Jebala ve kultura

Današnji Blic daje prikaz rezultata istraživanja “Kulturne potrebe, navike i ukus građana Srbije i Makedonije” Mr Predraga Cvetičanina, sociologa umetnosti i kulture, asistenta na Filozofskom fakultetu u Nišu. Istraživanje je rađeno krajem 2005. godine a rezultati po prvi put predstavljeni na 4. Međunarodnoj konferenciji istraživanja kulturne politike održanoj jula 2006. godine u Beču.

U Srbiji 60 odsto ljudi voli Cecu Ražnatović, a više od 40 odsto ne znaju čime se bave ili ko su uopšte “Partibrejkersi”. Više od trećine ne zna da navede ime omiljenog pisca, a dve trećine ne zna nijednog jedinog slikara. Čak 13,5 odsto ljudi nema nijednu knjigu u kući, dok još četvrtina ispitanih poseduje svega do 25 knjiga.
Cvetičanin tvrdi da Srbijom vlada “ukus predgrađa” i u bukvalnom i u metaforičnom smislu.
– Bukvalno, reč je o drugoj i trećoj generaciji doseljenika sa sela u grad, koji najčešće žive u predgrađima. Oni vole turbo folk, TV sapunice, strane akcione filmove, trač magazine. Metaforično rečeno, oni su još u “predgrađu ukusa”, jer nisu stigli do urbanog, već do rurbanog – objašnjava mr Cvetičanin.
Ako se ovome pridoda još četvrtina publike sa folklornim ukusom (23 odsto ispitanika voli izvornu i novokomponovanu muziku, porodične serije, domaće komedije), dobija se 60 odsto stanovništva okrenutog lokalnim kulturnim vrednostima, nasuprot globalnim i urbanim trendovima.
Polovina ljudi zadovoljava kulturne potrebe gledanjem televizije i praćenjem sportskih događaja.
Ispitivanje kulturnih navika pokazalo je da više od dve trećine učesnika nije u poslednjih 12 meseci nijednom posetilo pozorište ili muzej. Cvetičanin tvrdi da nema mesta panici kulturnih dušebrižnika.
– Još gore je u okolnim zemljama! Ali, ljude ne treba nasilno edukovati da prate kulturne programe, već ponuditi mogućnost izbora. Mnogo je efikasnije širiti im vidike putem medija, ili im davati subvencionirane ulaznice za pozorište – smatra Cvetičanin.
“Odsutnih” iz kulture, odnosno onih koje ne interesuju sadržaji zvanične kulture ima više od polovine, a to je oko četiri miliona ljudi u Srbiji.
– Oni pripadaju paralelnom kulturnom svetu. Svoje kulturne potrebe zadovoljavaju putem televizije, u kafanama, na porodičnim slavljima. Nije im bitno ko je Mikelanđelo, nego je važno da znaju, recimo, što više narodnih pesama – zaključuje Cvetičanin.
U svetu ovakva istraživanja naručuju ministarstva kulture, koja na osnovu njih utvrđuju strategiju kulturne politike. Kod nas je situacije potpuno suprotna!
– Nadam se da će istraživanje biti od koristi našem Ministarstvu kulture – kratko komentariše Cvetičanin, čije je istraživanje štampao niški Odbor za građansku inicijativu, zahvaljujući podršci Evropske kulturne fondacije iz Holandije!

Početkom ove godine niška neprofitna organizacija Odbor za građanske inicijative izdala je knjigu “Kulturne potrebe, navike i ukus građana Srbije i Makedonije“, na osnovu istraživanja javnog mnjenja na uzorku od 1364 ispitanika u Srbiji i 896 u Makedoniji koja predstavlja detaljno dokumentovan pregled kulturne participacije građana Srbije i Makedonije u svim njenim aspektima – u domenu kulturne produkcije i kulturne potrošnje u javnoj i privatnoj sferi. Slično istraživanje – “Kulturne potrebne, navike i ukus građana Srbije” – Mr Predrag Cvetičanin uradio je i u periodu od novembra 2001. do novembra 2002. godine na uzorku od 1,600 ispitanika u Beogradu, Nišu, Pirotu i Babušnici pod pokroviteljstvom Umetničkog saveta Švajcarske – Pro Helvetia.

Jel’ vam fali Internet

Dok s’ jedne strane odmorom osvežen Blogowski frustraciju mrtvim morem na poslovnom planu leči sprdanjem na temu fensi ponašanja (većinskog dela) blog zajednice ozbiljni ljudi sa Univerziteta u Tel Avivu upozoravaju kako je zavisnost od Interneta jednako opasna kao i drugi ekstremni poremećaji zavisnosti poput kockanja, piromanije i kleptomanije. Rezultate istraživanja stručnjaka za bolesti zavisnosti Medicinskog fakulteta u Tel Avivu predstavio je psihijatar Dr Pinhas Dannon. Prema njegovim tvrdnjama od Internet zavisnosti, patološko stanje koje se manifestuje uznemirenošću i snažnom depresijom, boluje približno 10 procenata korisnika mreže svih mreža. Ovaj poremećaj stanja duha u modernoj psihijatriji klasifikovan je kao opsesivno kopmulsivan a rezultat je snažna potreba da se pojedinac posveti ritualnom ponašanju i odgovarajućem načinu razmišljanja. Slično opsesiji čistih ruku i stalno prisutnoj potrebi da se iste peru u ovom se slučaju radi o opsesiji surfanjem i potrebi da se stalno bude online.

U borbi protiv ove nove pošasti modernog doba Dr Dannon posebno ističe ulogu školskih psihologa i psihijatara koji bi trebalo da budu obučeni da na vreme prepoznaju i suoče se sa Internet zavisnošću. Ovo posebno u svetlu podatka da su najčešće žrtve Internet zavisnosti upravo deca školskog uzrasta a u stopu ih slede usamljeni pojedinci, podjednako žene i muškarci, u 50-im godinama. Zajedničko za obe vodeće grupe zavisnika bili su problemi u dijagnostifikovanju zavisnosti kao i raznolikost ispoljenih simptoma. U zaključku istraživanja naučnici sa Univerziteta u Tel Avivu predložili su promenu pristupa u klasifikaciji i lečenju Internet zavisnosti jer, kako kaže Dr Dannon, “zavisnost od Interneta ne manifestuje se samo kao običan podsticaj već pre kao duboko usađena žudnja” i kao takva zahteva lečenje slično onome koje se primenjuje kod drugih ekstremnih i opasnih zavisnosti.

Sad ne bih ni ja da vas previše plašim ali ako primetite promene u svom ponašanju poput nesanice, nervoze kad niste na mreži, nedostatka komunikacije (verbalne ne elektronske) i kontakta (fizičkog ne preko IM) sa svojim bližnjima, dobro razmislite – možda je došlo vreme da se i vi obratite za pomoć kakvom stručnjaku medicinske provenijencije! Ako niste baš sigurni da je vaš slučaj za psihijatra pročitajte članak na Addiction Info – možda se prepoznate!

“Pederska” bomba

Da je stvarnost maštovitija od fantazija potvrđuje nedavno otkriće međunarodne nevladina organizacija The Sunshine Project koja se bavi “nadzorom” istraživanja i razvoja novih bioloških tehnologija i oružja. Po osnovu američke verzije Zakona o dostupnosti informacija organizacija je nedavno došla u posed dokumenata koji potvrđuju kako je Ministarstvo odbrane SAD pre 13 godina dobilo predlog za razvoj “pederske bombe” – hemijskog oružja “napakovanog” hormonima koje bi neprijateljske vojnike od ratnika pretvorilo u ljubavnike, a uz dodatak jakih afrodizijaka, i željne istospolnog seksa (pri čemu sopstvene vojnike obavezno držite što dalje od linije fronta). Predlog za razvoj ovog kreativno osmišljenog oružja potekao je 1994. godine iz hemijske laboratorije američkih vazdušnih snaga u vojnoj bazi Rajt Paterson (Dejton, Ohajo). Pre nego što je ideja, sa predloženim budžetom od 7.5 miliona američkih dolara, napuštena laboratorija je predložila još neka “neuspela” nesmrtonosna oružja poput bio-bombe koja bi kod protivničkih boraca dovela do stvaranja i nekontrolisanog oslobađanja stomačnih gasova “radi lakše identifikacije na bojištu” a koja se jel’ te nikako ne bi smela koristiti u uslovima borbe prsa u prsa.

Za zaboravne u pomenutoj vojnoj bazi, iz koje je godinu dana ranije potekao predlog za razvoj “pederske bombe”, balkanske ratne poglavice su nakon tri nedelje pregovora “nenadano” okončale ratne sukobe na teritoriji bivše SFRJ. Da li su prvi “nezvanični” primerci “pederske bombe” testirani na “balkanskim kasapima” kako bi iste privoleli miru ostaje u domenu špekulacije ali činjenica da su pregovori “prelomljeni” i okončani “preko noći” ostavlja dovoljno prostora za one koji ne veruju u slučajnosti …

Stari Rim

Dosadilo vam je čekanje u redovima za vize da bi ste bar na kratko otišli iz Srbije i upoznali kulturno nasleđe Sveta? Kad dočekate vizu i stignete na odredište problem postaju nesnosne vrućine i hiljade turista koji kao i vi, u istom trenutku, žele da vide ostatke starih civilizacija i sve to propisno zabeleže kamerama i foto-aparatima? U krajnjem slučaju možda ste prezasićeni upotrebom sopstvene mašte u “oživljavanju” ruševina Rima da bi ste pojmili kakav je nekada bio … e pa vašim mukama je došao kraj!

Rome Reborn 1.0 je zajednički projekat Instituta za napredne tehnologije Virdžinija Univerziteta, UCLA, i milanske Politehnike koji autori označavaju kao “najveću i najkompletniju simulaciju istorijskog izgleda grada ikada napravljenu”. Nudi vam se virtuelni obilazak starog Rima, uključujući Koloseum, Forum i baziliku Maksentius, i sve to u “punom sjaju” ili bar onako kako se pretpostavlja da je izgledalo 320 godine nove ere.

Jel’ vam se spava?

Profesor molekularne biologije i biotehnologije Piter Pajper, stručnjak za starenje sa Univerziteta u Šefildu, radi na istraživanju uticaja konzervansa E211 (natrijum benzoat) na ljudski organizam još od 1999. godine kada su upravo njegova ispitivanja pokrenula pitanje o kancerogenom uticaju ovog aditiva. Ispitivanja koja je sprovela Svetska Zdravstvena Organizacija (WHO), sa tada dostupnom tehnologijom, “oslobodila” su natrijum benzoat a brojne nacionalne agencije za standarde u prehrambenoj industriji dozvolile su njegovu upotrebu u napitcima poput Koka-kole, Pepsija i drugim gaziranim osvežavajućim napicima.

Ovih dana intervju Profesora Pajpera dat britanskom Indipendentu ponovo je izazvao pravu buru. Prema tvrdnjama Profesora Pajpera E211 (natrijum benzoat) štetno deluje na mitohondrije DNA ljudskog organizma do te mere da može u potpunosti da deaktivira ćelije. Mitohondrije koriste kiseonik da bi ljudskom organizmu obezbedile potrebnu energiju a njihova disfunkcionalnost se danas povezuje sa bolestima poput Parkinsonove kao i sa samim procesom starenja. Profesor Pajper upozorava roditelje da povedu računa prilikom kupovine gaziranih napitaka deci koji sadrže sporni konzervans i dodaje kako su njegova “najveća briga deca koja piju velike količine gaziranih pića”.

Pusti pamet – štedi pare

Istraživanje Centra za ljudske resurse državnog Univerziteta u Ohaju sprovedeno uz učešće 7,403 amerikanca nije uspelo da uspostvi vezu između natprosečne inteligencije i ličnog bogatstva. Prema rečima Džoa Zagorskog “Ljudi ne postaju bogati samo zato što su pametni”, uz napomenu da “oni sa natprosečnom inteligencijom ne štede kao drugi manje nadareni”. Za utehu inteligentnima može da posluži podatak iz istraživanja da su njihove zarade, u istim uslovima i za iste poslove, veće nego kod ostatka populacije.

Ma š’a mi reče!

Ako ste jedan od miliona koji ne mogu bez prve jutarnje kafe (a Boga mi i cigarete!) pod izgovorom da je to najbolji način da se pokrenete i oživite – razmislite ponovo! Sudeći po istraživanju profesora Pitera Rodžersa sa Univerziteta u Bristolu koji se upotrebom kafeina u ishrani profesionalno bavi sa stanovišta biološke psihologije uticaj jutarnje kafe na “buđenje” organizma pre se može pripisati stvaranju zavisnosti nego magiji kafeinskih napitaka. Rušeći mit ustaljen kod miliona ljudi Profesor Rodžers tvrdi da je osećaj kako “jutarnja kafa naglo pokreće iz sna” ustvari posledica postojanja kafeinske zavisnosti i pada nivoa kafeina tokom noćnog sna – prva jutarnja kafa ili čaj zapravo ponovo uspostavljaju “normalan” nivo kafeina u organizmu zavisnika i stvaraju osećaj zadovoljstva usled “nastavljanja navike”. Rezultati istraživanja, prezentovanog juče na godišnjoj konfrenciji British Nutrition Foundation (Britanska Dijetetska Fondacija), pokazuju da se tokom sna smanjuje količina kafeina u organizmu uz opadanje budnosti, raspoloženja i radne sposobnosti – konzumiranje jutarnje doze kafeina samo obrće ovaj efekat ali ne podiže nivoe budnosti, raspoloženja i radne sposobnosti iznad vrednosti zabeleženih kod onih koji kafein ne koriste. S’ druge strane Profesor Rodžers objašnjava kako je istraživanje pokazalo da se kod onih koji po prvi put piju neki kafeinski napitak ili na duže vreme prekinu sa upotrebom kafeina javlja efekat “dizanja” koji nažalost traje vrlo kratko.

“Ljudi koji redovno piju čaj ili kafu imaju osećaj kako ih napitak “podiže” i to je razlog zašto koriste napitke za koje veruju da ih poreću. To je osobina koju ljudi vide kao prednost upotrebe kafeina i šteta je što to možda nije istina. Istraživanje pokazuje da je jedina posledica redovnog konzumiranja stvaranje zavisnosti organizma.