Kataloška prodaja

Evo priznajem – kriv sam! Kriv sam što sam tužnu državu Srbiju i njene građane oštetio ne plaćajući carinu na robu koju sam poručivao preko kataloga Neckermman-a i Quelle-a. Ako se priznaju olakšavujuće okolnosti – nisam poručivao mnogo – 30-ak hiljada dinara. Ako treba spreman sam i da retroaktivno platim iznos carina i poreza za koje sam oštetio državu. Ne marim čak ni što je u vreme kada sam robu poručivao i plaćao zakonska regulativa to dozvoljavala – ako je tužna država pretrpela štetu – evo tu sam ! Pod jednim uslovom naravno, pa nisam ni ja mutav valjda. Da Pošta te iste tužne države da vrati sav novac koji je zaradila dostavom Neckermann i Quelle paketa i da rukovodstvo te iste Pošte, imenovano od Vlade tužne države, krivično odgovara bar za deo štete nanete tužnom narodu tužne države.

Na sajtu tužne Pošte Neckerman je stavljen u često postavljana pitanja (FAQ) a kanda da smo zaboravili kako je sa optimizmom najavljeno potpisivanje ugovora između zlog Neckermann-a i tužne Pošte sada davne 2003 godine.

Tomo Zorić :: LIK!

U oštroj konkurenciji za naj “biser mudrosti” povodom ubistva “zaštićenog” svedoka-saradnika Zorana Vukojevića na javnoj sceni tužne države sa tužnim Premijerom zablistao je portparol specijalnog tužioca – Tomo Zorić. Ukratko, nakon ubistva “zaštićenog” svedoka u mrtvoj trci između ministra policije, direktora BIA-e i kancelarije specijalnog tužioca ko će uspešnije ubediti javnost da se Vukojević zapravo samoubio (još onomad kad je odbio “novozakonsku” ponudu policije da bude zaštićeni robijaš umesto dosadašnjeg statusa zaštićenog slobodnjaka) vrpcu “mudosti” prvi je probio mlađahni Zorić.

Naime, dan nakon ubistva Vukojevića, Zorić u izjavi za medije u potpunosti abolira od odgovornosti kako državu tako i policiju koje, po Zorićevom tumačenju, od 1. januara ove godine podrazumevaju (novozakonski) da svedok-saradnik sam prihvati da ga čuvaju u policijskoj ustanovi zatvorenog tipa i to tipovi koje po sopstvenom nahođenju odredi ministar policije. Vukojević je svesno odbio da prihvati status zatvorenika koga čuvaju “ministrovi” policijajci i odlučio da se o svojoj bezbednosti sam stara – kao bivši policajac verovatno je najbolje znao kako bi ga bivše kolege “sačuvale”. Danas, tri dana nakon prethodne izjave, mladi Zorić zabija tricu! Sada u ulozi da “tumači” zahtev specijalnog tužioca za izmenu Zakona u delu zaštite svedoka saradnika koja bi svedoku-saradniku obezbedila zaštitu države bez obzira da li on to prihvati ili ne.

Mladi Tomo Zorić je zaista maestralno objasnio kako se Tužilaštvo “okuražilo” da menja Zakon tek po ubistvu Zorana Vukojevića, ključnog svedoka u sadašnjem i potencijalno budućim procesima za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića. Kako Zorić kaže, parafraziram, “država efikasnost i kvalitet Zakona ceni na greškama koje se javljaju kao posledica tih Zakona”. U ovom slučaju na nečiju “radost”, greška jedne osione vlasti plaćena je ljudskim životima a poslata je i jasna poruka svim potencijalnim svedocima!

Najvažnija sporedna stvar na Svetu

Dok se B92 priprema da emituje specijalnu emisiju o ubistvu svedoka-saradnika na suđenju za ubistvo Premijera dr Zorana Đinđića, direktor BIA, kome je u opisu posla borba protiv organizovanog kriminala, u nedeljnoj Politici naširoko seiri o predstojećem fudbalskom šampionatu Sveta.

Raspričao se direktor Bulatović o predstojećem “pobedničkom” pohodu srbo-crnogoraca kao da ga Patrijarh kanda još nije preko šefa izvestio o rezultatima referenduma u Crnoj Gori i kao da to nije poslednji nastup fudbalske reprezentacije Srbije i Crne Gore – valjda čovek preterano igra strategije na svom laptop-u pa je sledstveno izgubio i poslednji kontakt sa stvarnošću. Za kraj, direktor Rade, poručuje kako će Svet još jednom imati priliku da se uveri u kvalitet igre “evropskih brazilaca”.

Kako mu je krenulo – pre će “evropske brazilce” Svet prepoznati na srpskoj kriminalnoj sceni nego na travnatim terenima nemačkih gradova …

Tajno društvo Lobanja

Kao da moj omiljeni američki Predsednik nema već dovoljno problema (rat u Iraku, najava rata u Iranu, posrnula američka ekonomija…) praunuk poslednjeg velikog apaškog poglavice Džeronima javno je od njega zatražio da mu pomogne da posmrtne ostatke svoga pradede dostojno sahrani nakon što su ih 1918. godine, navodno, oskrnavili (čitaj iskopali i odneli) studenti sa Jejla, članovi tajnog društva Lobanja i Kosti, među njima i deda Buša juniora Preskot Buš. Nedavno otkrivena prepiska članova društva Lobanja i Kosti iz 1918. godine ide u prilog tvrdnji Džeronimovog potomka. Navodno, tokom svog boravka u vojnoj bazi Fort Sil tokom Prvog svetskog rata studenti sa Jejla su otkopali i sa sobom poneli suvenir – lobanju i kosti poglavice Džeronima koji je 1909. sahranjen na lokalnom groblju za zarobljenike indijanskih ratova. Legenda kaže da je od tada u obred inicijacije novih članova uključeno i ritualno celivanje lobanje koja se nalazi u supertajnoj kripti društva negde na Univerzitetu Jejl. Priča o skrnavljenju prvi put se u javnosti pojavila 1986. kada je poglavica Apača Ned Anderson zatražio da FBI ispita celu stvar. Od tada pa do danas traju kontroverze oko istinitosti ove priče. Možda je u svemu najzanimljivija izjava portparola Univerziteta Dorie Barker koja je, upitana da prokomentariše najnovije događaje vezane za “najpoznatije tajno” studentsko društvo, kaže da je “društvo tajno, te o svemu tome ne zna ništa”!

Tajno društvo (čuj tajno!) Lobanja i Kosti osnovano je 1832. godine, i otada nove članove prima prema njihovom poreklu. Tako su oba američka Buš Predsednika bili članovi ovog društva. Kao i svako društvo koje svoje rituale skriva od očiju javnosti i oko Lobanja se ispredaju brojne priče koje samo doprinose “misteriji” posebno ako se u obzir uzme da su mnogi “moćni”, što finansijski što politički, ljudi bili (jesu i biće) članovi ovog “studentskog” udruženja.

Buongiorno Italia

Iako proglašen za mentalno nesposobnog da bi mu bilo suđeno za apostasiju, Abdul Rahman je bio dovoljno priseban da brže bolje prihvati azil koji mu je ponudila država Italija.

Nakon što ga je u ponedeljak pustilo iz zatvora koliko sinoć je “doputovao” u Italiju. Nekako u isto vreme kada je i nedavno izabrani avganistanski Parlament, nakon celodnevne rasprave, zatražio da Abdul Rahman ostane u Avganistanu dok se parlamentarcima ne “objasni” ko, kako i zašto je Rahmana proglasio mentalno nesposobnim. Brojni poslanici iskoristili su raspravu u Parlamentu da, kao vid mešanja u unutrašnje poslove Avganistana, osude sve one zemlje koje su Abdul Rahmanu ponudile azil zbog “navodnog” progona na verskoj osnovi.

Nadam se da će se Abdul Rahman brzo privići na život u novoj sredini, naročito ako nađe sličnost između Rimskih ruina (na slici) i onih novijeg datuma iz Avganistana.

Komunikacije

Ovo je snapshot listinga Telekomove usluge Moj@Račun. Pomislio bi neko da poslednjih 17 dana nisam telefonirao, da sam kanda dobavio kakav VoIP telefon pa me Telekomova infrastruktura više ne zanima. E pa prevario bi se taj neko. Naime iako živim u strogom centru “Grada” Kragujevca ekipa Telekoma trebalo je gotovo dve i po nedelje da zameni parče nadzemnog kabla koji je bio u prekidu. Na sreću sad će mi i pretplata biti umanjena bar za pola – oće k…. u Zakonu piše dok traje monopol Telekom održava pretplatničke linije i dužan je da svaki kvar otkloni kad stigne da ga otkloni. Stvarno baš tako piše ” dok se kvar ne otkloni”. Ko ne veruje evo linka na Zakon na sajtu omiljenog mi Ministarstvu za kapitalne investicije (bez tendera naravno!).

Kompromisno ludilo

Nakon što je suđenje zbog apostasije Abdul Rahmanu izazvalo buru negodovanja u zemljama koje pomažu “instalaciju” demokratije u islamskoj republici Avganistan Sud u Kabulu prihvatio je najavljeno kompromisno rešenje. Naime, u ponedeljak Abdul Rahman je pušten iz pritvora uz konsenzus sopstvene porodice koja ga je prijavila, Suda i državnog tužioca da se radi o osobi mentalno nepodesnoj za suđenje. Zbog pretnji koje su mu upućene poslednjih dana, kao i zbog javnih demonstarcija protivu njega na severu Avganistana, Abdul Rahman zatražio je od predstavnika Ujedinjenih Nacija u Avganistanu da mu obezbede azil u nekoj od zainteresovanih zemalja “slobodnog” sveta. Suđenje koje u potpunosti odražava namernu dvosmislenost Ustava “novog” Avganistana privedeno je kraju na “opšte zadovoljstvo” zainteresovanih strana. Institucije Afganistana pokazale su samilost prema “nižnjima duhom”, zapadni lideri odbranili ljudska prava, Abdul Rahman sačuvao živu glavu iako verovatno nikada više neće moći da bude sa svojom decom koja su sada i zvanično vlasništvo njegove “bivše” porodice.

Gola Mama Indija

Nekako u isto vreme kada i sukobi oko karikatura Proroka Muhameda u Indiji je gotovo neopaženo prošlo slično reagovanja konzervativne Hindu zajednice na sliku, svetski priznatog, 90-ogodišnjeg indijskog slikara Maqbool Fida Husain-a pod nazivom “Majka Indija” (Bharat Mata). Naime Maqbool Fida Husain je od ranije poznat po svojim prikazima golih Hindu Boginja (ova religija poznaje i poštuje preko 300 miliona božanstava!) te je za ortodoksne Hinduse nova slika, za koju tvrde da “vređa” Boginju Bharatmatu zaštitnicu Indije odnosno Hindu zajednice, praktično delo prestupnika u povratku. Otežavajuća okolnost za Maqbool Fida Husain-a je i to što je slikar daleke 1915. godine rođen u muslimanskoj porodici premda njegov život i rad nisu rukovođeni religijom u kojoj je rođen. Sama slika sa početnom cenom od $18,000, bila je namenjena prodaji na dobrotvornoj aukciji za pomoć postradalima u nedavnom zemljotresu koji je pogodio Kašmir. Nakon protesta ortodoksnih Hindu grupa slikar je odlučio da je povuče sa aukcije i istovremeno je uputio javno izvinjenje svima koji su se osetili uvređenima zbog njegovog prikaza “Majke Indije”. Ovo, slično kao i sa karikaturama Proroka, izvinjenje nije sprečilo radikalne Hinduiste da polovinom februara upadnu u galeriju Maqbool Fida Husain-a u Ahmedabad-u i potpuno je demoliraju. Brojne pretnje upućene su i samom autoru preko njegovog web sajta a anketa na sajtu u kojoj je učestvovalo nekih 600 posetilaca pokazala je da gotovo 70 procenata njih sliku smatra blasfemičnom.

Malobrojni glasovi indijskih modernista akt autora brane sa stanovišta slobode izražavanja i pravljenja jasne razlike između umetničke slobode i vulgarnosti, ali na žalost, u opštoj halabuci, ovi i ovakvi glasovi su jedva čujni. Jedva čujni su i glasovi onih koji podsećaju da je predstavljanje golih božanstava duboko ukorenjeno u tradicionalnoj arhitekturi i slikarstvu Hinduizma.

Sud u Indore-u kome je predata tužba protiv autora od strane Hindu aktivista odbio je da slučaj prepusti drugom, nepristrasnom, Sudu u Delhiju te je pre par dana izdat i nalog za hapšenje Maqbool Fida Husain-a i njegovo prinudno izvođenje pre Sud koji treba da odluči jeli prikaz gole Bharatmata-e sa ispisanim imenima indijskih država po njenom telu uvreda za stotine miliona Hindusa ili delo u duhu slobode umetničkog izražavanja i viđenja sveta sopstvenim očima.

Ostaje gorak utisak da napredni deo čovečanstva, uljuljkan pobedom ličnih sloboda na Zapadu, zaboravlja da sloboda jednom osvojena nije i za navek data već da se uvek i stalno mora iznova braniti.