Pod zemlju samo iscela

Znači da mi je neko pričao … Džonu Vudu je nakon avionske nesreće u kojoj su poginuli njegov otac i dva prijatelja, 2004. godine, amputirana noga ispod kolena. Ponosni stanovnik Južne Karoline (SAD) je lekare pre amputacije zamolio da kosti odsečene noge sačuvaju kako bi ih poneo kući – da “kad vreme dođe” bude sahranjen kao “ceo čovek”. Međutim … kao i usvakoj priči koja ima sve odlike “urbane legende” … desilo se nešto nepredviđeno!

Vud je umesto kostiju od bolnice dobio “celu” amputiranu nogu i za prvo vreme ju je “spremio” u zamrzivač svog frižidera. Nakon što mu je zbog dugova isečena električna energija, od svih mogućih mesta, Vud je nogu “sakrio” u roštilj (eh šta bi kakav kanibal dao za ovakvog prijatelja). No kako se čini, vrlo brzo je zaboravio na “skrovište” neizostavnog dela sopstvene pogrebne opreme jer je roštilj umesto kraj sebe čuvao u iznajmljenom skladišnom prostoru. Da priča bude zanimljivija Vud je propustio da za iznajmljeno skladište plati mesečni zakup a, kao što to u “uređenim društvima zapadne demokratije” obično biva, skladištar je Vudove stvari odmah ponudio na licitaciji. Roštilj je završio kod Šenona Visnanta kome nije trebalo mnogo vremena da u spremištu “svog novog pokućstva” otkrije paket zamotan u papir čiji sadržaj ga je naterao da ceo slučaj prijavi, paket preda policiji i vest sam prenese lokalnim medijima. Nakon što je istragom utvrđen istorijat “sporne noge” policija je istu predala pogrebnom zavodu na čuvanje “dok ne dođe vreme” da je pravi vlasnik preuzme u posed. Al’ ne lezi vraže!

Vinsant je u morbidnoj zgodi video priliku za zaradu. Posao je započeo iznajmljivanjem “pogleda na roštilj u kome je bila ljudska noga” – deca dolar, odrasli tri – e da bi se brzo dosetio kako da celu posetu “čuvenom roštilju” učini zanimljivijom – zatražio je od pogrebnog zavoda da mu se noga vrati jer, za Boga, on ju je već otkupio! Pošto je njegov zahtev odbijen, u saradnji sa advokatom, Vinsant se odlučio da tuži “originalnog vlasnik noge” i da sudskim putem zatraži “zajedničko staranje i pravičnu podelu profita” – “Uskoro će Noć Veštica (Poklade o.a.) i cene za predstavu će ići gore ako uspem da dobijem udeo na nozi.” U svom komentaru Vud, koji ovih dana treba da ponovo “uđe u posed” nad nogom, kaže kako je cela ideja odvratna i da ne namerava da profitira na sopstvenoj nesreći ili to beše trapavost … ne čujem dobro biće da je nečitko!

Staro i novo

Kineski nacionalni teatar

Sopstveno mišljenje o odnosu novog i starog u arhitekturi, a koje slobodno možemo primeniti i na druge oblasti ljudskog delanja, francuski arhitekta Pol Andre daje u intervjuu kineskom dnevniku People’s China Daily:

“Verujem da staro i moderno treba da žive zajedno uz međusobno poštovanje. Stare gradove ne treba pretvarati u mrtve gradove, gde sve mora da izgleda starinski, ili mora da bude … ali istovremeno treba voditi i računa da se stari izgled (arhitektonski o.a.) ne narušava.”

Pol Andre je arhitekta koji je projektovao novu zgradu kineskog nacionalnog teatra – 150,000 kvadratnih metara stakla i titanijuma zamišljenih kao da plutaju iznad veštačkog jezera. U zgradi u kojoj se pored dva pozorišta (1,040 mesta) nalaze i koncertna dvorana (2,017 mesta) i opera (2,416 mesta), u utorak je održana prva premijera kojoj su, kao počasni gosti, prisustvovali kako graditelji tako i prethodni (iseljeni) stanari. Zgrada se nalazi u neposrednoj blizini trga Tjenanmen i Zabranjenog Grada. Stalno prisutne kontroverze oko futurističkog izgleda Andreovih zgrada nisu se mogle izbeći ni u Kini – percepcija nesklada između izgleda novog pozorišta i okolnih zgrada građenih u skladu sa kineskom tradicijom zgradi je donela pogrdan naziv “jajeta”.

Startuj me nežno

Svetski gay šampionat 2007

“Međunarodna fudbalska asocijacija negovaće samopoštovanje žena i muškaraca širom Sveta, i kroz fudbalsku igru produbljivati poštovanje i razumevanje drugih.”

Naizgled sasvim korektna izjava o misiji jedne fudbalske asocijacije da nije detalja ispuštenog iz prevoda originala. Naime radi se o Međunarodnoj fudbalskoj asocijaciji igrača i igračica homoseksualne orijentacije – prosto rečeno – pedera i lezbijki. Na X Svetskom klupskom prvenstvu u fudbalu za pedere i lezbijke koje je juče počelo u Buenos Airesu (Argentina) učestvuje 480 igrača raspoređenih u 28 timova. Ovo je prvo klupsko prvenstvo homoseksualaca koje se održava u Južnoj Americi – kontinentu koji živi za fudbal.

Iako organizatori tvrde kako je cilj održavanja separatnog prvenstva da se “promoviše normalnost homoseksualne zajednice i iskoristi prilika za borbu protiv predrasuda koje homoseksualnost povezuju sa noćnim klubovima i promiskuitetom” čini mi se da, s’ jedne strane, inistiranje na različitosti “do imbecilnosti”, a s’ druge, izražena želja da se homoseksualnost prihvati kao “normalna” upornim podražavanjem stvarnog sveta, zapravo stvaraju kontraefekat, još više produbljujući jaz između homoseksualne zajednice i “ostatka” čovečanstva.

Panda od milion dolara

Poslednje tradicionalne pande

Kineska tradicija duga 1,300 godina, poznata i kao “panda diplomatija”, običaj da se džinovski panda medvedi daruju državama sa kojima se žele uspostaviti ili poboljšati bilateralni odnosi i zvanično je okončana. Naime, kineske vlasti odlučile su da ovaj običaj prekinu komercijalizuju i “izvoz” panda iz Kine ograniče na “zajednička istraživanja panda u stranim zemljama”. U okviru novog programa nemenjenog prikupljanju sredstava za očuvanje džinovskih panda koje žive u divljini ZOO vrtovima i rexervatim prirode širom Sveta crno-beli medevedi će se iznajmljivati na 10-godina po ceni od milion američkih dolara godišnje uz specijalni popust za najmoprimce koji ostvare uspeh u razmnožavanju panda. Prvi par džinovskih panda koji će Kinu napustiti u sklopu novog programa otići će u ZOO vrt u Adelejdu, Australija, a prema priznanju upravnika vrta, Krisa Vesta, cena koju vrt plaća za 10-ogodišnji najam je potpuno prihvatljiva: “nama je kao ZOO vrtu u interesu da pomognemo naporima za održanje panda u divljini, a cena koju plaćamo predstavlja važan doprinos tom naporu“. Imajući u vidu iznad svega cilj programa da pomogne očuvanje panda u divljini kao i da se uspostavi bolja kontrola nad sudbinom panda koje napuštaju svoje prirodno stanište čini se da je komercijalizacija pravi pogodak. ZOO vrtovi i rezervati prirode spremni da plate visoku cenu za najam sigurno su spremni da ulože i dodatni napor da bi zaštitili svoje čupave investicije a Boga mi i da ih podstaknu na ostvarivanje “stimulacije”.

Poslednji par džinovskih panda medveda, poklonjenih na tradicionalan način, otišao je početkom ove godine u Hong Kong u sklopu obeležavanja 10-ogodišnjice “povratka” grada “majci” Kini kojom prilikom su objavljene tematske serije poštanskih marki i srebrnih kovanica, dok su zainteresovanima ponuđene i lutke i keramičke figurine s’ likovima “poklona”.

Bin-Laden Al Kanada

Kolona od dva SUV vozila i jedne limuzine, koju je laganim trkom pratila nekolicina agenata obezbeđenja, zakićena australijskom i kanadskom zastavom, lagano se probijala kroz gotovo pust centar Sidneja. Kolona je bez zaustavljanja prošla dva policijska punkta, oba spoljna sigurnosna pojasa predviđena da zaštite lidere zemalja učesnica ovogodišnje konferencije APEC-a (organizacija za Azijsko-Pacifičku ekonomsku saradnju) koja se održava u Sidneju i za čije obezbeđenje je utrošeno 16 miliona australijskih dolara. Na putu ka hotelu u kome je odseo američki Predsednik Džordž Bush više nije bilo prepreka za “kanadske učesnike” … sve dok iz jednog vozila, na očigled agenata u civilu, nije izašao glavom i bradom Osama Bin-Laden!

Policija je reagovala munjevito – uhapšeno je 11 terorista, pardon, članova ekipe TV emisije The Chaser’s War on Everything (Čejser protiv svih) koja se već godinama, uz puno sličnih situacija, emituje na australijskoj nacionalnoj mreži ABC.

Lažna iskaznica APEC konferencije
Čejser kao bin-Laden i lažna propusnica koju je ekipa emisije koristila za prolazak kroz policijske blokade (Izvor: ABC)

40 malih kreatora Sveta

Život u Dečijem gradu duhova
Foto: Monty Brinton/CBS

Bonanca u Novom Meksiku početkom 1880-ih je bio uzbudljiv rudarski grad pred kojim se smešila “svijetla budućnost”. Nedostak vođstva, resursa i bogatstva uslovili su da Bonanca postane samo još jedan napušteni grad u pustinji Novog Meksika. Četrdeset novih pionira tokom 40 dana pokušaće da ispravi greške svojih predaka i oživi grad duhova. Za divno čudo, pioniri su deca. Najstarije samo što je napunilo 15 godina, najmlađa devojčica ima 8 i po godina. Upravo tako – 40-oro dece, bez roditelja, bez učitelja. Ovo je po prvi put u istoriji Dečija Nacija!

Ovako otprilike počinje promotivna najava za novi reality-show Kid’s Nation američke TV mreže CBS čija je produkcija započela u maju a premijera zakazana za 19. septembar 2007. godine. Serijal od 13 epizoda prati osnivanje prave male “dečije ekonomije” – Bonanca ima svoje prodavnice, kafanu, a izgradnja i održavanje grada, čišćenje poljskih toaleta, prokuvavanje vode, priprema obroka, pranje sudova su dečiji poslovi. Društvene uloge se dodeljuju na početku svake epizode u međusobnom četvroboju – žuta, plava, zelena i crvena ekipa takmiče se za status radne snage, kuvara, trgovaca ili više klase a svi zajedno, kako reče jedan od učesnika, “trude se da dokažu da je društvo u kome se sve deli, bez pohlepe, puno međusobnog razumevanja moguće”. Bonanca ima i svoj Savet građana – gradsku Vladu koja na kraju svake epizode bira učesnika koji će osvojiti glavnu nagradu – zlatnu zvezdu vrednu 20,000 dolara. Svaka tri dana održavaju se zajednički skupovi na kojima se raspravlja o problemima u Bonanci i odluke donose većinom glasova učesnika. Gotovo sve, sudeći prema najavi, izgleda kao u pravom životu samo uz mnogo više emocija i često rasplakane učesnike.

No radnja serijala nije glavna tema ovog članka. Iako CBS tvrdi da je snimanje proteklo u najboljem redu uz prisustvo brojne ekipe za podršku i uz nadzor lekara i dečijih psihologa čini se da način na koji je ova originalna zamisao realizovana otvara brojna pitanja – kako ona etička tako i ona o zakonitosti poduhvata. Pre početka snimanja, svako od roditelja potpisao je ugovor sa CBS-om, sačinjen na 22 strane gusto kucanog teksta. Ugovorom se, primera radi, s’ jedne strane roditelji i deca se za platu od 5,000 dolara obavezuju da o celokupnom toku snimanja “drže usta zatvorena” uz zaprećenu odštetu od 5 miliona dolara dok s’ druge strane CBS sa sebe skida odgovornost za zdravlje i sigurnost dece uključujući tu i “smrt ili povredu deteta kao i seksualno prenosive bolesti”. Zarad diskutabilnih “15 minuta slave” roditelji dece učesnika praktično su se odrekli starateljstva nad sopstvenom decom i njihov javni i privatni život prepustili na “milost i nemilost” CBS-u i Tomu Formanu kao producentu serijala. “Pravi” problemi pojavili su se već po otpočinjanju snimanja. Vlasti Novog Meksika “zainteresovale” su se za serijal zbog sumnje da su povređene zakonske odredbe o dečijem radu – deca su dnevno “morala” da rade i do 14 časova uz nedovoljan nadzor odraslih – a inspektor koji je snimanje posetio nenajvaljen udaljen je neobavljena posla. CBS još uvek očekuje i konačno odluku službe za Decu, Mlade i Porodicu Novog Meksika jer nikada nisu pribavili licencu i dozvolu za smeštaj i boravak dece u gradu duhova. Nakon što se par učesnika otrovalo ispijanjem izbeljivača, a jedna od učesnica izgorela lice tokom pripremanja hrane, postavilo se i pitanje da li je CBS-ova ekipa na snimanju dovoljna za efiksan nadzor nad decom koja su, iako u serijalu žive svet odraslih, školskog uzrasta. Tužba koju je početkom avgusta podnela majka devojčice koja je na snimanju izgorela lice vrelim jestivim uljem otvorila je pitanja poput onog da li je CBS uspeh serijala nadredio brizi o učesnicima kao i o odgovornosti samih roditelja spremnih da tako olako drugome prepuste brigu o sopstvenom porodu. Iako u najavi 10-ogodišnja Tejlor komentariše mužu koza rečima “Ja sam školska kraljica lepote – ja ovakve stvari ne radim!” čini se da i kraljice lepote ponekad čine stvari koje niko od njih ne očekuje.

Ono kad hoće – hoće

Njujorški bračni par Edlin (74) i Judžin (81) Anđelo je 18. avgusta ove godine po drugi put postao pobednik u natječaju “ubodi glavni loto zgoditak”. 11 godina nakon što su sa još troje dobitnika kući doneli 2,5 miliona dolara sreća ih je opet opalila po džepu – ovoga puta kao jedini sa dobitnom kombinacijom u kućni budžet uneće dodatnih 5 miliona dolara. Novac od prvog dobitka bračni par je uložio u preseljenje iz Bronksa na periferiju Njujorka a najnoviji zgoditak će “podeliti sa porodicama svoja tri sina i uložiti u sopstveno zdravlje i dugovečnost” (o.a. sve izgleda može da se kupi), nastaviće “sa skromnim životom i ritualom nedeljne kupovine loto listića – čisto zabave radi” – budući da je Anđelo poslednjih 29 godina u loto listiće svake nedelje ulagao u proseku 42 dolara čini se i te kako isplative zabave!

Verovatnoća za poslednji loto dobitak bila je 22,5 miliona prema 1 a Gardner Gurni, direktor Njujorške lutrije, kaže kako je ovo tek treći put u istoriji Njujorške lutrije da isti dobitnik dva puta “ubode” premiju.