Velika Morava – varaličarenje u zimovnicima

Od 15. novembra u zimovnicima na delu toka Velike Morave kojim gazduje River’s Guard na snazi je “zimski režim” ribolova i “uhvati i pusti” postupanje s ulovima izuzev u Vidovu i Ćupriji (pored splava) gde je na snazi totalna zabrana ribolova do 15. marta sledeće godine. Za razliku od prethodnih sezona kada je varaličarima zimi praktično bio zabranjen pristup zimovnicima od ove godine jedini preduslov koji varaličari treba da ispune su jednokrake udice na voblerima, glavinjarama i/ili silikoncima (potvrđeno i od predstavnika River’s Guard na FB). Praktično, ove godine je varaličarima dozvoljeno (gotovo) sve izuzev trokrakih udica na sistemima!

Budući da su najave napred navedenog u opticaju gotovo mesec dana potrudio sam se da se koliko toliko pripremim za eventualne zimske potrage za klenom u moravskim zimovnicima tako što sam se kod Teše (ENTER Fishing) snabdeo jednokrakim udicama sa ušicom Trabucco Akura u veličini 4 (karbonske, 15kom/90 dinara) i 6 (10 kom/110 dinara). U utorak predveče “slučajno” pogledam prognozu vremena za Jagodinu i ukapiram da će vreme u Bagrdanu narednog dana biti pretežno sunčano i bez jakog vetra koji je uobičajen za ovaj period godine te se odmah bacim na posao montaže jednokrakih udica na ovo malo Fantasia voblera koje držim u zasebnoj kutiji. Prvi pokušaj da jednokraku montiram direktno na split-ring voblera je “neslavno propao” a onda se setim da negde po fiokama imam male Colmic split-ringove 3,5mm nosivosti 3kg namenjenje za “servisiranje” malih voblera za klena. Budući da nemam specijalna klešta za montažu udica i split-ringova koristio sam šilo kao priručno sredstvo i prvo navukao udice na male split-ringove a potom “o istom trošku” skidao trokrake i montirao jednokrake udice na voblere. Prilikom montaže vodio sam računa da jednokraka udica uvek bude okrenuta od tela voblera … em je manja mogućnost da se u radu vobler kači za prepreke u vodi em riba vobler napada odozdo ili otpozadi pa je i mogućnost kačenja veća.

Montaža jednorakih udica na voblere Fantasia Lures uz pomoć jednog split-ringa

Montaža jednokrakih udica na voblere Fantasia Lures uz pomoć jednog split-ringa

Noć utorak na sredu, što zbog nervoze oko izlaska na vodu i učinka “jednokrake novotarije” što zbog životnih zavrzlama, sam prespavao “na rate” i posledično propustio da na vodi budem u sam osvit zore. Za izlazak sam odabrao zimovnik u Bagrdanu, teren ispod samog visećeg mosta i ušća Osaonice u Veliku Moravu gde sam u prethodnom periodu imao pristojnih ulova klena i bucova. Kada sam nešto pre 7 sati stigao u Bagrdan ne malo sam bio iznenađen odsustvom ribolovaca u zimovniku koji je jedan od najposećenijih u zimskom periodu. Biće da je kolegama ribolovcima režim “uhvati i pusti” tj. nemogućnost da se ulov odnese sa vode najveća prepreka da jedan idealan dan, po sunčanom vremenu, jutru bez oblaka i vetra, provedu na vodi. Pošto već treću sezonu upražnjavam “uhvati (slikaj) i pusti” pristup ulovu brzo sam se “prebacio” na prvu jutarnju kafu iz termosa i usputno montiranje opreme. Za početak sam odabrao “štapče” Daiwa Megaforce Jiggerspin 2,2m težine bacanja 1-9g upareno sa SPRO Passion 710 mašinicom i najlonom Trabucco XP-Line Spinning 0,20mm. Svi vobleri sa jednokrakim udicama su već bili spakovani u jednu kutiju tako da sam u ranac dodao samo flašu s vodom i (za ne daj Bože) rezervnu kutiju s Vida glavinjarama.

Već tradicionalno, za prvo bacanje sam odabrao Fantasia Tvičko o kojem sam ranije već pisao. Vodostaj Morave je od prethodnog izlaska malo opao a budući da je teren relativno plitak Tvičko mi se učinio kao idealan za trenutne uslove na vodi. Već u prvih par bacanja uzvodno i svlačenje niz spori tok s povremenim cimkanjem “reckam” udarce klena ali ne i realizaciju … cigaret pauza za razmišljanje (paradoksalno zar ne?) … idemo još jedan krug. Ovog puta radim sve isto … bacam uzvodno, svlačim niz spori tok s povremenim cimkanjem ali kontru odlažem do momenta kad sam iskustveno siguran da je klen dobrano “najahao” vobler. Prva proba promašaj ali onda kreću da se nižu uspesi i na slikanje izlazi prvi klen ulovljen s jednokrakim udicama.

Jednokrako tvičkanje

Prvenac na Tvička i jednokrake udice

Sledi fotografisanje na brzinu a potom “proučavanje” rezultata … aha, gađao je grudnu udicu što je i očekivano, zakačio se lepo po obodu usta kao da je krak trokrake u pitanju, zadnja udica ga nije potkačila ni dodatno povredila … čini mi se da je promena pristupa ispravna, vraćam klena u vodu i nastavljam s pecanjem. Al’ ne lezi vraže! Statistika u narednih pola sata mi je poražavajuća – na 3-4 napada na vobler na obalu privodim, u proseku, po jednu ribu – ili ne kačim lepo ili se riba otkači u prvih par namotaja nakon kontriranja. Ovog puta nije mi trebala cigaret pauza da bih shvatio kako je potrebno dodatno odložiti kontru, ujedno pravim (ispostaviće se prvu od mnogobrojnih) pauzu da “odmorim mesto”. Sunce se već izdiglo na horizontu, površina vode se zagreva i klen se polako premešta ka bržoj vodi, dalje od obale. Vreme je da Tvička spakujem u kutiju i da na scenu stupi stariji i teži brat Tzoki kojeg mogu da dobacim tamo gde mislim da se klen grupisao – mirniji tok uz sam obod brzaka – po nepisanom pravilu, manji primerci pliće i bliže, krupniji komadi dublje i dalje od ivice brzaka. Pretpostavka o dnevnoj migraciji klena se ispostavila kao tačna a dodatna koncentracija i odložena kontra kao “ubitačna” pa se i statistika preokrenula u moju korist tako da sam do kraja dana na svakih 5-6 napada na vobler imao uglavnom po 1-2 spadanja s udica.

Tzoki - lovan i neprežaljen

Fantasia Tzoki – ulovi ne manjkaju ni sa jednokrakim udicama

Uz rizik da preteram sa samohvalisanjem u savladavanju tehnike varaličarenja, napisao bih i da je ovo prvo pecanje na kojem sam došao u situaciju da na brzinu kleštima skidam kontrakuke sa udica. Prosto rečeno, oštre šaranske udice na grudima voblera su se klenovima, posebno onim preko pola kila, probijale kroz celu gornju vilicu pa je neretko bilo “povuci-potegni” ne bi li se riba oslobodila i vratila u vodu. Kako se površina vode zagrevala na suncu i klense sve više odaljavao od obale i približavao brzaku te sam u jednom trenutku odlučio i da štap zamenim istim modelom samo veće dužine od 2,4 metra i težine bacana 2-14g kako bih varalice mogao da plasiram dalje. Uverivši se u lovnost Fantasi voblera rešio sam da isprobam i druge voblere iz kutija, odnosno, da vreme utoršeno na skidanje i zamenu trokrakih jednokrakim udicama iskoristim i za “odmaranje mesta”. Prvi i jedini izbor voblera, prvenstveno zbog daljine izbačaja, pao je na srednjeroneći Deya Lures dvodelac koji se nakon bacanja u sam brzak i sporog svlačenja u mirniji tok pokazao kao zalogaj koji klenovi ne odbijaju. Nažalost, nakon 10-ak pristojnih klenova uhvaćenih na Fantasia modele izgubio sam volju da ulove beležim kamerom te mi za ovo morate verovati na reč. Ono što je mene iznenadilo je “učinak” jednokrakih udica montiranih na Vidine Slim glavinjare i spoooro vođenje pri samom dnu – par klenova i jedna osrednja nosara samo su me uverili da je prelazak na jednokrake udice u potpunosti moguć!

Sve u svemu – predivan dan na vodi, uz mnoštvo ulova i neprocenjivo otkriće delotvornosti, čak bih rekoa i superiornosti, korišćenja jednokrakih udica na voblerima.

Mikrolokacija za test

Mikrolokacija za test montaže jednokrakih udica

P.S. s druge strane test klasične Vidine glavinjare se, nakon kidanja sa sve 30-ak metara najlona (biće da nije do najlona već da mi je vršni provodnik oštećen o.a.), pokazao kao potpuni promašaj posebno nekih pola sata kasnije kad sam “lovnog i nikad prežaljenog” Tzoki-ja pokidao jer se zakačio na tu istu strunu … da prevedem … ako neko od onih koji ovo čitaju bude pecao ispod bagrdanskog mosta te kojim čudom “ulovi” plavo-belog Tzokija (najstariji model) bio bi red da mi ga ili vrati ili mi bar javi kako bih skinuo sve one kletve koje sam juče, u afektu, izgovorio na vodi.

Jesen u moravskom sokaku

Juče ranom zorom ispratim klinca za Zaječar, odradim par poslova koji su nenadano iskrsli, dvoumim se Velika ili Zapadna Morava i konačno oko 10 sati odlučim se za Veliku Moravu, preciznije sela Radošin i Miloševo. Prelomilo me što vodostaj na Zapadnoj “divlja” poslednjih par dana.

Elem, na skeli sam oko 11, na krivini ispod skele s radošinske strane oko pola 12. Po običaju prvo kačim plivajući Calypso Chub – da ispitam teren zbog novih prepreka koje je voda eventualno nanela i da klena prvo potražim odmah ispod osunčane površine. Stojim u hladovini da me klenovi uz obalu ne primete i dignu uzbunu. Bacam upravno na tok, preciznije na sam obod toka, nekih 30-ak metara od sebe, polako privlačim vobler. Okret ručice traje sekund, sekund i po jer struja je ionako dovoljno jaka da vobler ima kakav takav (sitan) rad. Počev na 10-ak metara od obale učestalo “čvrkam” po kamenju. Nakon 5-6 bacanja “čvrkanje” već postaje sumnjivo, znam šta treba da radim – na svaki “čvrk” zaustavim ili cimnem vobler – da vidim da li je kamen il’ kamena glava glavatog glavonje.

Čvrk, tvič, čvrk, čvrk, kontra i promašaj. Čvrk, stop, čvvvrk, kontra i na obali je glavonja sa svih svojih 400 grama. Znači tu ste nanu vam naninu! Privlačim ribu, prihvatam gripom, otkačinjem, puštam a sve vreme pogledujem uzvodno i nizvodno da vidim koliki mi je potez na raspolaganju jer je očito da se klen preselio iz brze u sporiju i pliću vodu, što zbog sunčanja što zbog manjeg utroška energije na prikupljanje zaliha za “dugu, hladnu zimu”. To što moram da ga dodatno izazivam zaustavljanjem i tvičovanjem varalice, što “kilavo” napada varke (što veći to kilaviji napad) pripisujem naglom hlađenju vode. Kako god, sad kad sam skoro pa “iz prve” našao varku, tehniku i pozicije jesenja žurka može da počne. Sa istog mesta privodim još 5-6 krupnijih i par manjih klenova uz isto toliko promašaja. Pomeram se 20-ak metara uzvodno i zavlačim u žbunje na mestu koje je neko uredio za pecanje bele ribe. Ista priča – čvrk, stop, čvvvrk, kontra i između ostalih i glavonja na slici ispod izlazi na obalu, da se slika pre povratka u prirodno stanište.

Klen, Velika Morava, atar sela Radošin, 5.10.2013

Klen, Velika Morava, atar sela Radošin, 5.10.2013

Oko 2 popodne rešim da se prebacim par stotina metara nizvodno na “jedno moje mesto”. Stignem tamo i tek tad primetim da duva jak vetar od kojeg sam na krivini bio zaklonjen brdom. Majušni Calypso se po onom vetru nije dao kontrolisati, probam na glavinjare i na Mr. D sebilicu uhvatim pristojnog klena. Glavinjara se kako tako baca ali problem je trbuh koji najlon pravi od vetra i posledično zakasnela kontra kod napada ribe. Uostalom, što da gubim vreme i živce zbog vetra kad već znam varku, tehniku i poziciju na kojoj klen radi. Povučem se u zavetrinu, ručam, pa natrag na krivinu. Par porcijaša na potezu do devojačke stene, već je pola pet popodne, vreme da krenem ka skeli ako neću da noćim u Radošinu. Snimim kako neka grabljivica juri sitež između mene i spruda nizvodno od skele. Znam kuda da siđem na sprud a s tog mesta mi je i skela u vidokrugu. Znači nema promašaja … i nije ga ni bilo!

Spustim se putićem zaraslim u šipražje do spruda, kao nindža se privučem na špic spruda, zagazim u vodu koliko se moglo u čizmama i kreće ludnica. Ista varalica, ista tehnika samo su klenovi ovaj put kud i kamo raspoloženiji a Boga mi i krupniji i neoprezniji. Udarci, možda je bolje reći povlačenja, su se ređali počev od pada varalice na vodu pa do pred nogama, pred samo vađenje voblera iz vode. U sat vremena koliko sam skoro pa nepomičan proveo na tom mestu palo je nekih desetak “glavonja”, uglavnom komadi od 600-800 grama. Na krivini s koje sam malo ranije pecao, gleda me par klinaca koji su došli da pecaju belu ribu. Na mah čujem komentar: “Vidi ga onaj šta sve izvadi!” Ko još sluša decu kad klen radi “k’o besan”. Od “gužve” sam stigao da slikam samo glavonju ispod … sreća njegova da mi se pripušilo pa sam morao da izađem iz vode inače bi i on ostao deo anonimne statistike. 

Klen, Velika Morava, atar sela Radošin, 5.10.2013

Klen, Velika Morava, atar sela Radošin, 5.10.2013

Ako ste se ponadali kako se jučerašnje varkanje završilo nakon povratka skelom na miloševačku stranu oko 6 popodne … prevarili ste se. Kako sam izašao na obalu, ubacim ranac u auto, namestim lampu na kačket pa se spustim na obalu odmah iznad skele. Prva tri bacanja i tri klena na obali. Još par bacanja bez udarca, pomerim se uzvodno, još par bacanja, ništa. Osvrnem se oko sebe, skoro pa mrak – vreme da se ide kući. Klenovi ionako nemaju gde da pobegnu iz vode, čekaće me tu do sledećeg izlaska.

2012. ribolovačka retrospektiva

Uprkos zimskoj apstinenciji nekako sam izdržao da ne pišem do danas … konačno vreme je da se presaberem i sumiram ribolovačku 2012. godinu.

Jedan od ciljeva za 2012. ulov na pivski čep

Jedan od ciljeva za 2012. ulov na pivski čep

Postavio sam sam sebi neke ciljeve za prošlu godinu i gotovo sve ostvario.

  • nisam odneo ni ripčeta s vode, knjižica ulova prazna i uredno overena od kraljevačkih VIDRI (nisam još potpuno zadovoljan pa ću ove godine “birati” varalice i poboljšati tehniku da ribu vraćam sa minimalnim oštećenjem u vodu),
  •  planirao sam makar jedan ulov na pivski čep, samo da pokažem da može, a doživeo par izlazaka u kojima sam se slatko napecao klenova na srebrni Becks dva i po,
  • prestao sam da slikam ulove – brzo sam odustao čak i kad je trebalo pokazati kako je moguće nahvatati 20-30-40 klenova za dva sata pecanja na varke,
  •  “izdržao” sam gaženje u patikama od aprila do novembra, sad koliko je to dobro ne znam, samo se nadam da kao penzioner neću morati da se vratim na plovak.
  • napredovao sam u strpljenju i posvećenosti na vodi, da sam napredovao maaalo više ostvario bih i cilj “svaki izlazak – ulov” – ovako ostaje za sledeću godinu.

Napredovao sam u “čitanju vode” i konačno shvatio da Moravama, bar kad je klen u pitanju, svake sezone treba pristupati kao da su nove reke u pitanju – prosto rečeno – neki tereni na kojima sam 2011. “trsio” klenove 2012, u sličnim uslovima, nisu dali ni ripčeta – i obratno – potezi na kojima ni klenče ranije nisam imao, uzvodno ili nizvodno, bili su potpuno druga priča! Novembra prošle godine sam naučio još jednu važnu lekciju o važnosti eksperimenta u varaličarenju – ako neka varka radi u datim uslovima na vodi ne znači da neka druge neće raditi još bolje! 

Volim da pecam za sebe, samotnjački, ali prošle sezone sam imao priliku i čast da upoznam, otpecam i podružim se sa nekim izvanrednim ljudima i vrsnim varaličarima. Nema potrebe za imenima, ako ovo pročitaju, prepoznaće se sami! Žalim što nisam uspeo da nakupim više od 40-ak izlazaka na vodu što zbog besparice i enormnih cena goriva što zbog drugih porodičnih i privatnih obaveza … ne marim … varaličarim aktivno tek pune tri sezone i planiram da tako nastavim u godinama koje su pred nama.