Tata Nano

Tata motors je konačno predstavio svoj “Narodni auto” – Tata Nano. Sa cenom od $2,500 (1,700 Eura), “ružnjikav do simpatičnosti”, Tata Nano je namenjen pre svega kupcima u Indiji. Nano je “opremljen” motorom zapremine 624 kubna centimetra, pokretan ekvivalentom 33 “konjske snage”, sa četvoro vrata i “siromašnom” instrument tablom jer su svi “suvišni” električni uređaji izbačeni iz vozila. Nano će se u prodaji, u klasičnoj i luksuznoj verziji, naći do kraja godine a planira se i proizvodnja modela sa dizel motorom.

Godina krompira

Sastavljen od 80 odsto vode, bogat kalijumom i magnezijumom, sa velikom količinom vitamina C (šest krompira upotpunjuju dnevne potrebe odraslog čoveka) i vitaminima iz grupe B (posebno B1, B2 i B6), najbogatiji biljni izvor belančevina (150 grama pokriva dnevne potrebe i obezbeđuje potrebnu energiju), krompiru je, zasluženo, dodeljena 2008. godina od strane Agencije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih Nacija (FAO).

Krompir je “prepoznat” kao efikasan vid borbe protiv gladi i siromaštva, između ostalog, jer je idealan za gajenje u predelima sa manjkom obradivog zemljišta i viškom (proste) radne snage – uslovi koji karakterišu većinu nerazvijenih i zemalja u razvoju. Proizvodnjom krompira se za kraće vreme, na manje obradivog zemljišta, i u raznolikim klimatskim uslovima proizvodi više hranjivih materija nego uzgojem bilo koje druge poljoprivredne kulture. Gotovo 85 odsto mase krompira može se koristiti u ljudskoj ishrani za razliku od žitarica kod kojih ovaj procenat dostiže “jedva” 50 odsto.

Agencija za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih Nacija (FAO) planira da za početak “promoviše” proizvodnju krompira što bi, na duže staze, trebalo da rezultira povećanjem održive proizvodnje ove kulture u manje razvijenim zemljama. Na ruku im svakako ide i trend “izmeštanja” proizvodnje krompira iz razvijenih u nerazvijene i zemlje u razvoju, započet 2005. godine kada su potonje po prvi put obimom proizvodnje krompira nadmašile ekonomski moćnije i tehnološki naprednije poljoprivrede. Premda, treba to priznati, najveće zasluge za ovaj trend imaju Kina, kao najveći proizvođač krompira na Svetu, i Indija koje zajedno “drže” trećinu ukupne svetske proizvodnje.

Istina o $100 za barel nafte

Udarna vest u većini medija poslednjih 24 časa je svakako cena od 100 američkih dolara za barel nafte. Ono što mediji “prećutkuju” je činjenica da se ova rekordna cena “održala” svega par sekundi. Naime, po pisanju Financial Times-a, radi se o uspešnom pokušaju jednog od “lokalnih” berzanskih mešetara da obezbedi svoje mesto u istoriji, ili ti u ovom slučaju – svojih 1,5 sekundu berzanske slave. Od 204.600 lotova nafte (svaki 1.000 barela) kojima se juče trgovalo ovaj je bio jedini kupljen po ceni od $100 dolara i nedugo zatim prodat uz gubitak od 600 dolara – mala cena, reklo bi se, za obezbeđeno mesto u istoriji trgovanja naftom!

Kosovo ne damo dok Srbiju ne (ras)prodamo!

Stiglo vreme da se obnavlja gradivo iz ruskog jezika (nevoljno) sticano tokom školovanja. Šta!?! Niste učili ruski u školi? Bilo vas sramota?!? Svi vam govorili kako je engleski jezik jezik budućnosti!?! E pa onda ste se malo mnogo zajebali – što svojom, što krivicom onih koji su kopali, kumili i molili da vas prebace u “englesko odeljenje” a vi im do skora bili zahvalni što vam je to omogućilo da se brže uključite u informatičku revoluciju. Verovali ste da se gungula oko poseta “važnih” parlamentaraca i “kontroverznih” biznismena iz Rusije završila 6. oktobra 2000-e, podsmevali ste se Černogorcima što im “Rusi za sitne pare otkupiše i ogradiše svijetlo primorje”, podsmevali ste se odbornicima u Raškoj i inim serbskim palankama kad su za počasnog građanina (čuj Raška grad!) proklamovali potajnog ljubitelja pudlica Vladimira Vladimiroviča Putina … e pa konačno će i taj poslednji osmeh da vam se skine sa lica jer Rusi dolaze, ovaj put na velika vrata!

Pre par dana započeta je priča o ponudi iz vedra neba (kad bi se šalili) kojom bi ruska Vlada i Kremlju “bliska” kompanija, bez tendera, direktnom pogodbom, bez uslovljavanja oko ruskog stava povodom rešenja statusa Kosova i Metohije (kad Miki Maus to kaže…), postala većinski vlasnik Naftne Industrije Srbije i posledično ekskluzivni prerađivač nafte za ponuđenih, u prvobitnoj verziji, 500 (u kešu, verovatno umanjeno za dug za gas iz perioda do 2000. godine – cirka 200 “milijunčića”) plus 500 (u investicijama) miliona američkih dolara. Prevedeno na srpski – za pola milijarde američkih dolara u kešu i “čvrstim” ruskim obećanjem o ulaganju istog iznosa, delimično u rafinerije a delimično u izgradnju dela gasovoda “Južni potok” kroz Srbiju, dovršetak i punjenje skladišta gasa kod Banatskog dvora – ruske kompanije “Gazprom” i, verovatno, “Gazprom neft”, “sličnog imena” (nije smešno!) i pod direktnom kontrolom Kremlja, postale bi neprikosnoveni vladari tržišta energentima fosilnog porekla u Srbiji.

Praktično, za život običnih građanki i građana, to bi značilo da će se cene fosilnih energenata formirati u interesu ruskih paradržavnih kompanija, dogovorom srpske i ruske Vlade, pri čemu bi ova potonja imala konačnu reč – ili energenata neće ni biti! Sad ako je neko dovoljno glup da još uvek veruje kako su “Rusi naša braća” te da je (ras)prodaja energetskog sektora (izuzev “struje” koja samo što nije došla na dnevni red) direktnom pogodbom bez tendera, izbegavanjem tržišne utakmice, “po ceni za decu i vojnike” dobro za Srbiju (čitaj mala cena da Vlada nastavi da “pregovara” status Kosova o.a.) podsećam kako većina definicija poslovnih organizacija govori o “sticanju profita” kao svrsi postojanja istih – na pominjanje “bratske ljubavi” (zvuči gej, zar ne?) i “tradicionalnog prijateljstva” ja još nisam naišao u literaturi – ako neko zna više neka me uputi!

Isticanje profita, novčanog ili političkog, kao svrhe postojanja bilo kakvog poslovnog aranžmana jeste i najveći problem oko celog ovog “dila” u nastajanju. Vlada je, bez ikakvog pisanog traga, formirala “anonimnu” radnu grupu koja u ime svih građana i građanki ove zemlje treba da donese konačnu procenu i ocenu ruske ponude koja je, navodno, u Srbiju stigla pre par nedelja. U medijima se par dana unazad objavljuju protivurečne izjave nadležnih i nenadležnih ministara koje samo unose dodatnu sumnju u “legalitet” i “legitimitet” cele priče, bez ulaženja u pozadinu i motive koji, znajuću kako Ministri ovde rade, svakako nisu samo u interesu zemlje već pre svega u službi kratkoročnih političkih ciljeva pojedinačnih stranaka o čemu svakako svedoči i, navodno, “zakazano” potpisivanje ugovora o celom aranžmanu (o čemu li se onda pregovara?) u Sofiji 18. januara sledeće godine. Da je tako govori i iznebuha zakazana sednica Vlade za danas, “kad joj vreme nije”, sa koje je pre par minuta izdato saopštenje o usvojenoj Platformi za pregovore o Sporazumu između Srbije i Rusije o saradnji u oblasti naftne i gasne privrede koje, osim deklarativne izjave o “nastavku razgovora na obostranu korist”, ne sadrži detalje same platforme niti konkretnu ponudu koja je u opticaju. Ovim saopštenjem, čini mi se, javnost, šira i stručna, je i konačno isključena iz daljih pregovora oko budućnosti većeg dela energetskog sektora Srbije.

Ovakav odnos vlasti prema pitanjima koja se tiču svih građana i građanki ove zemlje, pa, rekao bih, i ekonomskog suvereniteta i nezavisnosti (ko je pominjao ruske gubernije?), svakako nije nov niti je bezrazložan – zato proučimo malo bolje šta to Rusija zapravo traži od srpskih političara (a u ovoj su igri, za sada, svi osim LDP-a). Naftna industrija Srbije, prema zvaničnim podacima, ostvarila je u ovoj godini dobit od 140 miliona a za sledeću planira uvećanje dobiti od 12 odsto što bi trebalo da iznosi preko 150 miliona američkih dolara. Prostom računicom ruska ponuda u kešu, koja je trenutno “na stolu” isplatila bi se za tri godine – možda i manje jer cena nafte na domaćem tržištu više ne bi bila pod kontrolom države već ruskih kompanija (otud priča o profitu kao svrsi!) dok bi se celokupna ponuda, uključujući i investicije “odradila” za 5-6 godina. Možda su još bolji primer (ne)isplativosti “bratske ruske ponude” i najbolja prognoza onoga što Srbiju čeka u energetskom sektoru rezultati poslovanja javnog preduzeća, znači pripada svim stanovnicima ove zemlje, JP “Srbijagas” u kome je novčani ulog države procenjen na 4,8 a ne-novčani na 160 miliona Eura. Nakon što je početkom 2006. godine, “administrativnom greškom” kontrolu nad “Jugorosgasom”, time i nad trgovinom i distribucijom gasa, JP “Srbijagas” prepustio ruskom “Gazpromu” ovo preduzeće je svoju dobit smanjilo sa 3,4 milijarde u 2005. na “tričavih” 251 milion dinara u 2006. godini, beležeći pritom gubitak po konsolidovanom izveštaju, od 316 miliona dinara!

Ako vas podsetim da je kredit za svojevremeno hvaljenu (političku) kupovinu “Telekoma srpske” od strane državnog monopola “Telekoma Srbije”, uzet od “City Group” banke, moguće isplatiti tek za 20-25 godina ne računajući ugovorene i tekuće investicije, cela “smejurija” (plakanje dolazi kasnije o.a.) postaje očigledna – država braći Rusima nepovratno, na tacni, “poklanja” ekonomski suverenitet zemlje u zamenu za kratkoročni “status quo” za Kosovo i Metohiju gde kao država ne možemo ni da prismrdimo a kamo li da ubiramo prihode.

28.2.2014. godine

Sutra mi konačno ističe kazna od 35,000 sati dobrovoljnog rada izrečena u martu 2008. godine po tada ekspresno donetom Zakonu o aksiomu Kosovo je Srbija. Ko je zaboravio, tada sam pred Velikim većem srbsko-pravoslavnog Suda srbske Istine i Morala, u prvom stepenu, bez prava žalbe, oglašen krivim zbog blog zapisa iz 2007. godine u kojem sam neopravdano, ničim izazvan, služeći se lažima i zlonamernim engleskim prevodom originala, tvrdio da su izjave svetskih državnika i političara iz prohujalih vekova korišćene u kampanji “Kosovo je Srbija” zapravo jalov pokušaj sticanja blagonaklonosti domaćeg stanovništva. Presudom mi je određeno 16 sati “volontiranja” dnevno u kragujevačkom odeljenju Ministarstva za Širenje Istine o Kosovu (i Metohiji) kao Kolevci Srbadije (skraćeno MŠIKKMKS) gde evo već četiri godine radim na “prevodu” književnih dela dobitnika Nobelove nagrade sa latinice na ćirilicu i njihovom usklađivanju sa Svetim Pismom (u srbizovanom prevodu Nj.S. Patrijarha Amfilohija I) kako bi se ista učinila pristupačnim i srbskim pravoslavnim čitaocima koji žive u registrovanim srbskim pravoslavnim seoskim domaćinstvima (nažalost nema knjiga Nagiba Mahfuza inače bi posao bio puno zanimljiviji).

Slučajno ili ne, sutra ističe i 6-ogodišnja nacionalna žalost koju su u trećem Dnevniku nacionalnog servisa (jedina televizija danas jer ostali nisu preživeli žestoku konkurenciju na srbskom tržištu o.a.), nešto pre ponoći 29.2.2008. godine, zajedno proglasili, sada već ustavno doživotni, Večiti Opozicionar, Premijer i Predsednik Srbije, a neposredno nakon što je nepriznata, samim tim i nelegalna, samozvana Skupština Kosova proglasila nezavisnost 15 procenata srbske teritorije (jebeš stanovništvo kad nisu Srblji). Sutra će srbski muškarci i njihove žene, nakon šest dugih godina bola i tuge, prestati da nose Zakonom propisanu crninu, širom zemlje ponovo će se začuti zvuci tradicionalne srbske trube i zaoriti dečiji smeh a cela Država zračiće ponovo samo nama urođenim optimizmom.

Slučajno ili ne, sutra je i dan kada će prestati da važe sankcije koje su Vlada i Skupština Srbije 2008. godine uveli svim tada postojećim državama Sveta. Te sankcije se, između ostalog, odnose na izvoz srbskih Yugo (današnji Srbo) automobila, rakije, kajmaka, čvaraka i slanine. Srbija će sutra ostatku Sveta još jednom pružiti priliku da prizna grešku napravljenu priznavanjem nezavisnosti samozvane, samim tim i nelegalne i nepostojeće, Republike Kosovo, te da istu ispravi povlačenjem snaga NATO saveza sa dela FOREVER naše teritorije. Sve ono što se dešavalo poslednjih šest godina i što se danas dešava samo je dokaz ispravnosti zajednički otelotvorene vizije Večitog Opozicionara, Premijera i Predsednika Srbije. Koliko su ova trojica bila u pravu svedoči i kratak pregled vesti koji vam, bez posebnog izbora, prenosim iz današnjeg izdanja jedinog, najboljeg i najtiražnijeg srbskog dnevnog lista “Večernja Delta Politika” (ostali nisu preživeli žestoku konkurenciju na srbskom tržištu o.a.).

Severni Brisel, Ponovo tuča u savetu Evrope – tokom žestoke rasprave o pitanju slobodnog protoka radne snage na teritoriji zemalja članica došlo do fizičkog obračuna par desetina euro poslanika iz Rumunije i Ukrajine, s’ jedne, i Holandije, Italije, Francuske, Nemačke i Velike Britanije, s’ druge strane … predstavnici Slovenije, Hrvatske i Slovačke najavili izlazak iz Unije zgroženi količinom uvreda i fizičkog nasilja u evropskom Parlamentu … Austrija koja se još ranije povukla iz Unije najavila javnu raspravu tokom koje građani treba da se izjasne o pripajanju svedržavnom Savezu Rusije, Srbije, Belorusije i Kazahstana … nakon podizanja betonskih prepreka na granicama Francuske … Nemačka najavljuje ponovno puštanje struje kroz granična polja bodljikave žice … Britanci prete zatvaranjem aerodroma i aktiviranjem minskih polja u Lamanšu … Euro nikada slabiji u odnosu na dinar (Istočno-timorski) … predlog Lihtenštajna da se srbski pregovarači pozovu da vode proces konsolidacije i pomirenja u okviru Unije naišao na odobravanje većine država članica posebno u delu koji govori o uvođenju ćirilice (izvini Danilo!) kao zvaničnog pisma Unije i priznavanju ćevapa s’ lukom za srbski brend … otvoren novi DeltaStadt u Hagu – zidari iz Crne Trave VIP zvanice …

Vašington, Ishod referenduma odavno poznat – rezultati istraživanja agencija za ispitivanje javnog mnjenja ocenjuju izvesnim upseh referenduma zakazanog za 17. mart na kome građani SAD treba da odluče o novim Amandmanima na Ustav SAD (XXVIII Only Orthodoxy Saves America, XXIX Kosovo is Serbia, XXX Montenegro as an Artificial State Created by Vatican and Communist International-Comminterna i XXXI Columbus, Kunta Kinte and Tesla all originate from Greater Serbia) … broj protivnika referenduma sveden je na drugu decimalu pre svega zbog pozitivnih ekonomskih efekata koji bi ponovna saradnja sa Srbijom imala za spas posrnule američke privrede … svetska Unija gradova koji u svom nazivu imaju reč London jednoglasno prihvatila predlog američkog kongresmena srbskog porekla Roda Blagojevića da reč London zameni rečju Slobindom … otvoren novi DeltaCity u Njujorku – zidari iz Crne Trave VIP zvanice …

Moskva, Voštanica, slavski kolač, slava Rusija je prava – šestogodišnji protesti ruskih nacionalista i Ruske Pravoslavne Crkve protiv poslednje Predsedničke odluke Vladimira Vladimiroviča Putina da u zamenu za priznavanje rezultata predsedničkih izbora 2008. godine prizna nelegalnu, samoproklamovanu i nelegitimnu Republiku Kosovo konačno daju rezultate. Nakon što su poslednjih dana učestale najave Kremlja da bi ruski Predsednik Medvedev mogao da poništi odluku svog prethodnika i zatraži povratak Rusije u svedržavni Savez Srbije, Belorusije i Kazahstana, u jučerašnjem iznenadnom obraćanju Dumi Premijer Putin priznao je grešku načinjenu pre šest godina. U znak izvinjenja Premijer Putin je pred poslanicima, uz prisustvo najviših predstavnika Ruske Pravoslavne Crkve, izvršio tradiconalni srbski obred sečenja slavskog kolača čime je i zvanično za svoju slavu prihvatio Svete mučenike Pamfilija i Porfirija … Gari Kasparov, nekadašnji prvak Sveta u šahu, osuđen na 12 godina zatvora zbog igre topovima na Crvenom Trgu … otvoren novi DeltaGorod u Sankt Petersburgu – Mirjana, Marko i Branislav Milošević VIP zvanice …

Kosovska Mitrovica, Kasno Musa sa Kosova pođe – Albanske izbeglice ponovo masovno prelaze u Srbiju uprkos birokratskim preprekama ustanovljenim od strane KFOR-a … par stotina izbeglica, mahom albanaca srbskog porekla iz Peći, juče je nakon sedmodnevnog zadržavanja na administrativnoj granici u Leposaviću spas našlo u Srbiji … nesrećne ljude, iscrpljene dugotrajnom procedurom za prelazak administrativne granice u Leposaviću, dočekao je lično Bogoljub Karić (s.r.), Ministar za Širenje Istine o Kosovu (i Metohiji) kao Kolevci Srbadije, čije su uramljene slike, upaljena kandila i slavske ikone svojih predaka (kojih su se do juče odricali o.a.) izbeglice jedino uspele da prenesu na teritoriju Srbije … otvoren treći po redu DeljtaCity u Podujevu – keramičari iz Suve reke VIP zvanice …

Beograd, Srpska sudbina čvrsto u srpskoj pravoslavnoj ruci – Na juče održanoj vanrednoj sednici srbski Parlament jednoglasno je usvojio nacrte, predložene po hitnom postupku, Zakona o nošenju mantije na golo srbsko-muško telo, Odluku o oslobađanju krivične odgovornosti za dela pedofilije zvaničnika tradicinalnih verskih zajednica. Poslanici su takođe jednoglasno prihvatili platformu Vlade Srbije za otpočinjanje pregovora sa Austrijom radi pridruživanja svedržavnom Savezu Srbije, Belorusije i Kazahstana … Vlada Srbije, na telefonskoj sednici jednoglasno produžila važenje Uredbe o Uredbi o produženju roka važenja Zakona o osnivanju dobrovoljnih radnih logora za pedere, liberale i One Koji Misle i još jednom ponovila ocenu kako slični modeli, primenjeni u Severnoj Koreji (danas Koreja), Kambodži i Kini, nemaju alternativu kada su ove društveno-opasne grupe u pitanju (za ovo im svaka čast ja to bar mogu da potvrdim iz prve ruke!) … svih 4,078 DeltaCity šoping-molova u Srbiji radiće i ove nedelje od 00-24 …

Nego baš sam srećan što ću od sutra biti potpuno slobodan čovek … samo da mi sad opet ne produže kaznu zbog ovog zapisa … valjda neće?!?

I jopet (zarazni) kurtoni

Taman kad sam čvrsto rešio da više ne pišem na “zadatu” temu naletim na vest o opasno zaraznim, kineskim naravno, kurtonima. Dobro de, nisu baš bukvalno kurtoni “za” već upotrebljeni (reciklirani) ostaci istih. U kineskom gradu Donguan (Dongguan), provincija Guangdong, odnedavno se mogu kupiti gumice, obične kućne i one za kosu, proizvedene od prethodno iskorišćenih kondoma. Većina prodavaca, bar ne javno, ne želi da otkrije izvor iz kog dobavlja “kurton gumice” krijući se iza poslovne tajne (jebote kanda su i oni čuli za Tijanićevu platu!), nezvanično, gumice se proizvode kako od otpada iz uvoza (bukvalno) tako i od kondoma prikupljenih po lokalnim “salonima za zabavu”.

Jeftine, veselih boja, gumice lako nalaze svoje kupce kako na lokalnim pijacama tako i u frizerskim i salonima za ulepšavanje – za sada samo u Guandong provinciji. Nažalost “zadovoljni kupci” i ne slute kakvoj se opasnosti izlažu upotrebom istih – dok, recimo, prikupljajući kosu pred vezivanje, gumicu drže u ustima. Prema tvrdnjama lekara upotrebom ovih gumica, načinjenih recikliranjem korišćenih kondoma, korisnici se izlažu realnoj opasnosti da se zaraze nekom od seksualno prenosivih bolesti (i to bez seksa – kud’ ćeš gore – kako da se pravdaš).

Fatalni udarac poljima maka

U ovogodišnjem izveštaju o opojnim drogama agencije za borbu protiv droga i kriminala Ujedinjenih Nacija Avganistan je označen kao najveći svetski proizvođač osnovne sirovine za proizvodnju heroina – gotovo 92 procenta svetske proizvodnje maka potiče iz ove azijske države. Tri miliona avganistanskih seljaka, na više od 170,000 hektara, u uslovima opšteg bezakonja i odsustva uređene poljoprivredne infrastrukture, bavi se uzgajanjem maka – jedine biljke koja može da opstane na posnoj zemlji kojom raspolažu. Proizvodnja maka donosi, uz manje uloženog truda, i do 8 puta veću zaradu nego uzgajanje žitarica kroz programe koji se seljacima nude za suzbijanje proizvodnje opijuma. Zato ne čudi da je samo tokom 2005. i 2006. godine proizvodnja maka, uz sva uložena sredstva u “Rat protiv droge” američkih i agencija Ujedinjenih Nacija za razvoj, porasla za 50 procenata pa danas ekonomske aktivnosti vezane za mak i opijum čine bar trećinu nacionalnog proizvoda Avganistana.

No, najnoviji podaci govore kako jedna druga biljka preti da pomrsi račune svima onima koji su svoju budućnost vezali za proizvodnju maka. Naime, na severu Avganistana, u provinciji Balk (Balkh), proizvodnja maka i prerada opijuma su gotovo u potpunosti iskorenjeni – što zbog povećanog angažovanja države, što oštrije kaznene politike prema uzgajivačama maka, ali pre svega zahvaljujući novo-starom trendu uzgajanja kanabisa. Provincija Balk je, nakon uspešne kampanje lokalnih vlasti na iskorenjivanju maka, proglašena “čistom od opijuma” ali je istovremeno prećutana činjenica da je većina seljaka zapravo polja maka zamenila “šumama” kanabisa, osnove za proizvodnju marihuane i hašiša. Razlog je jednostavan – uz manje uloženog rada, pa i rizika, može se zaraditi i do dva puta više. Guverner provincije Balk Ata Muhamed Nur (Atta Mohammed Noor), svakako najzaslužniji za uspeh u borbi protiv opijuma, kaže da je upoznat sa problemom ali da ove sezone, pre svega zbog izostanka obećane pomoći za razvoj provincije ali i nepostojanja održive alternative za uzgajivače, neće objaviti “rat” kanabisu jer – “kanabis nije tako težak za kontrolu kao mak i samim tim lakše ga je iskoreniti. To je problem koji ćemo rešiti sledeće sezone.”

Ovakvo obećanje guvernera provincije Balk, nažalost, ne daje odgovor na pitanje koje je, čini mi se, opravdano “Koji su stvarni rezultati nasilnog iskorenjivanja useva maka ili kanabisa, svejedno!”. Poslednjih 6 godina specijalizovane, pre svega, američke, evropske i agencije Ujedinjenih Nacija pokušavaju da se na isti ili sličan način izbore sa povećanom proizvodnjom osnovnih sirovina za opojne droge i u toj borbi iz godine u godinu doživljavaju neuspeh. U siromašnoj i zaostaloj državi kao što je Avganistan, drakonske mere usmerene na proizvođače koji ne samo da su najmanji šraf u mašineriji organizovane proizvodnje i trgovine opojnim drogama, već i nemaju drugog načina da prehrane svoje porodice, očito ne daju rezultate – na svako uništeno polje maka ili kanabisa pojaviće se novo – veće, plodonosnije i skrovitije. Uostalom o neodrživosti ovakvog pristupa svedoče rastući profiti narko-mafije i permanentno opstajanje narko-država, finansiranih od prihoda sa tržišta koje se procenjuje na 400 milijardi dolara dok se na borbu protiv trgovine opijatima troši dodatnih 100 milijardi dolara. Poslednjih godina javljaju se predlozi o kontrolisanoj proizvodnji sirovina za opojne droge pa čak i o “ulaganju” u otkup celokupne proizvodnje, primera radi, avganistanskog maka, no ovakav pristup problemu ne nudi odgovor na pitanje šta ako se “proizvodnja” preseli u drugi deo Sveta (narko-mafija je ipak globalni fenomen). Možda ponajbolje rešenje nudi predlog za legalizaciju čime bi se problem upotrebe opojnih droga sa kriminalnog prebacio u zdravstveni sektor, zavisnici postali pacijenti i lečili, najvećim delom, sredstvima prikupljenim od poreza i akciza, dok bi se uzgajivači, maka, kanabisa ili koke, oslobodili “čeličnog zagrljaja” organizovanih kriminalnih grupa.