Radikali su glupi jel’ da?

Radikali su glupi - jel da?

Prateći statistike ovog bloga zbog B92 VIP efekta primetio sam i dosta poseta sa foruma Nataše Miljković, novinarke RTS, preusmerenih na zapis o reklamnoj kampanji “Kosovo je Srbija”. Konkretno, radi se o diskusiji posvećenoj emisiji “Kosovo: grešna ljubav?” (Real media, 93Mb) emitovanoj 26. novembra 2007. godine na I programu nacionalnog servisa, u kojoj se kao učesnici pojavljuju dr Miljenko Dereta, Nadežda Milenković, Petar Petković, Dušan Savić, Katarina Radivojević i Vanja Bulić. Među mnoštvom diskusija posvećenih kako emisiji tako i predlozima za “konačno rešenje problema neprofitnih (nevladinih, treći sektor o.a.) organizacija” u Srbiji našla se i jedna preporuka, ni manje ni više, urednika foruma za moj zapis na temu kampanje “Kosovo je Srbija”. Odmah zatim sledi i komentar korisnika sa nadimkom In$anE koji se nalazi na priloženoj slici sa sve insigniama političkog opredeljenja dotičnog.

Sad nemam ja ništa protiv da me “linkuju” sa drugih prezentacija, nemam štete a i raste mi “rejting”. S’ druge strane smeta mi kad neko em pročita zapis, em ga pohvali, em ispadne “glup u društvu” i ne primeti da u zapisu stoji ocena kampanje u smislu “odbrana nedobranjivog” što se u potpunosti kosi sa njegovim političkim načelima.

Ovakvo “interesovanje” za moje pisanije ponukalo me je da malo “prošaram” kroz forum, e ne bih li se kako edukovao i o načinu razmišljanja one druge strane. Toplo vam preporučujem da učinite isto, ako ni zbog čega drugog, a ono da bi sledeći put kad slučajno prebacite na program nacionalnog servisa na kome se emituje emisija Nataše Miljković, instinktivno promenite kanal. Na forumu zvanične prezentacije novinarke kojom se “evropsko lice Srbije” ponosi i čiju platu, kroz račune za struju, prikuplja većina građana ove zemlje, protivno pravilima sopstvenog foruma, uz blagoslov i orno učešće momka koga je “odabrala” za urednika, ne da se širi netolerancija usmerena ka Drukčijem – jednostavno zaudara!

Tri ti guram, dva ti vadim – čik pogodi šta ti radim!

U Srbiji vreme stoji
Koliko god da je sati na tvom časovniku u Srbiji vreme stoji pa stoji!

Odmah da ti kažem – stvarno mi dođe da pokupim ženu i decu pa da odemo u kakav Sudan, Avganistan, (samo severni) Irak – ma u tri lepe pičke**** materine samo da više ne gledam ovu srbsku stoku koja mi otima glas, uništava život i odlaže budućnost dece – na svakom koraku – kad god mogu a može im se!

Pa jebote kome smetaju Vesna Rakić-Vodinelić, Mirko Đorđević, Teofil Pančić, Peca Luković kao učesnici na promociji jedne benigne radio emisije poput Peščanika dve Svetlane? Kome smeta drugo, suprotno i različito? Alo bre(!) Šumadinci i Šumadinke, koji su, a jesu, kurac ovi ljudi koji sebi daju za pravo da govore u ime svih nas?

Zvali to Veljićizmom, Šešeljizmom il’ fašizmom na isto mu izađe – to je ogledalo Srbije – prosta većina, u svakom smislu! Kicoši, đilkoši, polusvet vladaju (i vladaće Amen!) – rurbanisti u Vladi, strankama i Skupštini, rurbalci na ulicama! Svejedno je – vlast ili opozicija, vernik il’ nevernik, veliki ili mali, debeli il’ mršavi – samo da je Srbin i srbskoga roda. Mnogo me zabole što G17 muku muči s’ istaknutim članom zbog, navodno, nehumanog odnosa prema psima – nek’ psi lutalice glasaju za njih. Dok DS sve svoje potencijale gura u potragu za sigurnim glasovima Predcednika Tadića a Boris Lepi i Naivni brani slobodu govora i dalje (slatko) sede u vlasti s’ Velja dok njegovi po Srbiji zavode teror ustavnosrbske većine koja se s’ lakoćom probija kroz prijateljski nastrojene kordone žandarmerije!

Jer posle Aranđelovca – dva puta Srbine brate – šta je sledeće? Da pustim glasno rani Violent Femmes pa da mi komšiluk provali u kuću, veže za stolicu i natera da slušam Indiru i Seja Kalača – “Kosovo bre visi u vazduhu , srce i duša Svbije, a ti slušaš ove raščupane narkomane, đubre jedno endžioovosko, antisrbski i antiustavno nastrojeno!” Još da mi za kaznu odseku uši, svežu i nakače na motku pa da njima posle u srbsko-kosovskom zanosu vitlaju ulicama “prestonice što negda beše” dok ekstatična masa povicima odobrava i daje nepatvorenu podršku …

E pa ne dam bre! Neću – nisam ni do sada!

I vuk sit i ovce na broju

Preneseno, naravno, premda je tema mnogo ozbiljnija od narodne poslovice. Naime, Viši Sud u Katifu (Qatif) u Saudijskoj Arabiji, odlučujući po žalbi advokata 19-ogodišnje Saudijke “zbog presude preblage za okrivljene i preoštre za žrtvu” povećao joj je prethodno izrečenu kaznu sa 90 na 200 udaraca bičem i na sve to dodao još šest meseci boravka u zatvoru, između ostalog, zato što je, po tvrđenju Sudija, “koristila masovne medije kako bi se izborila za povoljniju odluku u žalbenom postupku”. Paradoksalno – ovako oštro povećanje kazne odnosi se zapravo na žrtvu iz prethodno održanog suđenja za grupno silovanje.

Pre 18 meseci, tada 18-ogodišnja, Saudijka, pripadnica manjinskih Šiita, izvučena je nasilno iz automobila u Katifu i silovana 14 puta od strane grupe koju je sačinjavalo sedam muškaraca, pripadnika većinskih Sunita. Muškarac iz čijeg je automobila nesrećna devojka “oteta” pokušao je da joj pomogne ali je i sam teško pretučen. Tokom prvog suđenja, četvorica od sedmorica optuženih oglašeni su krivima i osuđeni na kazne zatvora u rasponu od 10 meseci do 5 godina i na, kao i preostala trojica, 80 do 1,000 udaraca bičem. Veoma blage kazne jer za ovakav zločin teokratsko saudijsko zaonodavstvo predviđa čak i smrtnu kaznu. Da sve bude u skladu sa naslovom ovog članka i sama žrtva je oglašena krivom, ni manje ni više, zbog vožnje u automobilu sa muškarcem koji joj nije u srodstvu i kome je, takođe, izrečena istovetna kazna – 90 udaraca bičem zbog (navodne) “namere da zajedno izvrše delo koje je protivno saudijskim zakonima o segregaciji polova”. Nakon ovakve presude, zahvaljujući pre svega angažovanju advokata žrtve, čak i prihvatanje rasprave po žalbi izgledalo je kao uspeh sve dok Sud juče nije objavio konačnu odluku povisivši prethodno izrečene kazne obema stranama (silovateljima su izrečene kazne “samo” duplirane). Bolja “sudbina” nije zadesila ni advokata žrtve čija je dozvola za rad “zadržana” od strane Suda u Katifu a očekuje ga i “saslušanje” pred komisijom Ministarstva Pravde koje će doneti konačnu odluku o njegovom daljem obavljanju profesije advokata.

Umesto komentara koji bi se, zbog kulturoloških razlika, mogao smatrati neobjektivnim preneću samo komentar jednog Saudijca na ovu i slične presude Sudova u Saudijskoj Arabiji preuzet iz dnevnika “Saudi Gazette”:

“Oprostite mi na oštrim rečima ali moram da podignem svoj glas za dobro čovečanstva jer ne želim da u očima Alaha budem onaj koji se nije usprotivio nepravdi. Pobunimo se protiv sila zla da bismo sačinili istinsko “Kraljevstvo čoveka” kao što je i proklamovao (naš) Kralj Abdula Bin Abdul Aziz, Čuvar dve Svete Džamije. Ovo je naša moralna dužnost i obaveza ako želimo da mu (Kralju o.a.) pomognemo u ostvarenju ovog cilja za dobro čovečanstva.”

Kurton protiv silovanja

Kurton protiv silovanja

Došao čovek u salon za tetovažu i zamoli majstora da mu na penisu istetovira tekst “Ferrari”. Majstor već svik’o na neobične zahteve mušterija, ne pita ništa, sedi i radi. Čim je završio krene priča s’ mušterijom.

  • Majstor: A, dobro ispalo – al’ će devojka da ti se obraduje kad joj uletiš s’ Ferarija?
  • Mušterija: Nemam ja devojku.
  • Majstor: Dobro de, žena onda
  • Mušterija: Nemam ni ženu – imam dečka
  • Majstor (zabrinuto): Ček malo – onda moram i traktor da ti istetoviram na mošnicama.
  • Mušterija (zbunjeno): Što bre majstore – šta će mi traktor?
  • Majstor (ozbiljno): Pa kad ovaj Ferrari uleti u govna s’ čim ćeš da ga vadiš ako ne s’ traktorom …

Sad RAPEX kurton – prvi kurton patentiran za borbu protiv silovanja – nije predviđen za vađenje već za (figurativno) “uvaljivanje u govna” a sudeći prema objašnjenju inovatorke Sonet Elers (Sonette Ehlers) osim hirurške intervencije nikakav traktor ne pomaže. Zapravo RAPEX i nije klasičan kondom jer je namenjen ženama koje strahuju od mogućeg silovanja. Kondom se umesto navlačenja na penis uvlači u vaginu, posebnim dodatkom, slično tamponima. U “praksi”, ukoliko do silovanja dođe, RAPEX se, sitnim zubima od lateksa sa unutrašnje strane, “zakači” na penis silovatelja, prouzrokuje bol i odvraća ga da sa penetracijom nastavi. Zahvaljujući konstruktivnom rešenju RAPEX ostaje “nakačen” i nakon prestanka erekcije, te na taj način, teoretski, RAPEX ne samo da odvraća već i olakšava identifikaciju i hvatanje počinioca. Ideju za ovako “surov” način borbe protiv silovanja Sonet Elers dobila je, kako sama tvrdi, davne 1969. godine kada je kao medicinska sestra u bolnici u Johanesburgu (Južna Afrika) od jedne od žrtava silovanja čula kako žali “što dole nije imala zube” – odsustvo potrebnih tehnologija i materijala za izradu “kondoma sa zubima” dovelo je do toga da se RAPEX u obliku prototipa javnosti prvi put predstavi tek 35 godina kasnije.

Ovako originalan pristup samopomoći potencijalnim žrtvama silovanja izazvao je i negativne reakcije kod onih koji se problemom silovanja profesionalno bave. Sudeći po istraživanjima većinu silovanja počine osobe poznate ili bliske žrtvi pa je logično pretpostaviti da bi žene, ako silovanje vrši poznata osoba, s punim poverenjem RAPEX ostavile sa strane. Mnogi ističu da kada silovatelj shvati da je uhvaćen u zamku, dok mu je žrtva još uvek “pod rukama”, silovatelj može nasrnuti na život svoje žrtve, dok s’ druge strane i same “žrtve” RAPEX mogu koristiti za nameštanje optužbi za silovanje. Jedno je sigurno – kada se krajem ovog meseca “zubati kurton” nađe u slobodnoj prodaji u Južnoj Africi nateraće muškarce da pre “uživanja” s’ bilo kim dooobro porazmisle!

Nemoj da bi se ugojilo

Ili ti prosto rečeno – ako se ikada nađete u prilici da prijatelju/ci pričuvate kućnog ljubimca dobro povedite računa šta i kako isti jede. Da je neimenovana koleginica sa posla Mišel Šmic (Michelle Schmitz), iz gradića Vinona u Minesoti (SAD), imala od koga da primi ovaj savet sigurno ne bi došla pod udar Mišeline prijave zbog zlostavljanja životinja. Mišelina koleginica prihvatila se u february ove godine obaveze da povede računa o njenoj prasici-ljubimici, imenom i prezimenom Ilejni Templton, u periodu koji je Mišel provela u bolnici oporavljajući se od operacije članka. Mišel je od aprila, kada je izašla iz bolnice, bezuspešno pokušavala da stupi u kontakt sa tada već bivšom koleginicom, sve do prošle subote kada je konačno našla adresu na kojoj koleginica živi. no tu nije bio kraj njenim “mukama”! Tokom boravka kod “bejbi-siterke” prasica se sa 22,5 “popela” na 68 kilograma (žive vage), a koliko je to možda najbolje svedoči podatak da je, nakon što ga je vlasnica preuzela od “bejbi-siterke”, veterinarima trebalo više od 4 sata da hirurškim putem uklone ogrlicu koja joj je gotovo “srasla” u vrat.

Potrešena vlasnica o svojoj ljubimici priča kako je “ona čitav njen život” dok ponosno pokazuje ime praseta istetovirano na telu. Mišel je, kako sama tvrdi, na podnošenje prijave loklanoj policiji bila podstaknuta kako fizičkim tako i psihičkim stanjem praseta, koje se sada polako oporavlja od operacije. Prase je devet meseci provelo u zatvorenom prostoru i pod novim imenon – Svinjski ražnjić – što je i bio jedan od razlog da nesrećna vlasnica danima nakon pronalaženja “izgubljenog praseta” plače nad “zlehudom sudbom” svoje ljubimice koja se nakon lošeg iskustva sa bejbi-siterom “poptpuno psihički izmenila i postala plašljiva”.

Policija u Vinoni, koja istražuje ovaj slučaj, nije obelodanila ime optužene ali ne bi me iznenadilo da se radi o gospoji serbskoga podrijetla, jer ne zaboravite jesen i prohladno vreme su pravi trenutak za ražnjiće na roštiliju i duvan čvarke!

Pazi koga psuješ

Gospođa Don Herb, stanovnica Skrentona u Pensilvaniji (SAD), mogla bi da “zaradi” do 3 meseca zatvora i 300 dolara kazne zbog neispravne kanalizacije u sopstvenoj kući.

Don je u “sukobu” sa poplavom u sopstvenom kupatilu, verovatno imajući na umu cenu vodoinstalaterskih radova, (pre)glasno dozivala u pomoć jedno od svoje četvoro dece kada joj se, navodno, prvi komšija obratio “nepristojnim zahtevom” da umukne. Iznervirana, Don je komšiji uzvratila “pravom merom” a pred njenim vratima se, nakon poziva komšije policajca, uskoro pojavila policijska patrola da istraži “nepristojno ponašanje”. Rezultat je prekršajna prijava o čijoj će “sudbini” konačnu reč dati Sud u Skrentonu.

Napišite štogod protiv zlostavljanja bilo koje vrste

Blogeri ujedinite se - Bloggers Unite

Religija je kao nož. Ako je koristite za sečenje hleba – dobra je. Ako je koristite da bi odsekli ruku vašeg komšije – loša je.

Religion is like a knife. If you use it to cut bread, it’s good. If you use it to cut your neighbor’s arm off, it’s bad.

Bil Klinton prilikom predstavljanja avganistanskog Predsednika Hamida Karzaia na godišnjoj konferenciji Klintonove Globalne Inicijative (The Clinton Global Initiative) citirao je, takođe prisutnog, afričkog biskupa Dezmonda Tutua.

Šta ide posle karikatura

Mačak Muhamed u krilu

Najčitaniji dnevnik u Bangladešu, Protom Alo, objavio je 17. septembra šaljivi strip sa slike gore u 431. po redu satiričnom dodatku Aalpin koji se dobija uz svaki primerak novina. Tekst koji pojašnjava strip pod nazivom “Ime (Naam)” otprilike ide kao “pita čika dete …”

Čika: Kako se zoveš mali?
Dečkić: Babu.
Čika: Treba da kažeš Muhamed Babu. Kako se tvoj otac zove?
Dečkić: Abu.
Čika: Treba da kažeš Muhamed Abu. Šta ti je to u krilu?
Dečkić: Muhamed mačka.

Naizgled bezazlena šala koja ismejava svakodnevnu situaciju u ruralnom Bangladešu, gde je običaj da se ime Proroka stavlja ispred sopstvenog, pretvorila se u skandal onog trenutka kada su islamski fundamentalisti u njoj prepoznali nepoželjne aluzije na ime Proroka, koje se jel’ te, ne sme “zalud prizivati”. Tokom protesta koji su usledili zbog “dečije šale” spaljivani su primerci spornog izdanja a zahtevi protestanata bili su zabrana novine kao i hapšenje izdavača, odgovornog urednika i autora stripa. Prve “žrtve” pale su već istog popodneva – Arif Rahman, 20-ogodišnji karikaturista, slobodnjak koji se potpisao kao autor stripa, uhapšen je u svom stanu i priveden u policiju. Istovremeno sama novina je iz prodaje povukla sve primerke spornog satiričnog dodatka a odgovorni zamenik urednika Aalpina dobio je “neminovni” otkaz pravdan “bezobzirnošću”. Već sledećeg dana (A Boga mi i sledećeg!) Protom Alo je na naslovnoj strani objavio izvinjenje glavnog urednika a istog dana održan je i sastanak predstavnika vlasti i vodećih tumača islamske religije na kome je ovaj incident označen kao pokušaj “destabilizacije zemlje i državnog uređenja” što je za zemlju koja je od svog nastanka 1971. godine do danas preživela 14 šefova države i najmanje 4 vojna udara ozbiljna osuda. Situacija je postala toliko ozbiljna pa su i urednici drugih novina koje izlaze u Bangladešu danas uputili pismo Vrhovnom Islamskom Savetu da “prihvati” izvinjenje koje je Protom Alo uputio u dva navrata te da novini oprosti nenamernu grešku.

Sve ovo nije doprinelo padu tenzija jer islamski fundamentalisti nastavljaju sa pritiskom na vlasti (održava se uz svesrdnu pomoć vojske) da se i glavni urednik Protom Alo-a Matjur Rahman, dobitnik Magsaysay nagrade za novinarstvo 2005. godine i ikona slobodne štampe u Bangladešu, uhapsi a dnevnici Protom Alo i Daily Star, iako u “zaveri” nije ni učestvovao (sic!), zabrane. Uporno insistiranje islamskih fundamentalista da se “stvari isteraju do kraja” otkrilo je i pravi motiv protesta zbog dečije šale – želju da religijski autoriteti iskoriste prirodan strah vlasti, koja se oseća nesigurnom a održava uz vojnu (po)moć, u sopstvenoj borbi na gušenju sekularističkih ideja i pokreta. Na taj način se ovakvi “bezazleni” događaji koriste kao povod za hajku i pritisak na sve one koji ne “razmišljaju u skladu sa načelima jedne i jedine prave vere” pri čemu principi vere nemaju gotovo nikakvog uticaja na delanje učesnika.