Pa jel rekoh ja da je nedelja dan za odmor!
ODMARAJTE !!!
Pa jel rekoh ja da je nedelja dan za odmor!
ODMARAJTE !!!

Sinoć je u Beogradu u Galeriji Udruženja samostalnih umetnika fotografije otvorena izložba radova sa drugog Mensa Photo Kupa. Vaš hroničar osvojio je “skromno” treće mesto u konkurenciji ljudi koji imaju IQ preko 148 prema Katelovoj skali sa fotografijom Pobednik. Uspeh tim veći jer su u žiriju bili Tomislav Peternek, profesor Ratko Božović i Uroš Đurić.
Čisto da klinac jednog dana vidi da sam i ja nekada imao nešto zuba u glavi. Došlo, jeli, vreme da se stavlja proteza. Ono sa čime sam se ja pomirio pre 15-ak godina dešava se danas i ovde. U prilogu digitalni snimak mojih vilica sa par krlja, većinom zuba za vađenje i nešto poluzdravih, čisto da drže protezu. Početak operacije proteza zakazan za drugu polovinu septembra …

Mislio sam danas da pišem o otvaranju izložbe fotografija sa Photo Kupa Mense SCG (uzeo treću nagradu, vajdica) ali kad sam slučajno pogledao RSS feed sa B92 vidim “izvin’o” se Ministar Ilić saopštenjem na konferenciji za štampu odmah nakon sednice Vlade Srbije. Obradujem se jako (mo’š mislit’ kako) i krenem prvo da pročitam šta kažu na B 92, kad ono … Kako javljaju brojni Insajderi bila je ovo jedna od burnijih sednica Vlade Srbije. Sat vremena se raspravljalo u “zategnutoj atmosferi” o postupcima Velje Ilića (MP3) i dičnog mu savetnika za sportske medije Petra Lazovića (MP3). Pretpostavljam da je bilo tako uzbudljivo da se čak i Voja zapitao o čemu se tu zapravo radi kad niko ne pominje evropske integracije a lepo im je čovek pre neki dan poručio …
Velja se s početka nećkao, te nije on nikoga povredio (nije samo je uvredio a o povredama je govorio Lazović vizionarski zagledan u sutrašnjicu), te neće on nikom da se izvinjava, što bi rekao gradonačelnik Kragujevca (uglavnom kad hoće da slaže) Nisam ja majke mi, ovoga mi Krsta. Jebe se Velji što su se na noge digla sva novinarska udruženja (sa sve Ninom Brajevićem i drugarima), što se uzbunili Reporteri bez granica, što se zabrino čak i Tomislav Nikolić radikalska glava šećera, ma jebe me su i za ovo malo pristojnog sveta što je ostalo u Srbiji – ima čika Velja 20-ak poslanika (hrvatski: bona) uza se i tačka. Došlo je konačno i vreme Veljićizma!
Jedva ispratismo Šešelja da psuje familiju (samo jednu ne) i nudi seksualne usluge Haškim činovnicima, a dolična zamena odmah se našla u liku i delu ministra Ilića (MP3). Pošteno da Vam kažem nisam ja od Velje ništa bolje ni očekivao kad mu stranu drže “pokojni” Bora Čorba i sportska komentatorska veličina poput Petra Lazovića. Uostalom nije Velja moj problem, niti sam glasao za njega niti za njegove “drugare” iz koalicije, ja sam bio u Iraku a Vi koji ste napravili sranje sa Veljom i Vukom, pa Vas Karić zajebao, šta da Vam kažem! Kažem nije Velja moj problem – Velja je sramota, a usput me podseća i na Slobine veličine poput Ivana Markovića, Gorana Matića i inih “glasnogovornika” širom devedesetih – a što su tek njihove gluposti i prostota nervirali, ihhh.
Na kraju balade Velja je, kažu upućeni pristao da se pročita izvinjenje u vidu saopštenja. Da ne poveruješ! Pravac sajt Vlade Srbije kad tamo slika s početka. Skupili se ministri na konferenciji za štampu odmah nakon sednice i čitaju saopštenje. U prvi mah pomislim od ćelavog Bubala da je Velja Ilić. I to Velja Ilić Pokajnik – pustio bradu, ošišao se do glave, zakopčao gornje dugme na košulji, čita saopštenje-izvinjenje a suza suzu stiže… E ako ste se i Vi ponadali da je sve baš tako bilo – prevarili ste se. Pa nije se Velja Ilić tolike godine kretao usprkos zakonima evolucije da bi se danas izvinjavao bilo kome, ej magistar je to!!! Ma šta magistar – pička jedna najobičnija – mislim šta drugo reći za čoveka koji nema obraza ni da se javno izvini u sopstveno ime. Možda da uz sve ovo treba još i da verujemo u iskrenost takvog izvinjenja? Neka hvala, kako vidim ja ću uskoro u “šumu”, kao i 2000-te, samo dokle gora zazeleni …
Dopuna – B 92 je objavila stenogram sa gore pomenute sednice Vlade Srbije iz pera novinara Petra Lukovića napisanog za sajt Zamisli Srbiju. Obavezno pročitati!!!
Kasnim danas sa blogom i umesto da nastavim priču o Amway-u moram da pišem o “uzbuđenjima” na poslu i letovanju, tj. kako da supruzi prepustite da organizuje letovanje a na kraju to sami uradite.
Jutros dolazim na posao po pljusku, mokrih nogu i po drugi put sa kišobranom ove godine pošto kačket i jakna nisu bili dovoljni. Zatičem podignutu mašinu sa Win2k Serverom koja se sama pali i gasi zavisno od radnog vremena firme (neće kulturan čovek da se bakće sa On/Off tasterima), i nonšalantno odlazim na jutarnju kafu i prvu cigaretu. Kada sam se vratio počinjem sa radom i nakon sat vremena, kad mi je zatrebalo, vidim da IIS nije podignut i da ne mogu da radim sa aplikacijom zbog koje je ta mašina i postavljena kod mene.
Nikakav problem, krećem od Servisa – neće, odem u Event Viewer, iščitam, Copy/Paste pa na microsoft.com, nađem članak koji se bavi dotičnim problemom, opet iščitam. Odradim sve po uputstvu koje je dato za otklanjanje problema – jok, neće da se digne IIS pa to ti je. Okrenem firmu koja je radila aplikaciju i čija je u krajnjem slučaju i dotična mašina i sve instalacije na njoj. Fini ljudi, njihov admin me pozove posle 20-ak minuta i kaže pogledaće članak na Microsoft Knowledge Base koji sam ja našao a ako ne rešimo problem onda popravka na licu mesta, posavetuje me čovek da okrenem Microsoft i zatražim Hotfix koji se pominje u članku. Okrenem Microsoft – Pozovite za desetak minuta i tražite Acu – kaže ljubazna službenica. Šta ću okrenem ponovo kasnije, javlja se muškarac, kaže Aca zauzet ostavite podatke pa će Vam se javiti kasnije. E jebem ti firmu koja ima ekskluzivan ugovor sa državom u oblasti snabdevanja software-om a ne može da zaposli više od jednog servisera za svoj top-line proizvod, mislim se dok čekam Acu da se javi. 30-ak minuta i Hotfix je na putu, uskoro instaliran i … NIŠTA – NJET -ZILCH – Null … Ej bre, pet sati je trajalo ovo zivkanje, pretrage i instalacije, sve po uputstvu proizvođača koji zna za problem ali očito ne zna da ga ispravi, i na kraju ništa. Dolaze majstori iz Beograda sutra da probaju da srede mašinu … videćemo …

Naravno, nisam ni ja mutav, dok sam čekao raznorazne majstore da se jave i probaju da mi pomognu da počnem nešto da radim, preuzmem samoincijativno korake da razrešim porodični problem i krenem sa moje mašine da tražim povoljan aranžman za letovanje. Pošteno rečeno, mučimo se u kući već dve nedelje da nađemo aranžman koji bi nam odgovarao. Ja sam odmor već uzeo od 1-19 Septembra i greota je da propadne. Koliko juče sam na Jolly Tours-ovom sajtu naišao na specijalnu ponudu – 10 dana sa prevozom za u hotelu za samo 110 Evra !!! Gde ćeš bolje! Jutros okrenem Jolly Tours da pitam ima li još mesta – Proveriću, sačekajte na vezi – kaže službenica i ostavi me 10 minuta na čekanju, da bih na kraju sam prekinuo vezu. Ma ima kod nas u Kragujevcu njihov zastupnik, pozovem ljude, kažu “dođite, ako ima mesta platite 30% cene“, i to je to. Čim sa završio sa zezanjem oko Win2k Servera, upišem se za ručak pa pravac agencija. Dole ispričam o čemu se radi, koja je agencija u pitanju, oni se ljudi nakače na Net, nađu specijalnu ponudu i okrenu Jolly Tours da rezervišu, kad ono … nema prevoza. Kako bre nema kad piše, i to masnim slovima sa sve cenom na vrhu stranice sa specijalnom ponudom. Jebote pa ko koga ovde zeza – pazi sve su to renomirane agencije sa dozvolama od Ministartstva i članice YUTA-e – mislim njima to ne sme da se desi, ili … Ma nema veze, ionako sam već izgubio strpljenje, daj šta daš!
Elem, uplatio sam troškove putovanja, evre na ruke kad uđemo u Bugarsku. Neki hotel Arsenal, izgleda baš onako socrealistički, na brdu iznad starog Nessebar-a, 450 metara od mora (nadam se ne vazdušnom linijom) sa sve otvorenim igralištem za klince (to me i prelomilo). Trokrevetna soba od 1. septembra, noćenje sa doručkom, 12 dana uključujući prevoz autobusom u organizaciji Argus-a. Koga zanima može da pogleda i detalje o hotelu koga ne zanima – laže – što bi inače čitao ovaj blog do kraja.
Mora da su Đura i mornari pročitali moj vapaj od pre neki dan i evo ga javio se Voja. Odmah sutradan, u ekskluzivnoj izjavi za Tanjug, iz hibernacije nasilno probuđeni Voja, morao je da pomene inetgraciju Srbije u Evropsku Uniju kao najvažniji zadatak koji je pred svima nama. Sve ostalo, kako kaže Voja, treba ostaviti po strani. E jebiga, a ja se taman naoštrio da pitam ko je Marko Milošević, šta to lupeta Velja Ilić, gde su pare od Mobtela i čije su kampanje finansirali Karići, kad ono … prvo Evropska Unija pa posle možemo da razgovaramo. Kad bre, 2030, Limburga meseca?

A čim je sveže zamiven u ponedeljak stigao na posao, negde oko 11 zbog gužve pri umivanju, Voja je izgleda zaseo i krenuo da saopštava. Prvo čestitka ženskoj juniorskoj reprezentaciji u košarci za evropsko zlato – kaže Voja ponovo ste nas obradovale ko da nam za radovanje nije dovoljno i samo to što nam je on živ i zdrav. Odmah zatim i izjava saučešća Predsedniku Republike Kipar (ili Cipar, nečitko je napisano) i porodicama putnika koji su stradali dan ranije prilikom pada putničkog aviona u okolini Atine. Ako je i od Voje – mnogo je – tri izjave u dva dana! Sad slobodno može da se posveti onome što najviše voli i u čemu su ga tako grubo prekinuli (vidi sliku) zbog vapaja nekog tamo jadnika.

Dok bude guslao, setno zagledan u budućnost, možda Voji na pamet padnu stihovi u desetercu koji bi mogli opisati historijski događaj iz septembra 2002 kada je gorepomenuti Velimir Velja Ilić govorio tako lepo, tako lepo da je nemoguće da se nakon samo nekoliko godina potpuno izmenio i počeo da priča o psihijatrijskim klinikama i životnim stazama usedelica … Ma to su sve prepredene i lukavo smišljene laži i insinuacije ovih plaćenika sa B 92 ne bi li nas nekako zadržali van tokova integracija, pomisliće Voja i nastaviti da gusla:
Sedimo si Velja, ja i Olja Katarina
u herojskom gradu Čačku,
gde kupih si prvu mačku,
Sedimo si i zborimo,
kako da Jevropu ubedimo.
Da sam čovek sa Balkana,
da mi nema nikakvijeh mana,
da Srbiju u Jevropu,
uvešću makar i na topu
…
DANAS, 7-8 Septembra 2002.
Velimir Ilić: Brate Vojo dobro nam došao
“Brate Vojo dobro nam došao i nadajmo se da će biti kao i prošli put pobeda u prvom krugu – poželeo je dobrodošlicu predsedničkom kandidatu DSS, Velimir Ilić, koji je pre samo nekoliko dana na konferenciji za novinare ocenio da je Kostuničina kampanja bez jasnog nacionalnog programa.
Ja i Velja mislimo isto. Sada se delimo na one koji znaju šta je drzava i odgovornost i one koji to ne znaju. Sve stranke koje su za ozbiljnu politiku zato treba da se grupišu na jednu stranu” – naglasio je Koštunica.
Glumačka podela izgleda O.K. ali ko je tu bogat, ko siromašan, ko s kim, kako … pogledajte večeras na Pinku. Usput i jedan biser sa ART TV-a.
KRV I VINO
TV Pink, 22.00 i 02.15
Aleks Gejts je bogati distributer vina za bogate sa Floride. Njegov poriv za luksuzom i zadovoljstvima izvan braka mu je pojeo svu zaradu kao i zarade njegove supruge Suzan i otuđenog posinka Džejsona. Želeći da nastavi lagodan život, Aleks planira da ukrade dijamantsku ogrlicu od svog klijenta uvodeći u igru vrhunskog obijača sefova Viktora. Aleksova ljubavnica Gabrijela, dadilja u kući njegovog klijenta, nevoljni je pomagač u krađi. Međutim, pravi zaplet nastaje tek kada Džejson počne da se nabacuje Gabrijeli ne znajući za njenu vezu sa poočimom….
Igraju: Džek Nikolson, Majkl Kejn, Džudi Dejvis, Dženifer Lopez, Stefan Dorf…. Reditelj: Bob Rafaelson. Muzika: Majkl Lorenc.
DŽO JE ZAO PREMA DŽOZEFINI
Art TV, 22.30
Nespretna devojka žudi za Džoom, zgodnim zaposlenim momkom iz komšiluka. Džo zloupotrebljava njena osećanja i stalno je ponižava. To ga čini još privlačnijim za nju. Pametna, ali naivna, Džozefina ne odustaje.
Režija: Piter Velington. Igraju: Sara Poli, Don Mekelar i Vineta Storms.
Google pretraga je majka svih pretraga Net-a. Jedino što mi smeta kod Google-a je što na prvih par strana rezultata dominiraju “komercijalni” linkovi, hoću reći rezultati su malo podešeni tako da prednost imaju kompanije koje koriste Google servise ili šta već.
Upravo iz gore pomenutih razloga ne malo sam bio iznenađen kada se za upit Amway kao prvi rezultat pojavio AmQuix a tek na drugom mestu oficijelni sajt Amway-a. Otvorio sam oba sajta u novim prozorima i moje Internet putovanje u svet Amway-a moglo je da počne …
Pre nastavka ove priče samo da napomenem da što se tiče pouzdanosti i kredibiliteta informacija koje dolaze od izvora na Net-u nisam baš totalni vernik. Kao iskusni fotoreporter naučio sam da svaku informaciju proverim i uporedim sa suprotstavljenim stavom.
Oficijelni sajt Amway-a izgleda nekako suviše jednostavno za internacionalnu korporaciju. Klasična postavka (proizvodi, istorijat kompanije, linkovi ka sestrinskim firmama…), kao da se radi o lokalnom proizvođaču sredstava za higijenu iz komšiluka, sa vrlo malo informacija o poslovnim rezultatima i o ljudima koji vode kompaniju. Za razliku od Amway-a AmQuix-ov sajt izgleda još gore. Totalni retro izgled kao stranica nekog univerzitetskog profesora sredinom (ajde da budem blaži) s’ kraja 90-ih. Ali na web-u bitna je informacija a ne prezentacija – a informacija je na AmQuix-u bilo jako puno – na nesreću po Amway većina informacija je em negativna em podržana zvaničnom Amway statistikom, zvaničnim dokumentima i svedočenjima ljudi koji su “iskoristili” priliku koja im je ponuđena.
Elem, da sumiram rezultate te prve večeri u Amway, ili bolje reći AmQuix Internet svetu, iz oba izvora naravno:
Neću da Vam kažem kad sam te večeri otišao na počinak, ali recimo da je bilo bliže svitanju nego ponoći. U svakom slučaju odlučio sam da već sutra nastavim dalje istraživanje ne bih li nekako i suprugu uverio u to da dodatni posao kojim je odlučila da se bavi nije baš tako sladak i naivan kao što na prvi pogled izgleda.
NASTAVIĆE SE …