Jedan je 007

Neimenovanom kaskaderu pošlo je za rukom da sa legendarnim Bondovim automobilom – Aston Martin DBSsleti u jezero Garda na putu ka mestu snimanja novog filma u Bond serijalu – “Quantum of Solace”. Jaka kiša i uzan put pokraj italijanskog jezera Garda, bar po mišljenju brojnih obožavatelja serijala o naj-naj britanskom tajnom agentu, nisu dovoljno opravdanje za uništavanje trenutno jedinog dostupnog Aston Martin DBS modela.

Mango, Kivi, Zara i Banana

U jednoj državi na brdovitom Balkanu živeli su zajedno Mango, Kivi, Zara i Banana. Isith su godina svi tamo stigli, isti im je bio generalni distributer (ovo više onako poetski premda nije daleko od istine), isto su im tekli trgovački dani, na iste (ohoho) profite svi su se svikli i svima je zapretila radikalska neman u jednom danu. “Mala” sestričina jednog Funkcionera prva je primetila radikalsku neman koja se razjapljenih čeljusti i zažarenih očiju, besprizorna i strašna kao pojava, ustremila na ono najsvetije u maloj, takorekuć majušnoj državici, silom prilika smeštenoj na brdovitom Balkanu – “iskustvu šopinga u Zari i Mangu”. Uplašena za budućnost svoje zemlje, još više da bi mogla ostati uskraćena za bezbrižna tinejdžerska popodneva provedena u lakomislenom trošenju novca svojih roditelja na krpice i lutkice, nabavljane po evropskim a prodavane po srpskim cenama, mala sestričina odlučila je da se uprkos strogim porodičnim pravilima glede nepotizma za pomoć obrati svom voljenom ujaku … ostatak priče znate … Ujko je pred milionima hiljada svojih simpatizera svečano obećao kako će u zemlji na brdovitom Balkanu Zara i Mango “na vjeki vjekov” prodavati krpice i lutkice (po najvišim cenama u Evropi), zarekao se kako će svi tinejdžeri (i oni koji se tako osećaju pa imali pravo glasa ili ne) i dalje bezbrižno moći da spavaju i sanjaju slatke “šoperske” snove.

Nama ostalima, koji nismo te sreće da budemo ujkine mezimice, ostaje da biramo – da sisamo kiseli kivi il’ da se “prebačimo” na banane. Ja lično biram bananu – bar će mi biti jasno što nakon svakih izbora imam osećaj da sam ispao majmun!

Gotovo – nema više Veličković bloga!

Umesto da ovaj 601. jubilarni članak bude posvećen nekim važnijim temama prinuđen sam da nakon 5 godina postojanja najavim gašenje Veličković::blog-a.

Kako, zašto?

Otpisao mi Sale nacionale na onaj benigni post o “kreativnim” porukama na ruskim glasačkim listićima:

(c) Sale

Takodje, ja razumem da ti primas kintu od Amera jer radi(s/o) za njih, svako treba da hrani svoju porodicu, i da to podrazumeva da jednostrano gledas na politicke prilike u Srbiji i Svetu. Samo me zanima da li ti u to stvarno verujes?

Razmišljao sam se da obrišem ovaj Saletov komentar jer u njemu ON na jednostavan način, kao od šale, otkriva javnosti sve moje devijantne sklonosti ka zapadnoj kulturi i demokratiji, kao i “poslovne odnose” sa Amerima!!! Iz razmišljanja “obrisati – ne obrisati” trgnuo me poziv “moje veze” iz Vošingtona, kaže XXX,

“Bratislaue, vot iz Sale-nejšnale radila na tvoj veblog? MI ovako više ne može raditi sa tebe! MI tebe mora irejz sa pablik pej-rol sad kad cela vrld zna istina o tebe nama ne trebala tvoji srvisis – mi tebe ne slala marke, funte, dolari nou mor …” (ostatak razgovora je više ulizivanje i moljakanje privatne prirode pa ga i ne prenosim).

Stranicu na ovom blogu na kojoj su svi detalji moje saradnje sa “Amerima” sam, prema menjualu, kodirao potpuno neutralnim naslovom “O autoru” – čisto da nekome (prevashodno srpske strane) ne bi palo na pamet da je otvori u potrazi za informacijama o meni a da s’ druge strane ispoštujem obavezu prema “javnosti u radu” američkih “službenika” u rasejanju. Da bi neko uopšte i došao do te stranice preko pretraživača morao je da za pretragu koristi kriptične izraze poput “Veličković blog” i “Bratislav Veličković”. Čak sam išao toliko daleko da sam sve stranice pisao latinicom kako bi potencijalnim srpskim “istraživačima” otežao dešifriranje teksta, “kačio” slične stranice gde god sam stigao, na tuđim blogovima sam se istim tim kriptičnim izarazima potpisivao u komentarima kako bi pretrage vratile više rezultata – uzalud! U svom oholom i prepotentnom odnosu prema srpskom, a Boga mi i ruskom, narodu zaboravio sam na nepatvorenu srpsku karakterologiju koja svoj puni potencijal iskazuje kod pojedinaca kao što je Sale-nacionale!

RAZOTKRIVEN SAM – GOTOVO – NEMA VIŠE !!!

Eto Sale, ako ti je cilj bio da mene i moju porodicu ostaviš bez “najznačajnijeg” izvora prihoda – uspeo si u tome. Ako ti je cilj bio da iz srpske blogosfere ukloniš ovaj blog prepun baljezgarija o pravu na izbor, svakovrsnoj ravnopravnosti i jednakosti svih i za svakoga – i u tome si uspeo. Iako sam ovih dana u gužvi oko gašenja bloga (koji je tvojim lucidnim otkrovenjem izgubio svoj smisao) i nalaženja novog finansijera ipak često razmišljam o tome kako si TI Sale, svojom genetski usađenom srpskom pronicljivošću i upornošću, uspeo da razotkriješ sve moje tajne. A nije da se nisam potrudio da ispoštujem sve preporuke iz “Srbijan Spaj Menjual” (podsetnik – javi “našima” da menjual treba da se izmeni ako hoće da pričaju sa tobom).

P.S. Sale ako već koristiš latinicu u komunikaciji moram da ti skrenem pažnju da u mojoj kopiji “Регулироват сербски шпијонов”, koju sam pre par dana dobio od potencijalnog poslodavca, postoji i poglavlje “Defamacija protivnika” (Враждебное Шельмование). U njemu se između ostalog, kao jedan od uspešnih metoda pominje i eliminaciju protivnika po osnovu korišćenja “nepravovernog” alfabeta ili pak stranih izraza – ovo čisto pišem tebe radi – da ne bude sutra, kad neki “mladi međed” krene da te pljuje što si pisao latinicom, “nisam znao, niko mi nije rekao!”

Podsetnik za izbore

U susret očekivanoj odluci novo-starog predsednika Republike Srbije o raspisivanju parlamentarnih izbora za 11. maj ove godine možda nije zgoreg pogledati kako su ruski birači na nedavno održanim predsedničkim izborima iskazali “kreativni prezir” prema “Putinovoj demokratiji” …

Iako se na jednom od listića likom i imenom pojavljuje Putinova “tajna ljubav” – pudlica Koni, koja je na ovom blog-u ranije već spominjana, moj favorit je svakako nepoznati glasač koji je listić sa “odabranim kandidatima” posudio svom papagaju kao i “originalna” poruka – “Make erection, not election”.

Svakako ne propustite priliku da se zabavite i malo podsetite kako ćirilice, tako i ruskog jezika – trebaće vam itekako u godinama koje dolaze!

Najpoštovaniji

CNN Money je nedavno objavio svoju listu kompanija na svetskom i američkom tržištu čije rezultate poslovni ljudi u Americi najviše cene. Na prvom mestu je kompanija Apple. Od “džinova” novih tehnologija na listi naj-20 su još samo Google (4.), Microsoft (17.) i Cisco Systems (19.) .

Zanimljivo je da se u 10 kompanija sa “najviše razloga za zavist” našla samo jedna međunarodna korporacija čije je sedište izvan Sjedinjenih Američkih Država – japanska Toyota Motor na 5. mestu dok se na listi naj-20 kompanija u Svetu Toyota našla na zavidnom 3. mestu iza Apple-a i konglomerata Berkshire Hathaway-a na čijem je čelu Warren Buffett.

Pogodi gde sam

Mapa država koje su priznale Kosovo

Ako ste pomislili da na ovoj mapi Sveta treba da pronađete kakvu zagonetnu državu – prevarili ste se. Radi se o karti koja se po prilici dopunjuje a pokazuje države koje su do sada priznale (plava boja), odnosno one koje su započele proceduru ili nameravaju da priznaju (žuta boja) Kosovo kao državu. Prema aktuelnim podacima, Kosovo je do sada dobilo priznanje 25 država, 5 je pokrenulo postupak za priznavanje a očekuje se da u najskorije vreme to isto učini još 26 država od ukupno 221 države-članice Ujedinjenih Nacija (“trenutno” aktuelnu mapu uvek možete pogledati na prezentaciji Kosovo vam zahvaljuje).

Kada se sve sabere i oduzme čini se da je tvrdnja Hašima Tačija, kosovskog premijera, o 100 država koje “jedva čekaju” da priznaju novonastalu državu, data prilikom proglašenja nezavisnost, bila “suviše” optimistična. Uostalom, da bi neka država stekla međunarodni legitimitet nije dovoljno samo puko priznanje drugih država – najbolja potvrda legitimiteta je, konačno, puno članstvo u Ujedinjenim Nacijama a put do njega je, bar što se Kosova tiče, za sada “nemoguća misija”. Naime da bi neka država postala članica Ujedinjenih Nacija potrebno je da prođe par ustaljenih koraka.

Potrebno je da ovlašćeni zvaničnik nove države pošalje formalno pismo u kome će zatražiti članstvo u UN (ako imate svoju državu, adresa je Ban Ki-moon, Secretary-General, The United Nations, First Ave. at 46th St., New York, NY 10017, U.S.A.). Primer jedne uspešne prijave za članstvo, konkretno crnogorske, možete pogledati ovde. Ovo je prvi i ujedno i najlakši korak ka punpravnom članstvu u međunarodnoj zajednici sve posle toga može se podvesti pod “trnoviti put”. Sledeća stepenica (za Kosovo trenutno nepremostiva) je Savet Bezbednosti kome Generalni Sekretar UN podnosi primljenu molbu ne bi li SB Skupštini UN dao predlog da na dnevni red neke od sednica stavi izjašnjavanje o prijemu nove članice. Na kraju priče, potrebno je da Skupština UN,Nezavisni Malteški Red održava diplomatske odnose sa više od 100 država i od 1994. godine ima status posmatrača u Ujedinjenim Nacijama iako se “suverenost” ove zajednice prostire tek nad nekoliko zgrada u Rimu.

Loš dan za Microsoft

Danas Microsoft i zvanično predstavlja novu liniju proizvoda (Win Server 2008, SQL Server 2008, i Visual Studio 2008) koji bi trebalo da kompaniji iz Redmonda zaleče rane nastale lošom tržišnom pozicijom Vista operativnog sistema kao i da joj učvrste položaj na respektivnim tržištima. Evropska komisija očito nije imala sluha za “slavljeničku” atmosferu u Virdžiniji pa je danas donela odluku o visini kazne koju Microsoft treba da plati zbog nepoštovanja odluka komisije iz 2004. godine o načinu na koji kompanija “prodaje” svoje znanje. Iznos danas dosuđene kazne je 1,35 milijardi američkih dolara, čime se ukupna kazna, računajući i prethodne, koju Microsoft treba da plati popela na “fantastičnih” 2,3 milijarde američkih dolara i najveća je do sada pojedinačna izrečena kazna na tržištu Unije.

S’ druge strane Atlantika, pronalazač iz Gvatemale Karlos Armando Amado (Carlos Armando Amado) koji je na suđenju sa porotom već dobio spor oko povrede svog patenta u Microsoft Office paketu očekuje konačnu odluku o iznosu naknade štete koji će mu biti isplaćen za svaku prodatu kopiju Office paketa. Pošto od početka suđenja niko nije sporio postojanje povrede patenta “koplja se lome” oko iznosa od 4 (dosudila porota) ili 12 američkih centa (odluka po žalbi oštećenog) što je još uvek daleko manje od traženog iznosa od 2 američka dolara.