Ekonomist oživeo Boga

Ekonomist ozivljava Boga i Religiju
Naslovna strana Ekonomista od 3. novembra 2007.

Ubrzanjem procesa globalizacije u drugoj polovini XX veka, nakon gotovo tristotine godina evolutivnog razvoja, mnogima se “učinilo” kako je religiji (verovanja, običaji i rituali o.a.) zadat konačan udarac, te da ova opšta odrednica čovečanstva kroz prethodne milenijume nema šta da traži u XXI veku. Takvo uverenje možda je najbolje izrazio časopis Ekonomist kada je u milenijumskom izdanju, 23. decembra 1999. godine (sic!), objavio umrlicu Bogu (Religiji o.a.) sa sve britkim opisom uspona i padova u životu pomenutog.

Osam godina kasnije časopis Ekonomist objavljuje specijalni dodatak na 18 stranica pod naslovom “Novi religiozni sukobi” posvećen rastućem uticaju religije na politiku i njeno povećano prisustvo u svim sferama javnog života XXI veka. U uvodniku broja Ekonomist tvrdi kako će “u ovom veku Vera uzdrmati politiku u svakom kutku Planete” uz opasku da će uticaj Vere na politiku biti “najmanji tamo gde su država i Crkva potpuno odvojene” (sekularna društva o.a.).

Jedan od primera nove uloge Religije u životu pojedinaca i nacija je Nigerija u kojoj preko 90% muslimana i gotovo 80% hrišćana svoje samoodređenje identifikuje sa verom kojoj pripada. U Nigeriji više od četvrt veka besni (glavni) ekonomsko-religijski sukob između muslimanskog severa i hrišćanskog juga koji je do sada odneo gotovo 20,000 žrtava kao i unutar konfesionalni sukobi manjeg intenziteta između šiita i sunita, odnosno, katolika i protestanata. Nigerija, sa preko 140 miliona stanovnika, ujedno je i afrička zemlja sa najvećim brojem poštovalaca izvornih animističkih kultova i verovanja.

Staro i novo

Kineski nacionalni teatar

Sopstveno mišljenje o odnosu novog i starog u arhitekturi, a koje slobodno možemo primeniti i na druge oblasti ljudskog delanja, francuski arhitekta Pol Andre daje u intervjuu kineskom dnevniku People’s China Daily:

“Verujem da staro i moderno treba da žive zajedno uz međusobno poštovanje. Stare gradove ne treba pretvarati u mrtve gradove, gde sve mora da izgleda starinski, ili mora da bude … ali istovremeno treba voditi i računa da se stari izgled (arhitektonski o.a.) ne narušava.”

Pol Andre je arhitekta koji je projektovao novu zgradu kineskog nacionalnog teatra – 150,000 kvadratnih metara stakla i titanijuma zamišljenih kao da plutaju iznad veštačkog jezera. U zgradi u kojoj se pored dva pozorišta (1,040 mesta) nalaze i koncertna dvorana (2,017 mesta) i opera (2,416 mesta), u utorak je održana prva premijera kojoj su, kao počasni gosti, prisustvovali kako graditelji tako i prethodni (iseljeni) stanari. Zgrada se nalazi u neposrednoj blizini trga Tjenanmen i Zabranjenog Grada. Stalno prisutne kontroverze oko futurističkog izgleda Andreovih zgrada nisu se mogle izbeći ni u Kini – percepcija nesklada između izgleda novog pozorišta i okolnih zgrada građenih u skladu sa kineskom tradicijom zgradi je donela pogrdan naziv “jajeta”.

Startuj me nežno

Svetski gay šampionat 2007

“Međunarodna fudbalska asocijacija negovaće samopoštovanje žena i muškaraca širom Sveta, i kroz fudbalsku igru produbljivati poštovanje i razumevanje drugih.”

Naizgled sasvim korektna izjava o misiji jedne fudbalske asocijacije da nije detalja ispuštenog iz prevoda originala. Naime radi se o Međunarodnoj fudbalskoj asocijaciji igrača i igračica homoseksualne orijentacije – prosto rečeno – pedera i lezbijki. Na X Svetskom klupskom prvenstvu u fudbalu za pedere i lezbijke koje je juče počelo u Buenos Airesu (Argentina) učestvuje 480 igrača raspoređenih u 28 timova. Ovo je prvo klupsko prvenstvo homoseksualaca koje se održava u Južnoj Americi – kontinentu koji živi za fudbal.

Iako organizatori tvrde kako je cilj održavanja separatnog prvenstva da se “promoviše normalnost homoseksualne zajednice i iskoristi prilika za borbu protiv predrasuda koje homoseksualnost povezuju sa noćnim klubovima i promiskuitetom” čini mi se da, s’ jedne strane, inistiranje na različitosti “do imbecilnosti”, a s’ druge, izražena želja da se homoseksualnost prihvati kao “normalna” upornim podražavanjem stvarnog sveta, zapravo stvaraju kontraefekat, još više produbljujući jaz između homoseksualne zajednice i “ostatka” čovečanstva.

Šta ti je prestiž

iPhone se od nedavno može “ilegalno” kupiti i u Kini – zemlji sa najvećim brojem mobilnih pretplatnika na Svetu. Uprkos namerama Apple-a da sa zvaničnom prodajom u Aziji započne tek 2008. godine u zemlji u kojoj se i pravi iPhone se može kupiti po ceni više no duploj većoj nego na legalnom, američkom, tržištu ili ti za crkavicu od 8,800 juana (US $1,1170). Naravno kao i drugi kineski proizvodi koji se ovih dana povlače iz prodaje i iPhone koji se može nabaviti “ispod tezge” na kineskom tržištu ima svoju falinku – presrećni kupci prestižne igračke mogu da obavljaju samo pozivne razgovore i šalju tekstualne poruke, dok prijem poziva, govorna pošta i sve ostalo što iPhone čini jedinstvenim jednostavno ne funkcioniše. Nefunkcionalnost “ilegalnog” iPhone-a, po tvrdnjama trgovaca, nije prepreka velikom interesovanju kupaca na tržištu koje posedovanje Apple proizvoda vidi kao stvar prestiža.

Pretpostavlja se da kineski “i jeste i nije” iPhone na ilegalno tržište stiže iz pogona u Šenženu u kojima se proizvodi za američko tržište. Radi se o takozvanim “falsifikatima iz treće smene” – situacija u kojoj podizvođač proizvodi veći broj jedinica od naručenog i sav višak plasira na “crno-sivo” tržište uz “čistu” zaradu koja zavisi od renomea samog proizvoda. Ovaj način ostvarivanja visoke produktivnosti i stvaranja nenaručenog viška proizvoda je sve češća pojava i direktna je posledica pre svega izmeštanja proizvodnih pogona i pratećeg znanja u zemlje sa jeftinijom radnom snagom pri čemu drastično opada mogućnost kontrole nad stotinama podproizvođača, kao i uvek prisutnog pritiska “glavnih igrača” na smanjenje direktnih troškova proizvodnje pod kojim se nalaze oni na “najnižim” lestvicama lanca snabdevanja – proizvođači “treću smenu”vide kao mogućnost da nadoknade iznuđeno smanjenje troškova dodatnim prihodima.

Otuda i situacija u kojoj Kinezi proizvod sopstvene ekonomije, koji se izvoze na druga tržišta, plaćaju duplo skupljo ne bi li uz šoljicu čaja mogli da na sto stave i proizvod koji, iako nefunkcionalan, predstavlja dokaz njihovog društvenog položaja.

Trgovina ljudima

Prema podacima iz sedmog po redu izveštaja o trgovini ljudima američkog Ministarstva spoljnih poslova tokom prošle godine državne granice širom Sveta “zaobišlo” je 800,000 ljudi od toga 640,000 žena dok su polovinu od ukupnog broja činili maloletnici. Ovo su ujedno i jedini statistički podaci iz izveštaja koji je za razliku od drugih državnih dokumenata osmišljen da izazove šok i probudi uspavanu savest čitalaca, a u kome možete naći fotografije i priče iz prve ruke o prostituciji, ropskom radu, i deci ratnicima iz svih delova Sveta. Pored toga, u izveštaju su države svrstane u četiri kategorije prema tome da li su početna, prolazna ili odredišna tačka kao i prema naporima koje ulažu u sprečavanju trgovine ljudima. Tragično je što se iako je broj zemalja u četvrtoj, “najgoroj”, kategoriji, iako manji za tri (Belize, Laos and Zimbabve), uvećao za sedam (Alžir, Bahrein, E. Gvineja, Kuvajt, Malezija, Oman i Katar) od kojih su većina države u bliskim i “prijateljskim” odnosima sa SAD. Pravila igre kažu da ovim zemljama preti ukidanje ekonomske pomoći od strane SAD, Svetske Banke i MMF-a ukoliko u roku od 90 dana ne preduzmu ozbiljne napore u borbi protiv trgovine ljudima i ropskog rada. Sudeći po “nenarušenim” odnosima između SAD i Saudjske Arabije koja se u četvrtoj kategoriji nalazi već treću godinu za redom, država, najveći svetski izvoznik demokratije, ima i prečih interesa od stanja ljudskih prava u državama saveznicama.

Nažalost, ovakav “senzacionalistički” pristup čitaoca ostavlja uskraćenim za usporedbu sa podacima iz prethodnih godina i uočavanje trenda u kome se kreće trgovina ljudima – da li je u porastu ili pak napori na njenom suzbijanju daju rezultate. Za one koje više zanimaju konkretni podaci (do kojih se teško dolazi zbog “prirode posla”) iz ovoj oblasti mogu pogledati izveštaj Agencije za narkotike i kriminal Ujedinjenih Nacija Trafficking in Persons: Global Patterns (Oči u oči sa trafikingom: Svetska kretanja).

Šta je globalizacija

Jedna zanimljiva definicija zasnovana na događajima iz svakodnevnice objašnjava pogibiju britanske Princeze Dijane kao nesporan primer globalizacije:

  • Britanska Princeza
  • sa momkom iz Egipta
  • doživi nesreću u francuskom tunelu
  • vozeći se u nemačkom automobilu
  • sa holandskim motorom
  • i vozačem iz Belgije
  • opijenim škotskim viskijem
  • dok su je pratili italijanski paparaci
  • na japanskim motrociklima.
  • Pomoć joj je pružio američki lekar
  • koristeći se brazilskim lekovima.
  • Ovu definiciju vam predstavlja Srbin
  • a verovatno je čitate zahvaljujući tehnologiji Bila Gejtsa
  • na računaru koji pokreću tajvanski čipovi
  • korejski monitor
  • i kineska grafička kartica
  • koje sastavljaju radnici iz Bangladeša
  • u singapurskoj fabrici.

FIFA na tapetu

Postavka kako moć čini osnovu međunarodnih odnosa izgleda ne važi samo u politici već i u drugim sferama društvenog života, fudbalu na primer! Na nedavno održanom 57. kongresu FIFA (Međunarodna asocijacija nacionalnih fudbalskih saveza) Brazil i Argentina, dve velesile u fudbalskim merilima, uspešno su lobirale za zabranu međunarodnih mečeva na nadmorskim visinama preko 2,500 metara, potaknute pre svega lošom igrom svojih reprezentacija u mečevima “na ređem vazuhu i sa manjim procentom kiseonika”.

Ovakva odluka pod pritiskom “moćnih” izazvala je pravu buru negodovanja “ugroženih” u Boliviji, Kolumbiji, Ekvadoru i Peruu – kako sportista tako i političara. Bolivijski Predsednik Evo Morales, zaljubljenik u fudbal kako se sam predstavlja, zajedno sa ministrima svoje Vlade odigrao je četiri fudbalske utakmice u La Pazu na nadmorskoj visini od 3,600 metara kako bi pokazao da je moguće igrati na visinama, i uz opasku “da ako moji ministri i ja možemo da igramo bez problema na ovoj visini, ne vidim zašto to ne bi mogle i zvezde svetskog fudbala”. I u ostalim “visokim” zemljama planirani su protesti i “pokazne vežbe” iz “visinskog fudbala” a Evo Morales je za 6. jun najavio i sastanak na najvišem nivou predstavnika “ugroženih” zemalja uz upozorenje kako “bez sporta – bez fudbala – neće biti ni jedinstva u Južnoj i Latinskoj Americi”.

Imajući u vidu reputaciju Moralesa koji ne samo da je veliki zaljubljenik u “najvažniju sporednu stvar na Svetu” već i jako uticajan i uporan, čak tvrdoglav, političar FIFA je takođe zakazala razgovor sa predstavnicima saveza koji su pogođeni ovom odlukom za 14. jun u Asunsionu, Paragvaj.