršaju demokrata i teokrata.
Kao sve totalitarne ideologije, Islamizam je odnegovan na strahu u frustraciji.
Propovednici mržnje poigravaju se ovim osećanjima ne bi li izgradili snage kojima bi nametnuli svet u kome će vladati nejednakost a sloboda biti skršena.
Javno kažemo, jasno i glasno – ništa, čak ni očaj, ne opravdava izbor tame, totalitarizma i mržnje.
Islamizam je reakcionarna ideologija koja ubija jednakost, slobodu i sekularizam gde god je prisutna.
njegova pobeda (Islamizma o.a.) može samo stvoriti Svet pun nepravde i ugnjetavanja – muškarca nad ženom, fundamentalista nad ostalima.
Nasuprot njemu (Islamizmu o.a.), moraju se omogućiti univerzalna prava za ugnjetene i žrtve nejednakosti.
Odbijamo “kulturni relativizam” koji nameće shvatanje da su muškarci i žene muslimanske kulture uskraćeni za pravo na jednakost, slobodu i sekularizam u ime poštovanja pojedinih kultura i tradicija.
Odbijamo da se odreknemo svog kritičkog duha iz straha da budemo optuženi za “Islamofobiju” – iskrivljeno shvatanje koje kritiku Islama kao religije proglašava za žigosanje Islamskih vernika.
Stajemo u odbranu univerzalnosti slobode izražavanja, tako da kritički duh može obitavati na svakom kontinentu, naprotiv svakog zlostavljanja i dogme.
Apelujemo na demokrate i one slobodnog duha u svakoj zemlji da učinimo naše doba dobom svetlosti a ne tame.

Ovo je prevod pisma koje su Ayaan Hirsi Ali, Chahla Chafiq, Caroline Fourest, Bernard-Henri Levy, Irshad Manji, Mehdi Mozaffari, Maryam Namazie, Taslima Nasreen, Salman Rushdie, Antoine Sfeir, Philippe Val i Ibn Warraq javnosti uputili sa stranica francuskog nedeljnika “Charlie Hebdo”.