Svesno rođeni – svesno umrli

Da Srbija i Srbi nisu sa ovoga sveta danas nas je uverio i dični Premijer dične Vlade sledećom izjavom:

“Od kada postoji Srbija, svaki pripadnik našeg naroda rađa se i umire sa svešću da je Kosovo uvek bilo, i da će zauvek biti, sastavni deo Srbije.”

Niti Crkva (srpska) niti nauka (svejedno čija) ne prihvataju da se ljudska bića rađaju sa bilo kakvim oblikom svesti. Da bi ste se krstili u Crkvi i bili inicijalizovani u njene redove potrebno je da prođe najmanje 40 dana (probni rad nego šta), nauka vam daje par godina a država Vas gleda kao nedonošče sve do 16 godine. Iz ličnog iskustva mogu da potvrdim da nijedno od moje dece niti se rodilo sa bilo kakvim saznanjem o Kosovu niti znaju gde je niti ih to zanima – ko ne veruje neka pita Milicu (6 meseci) ona će mu sve objasniti.

O mrtvima sve najlepše dakako, ali ne sećam se da je neko od mrtvih Srba “voskresao” e da bi pričao o KOSov(ar)skoj svesti u svom smrtnom času. Osim možda ako nesretni Vučelić ne uspe da vaskrsne pokojnoga (neka tako i ostane) Sloba kao narodnog usrećitelja i čuvara kosovske legende – ali to preko medijuma se ionako ne računa.

Teror na drumu

Dok je američka javnost zaokupljena uspomenama na 11. septembar 2001. i kontroverzama oko ABC-jeve trodelne “dokumentarne drame” (paradoks!) “Put ka 11. septembru (“Path to 9/11”) u kojoj autori krivicu za terorističke napade koji su promenili svet svaljuju na “neodgovornu” demokratsku administraciju bivšeg Predsednika Klintona, novinari Wired magazina potrudili su se da “prouče” posledice i opasnosti od terorizma u Americi na originalan način. Po uzoru na sistem boja za signalizaciju nivoa opasnosti od terorističkih napada, na osnovu obrađenih dostupnih podataka od 1995. do danas, napravili su sopstvenu kompilaciju po život amerikanaca “najopasnijh aktivnosti” sa smrtnim ishodom.

Pogađate (ovog zapisa ne bi ni bilo da je drugačije) da je smrt u terorističkom napadu malo verovatna u odnosu na druge “opasnije” uzroke kao što su izletanje sa druma, padovi i slučajna trovanja. Naime, “šansa” da Amerikanac pogine u terorističkom napadu svrstana je u najmanje verovatnu grupu zajedno sa trovanjem ugljen-monoksidom i “fatalnim ishodom sukoba sa policijom”. Daleko ispred su trivijalni uzroci poput smrti na poslu, šetnje ulicom, gripa, kile (da, kila – hernija) ili strujnog udara.

Slika Proroka XII

Da Danska “žrtva” u odbranu kulturnih,verskih i inih sloboda nije zaboravljena podsetila me i sledeća poruka primljena pre par dana preko messenger-a od prijatelja iz Avganistana.

Rafi_Taeb (06:21:59) Very important news!!! The artist who drew the pictures of the Prophet Muhammed (P.B.U.H)has died in a fire. He was burned alive. Denmark government is hiding the news from the public and everyone has got to know. Plz spread this…. (Its the price one must pay 4 the insult of Allah’s Prophet) plz copy and paste this as many ppl… Thank you for your co operation….

U prevodu (skraćenom) – karikaturista (koji? ima ih 12) koji se usudio da naslika lik Proroka izgoreo je, živ spaljen, Danska Vlada to naravno krije ali originalni eto autor ove poruke želi da Svet to ipak sazna … jer to je cena koja se plaća za uvredu Alaha. Rafi je inače par godina mlađi od mene, porodica mu je još uvek u izbeglištvu u Pešavaru (Pakistan) a bio je izvanredan sagovornik za vreme mog boravka u Avganistanu. Rafi je uz to i posvećeni musliman, spreman da toleriše i drugačija verska ubeđenja, ali kada je reč o pravu za njega je na prvom mestu ono koje nazivamo šerijatskim.

Ono što Vam je možda promaklo u prethodnom zapisu na temu karikatura Proroka Muhameda i odgovora islamskog Sveta jeste da, za razliku od Rafija koji se danas zasigurno gnuša bilo kakve primisli o kupovini danskog kajmaka, bar polovina stanovnika islamskih zemalja ne deli njegovo mišljenje.





Slika Proroka XI


Karikatura Osmana Turhana, Turska

Danci su ovih dana objavili statistiku “žrtve koju su prineli na oltar slobode i demokratije”. Ukupan izvoz danske ekonomije u periodu februar-jul pao je za 15,5 procenata dok je izvoz u zemlje Srednjeg istoka opao za polovinu. Najvažniji partner danske privrede u regionu – Saudijska Arabija – sada kupuje 40 procenata manje robe poreklom iz Danske dok je Iran, kao trećerangirani partner u regionu “smanjio potrebe” za danskim proizvodima za 47 procenata. Najveći udar pretrpela je danska industrija hrane, posebno mlečnih proizvoda koje ste, ja sam živi svedok, donedavno mogli naći u svakom objektu koji sebe predstavlja prodavnicom od Amana do Kabula. U parama, kako državna statistika beleži a narod voli da čuje, ovaj pad iznosi “tričavih” 134 miliona evra.

Možda su ovako poražavajući rezultati bojkota danskih proizvoda – direktna posledica prošlogodišnjeg objavljivanja karikatura Proroka Muhameda – naterali danski Information da objavi karikature sa nedavno završenog iranskog konkursa karikature o Holokaustu (direktan odgovor islamskog svtea na karikature Prororka Muhameda). Ovoga puta danske novine, poučene prethodnim iskustvom, prvo su konsultovale glavnog rabina u Kopenhagenu čiji je komentar “video sam i uvredljivije karikature” poslužio kao pokriće da novina odbaci sve optužbe o uvredljivosti karikatura, ovoga puta, na račun jevrejskih žrtava u II Svetskom ratu.





Ko veruje – veruje

Oni koji se već sad pitaju kako se “neuništivi” Hammer ovako razlupao o najobičniju (premda američku) banderu odgovor i pojašnjenje iz prve ruke – od vlasnika vozila – neka potraže OVDE.

Pa i ako Vam slupano čudovište nije preterano pobudilo receptore prednje hemisfere mozga a znate engleski jezik (ili bar po malo natucate) posetite ovu zbirku anegdota iz rada osiguravajućih društava. Kako sam autor zbirke na SwapMeetDave priznaje “Ovo su stvarni događaji, istiniti (ovako nešto ne možete izmisliti). Čitajte, zabavite se, i budite srećni što niste Vi u pitanju.”. Sledi poduži spisak (po kategorijama) izjava učesnika raznih (većinom saobraćajnih) nezgoda od kojih par izdvajam, kao što rekoh, čisto radi pobude “malih sivih ćelija”.

“Kola ispred su udarila pešaka, ali je on ustao pa sam ga i ja udario.”
“Sudario sam se sa parkiranim kamionom koji se kretao u suprotnom smeru.”
“Drugo vozilo se sudarilo sa mojim bez ikakvog prethodnog upozorenja.”
“Vraćajući se kući, ušao sam u pogrešno dvorište i udario u drvo koga u mom dvorištu nema.”
“Šoferšajbna je pukla. Uzrok nepoznat. Verovatno Voodoo.”[/i] (o.a. magija)
“Vozio sam 40 godina kada sam zaspao za volanom i doživeo nesreću.”

Solomonova (seksi) pesma

Alternativno rešenje problema u vezi sa upražnjavanjem seksa u braku i uvođenjem “novotarija” u isti (američki) hrišćani (samo oni u crkvenom braku, naravno) dobili su u obliku novootvorene internet prodavnice Knjiga 22 (Book22). Starozavetna knjiga 22. ili Pesma (mudrog Cara) Solomona je odraz, uverenje je vlasnika prodavnice, “… namere Boga da ljubav, kako je opisana u pesmi Solomonovoj, bude divan i normalan deo bračnog života. Nažalost ovaj dar od Boga je pogrešno tumačen kako u staro tako i u modernom dobu. Namera je Knjige 22 da ponudi kvalitetne proizvode ne bi li Božijoj deci poboljšala intimni život. Nadamo se da će naši proizvodi poslužiti kao stimulans intime u Vašem braku

A od proizvoda, ma pogledajte sami, izgleda kao ponuda seksualnih pomagala na štandu katoličke škole za devojčice …

Nemoj da bi neko guglao!

Neće da može više ako ne platite, a i ako ste spremni da platite pitanje je hoće li Vam to “najpopularniji” pretraživač (i ne samo to) na Svetu dozvoliti! Google je poslednjih dana na adrese brojnih publikacija, u različitim formama, razaslao dopis u kome ih upozorava da izbegavaju korišćenje zaštićenog naziva robne marke Google – naročito u obliku glagola. Pismo koje je Google poslao sadrži i primere (dozvoljene) upotrebe robne marke Google. Nakon što se pismo pojavilo u javnosti na brojnim blog-ovima osvanuli su satirični tekstovi o “preporučenoj” upotrebi reči Google.

Sve ovo se dešava samo par meseci nakon što je Google izborio mesto u Oxford-ovom i Merriam Webster rečnicima engleskog jezika, premda kao glagol, sa malim slovom “g”, (npr. to google), kao pojam za pretraživanje interneta. Servis WordSpy, za reč “google” kaže “Potraga za informacijama na Web-u koristeći pretraživač Google; pretraživanje Web-a za informacijama o novom potencijalnom partneru.” Ova definicija reči Google je ujedno i prvi rezultat koji na samom Google-u dobijate za “googling” (“guglati” o.a.).

Najveće evropsko selo je …

… geografski i uopšte … Beograd – bez premca! Sad mislite Vi šta hoćete ali živimo jako blizu ideala Srbije opisanog u delu nesuđenog nobelovca iz Velike Drenove, u Srbiji koja je pre svega jedna seljačka zemlja (sa negativnom konotacijom, dakako) – a ko je na javnom servisu pratio “Žikinu šarenicu” znaće o čemu pričam. Džabe priča o drugoj i inim Srbijama kad je ova Žikina i Dobricina, moravska naravno, dominantna. Džabe priče o turistima iz cele Evrope koji u Beograd dolaze “zbog neviđenog provoda” kad je Srbija postala “čardak ni na nebu ni na zemlji” u koji se dolazi kao u neki zoološki vrt retkih vrsta koje ni na jednom drugom mestu ne možete videti. Kao nacija, postali smo potpuno otuđeni od Sveta u kome živimo – ni jedan događaj, ni jedan trend, bilo kakva svetska revolucija, ne mogu nas pokolebati u čvrstom stavu da je vreme stalo 60-ih godina XIX veka i od tada ni makac dalje – Srbi smo BRE!

Elem, povod za okupljanje Žike i brojnih “šareničara” u (glavnom) gradu svog nastanka bila je procesija masovnog venčanja pod dirigentskom palicom Fondacije Braća Karić i sloganom “Zaljubi se i rađaj, rađaj, rađaj” (da citiram TiVi-ja, pokretača manifestacije). U društvu Svibor “vitezova”, Jelene Broćić, Radeta Jorovića, večitog Žike i njegovih sponzora obavljeno je masovno venčanje 100-inu bračnih parova (namerno izbegavam odrednicu mladih). Količina kiča i gluposti izrečena na jednom mestu (npr. “Vi niste obični, već, milenijumski mladenci” ?) dovoljna je da popuni prazninu neke Ginisove enciklpoedije gluposti ne za jednu godinu (o da, manifestacija se “tradicionalno” održava svake godine!) već za vjeki vjekov – Amen!

Sad Beograđani će reći da “Žikina šarenica” nije ogledalo Beograda i da kao takva nije reprezent “legitimnih interesovanja” većine Beograđana glede evropskih integracija i nastavka, pre 150 godina započetog, procesa evropeizacije Srbije. Nažalost, mentalitet koji danas dominira “prestonicom” je najjači kontra argument – nije koncept emisija poput “Grand Show”-a ili “Jedna pesma, jedna želja” izmišljen u Bojniku već u Beogradu, nije Ceca, kao merilo srpskog glamura, izrasla u rodnoj vukojebini veću beogradskim folkotekama. Osvrnite se, stariji naročito, i pogledajte ko i kako danas šeta ulicama Beograda – primećujete li neku razliku u odnosu na 80-e i 90-e – mnogo je više “Ceca” na ulicama, ma kakvi više – sve su “Ceca” … neeeeee, Ceca mi izlazi iz monitora …