27 sati samo za decu

Marija Karolina - prostitutka - humanitarna radnica
Marija Karolina – prostitutka i humanitarna radnica

Kasno večeras, po našem vremenu, u Čileu započinje 27-očasovni TV maraton (TV telethon) – humanitarna akcija prikupljanja novčanih donacija putem tele-marketinga. Kao i milioni čileanaca i Marija Karolina želi da da svoj doprinos i tokom ove akcije nju očekuje najvažniji, najduži i najnaporniji radni dan u njenoj dosadašnjoj profesionalnoj karijeri … sve u humanitarne svrhe – za dobrobit čileanske dece sa posebnim potrebama …

Marija Karolina je po zanimanju prostitutka, i to ne bilo kakva već “creme de la creme”, jedna od “najpoznatijih” bar kada je u pitanju radna snaga na tržištu ljubavi u Čileu. Marijina “nadnica” počinje od 300 američkih dolara za 90 minuta “klasičnog” rada (primera radi moja najveća konsultantska dnevnica bila je $250 o.a.). Otuda je Marija Karolina došla na originalnu ideju da umesto “anonimnog” novčanog priloga pokrene “aukciju” na kojoj će ponuditi 27 sati svojih profesionalnih usluga a sav prihod će, po obavljenom poslu, uplatiti na bankovni račun organizatora akcije. “Sve dok traje program radiću za decu Teletona … biće to samo mojih 27 časova pružanja ljubavi”, kaže Karolina, uz napomenu da je njen planirani 27-očasovni “humanitarni program” već popunjen “dobrotvorima” te da su pojedini uplate izvršili unapred “duboko uvereni u Marijiine dobre namere.”

Iako se u Čileu, zemlji sa većinskim katoličkim stanovništvom, na prostituciju gleda kao na, manje više, “prihvatljivu” društvenu pojavu a vlasti su, po pravilu, spremne da zažmure, pa i da drže povez na očima, kada su u pitanju javni istupi “eminentnih” pripadnika najseksipilnije grane lokalne ekonomije, ne dele svi “oduševljenje” javnosti “visokomoralnom odlukom” Marije Karoline. Jedan od pokretača akcije i čovek koji će voditi 27-očasovni program, Mario Krojcberger kaže kako je ova (nepristojna) ponuda “izvan njegovih moralnih shvatanja” i odbija da komentariše špekulacije kako će organizatori odbiti da prime novac prikupljen na “ljubavnoj aukciji”. No kako sama Karolina kaže “biće tu i ljudi koji će pokloniti novac stečen na mnogo kontroverzniji način nego što ga ja zarađujem” – i bar se tu svi u Čileu slažu sa njom.

I jopet (zarazni) kurtoni

Taman kad sam čvrsto rešio da više ne pišem na “zadatu” temu naletim na vest o opasno zaraznim, kineskim naravno, kurtonima. Dobro de, nisu baš bukvalno kurtoni “za” već upotrebljeni (reciklirani) ostaci istih. U kineskom gradu Donguan (Dongguan), provincija Guangdong, odnedavno se mogu kupiti gumice, obične kućne i one za kosu, proizvedene od prethodno iskorišćenih kondoma. Većina prodavaca, bar ne javno, ne želi da otkrije izvor iz kog dobavlja “kurton gumice” krijući se iza poslovne tajne (jebote kanda su i oni čuli za Tijanićevu platu!), nezvanično, gumice se proizvode kako od otpada iz uvoza (bukvalno) tako i od kondoma prikupljenih po lokalnim “salonima za zabavu”.

Jeftine, veselih boja, gumice lako nalaze svoje kupce kako na lokalnim pijacama tako i u frizerskim i salonima za ulepšavanje – za sada samo u Guandong provinciji. Nažalost “zadovoljni kupci” i ne slute kakvoj se opasnosti izlažu upotrebom istih – dok, recimo, prikupljajući kosu pred vezivanje, gumicu drže u ustima. Prema tvrdnjama lekara upotrebom ovih gumica, načinjenih recikliranjem korišćenih kondoma, korisnici se izlažu realnoj opasnosti da se zaraze nekom od seksualno prenosivih bolesti (i to bez seksa – kud’ ćeš gore – kako da se pravdaš).

I vuk sit i ovce na broju

Preneseno, naravno, premda je tema mnogo ozbiljnija od narodne poslovice. Naime, Viši Sud u Katifu (Qatif) u Saudijskoj Arabiji, odlučujući po žalbi advokata 19-ogodišnje Saudijke “zbog presude preblage za okrivljene i preoštre za žrtvu” povećao joj je prethodno izrečenu kaznu sa 90 na 200 udaraca bičem i na sve to dodao još šest meseci boravka u zatvoru, između ostalog, zato što je, po tvrđenju Sudija, “koristila masovne medije kako bi se izborila za povoljniju odluku u žalbenom postupku”. Paradoksalno – ovako oštro povećanje kazne odnosi se zapravo na žrtvu iz prethodno održanog suđenja za grupno silovanje.

Pre 18 meseci, tada 18-ogodišnja, Saudijka, pripadnica manjinskih Šiita, izvučena je nasilno iz automobila u Katifu i silovana 14 puta od strane grupe koju je sačinjavalo sedam muškaraca, pripadnika većinskih Sunita. Muškarac iz čijeg je automobila nesrećna devojka “oteta” pokušao je da joj pomogne ali je i sam teško pretučen. Tokom prvog suđenja, četvorica od sedmorica optuženih oglašeni su krivima i osuđeni na kazne zatvora u rasponu od 10 meseci do 5 godina i na, kao i preostala trojica, 80 do 1,000 udaraca bičem. Veoma blage kazne jer za ovakav zločin teokratsko saudijsko zaonodavstvo predviđa čak i smrtnu kaznu. Da sve bude u skladu sa naslovom ovog članka i sama žrtva je oglašena krivom, ni manje ni više, zbog vožnje u automobilu sa muškarcem koji joj nije u srodstvu i kome je, takođe, izrečena istovetna kazna – 90 udaraca bičem zbog (navodne) “namere da zajedno izvrše delo koje je protivno saudijskim zakonima o segregaciji polova”. Nakon ovakve presude, zahvaljujući pre svega angažovanju advokata žrtve, čak i prihvatanje rasprave po žalbi izgledalo je kao uspeh sve dok Sud juče nije objavio konačnu odluku povisivši prethodno izrečene kazne obema stranama (silovateljima su izrečene kazne “samo” duplirane). Bolja “sudbina” nije zadesila ni advokata žrtve čija je dozvola za rad “zadržana” od strane Suda u Katifu a očekuje ga i “saslušanje” pred komisijom Ministarstva Pravde koje će doneti konačnu odluku o njegovom daljem obavljanju profesije advokata.

Umesto komentara koji bi se, zbog kulturoloških razlika, mogao smatrati neobjektivnim preneću samo komentar jednog Saudijca na ovu i slične presude Sudova u Saudijskoj Arabiji preuzet iz dnevnika “Saudi Gazette”:

“Oprostite mi na oštrim rečima ali moram da podignem svoj glas za dobro čovečanstva jer ne želim da u očima Alaha budem onaj koji se nije usprotivio nepravdi. Pobunimo se protiv sila zla da bismo sačinili istinsko “Kraljevstvo čoveka” kao što je i proklamovao (naš) Kralj Abdula Bin Abdul Aziz, Čuvar dve Svete Džamije. Ovo je naša moralna dužnost i obaveza ako želimo da mu (Kralju o.a.) pomognemo u ostvarenju ovog cilja za dobro čovečanstva.”

Tri godine za seks na, pardon, sa biciklom

Kada su oktobra prošle godine čistačice hostela Ejberli Haus (Aberley House) u Ejru (Ayr), Škotska, nakon upornog kucanja na vrata jedne od soba ista otvorile imale su šta da vide – u karakterističnoj pozi sa biciklom, pred njima se našao pedesetjednogodišnji Robert Stjuart – “na sebi je imao samo potkošulju a rukama je pridržavao biciklu dok su mu se bokovi njihali napred nazad kao da imitira seks sa biciklom”. Da, dobro ste pročitali ne “na” nego “sa” biciklom. Čistačice, obe u šoku, prvo su obavestile upravnika hostela koji je odmah pozvao policiju. Stjuartovo ime se zbog ovog “prestupa” nalazi u registru seksualnih prestupnika a ovih dana mu je izrečena i trogodišnja uslovna kazna zbog prestupa učinjenog tokom pomenutog “ljubavnog čina”. Pred Sudom Stjuart je (bez ulaženja u detalje) porekao “vođenje ljubavi” a pravdao se i problemima sa alkoholom tako da mu je određena mera nadzora službe socijalnog staranja i izrečeno upozorenje kako bi sledeći put mogao da “zaglavi ćorku”. Šerif iz Ejra, Kolin Miler (Colin Miller), koji je svedočio na Sudu, kaže kako “u gotovo četiri decenije dugoj karijeri policajca, iako je mislio da je video svaku moguću perverziju, nije imao ovakav slučaj” – biće da šerif nije stigao da poseti ovu stranicu.

A sada nešto sasvim drugačije

Gledaj majku biraj ćerku
Gledaj majku biraj ćerku – isečak promotivnog plakata za Performa prezervative (agencija DDB, Novi Zeland)

Glede neodlaska na BlogOpen (po meni razlozi opravdani što ne znači da bi ih organizatori prihvatili) obećao sam sebi kako ću javno priznati da sam ispao “kurton” i to prvom prilikom kad o istom budem pisao. Nakon prethodnog članka o prezervativu za borbu protiv silovanja red je da verne čitaoce ovog bloga upoznam i sa drugim popularnim trendovima u proizvodnji “normalnih” prezervativa.

Na fotografiji je promotivni plakat za Durex prezervative, izrađen u okviru kampanje “Last longer” (Da duže traje) uz koji je došla i ograničena serija “stimulativnih” jastuka. Kako da traje duže? Lako – prezervativ je sa unutrašnje strane “osvežen” blagim anestetikom (benzokain) koji bi trebalo da “uspori doživlja” i shodno – produži uživanje. Još jedna inovacija dolazi nam iz Južne Afrike gde se odnedavno u prodaji nalaze Pronto kondomi namenjeni pre svega onima koji muku muče sa starim kurtonskim pravilom – “Dok ga staviš – prođe te volja”. Pronto se navlači u 5 lakih koraka (video demonstracija) a novotarija je što se zaštitni omotač skida na kraju. Ostajemo na Afričkom kontinentu koji je na inovacije primoran, pre svega, zbog velikog broja zaraženih HIV virusom putem seksualnog kontakta. Organizacija DKT International profesionano se bavi planiranjem porodice i prevencijom AIDS-a širom Sveta a u septembru je na etiopijsko tržište plasirala kondome sa ukusom i mirisom kafe. Da je ukus i miris po meri tržišta potvrđuje prodaja 300,000 komada po ceni od 5,5 dinara uprkos protivljenju religioznih (pravoslavnih) vlasti. Olakšavajuća okolnost je što stanovnici Etiopije misle kako su upravo oni izmislili popularni napitak pa ne čude izjave zadovoljnih kupaca poput “bilo je i vreme da za lepe Etiopljanke počnemo da koristimo etiopske ukuse”. Organizacija je, ohrabrena početnim uspehom, već pripremila slične proizvode i za druge zemlje u kojima radi. Tako je Kinezima namenjen kondom sa ukusom slatkog kukuruza, a za Indonežane sa ukusom popularnog voća Durian (čiji bi se miris u ostatku Sveta pre nazvao destimulativnim smradom o.a.).

DKT još uvek ne radi u Srbiji, ali ako bi kojim čudom u okviru kampanje “Kupujmo domaće” ponudili “Naše senzualne kondome” pitanje je samo da li bi Srbi (a Boga mi i Srpkinje) bolje prihvatili ukus Šljive, ajvara ili sjeničkog sira. Naravno, ako ovaj članak kakvog preduzetnika (još bolje kontroverznog bizmismena) natera na proizvodnju “custom” (prilagođenih) kurtona za srpsko tržište neka mi se za svaki slučaj javi – imam ja još ideja za ukus i miris “prvog srpskog kurtona” … neće se nastavljati!

Kurton protiv silovanja

Kurton protiv silovanja

Došao čovek u salon za tetovažu i zamoli majstora da mu na penisu istetovira tekst “Ferrari”. Majstor već svik’o na neobične zahteve mušterija, ne pita ništa, sedi i radi. Čim je završio krene priča s’ mušterijom.

  • Majstor: A, dobro ispalo – al’ će devojka da ti se obraduje kad joj uletiš s’ Ferarija?
  • Mušterija: Nemam ja devojku.
  • Majstor: Dobro de, žena onda
  • Mušterija: Nemam ni ženu – imam dečka
  • Majstor (zabrinuto): Ček malo – onda moram i traktor da ti istetoviram na mošnicama.
  • Mušterija (zbunjeno): Što bre majstore – šta će mi traktor?
  • Majstor (ozbiljno): Pa kad ovaj Ferrari uleti u govna s’ čim ćeš da ga vadiš ako ne s’ traktorom …

Sad RAPEX kurton – prvi kurton patentiran za borbu protiv silovanja – nije predviđen za vađenje već za (figurativno) “uvaljivanje u govna” a sudeći prema objašnjenju inovatorke Sonet Elers (Sonette Ehlers) osim hirurške intervencije nikakav traktor ne pomaže. Zapravo RAPEX i nije klasičan kondom jer je namenjen ženama koje strahuju od mogućeg silovanja. Kondom se umesto navlačenja na penis uvlači u vaginu, posebnim dodatkom, slično tamponima. U “praksi”, ukoliko do silovanja dođe, RAPEX se, sitnim zubima od lateksa sa unutrašnje strane, “zakači” na penis silovatelja, prouzrokuje bol i odvraća ga da sa penetracijom nastavi. Zahvaljujući konstruktivnom rešenju RAPEX ostaje “nakačen” i nakon prestanka erekcije, te na taj način, teoretski, RAPEX ne samo da odvraća već i olakšava identifikaciju i hvatanje počinioca. Ideju za ovako “surov” način borbe protiv silovanja Sonet Elers dobila je, kako sama tvrdi, davne 1969. godine kada je kao medicinska sestra u bolnici u Johanesburgu (Južna Afrika) od jedne od žrtava silovanja čula kako žali “što dole nije imala zube” – odsustvo potrebnih tehnologija i materijala za izradu “kondoma sa zubima” dovelo je do toga da se RAPEX u obliku prototipa javnosti prvi put predstavi tek 35 godina kasnije.

Ovako originalan pristup samopomoći potencijalnim žrtvama silovanja izazvao je i negativne reakcije kod onih koji se problemom silovanja profesionalno bave. Sudeći po istraživanjima većinu silovanja počine osobe poznate ili bliske žrtvi pa je logično pretpostaviti da bi žene, ako silovanje vrši poznata osoba, s punim poverenjem RAPEX ostavile sa strane. Mnogi ističu da kada silovatelj shvati da je uhvaćen u zamku, dok mu je žrtva još uvek “pod rukama”, silovatelj može nasrnuti na život svoje žrtve, dok s’ druge strane i same “žrtve” RAPEX mogu koristiti za nameštanje optužbi za silovanje. Jedno je sigurno – kada se krajem ovog meseca “zubati kurton” nađe u slobodnoj prodaji u Južnoj Africi nateraće muškarce da pre “uživanja” s’ bilo kim dooobro porazmisle!

Bezgrešno začeće na robiji

Uprkos zabrani privatnih “poseta”, uključujući i suprugu, tokom odsluženja više doživotnih robija, jedan od vođa napuljske mafije – Kamore, 64-ogodišnji Rafael Kutolo, postao je danas otac. Kutolov sin iz prethodnog braka poginuo je u svojoj 25. godini u mafijaškom obračunu a sa sadašnjom suprugom Kutolo se venčao u zatvoru davne 1983. godine i par nikada nije ni imao priliku da “konzumira” svoj brak. Stroga pravila života u zatvoru za mafijaške šefove nisu Kutola omela da nakon 6-ogodišnje bitke na Sudu konačno dobije odobrenje Suda za ulazak u program veštačke oplodnje jer kako sam priznaje “u zatvoru ću umreti a moja poslednja želja je da supruzi podarim dete”. Njegova supruga Imakolata (Immacolata – bezgrešna, čista o.a.), nakon porođaja u bolnici u Napulju izjavila je kako će učiniti sve da devojčicu sačuva od Kamore – “ne želim čak ni da čuje tu reč koja za sve nas označava samo patnju i bol”.

Srećom po ponosnu srbadiju pa se ovako strog tretman prema pripadnicima “organizovanih zločinačkih udruženja” sa prostora bivše Jugoslavije ne primenjuje i u haškom pritvoru inače bi se div-junak Nebojša Pavković dobrano pomučio oko konzumiranja sopstvenog braka – kao da mu ćelijica mala već dovoljno problema nije zadala.

Startuj me nežno

Svetski gay šampionat 2007

“Međunarodna fudbalska asocijacija negovaće samopoštovanje žena i muškaraca širom Sveta, i kroz fudbalsku igru produbljivati poštovanje i razumevanje drugih.”

Naizgled sasvim korektna izjava o misiji jedne fudbalske asocijacije da nije detalja ispuštenog iz prevoda originala. Naime radi se o Međunarodnoj fudbalskoj asocijaciji igrača i igračica homoseksualne orijentacije – prosto rečeno – pedera i lezbijki. Na X Svetskom klupskom prvenstvu u fudbalu za pedere i lezbijke koje je juče počelo u Buenos Airesu (Argentina) učestvuje 480 igrača raspoređenih u 28 timova. Ovo je prvo klupsko prvenstvo homoseksualaca koje se održava u Južnoj Americi – kontinentu koji živi za fudbal.

Iako organizatori tvrde kako je cilj održavanja separatnog prvenstva da se “promoviše normalnost homoseksualne zajednice i iskoristi prilika za borbu protiv predrasuda koje homoseksualnost povezuju sa noćnim klubovima i promiskuitetom” čini mi se da, s’ jedne strane, inistiranje na različitosti “do imbecilnosti”, a s’ druge, izražena želja da se homoseksualnost prihvati kao “normalna” upornim podražavanjem stvarnog sveta, zapravo stvaraju kontraefekat, još više produbljujući jaz između homoseksualne zajednice i “ostatka” čovečanstva.