Dok Abdul Rahman još uvek očekuje presudu Suda u Kabulu jer se usudio da iz Islama pređe u Hrišćanstvo javno mnjenje, kako u Avganistanu tako i širom Sveta, pokazuje veliko interesovanje za njegov slučaj. Naravno povećano interesovanje za nije uvek i “dobronamerno”. Tako, recimo, većina onih koji žive u Avganistanu smatraju prirodnim da Abdul Rahman bude osuđen na smrt jer se usudio da učini nezamislivo – da i pored pripadnosti “najvernijoj i najboljoj” veri poveruje u Sveto Trojstvo. S’ druge strane brojni političari, posebno onih zemalja koje su 2001. godine donele “demokratiju” u talibanski Avganistan, našli su za shodno da preko Predsednika Avganistana, Hamida Karzaia, upute poruku da se verske slobode i osećanja moraju poštovati na svim stranama. Na žalost, iako je za danas zakazana i specijalna sednica Vlade povodom ovog suđenja, prema rečima Predsednika Karzaia i drugih zvaničnika Vlade – sudstvo je i u Avganistanu nezavisno od izvršne vlasti. Bezizlaznosti situacije doprinosi i činjenica da sudstvom Avganistana još uvek dominiraju verski konzervativci, te da i sam Ustav Avganistana s’ jedne strane garantuje ljudska prava i slobode, naravno, dok se ista ne kose sa šerijatskim pravom (sic!). Poslednji pokušaj da se iz ovog “nečasnog” procesa svi izvuku sa najmanjom mogućom štetom načinjen je krajem protekle nedelje. Sudija je postavio pitanje mentalnog zdravlja okrivljenog sa čim se složio i tužilac izražavajući sumnju da je Abdul Rahman mentalno sposoban da “razume” zašta je okrivljen. Ukoliko se sudija i tužilac “slože” oko poremećenog mentalnog stanja okrivljenog izlaz bi se mogao naći u činjenici da se šerijatsko pravo ne primenjuje na “klonule duhom”. Abdula Rahmana, koji je pred sudom izjavio da je spreman da “postrada” za svoju novu veru, u tom slučaju niko neće saslušati. Ipak radi se o ugroženom ponosu brojnih “zainteresovanih” strana …
Tag Archives: Sud-Pravda
Prva haška beba
Da ne dolaze samo loše vesti iz Haga pobrinuo se niko drugi do “ponosni” đeneral Nebojša Pavković predvodnik “pobedničkog” pohoda protiv NATO armade. Naime u junu prošle godine dok je “dobrovoljno” boravio u pritvorskoj jedinici haškog Tribunala đeneralu je bilo dozvoljeno da primi posetu svoje, pete po redu, supruge Maje. 26-ogodišnja Maja tom prilikom uspela je da đenerala, dobrano zašlog u šestu deceniju života, privoli na “ljubavnu” egzibiciju (egzibicija nego šta – uostalom vidi sliku) kojom prilikom je začeta i prva haška beba doneta na svet ovih dana u Beogradu. Zanimljivost je da se istog dana porodila i Pavkovićeva kćerka te je “ponosni vojnik” Nebojša istoga dana postao otac i deda (kao u nekoj ljigavoj incestuoznoj komediji) dvema devojčicama.
Sad još samo da se neko od ovih pre-i-post miloševićevskih “patriota” ne doseti da priupita đenerala kako mu je to bilo do seksa i “egzibicija” u ćeliji “zločinačkog” Tribunala gde je, jelte, otišao da “istinom” odbrani Srbiju i narod a ne da se (za)jebava i slabi sopstvenu odbranu. Stvarno, kad se samo setim kako je đeneral kukao i prenemagao uz zdušnu pomoć porodice i srpske Vlade prosto se i ja pitam kako si mogao Pavkoviću?
Čik ako smeš
Abdul Rahman (41), podanik islamske republike Avganistan odlučio se pre 16 godina da pređe iz Islama u Hrišćanstvo dok je u Pakistanu, kao medicinski radnik, pomagao izbeglicama iz svoje zemlje u okviru jedne od brojnih hrišćanskih organizacija. Prošlog meseca porodica, koja ga se odrekla i sa kojom je u sukobu oko starateljstva nad svoje dvoje dece, ga je prijavila vlastima u Kabulu kao konvertita. Abdul Rahman je uhapšen i izveden pred sud. Priznao je svoje “nedelo” i odbio “velikodušnu” ponudu tužioca Abdula Wasi-a da se u zamenu za izbegavanje smrtne kazne “povrati” na Islam. Sudija u procesu, a ne zaboravite da se radi o islamskoj republici u kojoj pravdu dele verski zvaničnici, “nedelo” Abdul Rahman-a opisao je kao napad na Islam. Konačna presuda još nije doneta ali u skladu sa konzervativnim tumačenjem šerijatskog prava, na komepočiva Ustav Avganistana, izgledno je da neće biti povoljna po okrivljenog.
Nakon “gužve” oko objavljivanja karikatura Proroka Muhameda, sveprisutnog poziva na versku toleranciju i uzajamno uvažavanje svačijih verskih sloboda i prava čini se da poruka ovog slučaja iz Avganistana ne ide u prilog “odbrani” Islama. Ako, s’ pravom (mada ne i opravdano), tumači Kurana mogu tražiti da se “kazne” oni koji “ismevaju” Proroka i da se zaštite verska ubeđenja “milijardu” Muslimana, šta im onda daje za pravo da oduzmu život nekome ko se dobrovoljno odrekao Islama. Kako sada braniti stav da je Islam “religija mira i ljubavi” ako je ista ta religija prihvata kao normu ubistvo onih koji ne žele da je prihvate iz ovih ili onih razloga, ako se javno prihvata da je pitanje islamske vere stvar ucene oko toga hoćete li nekome “dosuditi” život ili smrt?
Konačno
“Javilo” da je umro Slobodan Milošević – arhetipski neprijatelj svega što je napredno i moderno u Srbiji. Pička se povukla kao i bezbroj puta ranije kada bi se sukobio sa jačim od sebe ili predvideo sopstveni poraz. Sreća u nesreći – ovoga puta ne može da nam se za sopstveni poraz osveti kao ranije.
Politički lešinari već ispredaju teoriju zavere. Pola Srbije veruje da je ubijen, druga polovina da je konačno “pobedio”, od magarca napraviće sveca, da mu se dive i klanjaju dok je Sveta i veka. Još samo da “javi” da je živ i zdrav, da ga je “pustilo” jer je bio superiorniji, da živi “tamo daleko” u ruskoj tundri, sa Mirom i Markom i unukom, u sreći i veselju, pa da svi ponovo zapevamo onu “Slobodane ti si komunista, volimo te ko Isusa Hrista…”
Sve one godine ratova i bede ostaće i dalje u domenu “akademske” i “kafanske” rasprave. Glavni politički inspiratori, perjanice krvave pomame zvane blakanski ratovi 20-og veka, odlaskom poslednjeg od njih – Miloševića, izbegli su sopstvenu odgovornost za nesreću i patnju u ime viših ciljeva i dakako lične vlasti i bogatstva.
Tri godine posle
Tri godine nakon Zoranovog ubistva. Gde, šta, kuda? Ne znam odgovore. Znam da Zoran nije bio u pravu, barem ne na “kratke staze” kada je rekao da se njegovim ubistvom “neće zaustaviti reforme”. Nije. Pre par dana Radoslav Stojanović, vrli predstavnik države Srbije pred Međunarodnim Sudom u Hagu, u odbranu svoje zemlje izneo je dela koja trenutne vođe ove države stavljaju na teret Zoranu Đinđiću – da je isporučio Miloševića (Predsednika kako mu neki još uvek tepaju), da je raskinuo sa periodom zločina i političkih progonstava u Srbiji s’ kraja 20-og veka. Ovde, oni koji Stojanovića plaćaju i u čije ime govori za ista ta dela svakodnevno “sude” Zoranu Đinđiću. Ovde Srbija još uvek živi u svom malom imaginarnom Svetu u kome su gusle i motika, batina i “korijenje” simbol nacije i nacionalnog.
Stranka koju je Zoran stvorio okrenula se sebi samoj. Demokratska stranka danas, čast izuzecima, bavi se ulepšavanjem lika novog predsednika i njegovih doglavnika. Od poleta s’ kraja 90-ih, uzleta iz 2000-te, onih modernih i “lepih” ljudi, ostalo je vrlo malo. Na površinu je isplivao i tu se zadržao samo mulj i đubre koje je veliki talas 5. oktobra povukao za sobom sa dna. Talas se povukao nazad, da sačeka, da se pripremi, da ponovo udari i prevlada … dok đubre i mulj na obali podižu još viši i jači bedem u odbranu.
Počinje novi čin u beskonačnoj srpskoj “tragičnoj komediji” …
Kanibal uzvraća udarac
Nakon što je pred apelacionim sudom izborio priliku za ponovno suđenje Armin Meiwes – kanibal iz Rohtenburg-a – “izvojevao” je još jednu pobedu pred sudom. Naime, nemačka producentska kuća Film Rohtenburg najavila je za 9. mart ove godine premijeru svog najnovijeg horor filma “Rohtenburg” čija se radnja zasniva na događajima u kojima je Armin bio “glavni junak”. U želji da spreči nemačku premijeru “filma o sebi” Armin je nemačkom državnom Sudu u Kassel-u preko svojih advokata podneo zahtev za zabranu filma koji je isti Sud odbacio krajem januara ove godine. Žalba upućena na takvu odluku Suda našla se pred apelacionim Sudom u Kassel-u koji je pre par dana doneo odluku kojom se zabranjuje prikazivanje filma “Rohtenburg” u Nemačkoj jer, kako stoji u pouci presude, Meiwes-ova “… prava kao pojedinca imaju prednost nad umetničkom slobodom te stoga on ne treba da postane objekt radnje horor filma”.
Imajući u vidu da je i sam Miewes snimao video kamerom sporno ubistvo, kako ga državni tužilac tereti, odnosno p sopstvenom priznanju “pružanje pomoći” pri svojevoljnom samoubistvu, možda je ovakva zabrana smišljena za uklanjanje konkurencije budućem dokumentarcu u sopstvenoj produkciji?
Guantanamo momo ubavo
Foto: AP
Evo nove globalne priče koja se razvija oko statusa i sudbine 520 zatvorenika, većinom iz Avganistana, koji su bez ikakve formalne optužbe više od 4 godine zatvoreni u američkom zatvoru Guantanamo na Kubi (paradoks sic!).
Ukratko, Komisija za ljudska prava Ujedinjenih Nacija (sastavljena od 5 eksperata iz oblasti koji dolaze sa svih kontinenata) juče je u Njujorku objavila svoj izveštaj (PDF, 337 kb) u kome osuđuju “politiku” Sjedinjenih američkih Država prema zatvorenicima u Guantanamu. U izveštaju se traži da se zatvor zatvori a zatvorenici ili formalno optuže ili puste na slobodu. Američka administracija reagovala je danas odbijajući optužbe iz izveštaja i nespretno reagujući kontraoptužbama na račun članova Komisije UN. Naime administracija američkog Predsednika Buša tvrdi da se radi o Komisiji čiji su članovi i zemlje sa veoma “diskutabilnim” dostignućima u oblasti ljudskih prava (ne zaboravite Komisiju čine individue – eksperti u ovoj oblasti) te da su SAD već ranije “ljubazno” dopustile članovima Komisije da posete zatvor u Guantanamu (zaboravljajući da pomenu da im nije bio dozvoljen bilo kakav kontakt sa zatvorenicima), posredno Komisija je optužena da je izdala Izveštaj pod uticajem (svesnim ili nesvesnim) “propagande” Al-Kaide, te da se ipak radi o “opasnim” teroristima (iako im krivica nikada nije dokazana na sudu, sic!) na koje se Povelje o ljudskim pravima “ne mogu primeniti”.
Bilo kako bilo pred nama su zanimljive nedelje u kojima će, pre svega, Amerika morati da se suoči sa sopstvenom nekonzistentnom politikom u oblasti ljudskih prava ukoliko i dalje želi da zadrži imidž “lidera slobodnog Sveta”.
Počelo je!
… javio se Bogi iz Abu Dabija, kaže dobro je što i nekima u Srbiji želi.
Ukratko muči ga “satanizacija” njega i familije od strane zlikovaca predvođenih čovekom koga je i sam nekada smatrao za “Patrijarha srpske demokratije” (osoba na slici) i “… imao neograničeno poverenje u njega, pružajući mu maksimalnu ljudsku, medijsku i finansijsku pomoć …”. I još kaže Bogi mrzi ga konkurencija, njega i sve ostale poštene profesionalce u Srbiji, i zato tolika hajka na njega. Mrze ga i Albanci i “albanski lobi” koji je silne par uložio ne bi li kako doakao Bogiju. Svašta priča Bogi sad kad su kola “organizovano” krenula nizbrdo.
Ne budite lenji pročitajte prvi od ekskluzivnih intervjua sa Bogijem jer sve mi se čini da će i u narednim danima, manje više, pisati sve isto…