Are we there yet?

Are we there yet
Foto: Gizmodo

Ova čuvena, milion puta ponovljena, rečenica iz jedne od epizoda serijala The Simpson’s idealno bi mogla biti primenjena i na netom osnovanu indijsku low-cost (jeftinu) avio-kompaniju koja za samo 3 Eura nudi “let nikuda”!

Penzionisani inženjer avijacije Bahadur Čand Gupta otkupio je 2003. godine rashodovani Airbus A300 i parkirao ga u predgrađu Nju Delhija gde dočekuje svoje “maštovite putnike”. I pored očitih nedostataka, poput jednog krila i dela repa, Gupta dočekuje putnike u ulozi “kapetana vazdušne lađe” i vodi ih na kružni let oko Delhija dok se njegova supruga sa još četiri člana posade brine o potpunom ugođaju tokom “leta”. Činjenica da toaleti ne rade, da se pogled kroz prozor (nimalo zanimljiv) nikada ne menja, da je turbulencija vokalna, da u pozadini bruji generator koji pokreće klima uređaje, nimalo ne umanjuje “doživljaj leta” putnicima iz zemlje u kojoj je jedva jedan procenat stanovništva imao prilike da leti pravim avionom. Otuda možda i ushićena izjava jedne od putnica nakon imaginarnog leta koja svoje novo iskustvo opisuje kao “mnogo lepše no što je mogla da zamisli”.

Kakadui kakaduču

Ma bre - kakadui kakaducu

a papagaji papagaču ili papagajišu … nemojte sa mnom da raspravljate … tako kaže Milutin nakon jučerašnje celodnevne avanture po glavnom nam gradu voljene domovine i pripadajućem mu ZOO vrtu “Dobre nade”. Kako je sve to izgledalo iz mog ugla pogledajte u galeriji Mali Milutin u Beogradu a za par dana biće i nove galerije sa fotografijama Il Piccolo fotografa.

Bog se vraća na nebo?

U potrazi za licem Boga

Trendu osnivanja avio kompanija koje putnicima nude prevoz po cenama “za decu i vojnike” (low-cost u originalu) nije mogla da odoli ni katolička crkva koja, kao i druge crkve, od davnina polaže ekskluzivna prava na Božije obitavalište a ni blagodeti ovozemaljskog života nisu joj strane (a Boga mi ni nepotrebne). Od juče hodočasnici koji žele da posete svete zemlje i svetilišta poput Lurda u Francuskoj, Fatime u Portugalu, Santjago di Kompostele u Španiji ili manastir Jasna Gora u Poljskoj imaju jedinstvenu priliku da putuju low-cost kompanijom pod ličnom zaštitom njegove Svetosti Pape. Reč je o ekskluzivnom 5-ogodišnjem ugovoru koji je Vatikan sklopio sa čarter kompanijom Mistral Air osnovanom davne 1981. godine od strane italijanskog špageti glumca Bada Spensera i koja se do sada bavila isključivo prevozom robe i poštanskih pošiljki. Novi prevoznik letove će obavljati Boing-om 737 sa 150 mesta a zbog nepostojanja uslova za izgradnju aerodroma u samom Vatikanu koristiće se aerodrom Leonardo Da Vinči u Rimu kao i još 6 aerodroma širom Italije. Božiji prevoznik svoj prvi let je obavio juče na liniji Rim-Lurd kojom prilikom su hodočasnici bili pažljivo birani među sveštenstvom i bogougodnim (čitaj značajnim) vernicima a plan je da se godišnje preveze bar 150,000 putnika. Iskustvo tokom leta biće dopunjeno religijskim video projekcijama a, kako se obećava, posada aviona biće specijalizovana za verska putovanja, šta god to značilo. Na fotografiji možete da vidite sedišta za hodočasnike ukrašena natpisom “Tragam za tvojim likom Gospode“.

Najzanimljiviji komentar konkurencije na početak rada božijeg prevoznika sigurno dolazi od veterana u low-cost avio-prevozu, irskog Ryanair -a: “Mi već činimo čuda sa kojima ni Papin šef ne može da se meri, prevozeći putnike u Santjago di Kompostelu po bogougodnoj ceni od 10 Eura!” Ostaje otvorenim i pitanje da li su hodočasnici spremni da za sveta putovanja izdvoje veću sumu u zamenu za potpuno duhovno iskustvo ili će se i sami, poput Pape Benedikta XVI koji koristi privatne čarter kompanije, odlučiti za hodošašća u sopstvenoj režiji.

Dopuna, 30. avgusta – Uprkos Božijoj promisli koja je rukovodila prvu grupu VIP hodočasnika na poklonjenje u Lurd, aerodromska policija im ipak nije dozvolila da sa sobom u avion unesu više od 100ml Svete vodice u skladu sa važećim merama za sprečavanje terorizma u avio saobraćaju.

Moja prva ribica

Milutin - prva ribica

Ma nije bukvalno moja i nije ništa bezobrazno ako je neko zato došao ovde. Danas sam Milutina vodio po prvi put na pecanje i za divno čudo pokazao se kao “snažan i brz Transformers” jer je od autobuskog stajališta do pecaroškog raja trebalo pešačiti dobrih sat vremena kroz predivne predele koji okružuju kragujevačko jezero Vodojaža u naselju Trešnjevak. Bilo je malih problema sa kontriranjem i nameštanjem gliste na udicu (prevaziđeno uz nesebičnu tatinu pomoć) ali je početnička sreća, kako smo se pravdali ostalim ribolovcima koji nisu upecali ništa, ipak prevagnula – tri potočne mrenice po starosrpskom sportskom principu “pogledaj, omiriši i vrati u vodu” – za početak dovoljno!

Sad ako Supergirl kojim slučajem kad (još malo) poraste prihvati belu ribu kao neodvojivi deo svoje viševekovne ishrane voljni smo razmotriti kakovu ozbiljniju ponudu ponosnih roditelja – mislim nek’ se deca upoznaju, razmene iskustva (ovaj moj mali ubiva EduBuntu GNU Linux), pa ako se slažu lako će se dogovorimo …

Mirko ide u Grčku

Došlo je vreme da Mirko Alvirović, večiti voditelj i “vlasnik” emisije SAT, promeni svoju rutu za letovanje. U specijalu koji se emituje na prvom programu javnog servisa u nedelju Mirko će nas “voditi” u Grčku! Ove sezone, po preporuci SAT-a, neće biti tradicionalnog lomatanja na ruti Beograd – Petrovac na moru na kojoj Mirko poznaje svaku rupu, pamti postojeću i nepostojeću horizontalnu i vertikalnu sinhronizaciju, sa setom (valjda) se priseća svih radova srpskih (oko Prijepolja) i crnogorskih (u kanjonu Morače) putara a mentalno je spreman da u svakom trenutku da precizne podatke o dubini ulegnuća na kolovozu i procentu opasnosti od odrona za svaki kilometar puta. Umesto dugog putovanja ka “drugom oku u glavi”, od nedavno, gle čuda, inostranstvo, Mirko, stimulisan kamerama javnog servisa, rešio da ove godine kad već mora po prvi put da putuje u inostranstvo bar izabere koje. A gde bi Mirko nego u nama blisku, pravo-pravoslavnu i prijateljsku Grčku, nepravedno zapostavljenu zbog pritisaka koje je Mirko donedavno trpeo od “poslednjeg komunističkog režima” u Evropi.

Sad da li je Mirku žena našla davno izgubljeni pasoš pa ovaj rešio da malo vežba ruski koji je koliko onomad učio u školi ili je možda Mirko pročitao neki od potresnih putopisa doktora Koštunice sa njegovih brojnih “šjetovanja” u Hilandaru. Ko će ga znati. Kako bilo, nemojte da očekujete da Vam Mirko ispriča, ne daj Bože emituje snimke, kako je čekao u redu za Grčku vizu, kako se zbog toga osećao nelagodno, kao neki, daleko bilo, kriminalac il’ još gore ilegalac. Oko viza za odlazak iz Srbije (a kako bez vize) koje nam zemlje EU “krvavo naplaćuju” javni servis ima jasnu politiku – cena može, razlozi nikako.

Srećan Vam put Mirko !

Izmena, 25. jun 2006.

Izvinjavam se Mirku Alviroviću jer sam pre vremena “otpisao” njegovo putešestvije u nezavisnu i samostalnu Crnu Goru. Mirko je danas premijerno otputovao u Budvu, usput zivkajući ministre iz obe države i posećujući “prijateljski nastrojene” usputne birtije.

Odoh, bidoh, vratia se

E, konačno kuća. Ceo dan visim na mreži, ne mogu da stignem da pokupim update za SuSE i pročitam poštu. Elem, nakon 12 sati putovanja od Nesebara do Kragujevca zahvaljujući kumu stigli smo jutros oko 4 doma.

Ukratko o putu – kao i svaka agencija i Argus baš ume da izbere usputne mehane na svojim putovanjima. U Bugarskoj je autobus pravio pauze u dva usputna “hančeta” dok je vrhunac bio u Srbiji. Odmah nakon prelaska granice restoran “Balkan”, a tamo, pišanje 20 kinti premda i da je džabe WC ne bi bio ništa prljaviji. Tetovirani Baja u prozorčetu između dva toaleta razdvaja polove, sa štosom dinara u rukama (krupnije novčanice) i gomilom site na stolici. Hladan sendvič, suva rana, 80-150 dinara, voda VODA, mala, 50 dinara ostale cene ne znam i to mi je bilo dosta što sam video i čuo. Fiskalni računi, jok BRE, rekao Dinkić mi smo oslobođeni od fiskalizacije, pa nas je bre Sloba sponzorisao na otvaranju … Šta ćeš srpska posla, oni hančići po Bugarskoj imali su bar iste cene kao i u ostaku Bugarske samo im je kurs Evra bio “nešto” niži, a ovi naši “razbojnici”, ma kažem Vam srpska posla. Do izlaska sa autoputa kod Batočine nisam mogao da se skrasim a događaj dana bila su zaključana vrata i moja mama koja se po preporuci lekara uveče nakljuka pilulama za pritisak (čitaj; bensedini) i do ujutru Tralalala HrrrK. Kad kamenje po krovu, prozoru i limariji nije urodilo plodom morao sam da testiram prozore na upotrebu sile. Po običaju zapao mi najgori za penjanje, muka, al dete plače, oće unutra da se igra sa gusarima (bole njega, on se razbio od spavanja u autobusu), šta ću penji se pa šta bude.

Probudim se jutros oko 10 i … ma ovo posle je bezveze. Nastaviću se sutra … možda sa nastavkom priče o Amway-u, traži neki potencijalni distributer nastavak …

Nesebar Dan Neki

Elem, supruga i dete su ostali u sobi iako je ovo prvi “pravi letnji” dan – ni daska vetra, sunce pece, a osip koji mi se pojavio kao posledica prvog izlaganja suncu nakon 17 godina primio je svoj prvi tretman “sas specijalnu mast”. Milutin se, jelte, razboleo. Sinoc je tata zaboravio da mu obuce trenerku kada smo iz zavetrine hotela otisli da gledamo talase pa je mala pupa nastradala. Ovakav dan, nazalost bez oblaka, iskoristicu za setnju po starom Nesebaru i naravno za fotografisanje. Slike slede po svemu sudeci kada se vratim u Srbiju.

A da, umalo da zaboravim – jebali su me ruznog (i debelog) ovi drugari iz Telekoma sa Roaming uslugom. Od 600 dinara kredita ostalo je nepunih 17 dinara i to sve za jedan poziv od 2.05 minuta i 5-6 poruka – toliko o Srbiji u 21. veku. @#%$$#@%$% majku im lopovsku!!!

P.S. Ovde se u bioskopu daju Ratovi Zvezda Epizoda III a tip pored mene mrtav ladan taj isti film gleda javno u Internet klubu, i to bez DVD-a na masini!!! Jos jedan prilog borbi protiv piraterije na prostoru Balkana …

Dopuna 12/09/2005 – evo sad konačno može i slike.