Nadobudni Koča Šumadinac

Zoran Radovanović, nadobudni dopisnik dnevnog lista “Danas” iz Kragujevca, poznatiji kao Koča Šumadinac i plaćeni član gradskog veća zadužen za medije (sukob interesa, neko?!?) u svojoj novinarskoj karijeri bavio se mnogim temama sa manje ili više uspeha. Najnoviji poduhvat ovog nagrađivanog novinara kome su interpunkcija i pravopis najveći neprijatelji mogu slobodno nazvati “futurističkim novinarstvom”. Naime u Danas-u od 26. maja ove godine osvanuo je tekst pod naslovom Žal za prošlim vremenima koji je obradio temu obeležavanja nekada popularnog Dana mladosti širom novoneovisne države Srbije. U delu teksta koji prenosi događaje iz Kragujevca već pomenuti Koča Šumadinac piše kako:

“Jedini spomenik štafeti mladosti koji se nalazi u Kragujevcu, podignut je u znak sećanja da je prva štafeta, simbol odanosti i ljubavi prema nekadašnjem najvećem sinu svih naših naroda i narodnosti, maršalu Josipu Brozu Titu, davne 1945. krenula upravo iz centra Šumadije. Nekadašnji praznik obeležen je i nizom “prigodnih” kulturno – umertničkih manifestacija, sletom i nošenjem štafete mladosti. Sve ove manifestacije pod nazivom “Poslednja štafeta mladosti”, organizovala je Agencija “Horzentreger”. Mini slet i prigodni koncert na kojem su učestvovale poznate domaće pop i rok zvezde organizovan je u Sportskoj hali “Jezero”. Štafeta mladosti nošena je od centra grada – od Spomenika prvoj štafeti – do večne vatre ispred Muzeja “21. oktobar” u Šumaricama. U večernjim satima održan je rok koncert. Karte za sve ove manifestacije mogle su, kao nekada, da se nabave preko sindikalnih organizacija.”

I ništa u ovome ne bi bilo sporno da je manifestacija “Poslednja štafeta mladosti” uopšte održana dan pre no što ju je tekst Koče Šumadinca tako “nadahnuto” preneo čitaocima Danas-a! Posredovanjem gradske vlasti, u kojoj dotični novinar učestvuje, održavanje manifestacije je sprečeno – možemo slobodno reći “posredno zabranjeno”. Par dana kasnije došlo je i do sukoba niskog intenziteta na lokalnom nivou između Vladimira Burkovića (radnik gradske uprave, sic!) ispred organizatora (agencija ili NVO Hozentreger) i zamenika gradonačelnika Kragujevca Saše Milenića. Dotični novinar naravno nije preneo ni retka o zabrani svojim (malobrojnim) čitaocima valjda zato što se manifestacija prema njegovom pisanju već održala pa nije ni mogla biti zabranjena.

Na kraju da rezimiram. Kragujevac je još jednom pokazao da s’ pravom zaslužuje epitet srpske prestonice, ako ni zbog čega drugog a ono zbog doprinosa “Koče sa nagradom” srpskom novinarstvu u obliku novo vaspostavljenog “futurističkog pravca”.

Tajno društvo Lobanja

Kao da moj omiljeni američki Predsednik nema već dovoljno problema (rat u Iraku, najava rata u Iranu, posrnula američka ekonomija…) praunuk poslednjeg velikog apaškog poglavice Džeronima javno je od njega zatražio da mu pomogne da posmrtne ostatke svoga pradede dostojno sahrani nakon što su ih 1918. godine, navodno, oskrnavili (čitaj iskopali i odneli) studenti sa Jejla, članovi tajnog društva Lobanja i Kosti, među njima i deda Buša juniora Preskot Buš. Nedavno otkrivena prepiska članova društva Lobanja i Kosti iz 1918. godine ide u prilog tvrdnji Džeronimovog potomka. Navodno, tokom svog boravka u vojnoj bazi Fort Sil tokom Prvog svetskog rata studenti sa Jejla su otkopali i sa sobom poneli suvenir – lobanju i kosti poglavice Džeronima koji je 1909. sahranjen na lokalnom groblju za zarobljenike indijanskih ratova. Legenda kaže da je od tada u obred inicijacije novih članova uključeno i ritualno celivanje lobanje koja se nalazi u supertajnoj kripti društva negde na Univerzitetu Jejl. Priča o skrnavljenju prvi put se u javnosti pojavila 1986. kada je poglavica Apača Ned Anderson zatražio da FBI ispita celu stvar. Od tada pa do danas traju kontroverze oko istinitosti ove priče. Možda je u svemu najzanimljivija izjava portparola Univerziteta Dorie Barker koja je, upitana da prokomentariše najnovije događaje vezane za “najpoznatije tajno” studentsko društvo, kaže da je “društvo tajno, te o svemu tome ne zna ništa”!

Tajno društvo (čuj tajno!) Lobanja i Kosti osnovano je 1832. godine, i otada nove članove prima prema njihovom poreklu. Tako su oba američka Buš Predsednika bili članovi ovog društva. Kao i svako društvo koje svoje rituale skriva od očiju javnosti i oko Lobanja se ispredaju brojne priče koje samo doprinose “misteriji” posebno ako se u obzir uzme da su mnogi “moćni”, što finansijski što politički, ljudi bili (jesu i biće) članovi ovog “studentskog” udruženja.

Ono kad hoće – hoće!

Čuli ste sigurno za pijanog 16-ogodišnjaka koji je neposredno nakon ceremonije svečanog otvaranja nove železničke stanice u Berlinu nožem, nasumice, izbo gotovo 30 ljudi. Ništa naročito, mladić (sad ESHALON hvata zalet!) se zapio pa krenuo da se “igra” nožem (sad ESHALON već opasno fercera!). Obesna igra nožem trajala je kojih 10-ak minuta, povređeno je nekih 30 posetilaca, od gotovo pola miliona prisutnih, od kojih je u bolnici zadržano 15 njih sa povredama koje su okarakterisane kao “ozbiljne”. Procentualno, gledano prema broju posetilaca, ova se “igra” može nazvati manjim incidentom da nije činjenice koja je danas izašla na videlo.

Naime, ispostavilo se da je jedan od povređenih zaražen HIV virusom pa su svi povređeni, na preporuku lekara, započeli sa prijemom prventivne terapije ne bi li se smanjio rizik da neko od njih bude zaražen jer “obesni” mladić nije vodio računa (nije sterilisao sečivo pri promeni žrtava) o tome da živi u Svetu u kome je virus HIV deo svakodnevnog života.

Hipohondrija

Spadate u grupu onih koji se nadaju da će za njihova vakta sve poznate bolesti biće iskorenjene primenom savremnih medicinskih metoda? Ajde, priznajte nije to sramota.

Problem je što sudeći prema istraživanju koje su obavili Ray Moynihan, Iona Heath i David Henry, a objavljenom na Public Library of Science do “totalnog izlečenja” neće nikada doći! Ne zato što moderna nauka nije sposobna da izleči sve bolesti već zato što proizvođači lekova uveliko vode kampanju “prodaje” novih bolesti ne bi li pospešili prodaju svojih medikamenata. Prema rezultatima istraživanja ćelavost i menopauza predstavljaju se radije kao bolesti pre nego normalne posledice starenja. Kao “bolesti” koje se uspešno leče promovišu se psihološka stanja i lični problemi (socijalne fobije, impotencija), rizici poput gojaznosti i povišeni nivo holesterola takođe su na listi izlečivih novobolesti. Blagi i prolazni simptomi, poput osetljive bešike, predstavljaju se kao naznake ozbiljnih poremećaja i teških oboljenja do kojih će zasigurno doći ukoliko ne koristite preparate koji se već nalaze na tržištu.

Autori istraživanja zaključuju da za ovakvo neetičko ponašanja podjednaku odgovornost snose kako farmaceutske kuće, tako i lekari koji u “promocijama” novih bolesti svesno učestvuju.

10 milijardi Tesla

Nije jačina magnetnog polja već posmrtni ostaci Nikole Tesle (1856-1943) koji su daleke 1957. godine iz Njujorka prebačeni u Beograd i danas se nalaze u Muzeju Nikole Tesle u pozlaćenoj urni (na slici). Naš vazda “kosotljubivi” Vladika Amfilohije dosetio se, viđu vraga, da je Tesla jel’te zaslužio da mu se zemni prah (kremiran u Njujorku nakon smrti) iz Muzeja premeste na “podobniju” lokaciju kod Hrama Svetog Save gde će biti bliži vaskolikom zahvalnom srpstvu. Kanda da je Vladika konačno odlučio da i široj javnosti predstavi kampanju koja se unazad par brojeva vodi u listu SPC Pravoslavlje. Naime, sudeći po objavljenim člancima Tesla je bio “pravoslavac par ekselans” ali na veliku žalost današnjih očeva srpske crkve masoni i komunisti (i marsovci dabome!) su mu veru oduzeli nakon smrti i smestili u pozlaćenu urnu “što nijednom čoveku ne priliči”. Sad još samo da se oglasi i nezaobilazno Ministarstvo Vera sa predlogom da se i Muzej Nikole Tesle i posmrtni ostaci naučnika sahrane na livadi pored Hrama Svetog Save pa da polako gasimo struju i vičemo fajront …

Kao da se Tesli nismo “dovoljno odužili” novčanicom od 10 milijardi iz onih “divnih” vremena s’ početka 90-ih pa treba sad i pepeo da mu šetamo po Beogradu u kome je naučnik za života boravio samo u prolazu, ravno 100 godina pre pojave proskribovane novčanice sa njegovim likom!

Čudo u Nepalu

Kako je 1. aprila (gde ćeš gori datum) preneo Ogrish.com nakon rođenja bebe sa anencefalijom (vidi sliku) koja je preminula pola sata nakon rođenja ogromna gomila okupila se u Čarikotu, Nepal, u sredu ne bi li videla “čudo od deteta”. Zbog ogromnog interesovanja mase koja je želela da vidi “čudo neviđeno” – – bebu bez vrata, sa iskolačenim očima i drugim deformitetima – red je morala da održava policija. Roditelji, otac Nir Bahadur Karki i majka Suntali Karki, već imaju dve normalne devojčice.

Anencefalija je poremećaj koji nastaje između 23. i 26. dana trudnoće kada se cefalni deo kičmene moždine ne zatvori rezultujuću nedostakom velikog dela mozga (posebno cerebralnog) i lobanje kod novorođenčeta dok su formirani delovi mozga često otvoreni. Bebe sa anencefalijom žive par sati do par dana, i neosetljive su na bol.

Apri-li-li-li

Na prvi pogled izgleda kao “deface” pretraživača a tek kad pogledate jedan od dokumenata koji kao strategiju pretraživača predstavlja javno publikovanje Severininih XXX avantura – shvatite da se radi o provaprilskoj šali. Šta tek reći za SlashDot koji najavljuje ukidanje GSM mreže u Velikoj Britaniji ne bi li se oslobodile frekvencije za praćenje i nadzor građana preko RFID čipova ugrađenih u najavljene lične dokumente podanika njenog kraljevskog visočanstva.

Dopuna: Wikipedia ima i posebnu odrednicu za ovogodišnje provaprilske šale na Internetu, elektronskim i štampanim medijima kao i događaje čije su najave, iako istinite, izgledale kao poduhvat nekog šaljivdžije – poput najave dugometražnog crtanog filma o najpopularnijoj američkoj porodici – Simpsonovima.

Prva haška beba

Da ne dolaze samo loše vesti iz Haga pobrinuo se niko drugi do “ponosni” đeneral Nebojša Pavković predvodnik “pobedničkog” pohoda protiv NATO armade. Naime u junu prošle godine dok je “dobrovoljno” boravio u pritvorskoj jedinici haškog Tribunala đeneralu je bilo dozvoljeno da primi posetu svoje, pete po redu, supruge Maje. 26-ogodišnja Maja tom prilikom uspela je da đenerala, dobrano zašlog u šestu deceniju života, privoli na “ljubavnu” egzibiciju (egzibicija nego šta – uostalom vidi sliku) kojom prilikom je začeta i prva haška beba doneta na svet ovih dana u Beogradu. Zanimljivost je da se istog dana porodila i Pavkovićeva kćerka te je “ponosni vojnik” Nebojša istoga dana postao otac i deda (kao u nekoj ljigavoj incestuoznoj komediji) dvema devojčicama.

Sad još samo da se neko od ovih pre-i-post miloševićevskih “patriota” ne doseti da priupita đenerala kako mu je to bilo do seksa i “egzibicija” u ćeliji “zločinačkog” Tribunala gde je, jelte, otišao da “istinom” odbrani Srbiju i narod a ne da se (za)jebava i slabi sopstvenu odbranu. Stvarno, kad se samo setim kako je đeneral kukao i prenemagao uz zdušnu pomoć porodice i srpske Vlade prosto se i ja pitam kako si mogao Pavkoviću?