Počelo je, počelo

Danas s’ “otvaranja” nove ribolovne sezone … premda za “junaka” sa slike je par sati kasnije počela i kupališna sezona …

Milutin Veličković, ribolovac, Brzan 18.3.2012

P.S.slikao sam ga i mokrog do brade i posle kad se skinuo do gole kože da se osunča ali na zahtev “stidljivog” ribolovca slike su trajno izbrisane !

Noć pred badnje veče

Završava se Tucindan, ulazimo u Badnji dan, spremamo za badnje veče i unošenje “modernizovanog” badnjaka. Noćas, nešto iza tri, budi me Milutin, bunovan, usplahiren:

– Tata, tata, tataaa!
– Molim sine?
– Znaš šta sam sanjao? (sam nastavlja) Sanjao sam neko morsko čudovište koje liči na foku! (što vole “Happy feet” o.a.)
– Jel’ “plavoguzu foku”?
– ?!?
– Jel’ ti hladno?
– Neee … uuuuuhhhhaaaahhhhh …
– Spavaj onda!
– Aahhhhaaaa …

Nadam se da juče niste zaboravili na običaj kako se na Tucindan deca ne tuku pa bili verni, sujeverni, skeptični il’ pragmatični. Danas, na Badnji dan posvetite se svojoj porodici. Bili verni, sujeverni, skeptični ili pragmatični unesite uveče badnjak u stan ili kuću, kokodačite i pijučite, pobacajte orahe po ćoškovima, stavite koji svežanj slame na sto, počastite se posnom trpezom, suvim i svežim voćem … Nemojte mariti o paganskoj simbolici i hrišćanskoj “zloupotrebi” staroslovenskih običaja, zanemarite politizaciju društva i crkve, zaboravite bar na tren svoje svakodnevne muke, budite uljudni i dobri – Badnji dan i Božić porodični su praznici (ne slave se k’o “Srpkova slava” u kafani o.a.).

Danas nam je divan dan …

Sladoled a goste

Danas mali Milutin slavi svoj prvi i poslednji peti rođendan. U rukama je “sladoled” od vanile načinjen uz pomoć čistog šumadijskog snega … svi ste pozvani da se poslužite sa po dve kugle (možda može i dodatak, nisam pitao) uz obaveznu, bar jednu strofu, pesmice “Danas nam je divan dan” … kao što i sami vidite Milica se već uveliko poslužila …

[audio:http://blog.velickovic.net/wp-content/uploads/rodjendanska.mp3]

A što?

Sveže, ovog jutra, pre nego što smo se umili i obukli (što bi vi mladi rekli – pre no što smo pomuzli krave).

Milutin (unjkavo): A što ja moram svaki dan u obdanište?

Tata (kako god): Pa dobro Milutine ne ideš baš svaki dan. Ideš Ponedeljkom, Utorkom, Sredom, Četvrtkom i Petkom, ne idemo Subotom i Nedeljom. Kad još malo porasteš i kreneš u školu ići ćeš Ponedeljkom, Utorkom, Sredom, Četvrtkom i Petkom, ponekad Subotom i nikad Nedeljom. Pa kad još porasteš i kreneš u srednju školu ići ćeš Ponedeljkom, Utorkom, Sredom, Četvrtkom i Petkom, ponekad Subotom i takođe nikad Nedeljom. Onda još porasteš, kreneš na Fakultet, pa ideš na predavanja i vežbe Ponedeljkom, Utorkom, Sredom, Četvrtkom i Petkom, učiš i spremaš ispite Subotom i, uglavnom, Nedeljom. Najgore je Sine posle toga – ako budeš imao sreće da se zaposliš – radićeš i Ponedeljkom, Utorkom, Sredom, Četvrtkom i Petkom, pa i Subotom i Nedeljom

Kakadui kakaduču

Ma bre - kakadui kakaducu

a papagaji papagaču ili papagajišu … nemojte sa mnom da raspravljate … tako kaže Milutin nakon jučerašnje celodnevne avanture po glavnom nam gradu voljene domovine i pripadajućem mu ZOO vrtu “Dobre nade”. Kako je sve to izgledalo iz mog ugla pogledajte u galeriji Mali Milutin u Beogradu a za par dana biće i nove galerije sa fotografijama Il Piccolo fotografa.