Zlikovac a prijatelj

Razvojni centar Microsoft-a u Velikoj Britaniji došao je na zanimljivu ideju da ispravke i sigurnosne zakrpe klijentima isporučuju koristeći programe slične konceptu internet crva. Kako kaže Milan Vojnović, vođa projekta, “dobroćudne” zakrpe koje koriste logiku “zloćudnih” crva šire se brže kroz mreže ugroženih ili prethodno zaraženih računara jer ne zahtevaju niti centralni server niti intervenciju korisnika (sic!).

Fatalni udarac poljima maka

U ovogodišnjem izveštaju o opojnim drogama agencije za borbu protiv droga i kriminala Ujedinjenih Nacija Avganistan je označen kao najveći svetski proizvođač osnovne sirovine za proizvodnju heroina – gotovo 92 procenta svetske proizvodnje maka potiče iz ove azijske države. Tri miliona avganistanskih seljaka, na više od 170,000 hektara, u uslovima opšteg bezakonja i odsustva uređene poljoprivredne infrastrukture, bavi se uzgajanjem maka – jedine biljke koja može da opstane na posnoj zemlji kojom raspolažu. Proizvodnja maka donosi, uz manje uloženog truda, i do 8 puta veću zaradu nego uzgajanje žitarica kroz programe koji se seljacima nude za suzbijanje proizvodnje opijuma. Zato ne čudi da je samo tokom 2005. i 2006. godine proizvodnja maka, uz sva uložena sredstva u “Rat protiv droge” američkih i agencija Ujedinjenih Nacija za razvoj, porasla za 50 procenata pa danas ekonomske aktivnosti vezane za mak i opijum čine bar trećinu nacionalnog proizvoda Avganistana.

No, najnoviji podaci govore kako jedna druga biljka preti da pomrsi račune svima onima koji su svoju budućnost vezali za proizvodnju maka. Naime, na severu Avganistana, u provinciji Balk (Balkh), proizvodnja maka i prerada opijuma su gotovo u potpunosti iskorenjeni – što zbog povećanog angažovanja države, što oštrije kaznene politike prema uzgajivačama maka, ali pre svega zahvaljujući novo-starom trendu uzgajanja kanabisa. Provincija Balk je, nakon uspešne kampanje lokalnih vlasti na iskorenjivanju maka, proglašena “čistom od opijuma” ali je istovremeno prećutana činjenica da je većina seljaka zapravo polja maka zamenila “šumama” kanabisa, osnove za proizvodnju marihuane i hašiša. Razlog je jednostavan – uz manje uloženog rada, pa i rizika, može se zaraditi i do dva puta više. Guverner provincije Balk Ata Muhamed Nur (Atta Mohammed Noor), svakako najzaslužniji za uspeh u borbi protiv opijuma, kaže da je upoznat sa problemom ali da ove sezone, pre svega zbog izostanka obećane pomoći za razvoj provincije ali i nepostojanja održive alternative za uzgajivače, neće objaviti “rat” kanabisu jer – “kanabis nije tako težak za kontrolu kao mak i samim tim lakše ga je iskoreniti. To je problem koji ćemo rešiti sledeće sezone.”

Ovakvo obećanje guvernera provincije Balk, nažalost, ne daje odgovor na pitanje koje je, čini mi se, opravdano “Koji su stvarni rezultati nasilnog iskorenjivanja useva maka ili kanabisa, svejedno!”. Poslednjih 6 godina specijalizovane, pre svega, američke, evropske i agencije Ujedinjenih Nacija pokušavaju da se na isti ili sličan način izbore sa povećanom proizvodnjom osnovnih sirovina za opojne droge i u toj borbi iz godine u godinu doživljavaju neuspeh. U siromašnoj i zaostaloj državi kao što je Avganistan, drakonske mere usmerene na proizvođače koji ne samo da su najmanji šraf u mašineriji organizovane proizvodnje i trgovine opojnim drogama, već i nemaju drugog načina da prehrane svoje porodice, očito ne daju rezultate – na svako uništeno polje maka ili kanabisa pojaviće se novo – veće, plodonosnije i skrovitije. Uostalom o neodrživosti ovakvog pristupa svedoče rastući profiti narko-mafije i permanentno opstajanje narko-država, finansiranih od prihoda sa tržišta koje se procenjuje na 400 milijardi dolara dok se na borbu protiv trgovine opijatima troši dodatnih 100 milijardi dolara. Poslednjih godina javljaju se predlozi o kontrolisanoj proizvodnji sirovina za opojne droge pa čak i o “ulaganju” u otkup celokupne proizvodnje, primera radi, avganistanskog maka, no ovakav pristup problemu ne nudi odgovor na pitanje šta ako se “proizvodnja” preseli u drugi deo Sveta (narko-mafija je ipak globalni fenomen). Možda ponajbolje rešenje nudi predlog za legalizaciju čime bi se problem upotrebe opojnih droga sa kriminalnog prebacio u zdravstveni sektor, zavisnici postali pacijenti i lečili, najvećim delom, sredstvima prikupljenim od poreza i akciza, dok bi se uzgajivači, maka, kanabisa ili koke, oslobodili “čeličnog zagrljaja” organizovanih kriminalnih grupa.

A sada nešto sasvim drugačije

Gledaj majku biraj ćerku
Gledaj majku biraj ćerku – isečak promotivnog plakata za Performa prezervative (agencija DDB, Novi Zeland)

Glede neodlaska na BlogOpen (po meni razlozi opravdani što ne znači da bi ih organizatori prihvatili) obećao sam sebi kako ću javno priznati da sam ispao “kurton” i to prvom prilikom kad o istom budem pisao. Nakon prethodnog članka o prezervativu za borbu protiv silovanja red je da verne čitaoce ovog bloga upoznam i sa drugim popularnim trendovima u proizvodnji “normalnih” prezervativa.

Na fotografiji je promotivni plakat za Durex prezervative, izrađen u okviru kampanje “Last longer” (Da duže traje) uz koji je došla i ograničena serija “stimulativnih” jastuka. Kako da traje duže? Lako – prezervativ je sa unutrašnje strane “osvežen” blagim anestetikom (benzokain) koji bi trebalo da “uspori doživlja” i shodno – produži uživanje. Još jedna inovacija dolazi nam iz Južne Afrike gde se odnedavno u prodaji nalaze Pronto kondomi namenjeni pre svega onima koji muku muče sa starim kurtonskim pravilom – “Dok ga staviš – prođe te volja”. Pronto se navlači u 5 lakih koraka (video demonstracija) a novotarija je što se zaštitni omotač skida na kraju. Ostajemo na Afričkom kontinentu koji je na inovacije primoran, pre svega, zbog velikog broja zaraženih HIV virusom putem seksualnog kontakta. Organizacija DKT International profesionano se bavi planiranjem porodice i prevencijom AIDS-a širom Sveta a u septembru je na etiopijsko tržište plasirala kondome sa ukusom i mirisom kafe. Da je ukus i miris po meri tržišta potvrđuje prodaja 300,000 komada po ceni od 5,5 dinara uprkos protivljenju religioznih (pravoslavnih) vlasti. Olakšavajuća okolnost je što stanovnici Etiopije misle kako su upravo oni izmislili popularni napitak pa ne čude izjave zadovoljnih kupaca poput “bilo je i vreme da za lepe Etiopljanke počnemo da koristimo etiopske ukuse”. Organizacija je, ohrabrena početnim uspehom, već pripremila slične proizvode i za druge zemlje u kojima radi. Tako je Kinezima namenjen kondom sa ukusom slatkog kukuruza, a za Indonežane sa ukusom popularnog voća Durian (čiji bi se miris u ostatku Sveta pre nazvao destimulativnim smradom o.a.).

DKT još uvek ne radi u Srbiji, ali ako bi kojim čudom u okviru kampanje “Kupujmo domaće” ponudili “Naše senzualne kondome” pitanje je samo da li bi Srbi (a Boga mi i Srpkinje) bolje prihvatili ukus Šljive, ajvara ili sjeničkog sira. Naravno, ako ovaj članak kakvog preduzetnika (još bolje kontroverznog bizmismena) natera na proizvodnju “custom” (prilagođenih) kurtona za srpsko tržište neka mi se za svaki slučaj javi – imam ja još ideja za ukus i miris “prvog srpskog kurtona” … neće se nastavljati!

Kurton protiv silovanja

Kurton protiv silovanja

Došao čovek u salon za tetovažu i zamoli majstora da mu na penisu istetovira tekst “Ferrari”. Majstor već svik’o na neobične zahteve mušterija, ne pita ništa, sedi i radi. Čim je završio krene priča s’ mušterijom.

  • Majstor: A, dobro ispalo – al’ će devojka da ti se obraduje kad joj uletiš s’ Ferarija?
  • Mušterija: Nemam ja devojku.
  • Majstor: Dobro de, žena onda
  • Mušterija: Nemam ni ženu – imam dečka
  • Majstor (zabrinuto): Ček malo – onda moram i traktor da ti istetoviram na mošnicama.
  • Mušterija (zbunjeno): Što bre majstore – šta će mi traktor?
  • Majstor (ozbiljno): Pa kad ovaj Ferrari uleti u govna s’ čim ćeš da ga vadiš ako ne s’ traktorom …

Sad RAPEX kurton – prvi kurton patentiran za borbu protiv silovanja – nije predviđen za vađenje već za (figurativno) “uvaljivanje u govna” a sudeći prema objašnjenju inovatorke Sonet Elers (Sonette Ehlers) osim hirurške intervencije nikakav traktor ne pomaže. Zapravo RAPEX i nije klasičan kondom jer je namenjen ženama koje strahuju od mogućeg silovanja. Kondom se umesto navlačenja na penis uvlači u vaginu, posebnim dodatkom, slično tamponima. U “praksi”, ukoliko do silovanja dođe, RAPEX se, sitnim zubima od lateksa sa unutrašnje strane, “zakači” na penis silovatelja, prouzrokuje bol i odvraća ga da sa penetracijom nastavi. Zahvaljujući konstruktivnom rešenju RAPEX ostaje “nakačen” i nakon prestanka erekcije, te na taj način, teoretski, RAPEX ne samo da odvraća već i olakšava identifikaciju i hvatanje počinioca. Ideju za ovako “surov” način borbe protiv silovanja Sonet Elers dobila je, kako sama tvrdi, davne 1969. godine kada je kao medicinska sestra u bolnici u Johanesburgu (Južna Afrika) od jedne od žrtava silovanja čula kako žali “što dole nije imala zube” – odsustvo potrebnih tehnologija i materijala za izradu “kondoma sa zubima” dovelo je do toga da se RAPEX u obliku prototipa javnosti prvi put predstavi tek 35 godina kasnije.

Ovako originalan pristup samopomoći potencijalnim žrtvama silovanja izazvao je i negativne reakcije kod onih koji se problemom silovanja profesionalno bave. Sudeći po istraživanjima većinu silovanja počine osobe poznate ili bliske žrtvi pa je logično pretpostaviti da bi žene, ako silovanje vrši poznata osoba, s punim poverenjem RAPEX ostavile sa strane. Mnogi ističu da kada silovatelj shvati da je uhvaćen u zamku, dok mu je žrtva još uvek “pod rukama”, silovatelj može nasrnuti na život svoje žrtve, dok s’ druge strane i same “žrtve” RAPEX mogu koristiti za nameštanje optužbi za silovanje. Jedno je sigurno – kada se krajem ovog meseca “zubati kurton” nađe u slobodnoj prodaji u Južnoj Africi nateraće muškarce da pre “uživanja” s’ bilo kim dooobro porazmisle!

Najuticajniji ljudi u IT industriji

CompTIA je objavila rezultate svoje ankete o najuticajnijim pojedincima u IT svetu u prethodnih četvrt veka. U anketi, sprovedenoj sredinom ove godine, učestvovala su 473 ispitanika a jedini uslov bilo je najmanje trogodišnje iskustvo u IT industriji.

  1. Bill Gates, Microsoft (84%)
  2. Steve Jobs, Apple (73%)
  3. Michael Dell, Dell (53%)
  4. Linus Torvalds, Linux (47%)
  5. Sergey Brin i Larry Page, Google (47%)
  6. John Chambers, Cisco (44%)
  7. Larry Ellison, Oracle (36%)
  8. Vinton Cerf (i Bob Kahn), dizjaneri TCP/IP protokola (35%)
  9. Steve Ballmer, Microsoft (35%)
  10. Meg Whitman, eBay (30%)

O relevantnosti ovog istraživanja možda najviše govori podatak da je MS Internet Explorer izabran kao proizvod koji je obeležio prethodnih 25 godina u IT industriji dok je s’ druge strane Tim Berners-Lee, čovek koji je izmislio svetsku mrežu (World Wide Web), plasiran na samo dno liste sa jedva 1 procentom glasova!

Čoveka, pardon, teroristu odaje hrana

Ideja da hrana čini čoveka potiče od davnina i do danas se, uz manja sporenja, tumačila kao spoznaja da od kvaliteta hrane koju konzumiramo zavisi i kvalitet života – fizički i posledično psihički. No, ova fraza u tumačenju američkog FBI (Savezni istražni biro – nacionalna policija o.a.) dobila je potpuno drugačije zančenje – onako po američki – “Čoveka Teroristu ćeš najpre poznati po hrani koju kupuje!”

U netom objavljenom članku u magazinu CQ Politics Džef Stajn (Jeff Stein) iznosi više podataka o novinama u radu FBI-a na otkrivanju iranskih terorista u San Fransisku, Kalifornija. Naime, u Kaliforniji danas živi gotovo milion imigranata koji su tamo dospeli nakon svrgavanja iranskog šaha 1979. godine – među njima i agenti tajnih službi koji su pod maskom izbeglica poslati u SAD da likvidiraju (i to vrlo uspešno) neprijatelje iranske islamske revolucije. Poslednjih par godina odnosi vlasti SAD i Irana zategnuti su do “pucanja” pa je, shodno, poraslo i interesovanje službi bezbednosti za bivše podanike suprotnog tabora. Ideja agenata FBI-a bila je da analizom podataka prikupljenih iz lokalnih prodavnica, prateći obrazce i promene u prodaji blisko-istočnih “specijaliteta”, otkriju prisustvo “potencijalnih terorističkih ćelija” i pod prismotru stave “potencijalne” članove istih. Tako bi, primera radi, povećana prodaja uštipaka sa mesom ili lukom “jasno” ukazivala na moguće prisustvo iranskih tajnih agenata i, shodno, povećanu opasnost od terorističkih napada. Daljom analizom podataka i operativnim radom na terenu na “potencijalne teroriste” primenile bi se, shodno potrebi, odgovarajuće mere prismotre.

Ove “novine” u radu američke bezbednosne agencije primenjivane su u kratkom periodu tokom 2005. i 2006. godine – dok Majkl Mejson (Michael Mason), šef odseka FBI za istraživanje kriminala, nije “primetio” kako je ideja em neozbiljna em, najverovatnije, protivna američkim zakonima. Verovatno je i njemu pala na pamet scena u kojoj “100,000 policajaca agenata FBI juri Džordža Muhtabu” (Mujtaba – Farsi, odabrani o.a.) ne bi li se na posletku našli, sa sve “opremom i naoružanjem”, na tradicionalnoj blisko-istočnoj svadbi!?! Šalu na stranu, ali američke bezbednosne agencije već decenijama muku muče kada je u pitanju pouzdanost prikupljenih obaveštajnih podataka o Iranu. Možda je jedan od razloga i to što, umesto “izvornih”, kako u intervjuu PBS-u tvrdi Mohmad Džafari (Mohammad Jafari), novi komandant Islamske Revolucionarne Garde, “informacije o Iranu prikupljaju od neprijatelja Irana, što posledično dovodi do grešaka u procenama” na kojima SAD zasnivaju svoju zvaničnu (a Boga mi i nezvaničnu) politiku.

Ekonomist oživeo Boga

Ekonomist ozivljava Boga i Religiju
Naslovna strana Ekonomista od 3. novembra 2007.

Ubrzanjem procesa globalizacije u drugoj polovini XX veka, nakon gotovo tristotine godina evolutivnog razvoja, mnogima se “učinilo” kako je religiji (verovanja, običaji i rituali o.a.) zadat konačan udarac, te da ova opšta odrednica čovečanstva kroz prethodne milenijume nema šta da traži u XXI veku. Takvo uverenje možda je najbolje izrazio časopis Ekonomist kada je u milenijumskom izdanju, 23. decembra 1999. godine (sic!), objavio umrlicu Bogu (Religiji o.a.) sa sve britkim opisom uspona i padova u životu pomenutog.

Osam godina kasnije časopis Ekonomist objavljuje specijalni dodatak na 18 stranica pod naslovom “Novi religiozni sukobi” posvećen rastućem uticaju religije na politiku i njeno povećano prisustvo u svim sferama javnog života XXI veka. U uvodniku broja Ekonomist tvrdi kako će “u ovom veku Vera uzdrmati politiku u svakom kutku Planete” uz opasku da će uticaj Vere na politiku biti “najmanji tamo gde su država i Crkva potpuno odvojene” (sekularna društva o.a.).

Jedan od primera nove uloge Religije u životu pojedinaca i nacija je Nigerija u kojoj preko 90% muslimana i gotovo 80% hrišćana svoje samoodređenje identifikuje sa verom kojoj pripada. U Nigeriji više od četvrt veka besni (glavni) ekonomsko-religijski sukob između muslimanskog severa i hrišćanskog juga koji je do sada odneo gotovo 20,000 žrtava kao i unutar konfesionalni sukobi manjeg intenziteta između šiita i sunita, odnosno, katolika i protestanata. Nigerija, sa preko 140 miliona stanovnika, ujedno je i afrička zemlja sa najvećim brojem poštovalaca izvornih animističkih kultova i verovanja.

Koliko para za Internet druženje

Iako 80 odsto korisnika Interneta u SAD između 18 i 25 godina starosti redovno koristi brojne socijalne mreže ne znači da su spremni da za “Internet druženje” plaćaju čak ni beznačajnu mesečnu nadoknadu od $2 (72%) niti da trpe preteranu količinu reklama (40%) rezultati su istraživanja pod naslovom Digital Media Habits II koje je sprovela kompanija Parks Associates. Ovo komercijalno istraživanje još jedna je potvrda da je na konkurentnom tržištu socijalnih mreža teško ostvariti basnoslovne profite i, srazmerno, “unovčiti” broj korisnika.