Providan si kao prozor

Olupina broda na Tuvalu ostrvima (c) Paeniu family

Ostrva Tuvalu, smeštena u Pacifičkom okeanu, prostiru se na “celih” 26 kvadratnih kilometara i najmanja su država na svetu po broju stanovnika (oko 12,000). Ova “minijaturna” nacija koja je svoju nezavisnost od Velike Britanije “izvojevala” 1978. godine, zbog nemara ostatka Sveta spram klimatskih promena suočena je sa mogućnošću nestanka. Kroz 50 godina, kako sada stvari stoje, četiri ostrva i 5 atola na kojima se prostire Tuvalu naći će se ispod površine okeana. Proteklih godina, apeli predstavnika Tuvalua na savest čovečanstva nisu urodili plodom a hoće li u budućnosti ostaje da se vidi!

Na drugom kraju Sveta, jedna druga nacija, sa daleko bogatijom tradicijom i istorijom, uverena je da joj, slično stanovnicima ostrva Tuvalu, preti nestajanje zbog nerazumevanja “velikog Sveta” i nepravde koja joj je učinjena. Razlika između ove dve nacije koje, pretpostavljam, i ne znaju jedna za drugu, je što Tuvaluanci svoje tvrdnje mogu da potkrepe konkretnim dokazima dok su, s’ druge strane, srpske tvrdnje o nepravdi i nerazumevanju zasnovane na imbecilnoj veri u stvarnost legendi i svakodnevnog življenja u pohabanim istorijskim mitovima.

Srbija se danas, na početku XXI veka, sa izazovima “odbeglog” Sveta suočava slično orkestru sa Titanika – upornim negiranjem stvarnosti koje se, zavisno od društvenog položaja, manifestuje na razičite načine. Ima tu svega – od promuklog krika za kosmičkom Pravdom, preko primitivnog pravdanja gluposti mase, pa sve do, posledično, bestijalnog iživljavanja nad svim onim što u svesti “srpskijeh ameba” (“niti momak, nit’ đevojka”, humani nusproizvodi obrazovnog sistema jednog samoizolovanog društva, o.a.) predstavlja simbole spoljnog i različitog. U Srbiji danas sve ono što je “različito” (nejedinstveno o.a.) postaje žrtva nemoći većine jednog naroda i njegove elite (čuj, elite!) da se nepristrasno, bez mitskih emocija, suoči sam sa sobom i svojim (ne)delima iz bliske i dalje prošlosti. Sve ono što je u Srbiji danas “različito” samim tim je i u sukobu sa predstavom Sveta jedne, u svakom pogledu, zanemoćale nacije, izmorene životom bez života, bivstvovanjem u svetu legendi i mitova, većinski uverene u sopstvenu samodovoljnost i samoprojektovanu posebnost, zastrašene tranzicijom i socio-tehnološkim napretkom, konačno, jedne većinski bezvoljne i bezidejne nacije spremne da oćuti i istrpi svaku glupost koja joj se ponudi.

Ako nije nemoć otkuda toliko nasilje i bes? Ako je Svet u krivu kako to da su samo Srblji u pravu (Ruse ne računam oni su tu ionako samo zbog para)? Ako je u pitanju Pravda kako to da važi samo za 15 odsto teritorije a ne i za stotine hiljada Albanaca koji u Srbiji nemaju ni pravo glasa? Ako ima ideja i vizija budućnosti kako se sjediniše (navodno) različiti polovi političkog i društvenog života? Ako nije samodovoljnost i, navodna, posebnost kako je policija (državni instrument sile o.a.) lakonski dozvolila paljenje (probranih) stranih ambasada? Ako nije bezvoljnost zašto su ulice bile sablasno puste 17. februara a demonstranti za “veliki” miting skupljani s’ konca i konopca? Ako ne živimo u iracionalnom kako onda ne vidimo da koliko sutra isto ono opravdanje za razbijanje “providnih prozora” ambasada može biti primenjeno i na nas, naše porodice, prijatelje, poznanike, sugrađane?

WorldPress Photo 2008

Objavljeni su rezultati i proglašeni pobednici takmičenja za najbolju novinsku fotografiju u 2007 – Worldpress Photo of the Year 2008. Ovogodišnji apsolutni pobednik je Tim Heterington (Tim Hetherington) sa fotografijom američkog vojnika koji se odmara u bunkeru u Dolini Korengal (Avganistan) snimljenom septembra prošle godine i objavljenom u časopisu Vanity Fair.

Galeriju pobedničkih fotografija po kategorijama možete videti na zvaničnom sajtu takmičenja.

Smrtna Grčka pravoslavna svadba

Tridesetšestogodišnja Kim Sjostrom venčala se sa Tedijem Efkarpidesom (Teddy Efkarpides) 19. januara u gradiću Dejvi (Davie), Florida, SAD, Venčanje je organizovano u sali osnovne škole u kojoj je predavala prvacima a njene kolege su joj, u skladu sa njenom životnom željom i poreklom mladoženje, priredile svadbenu ceremoniju po ugledu na njenu omiljenu filmsku komediju Moja velika mrsna grčka-pravoslavna svadba (My Big Fat Greek Wedding) – nažalost, izgleda da joj nije bilo suđeno!

Sve kao na filmu – mlada je imala odgovarajuću frizuru i toaletu, u rukama buket plavo-belog cveća u bojama grčke zastave, venčanje je obavio pravoslavni sveštenik, svirala se samo grčka muzika. Venčanje kao iz bajke, gotovo savršeno, sve do onog trenutka kada je mladi par, nepunih sat vremena nakon sudbonosnog “Da”, izašao na podijum da odigra svoj prvi mladenački ples. Mlada se prvo požalila na vrtoglavicu, nedugo zatim posrnula i pala na podijum. Napori prisutnih, kao ni pokušaji ekipe hitne pomoći i lekara obližnje bolnice na oživljavanju nisu urodili plodom – Kim Sjostrom preminula je od srčanog udara – “jedini zvanični dokument na kome nosi prezime koje je tako žarko želela (grčko Efkarpides o.a.) je njena umrlica” – kaže ožalošćeni mladoudovac.

Kim Sjostrom je u svojim dvadesetim godinama već imala srčani udar – bila je “slika i prilika” (i to bukvalno) osobe sa mladalačkim dijabetesom koji se javlja, najčešće, kao posledica nepravilne (savremene) ishrane i posledične gojaznosti.

Danas su izbori …

… kako u Srbiji tako i na Kubi. Kubanski parlamentarni izbori koji se danas održavaju imaju bar jednu (nama odranije poznatu) specifičnost – da bi kubanskim biračima olakšali “posao” za svakog poslanika u Parlamentu na listiću se nalazi ime samo jednog kandidata – ukupno 614 kandidata za 614 poslanika, uključujući tu i “zanemoćalog” Fidela Kastra. Inače, kubanski izbori specifični su i po tome što im ne prethodi politička kampanja – ljudi sednu, lepo se dogovore ko, šta, gde i kada i tras izbori sa “projektovanom” izlaznošću od preko 90 odsto.

Samo još ovi “naši” da se prisete kako su se onomad lepo dogovarali oko Ustava i eto i nama sledećih izbora po kubanskom receptu!

Sun kupuje MySQL

Prema istovetnim najavama na prezentacijama Sun Microsystems i MySQL kupovina vredna milijardu američkih dolara (800 miliona za akcije i oko 200 miliona za opcije) trebalo bi da se okonča polovinom ove godine. Ovom kupovinom Sun planira da upotpuni svoju ponudu na tržištu baza podataka (15 milijardi američkih dolara na godišnjem nivou). Ovom kupovinom, nakon otvaranja koda Java programskog jezika, Sun izgleda nastavlja sa pozicioniranjem na tržištu programa otvorenog koda, pre svega, kada je u pitanju Web ekonomija.

Tata Nano

Tata motors je konačno predstavio svoj “Narodni auto” – Tata Nano. Sa cenom od $2,500 (1,700 Eura), “ružnjikav do simpatičnosti”, Tata Nano je namenjen pre svega kupcima u Indiji. Nano je “opremljen” motorom zapremine 624 kubna centimetra, pokretan ekvivalentom 33 “konjske snage”, sa četvoro vrata i “siromašnom” instrument tablom jer su svi “suvišni” električni uređaji izbačeni iz vozila. Nano će se u prodaji, u klasičnoj i luksuznoj verziji, naći do kraja godine a planira se i proizvodnja modela sa dizel motorom.

Godina krompira

Sastavljen od 80 odsto vode, bogat kalijumom i magnezijumom, sa velikom količinom vitamina C (šest krompira upotpunjuju dnevne potrebe odraslog čoveka) i vitaminima iz grupe B (posebno B1, B2 i B6), najbogatiji biljni izvor belančevina (150 grama pokriva dnevne potrebe i obezbeđuje potrebnu energiju), krompiru je, zasluženo, dodeljena 2008. godina od strane Agencije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih Nacija (FAO).

Krompir je “prepoznat” kao efikasan vid borbe protiv gladi i siromaštva, između ostalog, jer je idealan za gajenje u predelima sa manjkom obradivog zemljišta i viškom (proste) radne snage – uslovi koji karakterišu većinu nerazvijenih i zemalja u razvoju. Proizvodnjom krompira se za kraće vreme, na manje obradivog zemljišta, i u raznolikim klimatskim uslovima proizvodi više hranjivih materija nego uzgojem bilo koje druge poljoprivredne kulture. Gotovo 85 odsto mase krompira može se koristiti u ljudskoj ishrani za razliku od žitarica kod kojih ovaj procenat dostiže “jedva” 50 odsto.

Agencija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih Nacija (FAO) planira da za početak “promoviše” proizvodnju krompira što bi, na duže staze, trebalo da rezultira povećanjem održive proizvodnje ove kulture u manje razvijenim zemljama. Na ruku im svakako ide i trend “izmeštanja” proizvodnje krompira iz razvijenih u nerazvijene i zemlje u razvoju, započet 2005. godine kada su potonje po prvi put obimom proizvodnje krompira nadmašile ekonomski moćnije i tehnološki naprednije poljoprivrede. Premda, treba to priznati, najveće zasluge za ovaj trend imaju Kina, kao najveći proizvođač krompira na Svetu, i Indija koje zajedno “drže” trećinu ukupne svetske proizvodnje.

Predsednički kandidati

Konačno su poznata imena stranačkih favorita za predsedničke kandidate Demokratske i Republikanske stranke od kojih će jedan, najverovatnije, zameniti Džordža Buša (mlađeg) u Beloj kući početkom sledeće godine. Nakon stranačkih izbora kandidat republikanaca je Majk Hakabi (Mike Huckabee) a na netom okončanim demokratskim izborima u Ajovi pobedio je Barak Obama (Barack Obama).

Možda ova vest i ne bi bila toliko zanimljiva, ipak se radi o izborima koji će imati malog uticaja na sudbinu Kosova, da najvažniji od kandidata koji pretenduju da zauzmu mesto “najmoćnijeg svetskog državnika” nisu tokom predizbornih aktivnosti pravili gafove u vezi sa poznavanjem spoljne politike i Sveta uopšte. Majk Hakabi, koji ima težak zadatak da američke birače ubedi kako republikanci nakon osam godina “kontroverzne vladavine” Džordža Buša (mlađeg) zaslužuju još jednu šansu, tokom kampanje je koristio “gužvu u Pakistanu” kako bi zapretio zatvaranjem granice sa Meksikom – problem su podaci o “660 ilegalaca iz Pakistana tokom 2007. godine” koji, nakon meksikanaca, čine drugu najveću grupu ilegalnih imigranata – osim u glavi predsedničkog kandidata, ovi podaci su se pokazali neistinitim. Dalje, Hakabi je uspeo da i pored ogromne medijske pažnje širom Sveta potpuno “smetne s’ uma” umirujuću bezbednosnu procenu opasnosti od Irana koju su dale nacionalne bezbednosne agencija, a koja je objavljena početkom decembra 2007. u jeku kampanje. S’ druge strane Barak Obama je sebi dozvolio “luksuz” da se, kao član komiteta za spoljnu politiku Senata SAD, tokom izlaganja vrhovnog zapovednika vojnih snaga SAD u Iraku generala Dejvida Petreusa, bavi “važnijim stvarim” – memorandumom svog izbornog štaba o potrebi isticanja razlika između njega i Hilari Klinton! Imajući u vidu koliko je vojna avantura u Iraku važna za američke birače ovo nije bio baš najbolji potez “kandidara za promene” (zvuči poznato zar ne?).

Naravno, bilo bi nezahvalno na osnovu ovakvih izjava favorita prognozirati odnos budućeg američkog Predsednika prema spoljnoj politici, posebno ako se ima u vidu da u Beloj Kući treba da zameni Predsednika Buša koji će ostati upamćen, između ostalog, i po tome što je tek kao Predsednik po prvi put čuo o Šiitima i Sunitima kao denominacijama islamske crkve, te po izmišljanju “novih” evropskih nacija poput “Grečana” (Grecians) i “Iršana” (Irelanders). Ko zna – možda se amerikanci “opamete” pa uzmu i neku od perjanica DSS-a za spoljnopolitičkog savetnika Predsednika?