Tri godine za seks na, pardon, sa biciklom

Kada su oktobra prošle godine čistačice hostela Ejberli Haus (Aberley House) u Ejru (Ayr), Škotska, nakon upornog kucanja na vrata jedne od soba ista otvorile imale su šta da vide – u karakterističnoj pozi sa biciklom, pred njima se našao pedesetjednogodišnji Robert Stjuart – “na sebi je imao samo potkošulju a rukama je pridržavao biciklu dok su mu se bokovi njihali napred nazad kao da imitira seks sa biciklom”. Da, dobro ste pročitali ne “na” nego “sa” biciklom. Čistačice, obe u šoku, prvo su obavestile upravnika hostela koji je odmah pozvao policiju. Stjuartovo ime se zbog ovog “prestupa” nalazi u registru seksualnih prestupnika a ovih dana mu je izrečena i trogodišnja uslovna kazna zbog prestupa učinjenog tokom pomenutog “ljubavnog čina”. Pred Sudom Stjuart je (bez ulaženja u detalje) porekao “vođenje ljubavi” a pravdao se i problemima sa alkoholom tako da mu je određena mera nadzora službe socijalnog staranja i izrečeno upozorenje kako bi sledeći put mogao da “zaglavi ćorku”. Šerif iz Ejra, Kolin Miler (Colin Miller), koji je svedočio na Sudu, kaže kako “u gotovo četiri decenije dugoj karijeri policajca, iako je mislio da je video svaku moguću perverziju, nije imao ovakav slučaj” – biće da šerif nije stigao da poseti ovu stranicu.

Drogeraška tuga pregolema

Gitarista Rolingstounsa Kit Ričards u ekskluzivnom intrevjuu datom magazinu NME priznaje kako je najčudnije što je kao dugogodišnji ovisnik o drogama ušmrkao u nos bio posmrtni pepeo njegovog rođenog oca.
“Kada je kremiran nisam mogao da odolim ideji da dunem malo njegovog praha. Moj otac mi to ne bi zamerio, njemu do toga nije stalo (he didn’t give a s*** u originalu). Sve je prošlo u redu i ostao sam živ”, priznaje 63-ogodišnji Ričards čiji je otac Bert umro 2002. godine u 84-oj godini.

Japanski Arsen Lupen

Šigeo Kodama (Shigeo Kodama), 54-ogodišnji građevinski radnik iz Hirošime, uhapšen je krajem februara zbog krađe ženskog donjeg veša iz dva stana u tom gradu. Zbog sumnje da ovo nije prva krađa japanskog “lopova džentlmena” policija je ovih dana pretresla i njegov stan u kome je pronađeno gotovo 4,000 komada ženskog intimnog rublja – 3,977 pari gaća, 355 grudnjaka i 10 pari čarapa. Pretpostavlja se da “džentlmenski plen” potiče iz krađa izvršenih tokom proteklih 6 godina. Šigeo u stanove nije provaljivao već je, koristeći veštine stečene na svom poslu, do “plena” dolazio penjući se bez ikakvih pomagala, bukvalno “na mišiće”, čak do drugog sprata.

Okreni se Internetu radi samoubistva

I to ne kakvog – već “zajedničkog samoubistva”. Japanska statistika iz godine u godinu beleži porast broja samoubica (34,000 u 2003. godini ili za 7 procenata više nego u 2002.). Najveći porast, pak, beleži se kod tzv. “zajedničkih samoubistava” – 91 u 2005. prema 55 odnosno 34 u 2003. i 2002. godini respektivno. Radi se o potencijalnim samoubicama koji sebi slične nalaze preko Interneta i zajedno ugovaraju sopstvena “zajednička” samoubistva ne bi li tako pobedili strah od samodestrukcije.

Kaže čovek lepo – “Nisam hteo!”

Čuli ste za pričo o Arminu Meiwes-u Nemcu kanibalu? Elem, čovek je upoznavao žrtve preko Internet oglasa sledeće sadržine (parafraziram):

Ako imaš 18-25 godina, ti si momak za mene, Frenki i dođi k’ meni, da probam tvoje ukusno meso.

Naravno mnogi su se na oglas javili i bili u redovnom kontaktu sa “kanibalom” bilo zabave radi bilo radi iživljavanja sopstvenih fantazija (da, da fantazija), četvorica mladića bili su toliko zainteresovani da su čak i posetili Frenkija (alias Armin Meiwes) na njegovoj farmi. Jedan od četvorice išao je čak toliko daleko da ga je Frenki vezao za krevet, prikladno odevenog, i “iscrtao” za seckanje pre nego što je odustao od dalje “igre”.

“Srećom” po Frenkija, 43-godišnji Bernd-Juergen Brandes bio je spreman da ide do kraja. Iako nije ispunjavao sve uslove iz oglasa Frenki ga je oberučke “prihvatio” u svom domu u gradu Rotenburg-u (englesko-nemački Truli-grad, morbidno zar ne?) i krenuo sa “predigrom” i trenažom, za početak penis, kasnije i ostali delovi tela, uz punu saglasnost “žrtve” dok je potonja mogla još da “govori” (još morbidnosti!). Bernd, ili bar ono što je od njega bilo svrsihodno, završili su u Frenkjevom frižideru a Frenki je nastavio da traga za novim “fantastima” sve dok ga policija nije uhapsila 2002. godine kada je sve izašlo na videlo.

Nakon što je na sudu između ostalog izjavio i da je “… želeo da ga pojede ali ne i da ga ubije …” (žrtvu o.a.) Armin je osuđen na osam i pol godina za ilegalnu eutanaziju i ubistvo iz nehata (tako se to valjda stručno zove) jer tužba nije mogla da dokaže postojanje motiva za ubistvo koje je ubica dobrovoljno priznao u istrazi i na sudu. Da paradoks bude veći postarao se Vrhovni Sud Nemačke koji je naložio da se suđenje ponovi jer tužba zahteva da se Armin osudi zbog ubistva sa predumišljajem dok odbrana želi da se presuda preinači i ubici kazna smanji zbog “dragovoljnog” pristanka žrtve … nastaviće se … ponovno suđenje je upravo počelo.