… već kad čovek ujede psa. Tako nekako treba tumačiti i članak AP-a o 39-ogodišnjem spasiocu Marisu Mironeskuu koji se pre par dana na plaži na Koni Ajlendu susreo sa situacijom da peščanu ajkulu spase maltretiranja od strane “uznemirenih” kupača – “neki od prisutnih su je udarali po glavi i nisam želeo da im dozvolim da je povrede“.
Author Archives: veličković@blog
Balkanijada
Sledećeg vikenda u Kragujevcu će biti održan 38. Balkanski atletski šampionat za Juniore starosti do 19 godina. Mlade ateltičarke i atletičari iz Grčke, Makedonije, Crne Gore, Albanije, Turske, Bugarske, Rumunije, Bosne i Hercegovine, Moldavije i Srbije takmičiće se na stadionu “Čika Dača” (radovi na uređenju su još u toku!) u preko 20 atletskih disciplina.
Iako organizatori najavljuju učešće preko 600 takmičara to ih nije sprečilo da na oficijelnom plakatu, postavljenom 2 nedelje pred početak takmičenja, još jednom upute poziv “učesnicima, donatorima, sponzorima, takmičarima i gledaocima”. Kad malo bolje pogledam ko je sve po političkoj liniji ušao u “komisiju za organizaciju takmičenja”, poput Ivice Samailovića, službenika i odbornika ovdašnjeg – “eksperta” za obezbeđenje, onda i ne čudi dupli pleonazam. Više me čudi da kad se već nemilice, ispod žita, troše “narodni novci” iz opštinskog budžeta ne nađoše za shodno da angažuju i kakvog lektora – a nije da ih među par stotina “politički podobno” novozaposlenih u Skupštini Grada nema!
Jebem li ga kol’ko košta
.. ali je bar ispisano ćirilicom
Mrtav ozbiljan plakaće Bogu na ramenu
Za par sati u prodaji će se pojaviti knjiga Roberta Drejpera (Robert Draper) pod naslovom Dead Certain: The Presidency of George Bush (Mrtav ozbiljan: Predsedništvo Džordža Buša) sačinjena od šest privatnih intervjua sa Predsednikom SAD. U njoj ćete, pored osvrta na poslednjih 7 godina kao i planova Buša Juniora za budućnost, moći da pročitate i kako se najmoćniji čovek na Svetu često isplače “ne možete izbrojati koliko suza” te da u tu namenu na raspolaganju uvek ima rame za plakanje, pogađate, ni manje ni više – Božije!
Šalu na stranu (premda Buš Junior ne misli tako), New York Times (potrebna registracija) je, uz dozvolu autora, objavio kako osnovne podatke o nastanku knjige tako i par izvoda iz iste. Predsednik SAD koji je u vreme svog Predsedništva za sve, osim za sopstvene birače, naličio vanzemaljcu tek prispelom sa planete Klingon planira da zarađuje “držeći predavanja ne bi li ponovio staru garderobu” jer, kako sam primećuje, njegov otac zarađuje 50-75,000 dolara, a njegov prethodnik Bill Clinton “zarađuje dosta novca” po predavanju. Bušu mlađem ne izgleda nestvarna ni situacija u kojoj bi se od dosade branio odlaskom na svoj ranč u Teksasu, premda se nada da će najviše vremena provoditi na imanju u Dalasu i u svom “fantastičnom Institutu Slobode” (Freedom Institute) namenjenom promociji demokratije i edukaciji mladih demokratskih lidera širom Sveta. Što se tiče dva mandata u Beloj kući koji će se završiti početkom 2008. godine neizbežno je bilo i pitanje vezano za vojnu intrvenciju u Iraku. Priznajući greške, poput raspuštanja regularne vojske Sadama Huseina i donošenje odluka koje su bile nepopularne kako u SAD tako i u Iraku, Predsednik Buš tvrdi kako je sve vreme sprovodio politiku u koju je iskreno verovao a svoje predsedništvo sumira sledećom izjavom – “Doneo sam odluku da budem vođa. Prvo, to vas čini nepopularnim, drugo, ljudi vas optužuju za jednostranu aroganciju, što je možda i istina. Međutim, pravo pitanje je da li je Svet bolje mesto za život kao rezultat vaše politike?”
Nadam se samo da će Buš mlađi kad tad smoći hrabrosti da ocenu “fantastičnih” rezultata svoje politike “lično” zatraži i od hiljada Iračana čiji najmiliji svakodnevno umiru poslednje 4 godine bilo kao direktna bilo kao kolateralna šteta politike američkog Predsednika – možda već krajem ove godine (slučajno u vreme novih izbora i kraja njegovog mandata o.a.) za kada predviđa konačan uspeh svoje politike i kraj ustanka protiv američke okupacije u Iraku. Uostalom kako sam Predsednik kaže “U 62. godini ste zaista mladi, a ja ću već izgubiti svoje Predsedništvo” – vala i bilo je vreme!
Džm, džm, džm
U legendarnom filmu Dušana Kovačevića i Božidara Bote Nikolića “Balkanski špijun” postoji scena u kojoj Đuro Čvorović opisuje likvidaciju rečima “pa ti mi njega samo DžM”. Slično Čvorovićima i Politika u današnjem izdanju kao da sluti budućnost srpske i kragujevačke “crne udovice” – Zastava Automobilia – u članku pod naslovom “Džm, Fijat ili neko treći”
P.S. zahvaljujem se ekipi Naslovi.net za mogućnost primanja vesti sa ključnom rečju putem RSS kanala.
Alisa Aleksandra u zemlji čuda
Baš kao onomad Alisa u zemlji čuda i srpska ministarka za telekomunikacije i informatičko društvo Aleksandara Smiljanić našla se ovih dana u raskoraku između stvarnosti i mašte – premda ne baš tim redosledom.
Tek što je navrat nanos postavljen sajt ministarstva i nakon što se ministarka u brojnim intervjuima povodom 100 dana rada najnovije srpske Vlade iskukala glede monopola Telekoma, ishvalila i izobećavala ICT kula i gradova u Blic-u je osvanuo tekst o “tužnih” 337,000 nedostajućih telefonskih prključaka uz obaveznu (višegodišnju) napomenu o 90-oprocentnoj digitalizaciji fiksne telefonske mreže. Ministarka se još ne oglašava … a kad će i da li će … mlada je, a i laptop joj lepo stoji.
Komunistička reinkarnacija
Većina ljudi na Tibetu veruje u reinkarnaciju (ponovno rođenje u drugoj osobi) nakon smrti najsvetijih budističkih monaha pa i samog vrhovnog budističkog sveštenika Dalaj Lame. No, ako je suditi prema jednom od članova nedavno usvojenog kineskog propisa “Nijedna organizacija ili pojedinac izvan Tibeta ne mogu uticati na ili kontrolisati reinkaranciju živog Bude” – ubuduće ni sam Dalaj Lama neće imati uticaja na izbor sopstvene reinkarnacije kad bi se upravljao prema novodonetim propisima kineskih vlasti.
Ubuduće će jedino kineske vlasti koje Tibet kontrolišu od 1951. godine, davati konačnu ocenu reinkarnacije pa samim tim i izbora naslednika sadašnjeg Dalaj Lame starog 72 godine, dobitnika Nobelove nagrade za Mir, koji se u izbeglištvu u Indiji nalazi od 1959. godine i prema sopstvenim rečima ne želi da se “ponovo rodi na bilo kojoj teritoriji pod kontrolom kineskih vlasti”. Kineske ateističke vlasti svoju nameru da se “igraju Bude” tumače kao “važan korak ka institucionalizovanom upravljanju reinkarnacijom”. Dalaj Lama se u propisima ne pominje direktno, ali praktično za svaku “legalnu” reinkarnacije potrebno je tražiti dozvole sa različitih nivoa vlasti (za svaki slučaj o.a.) dok za “ispravnost” reinkarnacije najvažnijih sveštenika u budističkoj hijerarhiji, uključujući i Dalaj Lamu, brigu brine samo kineska Vlada u udaljenom Pekingu.
Tibetanska Vlada u egzilu, podsećajući da je Dalaj Lama već najavio kako će biti rođen van Tibeta, tvrdi da “novi propis kineskih vlasti neće naići na podršku tibetanskih monaha” kao i da su pitanja vezana za reinkarnaciju verske a ne sekularne prirode – o njima može odlučivati samo duhovna a nikako svetovna, komunistička vlast. Kako bilo, novim državnim “propisom za upravljanje reinkarnacijom” (koliko god to suludo zvučalo) otvara se mogućnost za imenovanje dvojice Dalaj Lama u budućnosti, slično situaciji iz 1995. godine kada su i Dalaj Lama i kineska uprava u Tibetu imenovali, svako svog, 11-og Pančen Lamu – drugog tibetanskog budističkog monaha po značaju čija je sveta dužnost, između ostalog, postavljenje novog Dalaj Lame (Dalaj Lamin izabranik je završio u zatvoru).
40 malih kreatora Sveta
Foto: Monty Brinton/CBS
Bonanca u Novom Meksiku početkom 1880-ih je bio uzbudljiv rudarski grad pred kojim se smešila “svijetla budućnost”. Nedostak vođstva, resursa i bogatstva uslovili su da Bonanca postane samo još jedan napušteni grad u pustinji Novog Meksika. Četrdeset novih pionira tokom 40 dana pokušaće da ispravi greške svojih predaka i oživi grad duhova. Za divno čudo, pioniri su deca. Najstarije samo što je napunilo 15 godina, najmlađa devojčica ima 8 i po godina. Upravo tako – 40-oro dece, bez roditelja, bez učitelja. Ovo je po prvi put u istoriji Dečija Nacija!
Ovako otprilike počinje promotivna najava za novi reality-show Kid’s Nation američke TV mreže CBS čija je produkcija započela u maju a premijera zakazana za 19. septembar 2007. godine. Serijal od 13 epizoda prati osnivanje prave male “dečije ekonomije” – Bonanca ima svoje prodavnice, kafanu, a izgradnja i održavanje grada, čišćenje poljskih toaleta, prokuvavanje vode, priprema obroka, pranje sudova su dečiji poslovi. Društvene uloge se dodeljuju na početku svake epizode u međusobnom četvroboju – žuta, plava, zelena i crvena ekipa takmiče se za status radne snage, kuvara, trgovaca ili više klase a svi zajedno, kako reče jedan od učesnika, “trude se da dokažu da je društvo u kome se sve deli, bez pohlepe, puno međusobnog razumevanja moguće”. Bonanca ima i svoj Savet građana – gradsku Vladu koja na kraju svake epizode bira učesnika koji će osvojiti glavnu nagradu – zlatnu zvezdu vrednu 20,000 dolara. Svaka tri dana održavaju se zajednički skupovi na kojima se raspravlja o problemima u Bonanci i odluke donose većinom glasova učesnika. Gotovo sve, sudeći prema najavi, izgleda kao u pravom životu samo uz mnogo više emocija i često rasplakane učesnike.
No radnja serijala nije glavna tema ovog članka. Iako CBS tvrdi da je snimanje proteklo u najboljem redu uz prisustvo brojne ekipe za podršku i uz nadzor lekara i dečijih psihologa čini se da način na koji je ova originalna zamisao realizovana otvara brojna pitanja – kako ona etička tako i ona o zakonitosti poduhvata. Pre početka snimanja, svako od roditelja potpisao je ugovor sa CBS-om, sačinjen na 22 strane gusto kucanog teksta. Ugovorom se, primera radi, s’ jedne strane roditelji i deca se za platu od 5,000 dolara obavezuju da o celokupnom toku snimanja “drže usta zatvorena” uz zaprećenu odštetu od 5 miliona dolara dok s’ druge strane CBS sa sebe skida odgovornost za zdravlje i sigurnost dece uključujući tu i “smrt ili povredu deteta kao i seksualno prenosive bolesti”. Zarad diskutabilnih “15 minuta slave” roditelji dece učesnika praktično su se odrekli starateljstva nad sopstvenom decom i njihov javni i privatni život prepustili na “milost i nemilost” CBS-u i Tomu Formanu kao producentu serijala. “Pravi” problemi pojavili su se već po otpočinjanju snimanja. Vlasti Novog Meksika “zainteresovale” su se za serijal zbog sumnje da su povređene zakonske odredbe o dečijem radu – deca su dnevno “morala” da rade i do 14 časova uz nedovoljan nadzor odraslih – a inspektor koji je snimanje posetio nenajvaljen udaljen je neobavljena posla. CBS još uvek očekuje i konačno odluku službe za Decu, Mlade i Porodicu Novog Meksika jer nikada nisu pribavili licencu i dozvolu za smeštaj i boravak dece u gradu duhova. Nakon što se par učesnika otrovalo ispijanjem izbeljivača, a jedna od učesnica izgorela lice tokom pripremanja hrane, postavilo se i pitanje da li je CBS-ova ekipa na snimanju dovoljna za efiksan nadzor nad decom koja su, iako u serijalu žive svet odraslih, školskog uzrasta. Tužba koju je početkom avgusta podnela majka devojčice koja je na snimanju izgorela lice vrelim jestivim uljem otvorila je pitanja poput onog da li je CBS uspeh serijala nadredio brizi o učesnicima kao i o odgovornosti samih roditelja spremnih da tako olako drugome prepuste brigu o sopstvenom porodu. Iako u najavi 10-ogodišnja Tejlor komentariše mužu koza rečima “Ja sam školska kraljica lepote – ja ovakve stvari ne radim!” čini se da i kraljice lepote ponekad čine stvari koje niko od njih ne očekuje.