Jesen u moravskom sokaku

Juče ranom zorom ispratim klinca za Zaječar, odradim par poslova koji su nenadano iskrsli, dvoumim se Velika ili Zapadna Morava i konačno oko 10 sati odlučim se za Veliku Moravu, preciznije sela Radošin i Miloševo. Prelomilo me što vodostaj na Zapadnoj “divlja” poslednjih par dana.

Elem, na skeli sam oko 11, na krivini ispod skele s radošinske strane oko pola 12. Po običaju prvo kačim plivajući Calypso Chub – da ispitam teren zbog novih prepreka koje je voda eventualno nanela i da klena prvo potražim odmah ispod osunčane površine. Stojim u hladovini da me klenovi uz obalu ne primete i dignu uzbunu. Bacam upravno na tok, preciznije na sam obod toka, nekih 30-ak metara od sebe, polako privlačim vobler. Okret ručice traje sekund, sekund i po jer struja je ionako dovoljno jaka da vobler ima kakav takav (sitan) rad. Počev na 10-ak metara od obale učestalo “čvrkam” po kamenju. Nakon 5-6 bacanja “čvrkanje” već postaje sumnjivo, znam šta treba da radim – na svaki “čvrk” zaustavim ili cimnem vobler – da vidim da li je kamen il’ kamena glava glavatog glavonje.

Čvrk, tvič, čvrk, čvrk, kontra i promašaj. Čvrk, stop, čvvvrk, kontra i na obali je glavonja sa svih svojih 400 grama. Znači tu ste nanu vam naninu! Privlačim ribu, prihvatam gripom, otkačinjem, puštam a sve vreme pogledujem uzvodno i nizvodno da vidim koliki mi je potez na raspolaganju jer je očito da se klen preselio iz brze u sporiju i pliću vodu, što zbog sunčanja što zbog manjeg utroška energije na prikupljanje zaliha za “dugu, hladnu zimu”. To što moram da ga dodatno izazivam zaustavljanjem i tvičovanjem varalice, što “kilavo” napada varke (što veći to kilaviji napad) pripisujem naglom hlađenju vode. Kako god, sad kad sam skoro pa “iz prve” našao varku, tehniku i pozicije jesenja žurka može da počne. Sa istog mesta privodim još 5-6 krupnijih i par manjih klenova uz isto toliko promašaja. Pomeram se 20-ak metara uzvodno i zavlačim u žbunje na mestu koje je neko uredio za pecanje bele ribe. Ista priča – čvrk, stop, čvvvrk, kontra i između ostalih i glavonja na slici ispod izlazi na obalu, da se slika pre povratka u prirodno stanište.

Klen, Velika Morava, atar sela Radošin, 5.10.2013

Klen, Velika Morava, atar sela Radošin, 5.10.2013

Oko 2 popodne rešim da se prebacim par stotina metara nizvodno na “jedno moje mesto”. Stignem tamo i tek tad primetim da duva jak vetar od kojeg sam na krivini bio zaklonjen brdom. Majušni Calypso se po onom vetru nije dao kontrolisati, probam na glavinjare i na Mr. D sebilicu uhvatim pristojnog klena. Glavinjara se kako tako baca ali problem je trbuh koji najlon pravi od vetra i posledično zakasnela kontra kod napada ribe. Uostalom, što da gubim vreme i živce zbog vetra kad već znam varku, tehniku i poziciju na kojoj klen radi. Povučem se u zavetrinu, ručam, pa natrag na krivinu. Par porcijaša na potezu do devojačke stene, već je pola pet popodne, vreme da krenem ka skeli ako neću da noćim u Radošinu. Snimim kako neka grabljivica juri sitež između mene i spruda nizvodno od skele. Znam kuda da siđem na sprud a s tog mesta mi je i skela u vidokrugu. Znači nema promašaja … i nije ga ni bilo!

Spustim se putićem zaraslim u šipražje do spruda, kao nindža se privučem na špic spruda, zagazim u vodu koliko se moglo u čizmama i kreće ludnica. Ista varalica, ista tehnika samo su klenovi ovaj put kud i kamo raspoloženiji a Boga mi i krupniji i neoprezniji. Udarci, možda je bolje reći povlačenja, su se ređali počev od pada varalice na vodu pa do pred nogama, pred samo vađenje voblera iz vode. U sat vremena koliko sam skoro pa nepomičan proveo na tom mestu palo je nekih desetak “glavonja”, uglavnom komadi od 600-800 grama. Na krivini s koje sam malo ranije pecao, gleda me par klinaca koji su došli da pecaju belu ribu. Na mah čujem komentar: “Vidi ga onaj šta sve izvadi!” Ko još sluša decu kad klen radi “k’o besan”. Od “gužve” sam stigao da slikam samo glavonju ispod … sreća njegova da mi se pripušilo pa sam morao da izađem iz vode inače bi i on ostao deo anonimne statistike. 

Klen, Velika Morava, atar sela Radošin, 5.10.2013

Klen, Velika Morava, atar sela Radošin, 5.10.2013

Ako ste se ponadali kako se jučerašnje varkanje završilo nakon povratka skelom na miloševačku stranu oko 6 popodne … prevarili ste se. Kako sam izašao na obalu, ubacim ranac u auto, namestim lampu na kačket pa se spustim na obalu odmah iznad skele. Prva tri bacanja i tri klena na obali. Još par bacanja bez udarca, pomerim se uzvodno, još par bacanja, ništa. Osvrnem se oko sebe, skoro pa mrak – vreme da se ide kući. Klenovi ionako nemaju gde da pobegnu iz vode, čekaće me tu do sledećeg izlaska.

2012. ribolovačka retrospektiva

Uprkos zimskoj apstinenciji nekako sam izdržao da ne pišem do danas … konačno vreme je da se presaberem i sumiram ribolovačku 2012. godinu.

Jedan od ciljeva za 2012. ulov na pivski čep

Jedan od ciljeva za 2012. ulov na pivski čep

Postavio sam sam sebi neke ciljeve za prošlu godinu i gotovo sve ostvario.

  • nisam odneo ni ripčeta s vode, knjižica ulova prazna i uredno overena od kraljevačkih VIDRI (nisam još potpuno zadovoljan pa ću ove godine “birati” varalice i poboljšati tehniku da ribu vraćam sa minimalnim oštećenjem u vodu),
  •  planirao sam makar jedan ulov na pivski čep, samo da pokažem da može, a doživeo par izlazaka u kojima sam se slatko napecao klenova na srebrni Becks dva i po,
  • prestao sam da slikam ulove – brzo sam odustao čak i kad je trebalo pokazati kako je moguće nahvatati 20-30-40 klenova za dva sata pecanja na varke,
  •  “izdržao” sam gaženje u patikama od aprila do novembra, sad koliko je to dobro ne znam, samo se nadam da kao penzioner neću morati da se vratim na plovak.
  • napredovao sam u strpljenju i posvećenosti na vodi, da sam napredovao maaalo više ostvario bih i cilj “svaki izlazak – ulov” – ovako ostaje za sledeću godinu.

Napredovao sam u “čitanju vode” i konačno shvatio da Moravama, bar kad je klen u pitanju, svake sezone treba pristupati kao da su nove reke u pitanju – prosto rečeno – neki tereni na kojima sam 2011. “trsio” klenove 2012, u sličnim uslovima, nisu dali ni ripčeta – i obratno – potezi na kojima ni klenče ranije nisam imao, uzvodno ili nizvodno, bili su potpuno druga priča! Novembra prošle godine sam naučio još jednu važnu lekciju o važnosti eksperimenta u varaličarenju – ako neka varka radi u datim uslovima na vodi ne znači da neka druge neće raditi još bolje! 

Volim da pecam za sebe, samotnjački, ali prošle sezone sam imao priliku i čast da upoznam, otpecam i podružim se sa nekim izvanrednim ljudima i vrsnim varaličarima. Nema potrebe za imenima, ako ovo pročitaju, prepoznaće se sami! Žalim što nisam uspeo da nakupim više od 40-ak izlazaka na vodu što zbog besparice i enormnih cena goriva što zbog drugih porodičnih i privatnih obaveza … ne marim … varaličarim aktivno tek pune tri sezone i planiram da tako nastavim u godinama koje su pred nama.

Ajmo klenjo na slikanje

Protekle subote ponovo na idealnim zapadno-moravskim terenima za letnje varaličarenje klena … za razliku od prethodnog izlaska ovaj put se bar jedan krupan primerak privoleo za slikanje … vraćen … zamoljen da se sledeći put slika sa Milutinom ili Milicom.

Konačno i jedan kapitalni klen koji se privoleo za slikanje, Zapadna Morava, avgust 2012.

U nedelju takođe, ovaj put nešto kasniji izlazak sa kćerkom Milicom i kolegom Vladom (Fantasia Lures) ali jednostavno nije bio dan tako da se nismo proslavili ulovima … sunčano bez oblaka, voda blago zamućena, porast vodostaja prethodne noći doneo je puno hrane pa klen nije bio zainteresovan za varalice – jedva dva sitnija komada nakon što je Milica otpevala poznatu ribolovačku bajalicu “Leptiriću šareniću”. Stoji kako smo se dobro zabavili, obišli i upoznali teren (neko varkama a neko plivanjem) … prilike za klenolov biće već od sledeće sedmice … dok prođe najavljeni talas vrućina.

Uz neizmerno zadovoljstvo prilike da varaličarim sa kčerkom Milicom, drago mi je što sam imao priliku da otpecam i odgledam kolegu Vladu kako iskustveno radi svojim 60-ogramskim štapom i Fantasia voblerima namenjim klenu i bucovu. Za kraj, evo i fotografije (©Fantasia Lures, 2012) Veličković::bloga u akciji na zapadno-moravskom brzaku …

Veličković::blog u akciji kroz Fantasia Lures objektiv

P.S. Posetite i galeriju fotografija sa Zapadne Morave od 12/18. avgusta 2012. godine.

Zapadna Morava … uživanje bez dobrog naslova

Zapadna Morava, okolina Mrčajevaca, avgust 2012.

Zapadna Morava, okolina Mrčajevaca, avgust 2012.

Par meseci unazad svaki izlazak na Veliku Moravu bio je skopčan sa rizikom da će vodostaj preterano varirati a voda, posledično, biti zamućena dal’ zbog kontrolisanog ispuštanja akumulacije Zavojinsko jezero kod Pirota, dal’ zbog vađenja peska na nekoj od brojnih šljunkara. Kako god, zamućenost praćena čestim promenama vodostaja, velike vrućine koje su doprinele cvetanju vodene flore i nedostatku kiseonika odrazila se i na aktivnost ribe i na obim ulova – prosto rečeno – tekuća sezona je ulovima primetno siromašnija od prošlogodišnje. Otud i odluka da u nedelju dan provedem na Zapadnoj Moravi na terenima u okolini Mrčajevaca koje nisam obilazio (bukvalno) decenijama a po preporuci kolege koji pravi izvanredne Fantasia voblere.

Na vodi u cik zore, kafa i cigarete dok čekam da svane, krećem nizvodno gazeći kroz vodu. U narednih sat vremena tek nekoliko udaraca bez realizacije i jedan glavonja koji je iz rupe zaostale od vađenja peska samo promolio glavu da isprati varalicu (Ružno Pače, dvojka), namignuo i šmugnuo nazad u dubinu. Krenem uzvodno, Morava bistra i plitka, gazim u vodotikama, čas sam na levoj čas na desnoj obali. Usput se kulturno javim i “preskočim” skobaljaše sa sve potezom na kojem pecaju. Idemo dalje do prve krivine i imam šta da vidim … onako kako ja zamišljam idealne letnje terene za klena tako se i dobri Bog smilovao da ih napravi … još jednom hvala kolegi za preporuku!

Na potezu od nekih 300-400 metara bilo je svega i svačega … iskakanja iz vode, naskakanja na varalicu po padu, zaletanja, jurnjave, promašaja i pogodaka Pivinog plastičnog skakavca po plićaku od 10-ak santima, silovitih i kilavih udaraca, fer borbe i kasnih kontri … sve u svemu celodnevno uživanje u povremenom društvu sa 40-ak klenova i 20-ak “nervoznih” koji nisu hteli da se “druže”. Ostaje mi da žalim za dva ono baš prava koja sam želeo da privedem na slikanje … jedan je posle minut-dva natezanja sa štapom savijenim u kiflu i borbe kakvu ne pamtim otkinuo krak na udici, drugi se posle 20-ak sekundi borbe okrenuo da mi pokaže stomak i nakon okretanja se otkačio – ne znam ni sam kako … nije što su (mogli da budu) moji ali brat bratu svaki je morao da ima preko kile i po!

U jednom trenutku u vodi do pojasa, imam klena 300-400 grama na drugom kraju strune, spuštam pogled na vodu da napravim sledeći korak, kad, umalo da zgazim na vodenu zmiju koja, gle čuda, u ustima drži netom ulovljeno ripče … pogledasmo se kroz bistru zapadnomoravsku vodu pa s’ ulovima svako na svoju stranu … ja svoj vratih, za zmiju ne znam …

P.S. Posetite galeriju sa preostalim fotografijama sa Zapadne Morave od 12. avgusta 2012. godine.

Klen na sezonske voćkice, pardon, varalice

Nakon prestanka lovostaja klena početkom juna krećem sa varalicama u „voćnim dekorima“ – u glavnim ulogama višnjica i dudinjica koje su klenu „nedoljive“ naročito na mestima gde se nad vodom nadvijaju krošnje kojekakvih voćki.

Vidra višnjica i Calypso Dudinjica

Tokom leta, posebno u popodnevnim satima, klen se pokrene u bržu vodu bogatiju kiseonikom, zauzme mesto na prelivima i brzacima, čeka da mu voda nanese hranu i jednostavno nema vremena da preterano promišlja da li da rizikuje i zguta „neoprezan zalogaj“ koji brzo promiče u blizini ili da čeka na sledeću priliku.

Početak jula, pola devet uveče, stižem do mesta koje krupnog klena daje samo na sezonsko voće, konkretno po rečima „starijih i iskusnijih“ samo na dudinju. Zato rešim da dudinju u obliku Calypso Chubby Chasera, crni sa šljokicama, i ponudim drugu klenu. Tražim ga iznad preliva, nije tu, dva otkačinjanja al’ po udarcu klenčići. Zagazim u Moravu pa bacam oko spruda na sam početak brzaka i samo puštam vobler da leruje u tih 20-ak santimetara dok ga voda nosi … pretražujem brzak sa par bacanja i na samom špicu spruda promašaj … tu si … ponovo na isto mesto .. udarac, zakačim ribu, povučem i odmah se otkači … pršti voda u brzaku znači krpuniji komad … treća sreća pa da menjam varku ovu je već provalio … isto mesto, udarac sledi odmah i posle 30-ak sekundi izvlačenja kroz dva brzaka i glavnu struju na obalu izlazi glavonja od ravno kilo da se slika za godišnjak 2011.