Lora – svjedočanstva

Hrvatska televizija na svom drugom kanalu u okviru dokumentarnog serijala Tragovi večeras od 20:10 emituje svedočenje o logoru Lora i iskustvima onih koji su u njemu “boravili”. Možda nije zgoreg preporuka nacionalnom servisu “Evropske Srbije” da se bar u ovom segmentu društvenog života – suočenjem sa sopstvenim zločinima – ugleda na komšije!

HTV 2, Lora – svjedočanstva

Što se događalo u splitskom zatvoru Lora od 1992. do 1996.? Svjedočanstva više desetaka ljudi iz Splita, Bosne i Hercegovine i Srbije koji su prošli splitski zatvor govore o mučenjima i ubojstvima civila i ratnih zarobljenika. O toj temi Nenad Puhovski i njegova kuća Factum snimili su dokumentarac “Lora – Svjedočanstva” koji će prikazati HTV. Nakon dokumentarnog filma slijedi rasprava u studiju HTV-a. Voditelj: Aleksandar Stanković

Uticaj Toma Kneževića na revoluciju u kadrovskoj politici srpskih partija

Tomislav, Tomi .. Toma, Tomo, svejedno – direktor novosadskog pozorišta mladih, štrajk i, konačno, prebijanja glumaca pozorišta kao konsekvenca neblagovremenog suprotstavljanja (partijskom) inatu, samoprecenjenosti i ličnom osećaju prepodobnosti, podstaknutom “bezrezervenom” političkom podrškom, vrhunac je 4-mesečnog sukoba na relaciji “politika-profesija”. Posledice ćemo tek videti ali ne nadajmo se previše …

Sukob Tomislava Kneževića, kao predstavnika lokalnih (tobož demokratskih, suštinom despotskih) vlasti, i glumaca u štrajku, kao predstavnika (još) jedne “potcenjene” profesije srpskog miljea, i nisu toliko bitni za ovaj članak koliko su primer za “modus operandi” kadrovanja političkih stranaka u Srbiji. Nemanje političke volje i nedostatak osećaja za pravovremen obračun sa “mangupima u sopstvenim redovima” nije karakteristika samo partija koje su upletene u ovaj slučaj (SRS i DSS) – to je opšta odlika svih stranaka koje danas učestvuju na svim nivoima vlasti u Srbiji. Merilo političkog (uticaja) uspeha u državi, gradu, palanci, selu, u društvu u kome je “vlast” najveći igrač na tržištu nisu napredak društva i blagostanje stanovništva već “koliko smo naših” postavili u upravljačke i ine strukture. U toj besmislenoj matematici nebitno je da li se radi o guverneru Narodne Banke, direktoru Pozorišta mladih ili šefu službe održavanja toaleta pokraj autoputa, važan je samo trenutni rezultat – “NAŠI” : “NJIHOVI”. Ovi “NAŠI” – bezgrešni, nepogrešivi, prepametni, presposobni (ako nisu – naši su!) – lepi i poslušni u pičku materinu. Oni “NJIHOVI” stoka, lopovi, saboteri “svetlog puta” i trenutne političke vizije, pokvareni, beskrupulozni, BRE prosto nisu “NAŠI”!

Polomljena rebra i nosevi, novinarske hajke, policijski i sudski progon, otpuštanje “nepodobnih”, sprečavanje napretka, urušavanje produktivnosti i ekonomskog potencijala javnih preduzeća, mala su cena naspram, naizgled jednostavnog, priznanja da i “NAŠI” nekad mogu da pogreše ili da i “NJIHOVI” budu korisni za zajednicu. Politika je u Srbiji još uvek igra “velikih” brojeva u kojoj pojedinac i/ili pojedinačne profesije uvek gube.

Abdula seckati!

 

Sad, mnogi će pomisliti na crtani film sa Duškom Dugouškom, i pobesnelog Hasana koji ima neutaživu želju da za večeru nasecka malo zečetine. Drugima će pak nakon letimičnog pogleda na priloženu sliku prva asocijacija biti da je reč o nekom “poludelom” teroristi sa Bliskog Istoka koji je “umetničku” kasetu sa sopstevnim nastupom odaslao na adresu Al-Jazeera-e. I jedni i drugi bi pogrešili – radi se o isečku iz razgovora sa Abdallah Al-Bishi-em, državnim dželatom iz Meke u Saudijskoj Arabiji, koji je početkom ovog meseca emitovan na libanskoj LBC televiziji.

Najpoznatiji dželat u Saudijskoj Arabiji, kako je predstavljen, “poslom” je počeo da se bavi pre 15 godina, a prvi “nastup” mu je bila egzekucija troje ljudi. Nastavio je porodičnu tradiciju, u početku sa mačem pokojnog oca koji je koristio dok se “posao” nije uhodao i dok sebi nije mogao da priušti sopstvenu alatku. Abdallah danas priprema nove generacije dželata, među njima i svog najstarijeg sina Badra koji će uskoro nastaviti porodični posao u Rijadu. Prema sopstvenim rečima, iako je “napopularniji” dželat u zemlji i dan danas svojim mačem deli šerijatsku pravdu svim vrstama kriminalaca – lopovima, preljubnicima, ubicama – ženama i muškarcima sa podjednakim žarom odtstranjuje udove il’ glave. Početak intervjua protekao je bez Abdallah-a koji je u TV studio kasnio iz “objektivnih” razloga zbog neodložnog državnog posla. Sa puno žara i posvećenosti Abdallah priča o posebnoj vrsti mača – Jowhar – koji koristi od prvog dana na poslu, o tome kako se kod odsecanja udova kažnjenicima daje lokalna anestezija za razliku od onih koji gube glavu sa ramena, o sopstvenim zapažanjima i osećanjima prilikom pogubljenja žena i muškaraca (muškarci su, kaže, malo nervozniji), kao i o svojoj ulozi prvog posrednika u pomirenju i praštanju između pogubljenog, njegove porodice i porodica žrtava.

Ceo transkript intervjua, na engleskom jeziku, možete pročitati ovde.

Slika Proroka XII

Da Danska “žrtva” u odbranu kulturnih,verskih i inih sloboda nije zaboravljena podsetila me i sledeća poruka primljena pre par dana preko messenger-a od prijatelja iz Avganistana.

Rafi_Taeb (06:21:59) Very important news!!! The artist who drew the pictures of the Prophet Muhammed (P.B.U.H)has died in a fire. He was burned alive. Denmark government is hiding the news from the public and everyone has got to know. Plz spread this…. (Its the price one must pay 4 the insult of Allah’s Prophet) plz copy and paste this as many ppl… Thank you for your co operation….

U prevodu (skraćenom) – karikaturista (koji? ima ih 12) koji se usudio da naslika lik Proroka izgoreo je, živ spaljen, Danska Vlada to naravno krije ali originalni eto autor ove poruke želi da Svet to ipak sazna … jer to je cena koja se plaća za uvredu Alaha. Rafi je inače par godina mlađi od mene, porodica mu je još uvek u izbeglištvu u Pešavaru (Pakistan) a bio je izvanredan sagovornik za vreme mog boravka u Avganistanu. Rafi je uz to i posvećeni musliman, spreman da toleriše i drugačija verska ubeđenja, ali kada je reč o pravu za njega je na prvom mestu ono koje nazivamo šerijatskim.

Ono što Vam je možda promaklo u prethodnom zapisu na temu karikatura Proroka Muhameda i odgovora islamskog Sveta jeste da, za razliku od Rafija koji se danas zasigurno gnuša bilo kakve primisli o kupovini danskog kajmaka, bar polovina stanovnika islamskih zemalja ne deli njegovo mišljenje.





Psi rata

Da se borbe na Bliskom Istoku ne vode samo vojnim sredstvima svedoče i smetnje u prijemu programa televizije Al-Manar koje gledaoci širom Libana imaju otkako je započeo najnoviji bliskoistočni sukob. Krivca, prema članku NY Sun-a ne treba tražiti u bombardovanjem razorenoj infrastrukturi Libana već u mnogo prozaičnijem razlogu.

Naime, kada se tokom emitovanja vesti u etru na 90 sekundi pojavi slika Šeika Hassan Nasrallah-a, vođe Hezbollah-a, sa improvizovanim krstom puščanog nišana i državom Izrael u potpisu, prema tvrdnjama izraelskih vojnih “hakera”, krivicu treba svaliti na njih jer su tokom vikenda uspeli da “probiju” kod satelitskog signala koji TV Al-Manar koristi za emitovanje svog programa. Ovi “hakeri” u službi višeg cilja, preuzimaju na sebe i krivicu za ostatak spota u kome se emituju avionski snimci izraelskog bombardovanja uz obaveznu poruku na kraju: “Nasrallah zna istinu, ali nastavlja, kao i do sada, da gura Liban u uništenje skrivajući istinu od Vas.” Zgrada TV Al-Manar bombardovana je tokom prvog dana sukoba i od tada ova televizija program emituje sa “rezervnih” lokacija.

Volovi u napadu

Ponovo seksualno frustrirane životinje krenule da napadaju svoje “dušebrižnike” Slično događaju u Vranju o kome sam pisao juče je u okolini Bijelog polja, pre desetak dana kastrirani, vo usmrtio svog vlasnika, izvesnog Marka Đalovića.

U vesti koja je objavljena na prezentaciji RTV B92 ne potencira se implicite seksualna frustracija ali za očekivati je da će se već neki futuristički novinar dosetiti “pravog” uzroka tragedije porodice Đalović. Ko bi ga znao, možda se i neka od perjanica “patri(j)otskih” novina doseti da napad vola objasni kao posledicu nedavnog referenduma u Crnoj Gori. Znate, kao ono volovi bi hteli da žive u zajedničkoj državi a ovi im Milovi ne daju … a i Bijelo Polje je blizu granice sa “prvim okom u glavi” … ma ko bi ga znao šta je tu zapravo istina i šta je vola nateralo da nasrne na svog hranitelja …

Deca su deca

Uz svu ovu opterećenost problemima svakodnevnog života kao da pored nas nehajno prolaze vesti poput ove sa B92 o zlostavljanu dvoipogodišnjeg deteta sa smrtnim ishodom. Ukratko, privedeni su majka, deda i očuh deteta nakon što je mališan, sa teškim povredama, primljen u dečiju bolnicu u Tiršovoj gde je sledećeg dana i preminuo. Novinari B92 koji su pokušali da istraže pozadinu celog slučaja naišli su svuda na zatvorena vrata i ljude koji o celom događaju nisu želeli da govore. Kao da ih je sramota, ili ne daj Bože, jednostavno nemaju vremena. Porodica, o kojoj je reč, živela je u naselju Galenika, imaju komšije, prijatelje, poznanike koji su ih redovno posećivali. Ako su imali problema materijalne prirode sigurno su bili registrovani u lokalnom centru za socijalni rad, ako je bilo nasilja u porodici neko je nekada pozvao policiju. Nemoguće da niko, ni komšije, ni socijalni radnik ni policija nisu znali šta se dešava. Ne želim da verujem, iako činjenice govore drugačije, da niko nije imao hrabrosti ni volje da pomogne detetu koje u sopstvenoj porodici nije našlo zaštitu i podršku. Verujem da je neko pokušao, makar kako, da je njegov vapaj naišao na ona ista zatvorena vrata kolektivne nespremnosti da se bavimo tuđom nesrećom, pokušao, umirio svoju savest i odustao. Alo Srbijo!!! Pa zar je ova nacija, zar su građani Srbije postali toliko samoživi i sebični da im je jedina reakcija na ovakav zločin da novinaru zalupe vrata ispred nosa ili da se kao zaprepaste u neverici, kada vest čuju, a da bi za par minuta sve zaboravili u korist cirkusa zvanog principijelna radikalska politika.

Preklinjem Vas da kako svoju tako i svu drugu decu tretirate pre svega kao odrasle. Ne udarajte ih, ne vičite, ne istresajte se na njih jer ne smete da se istresate na one jače i moćnije od Vas. Popuštajte im i puštajte ih da rade ono što žele i vole (dok ih to ne ugrožava). Razgovarajte i dogovarajte se sa decom, jer deca su deca. Verujte mi na reč, radije se sećam uživanja u iskrenim razgovorima sa decom nego “dubokoumnih” kontemplacija starijih na poznate teme. Krenite sa promenom već sutra – poštujte i zaštite svako dete u svom životu.

Terorizam životinja

Čitam vest, pre par dana, kako je neku staricu u okolini Vranja usmrtio jarac. Po nalazu obdukcije policija je saopštila da je smrt nastala usled višestrukih udaraca u glavu starice od strane jarca koga je čuvala.

I naravno sve bi to prošlo nezapaženo da se savesni novinar/ka nije potrudio da i meštane sela priupita za mišljenje o ovoj nezgodi. A meštani, eksperti u oblasti uzgoja domaćih životinja, ni manje ni više okrive životinje za terorizam nad ljudima – sve zbog toga što im isti ti ljudi, jeli, uskraćuju pravo na međusobno polno opštenje. Prosto rečeno čim jarac nema duže vreme šta da “opali” – a jarac ko jarac ne ume da masturbira – za svoju muku u svojoj pametnoj jarećoj glavici okrivi ljude koji ga hrane i čuvaju – i PAP pravac u glavu …

Pa vi sad dobro razmislite i osvrnite se oko sebe. Pružate li svojim kućnim ljubimcima i inim domaćim životinjama dovoljno prostora da iskažu svoju seksualnost ili ćete baš Vi postati sledeća žrtva terorizma životinja ?