Nadobudni Koča Šumadinac

Zoran Radovanović, nadobudni dopisnik dnevnog lista “Danas” iz Kragujevca, poznatiji kao Koča Šumadinac i plaćeni član gradskog veća zadužen za medije (sukob interesa, neko?!?) u svojoj novinarskoj karijeri bavio se mnogim temama sa manje ili više uspeha. Najnoviji poduhvat ovog nagrađivanog novinara kome su interpunkcija i pravopis najveći neprijatelji mogu slobodno nazvati “futurističkim novinarstvom”. Naime u Danas-u od 26. maja ove godine osvanuo je tekst pod naslovom Žal za prošlim vremenima koji je obradio temu obeležavanja nekada popularnog Dana mladosti širom novoneovisne države Srbije. U delu teksta koji prenosi događaje iz Kragujevca već pomenuti Koča Šumadinac piše kako:

“Jedini spomenik štafeti mladosti koji se nalazi u Kragujevcu, podignut je u znak sećanja da je prva štafeta, simbol odanosti i ljubavi prema nekadašnjem najvećem sinu svih naših naroda i narodnosti, maršalu Josipu Brozu Titu, davne 1945. krenula upravo iz centra Šumadije. Nekadašnji praznik obeležen je i nizom “prigodnih” kulturno – umertničkih manifestacija, sletom i nošenjem štafete mladosti. Sve ove manifestacije pod nazivom “Poslednja štafeta mladosti”, organizovala je Agencija “Horzentreger”. Mini slet i prigodni koncert na kojem su učestvovale poznate domaće pop i rok zvezde organizovan je u Sportskoj hali “Jezero”. Štafeta mladosti nošena je od centra grada – od Spomenika prvoj štafeti – do večne vatre ispred Muzeja “21. oktobar” u Šumaricama. U večernjim satima održan je rok koncert. Karte za sve ove manifestacije mogle su, kao nekada, da se nabave preko sindikalnih organizacija.”

I ništa u ovome ne bi bilo sporno da je manifestacija “Poslednja štafeta mladosti” uopšte održana dan pre no što ju je tekst Koče Šumadinca tako “nadahnuto” preneo čitaocima Danas-a! Posredovanjem gradske vlasti, u kojoj dotični novinar učestvuje, održavanje manifestacije je sprečeno – možemo slobodno reći “posredno zabranjeno”. Par dana kasnije došlo je i do sukoba niskog intenziteta na lokalnom nivou između Vladimira Burkovića (radnik gradske uprave, sic!) ispred organizatora (agencija ili NVO Hozentreger) i zamenika gradonačelnika Kragujevca Saše Milenića. Dotični novinar naravno nije preneo ni retka o zabrani svojim (malobrojnim) čitaocima valjda zato što se manifestacija prema njegovom pisanju već održala pa nije ni mogla biti zabranjena.

Na kraju da rezimiram. Kragujevac je još jednom pokazao da s’ pravom zaslužuje epitet srpske prestonice, ako ni zbog čega drugog a ono zbog doprinosa “Koče sa nagradom” srpskom novinarstvu u obliku novo vaspostavljenog “futurističkog pravca”.

Statistika poseta

Ma nije o broju poseta (oko 1,000 mesečno) zanimljivost je u operativnim sistemima i pregledačima sadržaja koji se pojavljuju u statistici poddomena blog na www.velickovic.net.

Evo jutros sam pogledao statistiku i pažnju mi je privukla poseta nekoga ko još uvek koristi CP/M operativni sistem – ko je 80-ih imao računar zna o čemu govorim ostali pravac Google, Yahoo! (jebu Kineze ne dajem više linkove na njih) ili Wikipedia. Što se Symbian-a tiče znam da sam tih par poseta ja odradio i sajt pristojno izgleda u Operi za mobilne telefone.Od pregledača sadržaja mogu ponosno da izjavim da IE ima “jadnih” 50 procenata poseta i da ga prati Firefox sa 30% dok se od ostalih pojavljuje čak i legendarni Lynx – pregledač HTML sadržaja u tekst modu – premda sa samo dve posete.

Tajno društvo Lobanja

Kao da moj omiljeni američki Predsednik nema već dovoljno problema (rat u Iraku, najava rata u Iranu, posrnula američka ekonomija…) praunuk poslednjeg velikog apaškog poglavice Džeronima javno je od njega zatražio da mu pomogne da posmrtne ostatke svoga pradede dostojno sahrani nakon što su ih 1918. godine, navodno, oskrnavili (čitaj iskopali i odneli) studenti sa Jejla, članovi tajnog društva Lobanja i Kosti, među njima i deda Buša juniora Preskot Buš. Nedavno otkrivena prepiska članova društva Lobanja i Kosti iz 1918. godine ide u prilog tvrdnji Džeronimovog potomka. Navodno, tokom svog boravka u vojnoj bazi Fort Sil tokom Prvog svetskog rata studenti sa Jejla su otkopali i sa sobom poneli suvenir – lobanju i kosti poglavice Džeronima koji je 1909. sahranjen na lokalnom groblju za zarobljenike indijanskih ratova. Legenda kaže da je od tada u obred inicijacije novih članova uključeno i ritualno celivanje lobanje koja se nalazi u supertajnoj kripti društva negde na Univerzitetu Jejl. Priča o skrnavljenju prvi put se u javnosti pojavila 1986. kada je poglavica Apača Ned Anderson zatražio da FBI ispita celu stvar. Od tada pa do danas traju kontroverze oko istinitosti ove priče. Možda je u svemu najzanimljivija izjava portparola Univerziteta Dorie Barker koja je, upitana da prokomentariše najnovije događaje vezane za “najpoznatije tajno” studentsko društvo, kaže da je “društvo tajno, te o svemu tome ne zna ništa”!

Tajno društvo (čuj tajno!) Lobanja i Kosti osnovano je 1832. godine, i otada nove članove prima prema njihovom poreklu. Tako su oba američka Buš Predsednika bili članovi ovog društva. Kao i svako društvo koje svoje rituale skriva od očiju javnosti i oko Lobanja se ispredaju brojne priče koje samo doprinose “misteriji” posebno ako se u obzir uzme da su mnogi “moćni”, što finansijski što politički, ljudi bili (jesu i biće) članovi ovog “studentskog” udruženja.

Demokratski dijalog

Par dana nakon sahrane vrlog nam i još uvek dragog pokojnika na zidu ispred ulaza gradskog odbora Demokratske stranke u Kragujevcu, pisane ćirilicom, upotrebom metalnog ključa, osvanule su dve poruke – po jedna sa leve i desne strane – ravnopravno.

Poruka leva: (na slici, prvo idu srp i čekić, baš kako valja!)

“Narod će ga večno pamtiti, i će te u zaborav, bando izdajnika”

Poruka desna: (bez grafičkih simbola)

“Umro je naš Heroj, vi ćete svi na streljanje, bando izdajnika”

Da mi je jasno – jasno mi je – udružile se levica i desnica pa žale za smrću svog “heroja” pobednika NATO pakta i svih zavereničkih sila kosmosa, otvaraju “kolektivnu” dušu ispisujući grafite po zidovima, te krivicu kolektivno prebacuju na “bandu izdajnika” obojenu u žuto.

Nije mi samo jasno gde su grafički simboli desnice? Hoću reći ako već treba da streljaju bar da znam ko to strelja, ili ćemo ponovo da gledamo dobrovoljce i paravojce bez ikakvih ideoloških oznaka, ali ovoga puta kako oslobađaju po Srbiji.

Ostalo je sve već davno “oslobođeno” …

Kompromisno ludilo

Nakon što je suđenje zbog apostasije Abdul Rahmanu izazvalo buru negodovanja u zemljama koje pomažu “instalaciju” demokratije u islamskoj republici Avganistan Sud u Kabulu prihvatio je najavljeno kompromisno rešenje. Naime, u ponedeljak Abdul Rahman je pušten iz pritvora uz konsenzus sopstvene porodice koja ga je prijavila, Suda i državnog tužioca da se radi o osobi mentalno nepodesnoj za suđenje. Zbog pretnji koje su mu upućene poslednjih dana, kao i zbog javnih demonstarcija protivu njega na severu Avganistana, Abdul Rahman zatražio je od predstavnika Ujedinjenih Nacija u Avganistanu da mu obezbede azil u nekoj od zainteresovanih zemalja “slobodnog” sveta. Suđenje koje u potpunosti odražava namernu dvosmislenost Ustava “novog” Avganistana privedeno je kraju na “opšte zadovoljstvo” zainteresovanih strana. Institucije Afganistana pokazale su samilost prema “nižnjima duhom”, zapadni lideri odbranili ljudska prava, Abdul Rahman sačuvao živu glavu iako verovatno nikada više neće moći da bude sa svojom decom koja su sada i zvanično vlasništvo njegove “bivše” porodice.

Gola Mama Indija

Nekako u isto vreme kada i sukobi oko karikatura Proroka Muhameda u Indiji je gotovo neopaženo prošlo slično reagovanja konzervativne Hindu zajednice na sliku, svetski priznatog, 90-ogodišnjeg indijskog slikara Maqbool Fida Husain-a pod nazivom “Majka Indija” (Bharat Mata). Naime Maqbool Fida Husain je od ranije poznat po svojim prikazima golih Hindu Boginja (ova religija poznaje i poštuje preko 300 miliona božanstava!) te je za ortodoksne Hinduse nova slika, za koju tvrde da “vređa” Boginju Bharatmatu zaštitnicu Indije odnosno Hindu zajednice, praktično delo prestupnika u povratku. Otežavajuća okolnost za Maqbool Fida Husain-a je i to što je slikar daleke 1915. godine rođen u muslimanskoj porodici premda njegov život i rad nisu rukovođeni religijom u kojoj je rođen. Sama slika sa početnom cenom od $18,000, bila je namenjena prodaji na dobrotvornoj aukciji za pomoć postradalima u nedavnom zemljotresu koji je pogodio Kašmir. Nakon protesta ortodoksnih Hindu grupa slikar je odlučio da je povuče sa aukcije i istovremeno je uputio javno izvinjenje svima koji su se osetili uvređenima zbog njegovog prikaza “Majke Indije”. Ovo, slično kao i sa karikaturama Proroka, izvinjenje nije sprečilo radikalne Hinduiste da polovinom februara upadnu u galeriju Maqbool Fida Husain-a u Ahmedabad-u i potpuno je demoliraju. Brojne pretnje upućene su i samom autoru preko njegovog web sajta a anketa na sajtu u kojoj je učestvovalo nekih 600 posetilaca pokazala je da gotovo 70 procenata njih sliku smatra blasfemičnom.

Malobrojni glasovi indijskih modernista akt autora brane sa stanovišta slobode izražavanja i pravljenja jasne razlike između umetničke slobode i vulgarnosti, ali na žalost, u opštoj halabuci, ovi i ovakvi glasovi su jedva čujni. Jedva čujni su i glasovi onih koji podsećaju da je predstavljanje golih božanstava duboko ukorenjeno u tradicionalnoj arhitekturi i slikarstvu Hinduizma.

Sud u Indore-u kome je predata tužba protiv autora od strane Hindu aktivista odbio je da slučaj prepusti drugom, nepristrasnom, Sudu u Delhiju te je pre par dana izdat i nalog za hapšenje Maqbool Fida Husain-a i njegovo prinudno izvođenje pre Sud koji treba da odluči jeli prikaz gole Bharatmata-e sa ispisanim imenima indijskih država po njenom telu uvreda za stotine miliona Hindusa ili delo u duhu slobode umetničkog izražavanja i viđenja sveta sopstvenim očima.

Ostaje gorak utisak da napredni deo čovečanstva, uljuljkan pobedom ličnih sloboda na Zapadu, zaboravlja da sloboda jednom osvojena nije i za navek data već da se uvek i stalno mora iznova braniti.

Pederski grip

Samo jedan dan trebao je Rabinu Dejvidu Basri da otkrije do detalja ono što naučnici nisu mogli u prethodnih par godina. Nakon što je juče i zvanično objavljeno prisustvo virusa ptičijeg gripa H5N1 na Zapadnoj Obali revnosni rabin otkrio je Svetu uzrok ove opake bolesti. Ovaj “ugledni propovednik” Kabale (jevrejski misticizam), 7 dana pred opšte izbore u Izraelu, “oglasio” je političku levicu kao glavnog krivca za izbijanje epidemije, jer se zalaže za legalizaciju odnosa homoseksualaca. Dobri rabin nada se, javno, da će smrt hiljada kokošaka i ćurki na farmama širom Izraela uspeti da koliko toliko ublaži “opravdani Božiji gnev” izazvan porukama sa “levice”. Poruku “zabrinutog” Rabina pročitao je njegov sin te zato ostaje nejasno par stvari. Kako će smrt hiljada peradi ublažiti “Božiji gnev” ako one umiru od infekcije umesto da budu ritualno žrtvovane (što i sam Basri priznaje)? Budući da ljudi ptice ne dele na osnovu seksualnosti (ptica je ptica – bila muškog ili suprotnog pola!) kakve veze one imaju sa homoseksualnošću? Ili je možda dobri Rabin imao na umu ranije slučajeve “homoseksualnosti” kod ptica, uključujući i lešinarski par iz Izraela?

Nažalost, Boris Tadić, Vojislav Koštunica, Indira Radić, Slobodan Milošević (jedini opravdano) nisu bili dostupni za komentar. Rade Bulatović, Dragan Jočić i Vladika vranjski Pahomije, nakon što je prisustvo virusa H5N1 zabeleženo i u Srbiji, nisu za to optužili LDP i/ili bezbednosne i kriminalne strukture nama bliskih i dalekih država – ali evo im sada ideje – nije kasno, ima još vremena do izbora.

I lešinari pederi

Nakon pingvina sa homoseksualnim sklonostima evo i kratke priče o dva Grifona, Jahudu i Daišiku, doskora nastanjenim u Jerusalimskom vrtu (gde ćeš gore) sa sličnom “naklonošću” ka istom polu. Naime, CNN je sada davne 1999. pisao o ovom “čudnom” paru lešinara Grifona koji “nesebično” pomaže u programu očuvanja sopstvene vrste. Čuvari su primetili da su Jahud i Daišik izgradili zajedničko gnezdo i da uporno pokušavaju da se međusobno pare suprotno zakonima prirode, a na zgražavanje konzervativnih jevrejskih krugova koji svoju decu dovode u Jerusalimski ZOO vrt. Probe radi u gnezdo “čudnih” Grifona podmetnuto je jaje iste vrste, prvo plastično a zatim i ono “pravo” iz inkubatora. Na iznenađenje, a možda i ne, stručnjaka vrta Jahud i Dašik su se odgovorno prihvatili brige o jajetu a kasnije i o piletu Grifona, kao i o još dve generacije koje su kasnije “izlegli” “najbolji roditelji na Svetu” – prema tvrdnjama samih čuvara.

Nakon godina zajedničkog života, na radost “šire konzervativne zajednice”, par je rastavljen pre godinu dana kada je Daišik “odabrao” ženku Grifona, “šutnuo” Jahuda i preselio se u Ramat Gan Zoo centar u okolini Tel-Aviva. Ostavljeni Jahud je uskoro počeo da pokazuje sve znake “depresije” (snuždenost, odbijanje hrane) karakteristične za napuštenog “ljubavnika” ali je nekako baš s’ Valentinova i Jahud “našao” svoju sreću. Kako piše izraelski Haaretz, prvi “oficijelni” kontakt jahuda sa ženkom Grifona napravljen je baš tih dana. Pošto uprava Zoo vrta nema nameru da ponavlja eksperiment čini se da je stavljena tačka na priču o homoseksualnom paru koji je postao simbol jevrejske “gay” zajednice.

Na drugoj strani Sveta, u Moskvi, u gotovo isto vreme je “sa najvišeg mesta” ponovo zabranjena “gay” parada u najavi. Predstavnik za štampu gradonačelnika Moskve, Jurija Luškova, izjavio je, komentarišući najavu homoseksualaca da planiraju veliko okupljanje na centralnim moskovskim ulicama, da bi takva parada izazvala “bes građana i vređala njihova verska i moralna osećanja”. Čak je i sam Jurij Luškov morao da “pripreti” da će svi pokušaji bilo kakve organizacije takvog okupljanja biti “blagovremeno i efikasno sprečeni” šta god to značilo. O ovome, kao i pozadini celog “sukoba”, strpite se do sutra … ionako sam preterao za danas.