Kako je danas potvrđeno francuski biznismen srpskog porekla Predrag Pušelja a.k.a. Blogowski otkupio je popularnu blog mrežu BlogAriat od, sada već bivšeg, vlasnika Aljoše Japundže. Iako se o vrednosti i monetizaciji BlogAriata dugo vodila polemika konačna postignuta cena od 200 kuna (oko 30 Eura) ipak je prevazišla sva očekivanja i konačno pokazala “nevernim Tomama” kako i od Interneta mož’ da se zaradi za ‘leba. Nakon uspešno obavljene kupovine, na neidentifikovanoj lokaciji u Zagrebu (upućeni pominju Pelinkovac i Badel), očekuju se i prve zvanične najave budućeg razvoja BlogAriata od novopečenog vlasnika … nastaviće se na nekom drugom blogu.
Author Archives: veličković@blog
Samo smo se šalile
Dve australijske tinejdžerke (16 godina) osuđene su pred Sudom u Pertu, Australija, na doživotne kazne zatvora (minimum 15 godina) zbog ubistva Elize Džejn Dejvis 18. juna 2006. godine dok su sa žrtvom boravile u rudarskom gradiću Koli.
Ovako drakonske kazne direktna su posledica priznanja koje su dve 16-ogodišnjakinje iznele pred Sudom i odsustva kajanja zbog samog čina. Po sopstvenom priznanju njih dve su tokom jedne večeri u Koliju raspravljale o činu ubistva i tome kako ni jedna nakon samog čina ne bi osećala kajanje. Kako bi dokazale svoje “tvrde stavove” odlučile su se na ubistvo drugarice koja je u vreme njhove rasprave spavala u susednoj sobi. Obukle su staru odeću i prijateljicu zadavile žicom od zvučnika da bi njeno telo potom zakopale ispod kuće u kojoj su boravile. Nakon ubistva prijavile su nestanak svoje prijateljice i same uzele učešća u potrazi za njom. Par meseci nakon ubistva devojke su se same prijavile policiji, ne zbog kajanja već stoga što su zaključile kako je “grob” u koji su zakopale žrtvu “suviše plitak” te da će ih policija kad tad otkriti. U svojim izjavama pred Sudom nijedna nije iskazala ni najmanje kajanje zbog ubistva – jedino objašnjenje koje su pružile bilo je kako su “svesne da je loše ubiti, ali da su htele da to i iskuse”.
I šta sad!

Originalna fotografija: www.clickbrowseshop.com
Strpite se malo – par decenija ne više! Ozbiljno, postoje dva rešenja problema a oba podrazumevaju isti prvi korak koliko god ga se neki, pa i ja, gadili – hitno formiranje koalicije saveza DS-G17-LDP uz podelu 60-20-20 procenata respektivno, bez suvišnih pregovora i tvrđenja pazara.
- Ako radikali, socijalisti i narodnjaci formiraju Vladu ovo je jedini način da se građani mobilišu na protest i suprotstave srljanju u propast
- Ako se raspišu izbori ovo je jedini savez koji ima kakve takve šanse da građane “potera” na izbore i zaustavi nadiruću “rijeku uspomena”
Premda kad malo bolje razmislim – što je babi milo to joj se i snilo …
Članci u seriji Šmilustracije
- Predizborni blog I
- Predizborni blog II
- Predizborni blog III
- Oće piški … neće piški
- I šta sad!
- 400-ti … pa šmilustracija
- Čija si ti mala?
- Kako zvezde kažu
- Mreža izučavanja Ustavne povelje
- Popuši mi … Havanu
- Vreme je
- Počinje da liči
- Kojem li se privoleti carstvu?
- Moj skromni doprinos kampanji Kosovo je Srbija
- Roždestvo po srpski
- Što pametan misli … budala izgovara
- Zastava EU prilagođena za upotrebu u Srbiji
- Ja s’ tem nemam ništa
- Čuvari koalicionog Ugovora
- Ministarska računica – sedi – jedan!
- Prevodilac, koji prevodilac?
- Da, imam vođu i nosim ga svud sa sobom!
- Aaaaaa panika!
- Siđi malo međ’ putnike majstore!
- Oću ja i ovakvu ličnu kartu!
- Zlatni standard
- Super Mesec, pardon, Vučić nad Srbijom
- Moravski susreti na vrhu
- Godine koje su pojele narodne mudrosti
Od Topole pa do Ravne gore

Kako je najavila Cilklo berza danas je održana “međunarodna” biciklistička trka pod nazivom ”Od Topole pa do Ravne Gore”. Biciklistička trka startovala je od crkve Svetog Đorđa na Oplencu u 10.00 sati i kretala se trasom Topola – Božurnja – Svetinja – Kragujevac (11 časova) – Gornji Milanovac i dalje ka Ravnoj gori (13 časova). Propozicije i najavu možete pogledati na Ciklo berzi.
Trka se održava u sklopu manifestacije “Treći srpski ustanak” koju na Ravnoj gori organizuje Ravnogorski pokret u znak sećanja na Markovdan 1941. godine kada je srpski đeneral Draža Mihailović formirao Ravnogorski pokret i započeo borbu za slobodu posle aprilskog sloma Vojske Kraljevine Jugoslavije. Tog dana, pod nazivom “Za zdraviju Srbiju”, 250 ravnogoraca daće krv, dok će u programu učestvovati, osim poznatih estradnih umetnika, i pevači i pojci izvorne srpske i četničke muzike (Gedža, Smederevac…). Svoj doprinos daće istoričari i besednici, književnik Momir Vojvodić iz Crne Gore, te Matija Bećković. Nastupiće KUD iz Oplenca, a biće prisutni i predstavnici SPC. Najavljuje se dolazak princeze Katarine i nj. k. v. princa Aleksandra, kao i košarkaša Milana Gurovića i Vlada Divca. Izvor “Ibarske novosti”, Kraljevo.
Moj glavni favorit ili nije čuo za trku ili nije stigao ili nije ni hteo da učestvuje a drugi po milini favorit – četnički Vojvoda Tomislav Nikolić bio je prezauzet obavezama predsedavanja Skupštinom Srbije. Utisak – jedva 20-ak učesnika uz jako policijsko obezbeđenje i pogolemu pratnju nije zaslužilo ni M od međunarodne biciklističke trke a par slika u prilog ovoj tvrdnji nalazi se u galeriji Biciklisti.
I Dell u dilu
Kompanija Del pridružila se Majkrosoftu i Novelu na “uparivanju” Novell SuSE Linux i MS Windows operativnih sistema u korporacijskom okruženju. Dell se obavezao da kupcima svojih serverskih rešenja predviđenih za rad u heterogenom okruženju promoviše i ponudi Novell SuSE Linux sertifikate koje distribuira Majkrosoft kako bi što lakše prešli na novu Linux platformu. Dell je najavio da trenutna ponuda Red Hat linuksa za korporacije i dalje ostaje kao opcija.
Sporazum koji su prošlog novembra potpisali Majkrosoft i Novel već je realizovan u korporacijama poput Vol-Mart Supermarketa, Dojče Banke i Kredit Svis finansijske grupe.
Jebeš ta sokoćala
Za vikend “obilo i ukralo” sve računare iz kancelarije Vlade Srbije za pridruživanje Evropskoj uniji … niti su im dobru služili niti će im više pa trebati! Policija koja je obavila uviđaj i “preduzima mere za rasvetljavanje slučaja” bolje da se baci na konačno dokazivanje (samo)krivice Dejana Anastasijevića i tako se umili budućem ministru Vučiću … bilo, ne ponovilo se, al’ možemo mi opet!
U dve reči – BlogOpen 2007
Prvo regionalno okupljanje blogera BlogOpen 2007 održano je u Pančevu 6. maja 2007. godine. Na prvom, nadam se po srpskom običaju od sledeće godine i tradicionalnom, okupljanju blogera bilo je 60-ak “skribomana” iz Kragujevca, Novog Sada, Beograda i naravno gosti iz Hrvatske kojima posebno treba zahvaliti jer su ovo okupljanje i učinili regionalnim. Da prvi skup blogera na ovim prostorima ne bude skoro zaboravljen potrudila se Mušema čija se ideja o prikupljanju knjiga za Sigurnu dečiju kuću u Novom Sadu pretvorila u pravu malu biblioteku sa desetinama slikovnica i knjiga za najmlađe, buduće blogere, podrazumeva se!
Zanimljive teme i predavači – Miloje Sekulić (www.emagazin.co.yu), Ivan Jelić (www.fsnserbia.org), “neizbežni” Sloba Marković (www.internodium.org) kao i “predavač” iznenađenja Martin Birač (www.mojblog.hr) – privukli su na par sati pažnju ljudi koji na svojim blog stranicama pišu o najrazličitijim temama. Ivan Jelić je u 20-ak minuta onima kojima ICT nije prevashodna oblast interesovanja predstavio FOSS i pojasnio osnovne postavke i ideje koje stoje u osnovi “slobodnog” softvera. Zanimljiva je bila i najava Miloja Sekulića o ulasku blogosfere u zonu interesovanja PR i Advertising agencija na ovim prostorima kao i saveti blogerima kako da se ponašaju u predviđenoj “novonastaloj” situaciji. Sloba Marković je bio “primoran” da pre osvrta na razvoj domaće internet zajednice i rasta njenog uticaja u društvu tokom prethodne decenije prisutnima “pojasni” i dokle se stiglo sa implementacijom .rs domena i definisanjem “pravila igre” za nacionalni domen. Iako “nenajavljen”, zahvaljujući Miloju Sekuliću, Martin Birač, jedan od pokretača najvećeg regionalnog blog portala MojBlog sasvim se lepo najavama svojih planova uklopio u opštu pozitivnu atmosferu.
Sve u svemu zaključak je da su ovakva okupljana potrebna i da pored upoznavanja blogeri imaju i zajednički interes za formiranjem “jake i uticajne” zajednice koja će moći da reaguje na probleme sa kojima se trenutno Internet u regionu suočava kao i sa problemima koji nas tek očekuju. Hvala Dinketu koji je smogao kuraži da nas natera da se svi predstavimo i tako “virtuelne” nadimke zamenimo realnim imenima i likovima koji stoje iza najkvalitetnijih blogova na ovim prostorima a par slika (koje govore više od reči) okačeno je ovde i u galeriji BlogOpen 2007.
Dečija solidarnost
Zakačio sam pre dva dana prilog o događaju iz Niša kada je 13-ogodišnji Stefan Stajić štapom za pecanje zakačio železnički strujni vod u širem centru Niša. Dečaka je pogodio strujni udar od 25,000 Volta usled koga se Stefanovo telo bukvalno zapalilo. Na pozive u pomoć njegovih drugova reagovali su radnici iz obližnjeg stovarišta Jagodinske pivare koji su vatru ugasili protivpožarnim aparatima nakon čega je dečaka služba hitne pomoći prevezla u niški urgentni centar. Istog dana Stefan Stajić, koji je 1999. godine sa majkom izbegao sa Kosova na kome je ubijen njegov otac, prebačen je na Vojno medicinsku akademiju u Beogradu gde će dečak kome je izgorelo gotovo 70 procenata kože, prema rečima lekara, biti podvrgnut desetinama operacija transplantacije kože.
Ono što je mene posebno dojmilo a što je u većini medija (uključujući i blog zajednicu!) prošlo gotovo nezapaženo je humanost i solidarnost Stefanovih drugova iz Osnovne škole Radoje Domanović koji su Niš istog dana oblepili pozivima upućenim potencijalnim donatorima kože a potom krenuli i u kampanju “od vrata do vrata” po celom Nišu kako bi pomogli svom drugu koji se u tom trenutku borio za život. Solidarnošću koju su pokazali učenici bili su iznenađeni kako nastavnici tako i njihovi roditelji ali su se vrlo brzo i oni pridružili ovoj humanoj akciji.
“Ja i moji drugovi, kada se to desilo, bili smo mnogo potrešeni. Odrekli bi se ekskurzije, dali bi taj novac za Stajićevu operaciju i njegovu majku, samo da bude dobro” u izjavi za B92 rekao je jedan pirgavi bucko, učenik šestog razreda, u čijim rečima kao da se ogleda rešenost tih malih ljudi da nesebično, koliko je to moguće, pomognu svom drugu u nevolji. E to me je pogodilo, što smo mi stariji zaboravili da pomažemo jedni drugima, što više ne obraćamo pažnju na tuđe nevolje i nismo više spremni da slušamo o tuđoj nesreći, što dete treba da nastrada da bi nam deca pokazala kakvi smo ljudi mogli i trebali da budemo … priča o Stefanu Stajiću nestala je iz etra i sa stranica srpskih medija već u petak, jedva dva dana nakon što se nesreća dogodila … kao da se Srbija kolektivno postidela humanosti sopstvene dece!
Svi koji žele da doniraju kožu Stefanu Stajiću mogu da se jave Vojnomedicinskoj akademiji na broj telefona 011/360-8445 ili školi Radoje Domanović u Nišu na telefon 018/511-030.