Oće piški … neće piški

Voja Koštunica catmen

Koštunica još nije odlučio a kad će ne znamo … možda ako ga svi lepo zamolimo?





Poč’o rat protiv Irana

Ko zna kakav bi bio odnos Grka i Persijanaca prema bitci u Termopilskom klancu da su znali da će gotovo 2,500 godina kasnije njihov sukob doživeti reprizu, ovoga puta na globalnom nivou. Film 300, istorijski ep u režiji Zaka Snajdera snimljen po romanu Frenka Milera, obrađuje događaj iz 480. godine pre nove ere kada je 300 spartanskih ratnika, pod vođstvom kralja Leonide, 3 dana zadržavalo Persijsku silu Cara Kserksa od 100,000 boraca u klancu Termopili. Nepunih nedelju dana od svoje američke premijere film je već srušio rekord po ostvarenom prihodu tokom prvog vikenda prikazivanja ($71 milion). S’ druge strane film svojim zapletom, u kome su Grci predstavljeni kao “dobri momci” a Persijanci kao “loši momci”, izaziva negativne reakcije na drugoj (neočekivanoj) strani Sveta.

Džavad Šamkvadri, savetnik za kulturu iranskog Predsednika Ahamdinedžada, kaže kako je film “skrnavljenje istorije Irana i prepun uvreda za ovu drevnu civilizaciju, ali da su narod i kultura Irana dovoljno jaki da sve to izdrže”, a film svrstava u proizvode “specijalnog rata” koji Zapad vodi protiv Teherana i iranskog naroda. Šamkvadri dodaje kako zna da su “Holivud i državni zvaničnici zaduženi za kulturu u SAD nakon iranske Islamske Revolucije pokrenuli niz studija kako bi proučili najbolji način napada na Iran” te da je film zasigurno “proizvod neke od tih studija.”

U članku pod naslovom “Holivud objavio rat irancima”, objavljenom u iranskom dnevniku Ayandeh-No (samo izdanje na persijskom farsi dijalektu o.a.), autor prenosi svoje utiske o filmu kao pokušaju da se “Svetu pokaže kako je narod Irana, danas predstavljen kao vodeća Osovina Zla u svetu, već dugo izvor nevolja, a da su moderni Iranci potomci glupih, ružnih i krvoločnih divljaka kako su u filmu predstvljeni Persijanci.” Tri poslanika iranskog Parlamenta već su zahtevala od svog Ministarstva spoljnih poslova da izrazi javni protest povodom snimanja i prikazivanja ovog “anti-iranskog Holivudskog filma.”

Nikoga ne bi trebalo da iznenadi ako prikazivanje filma 300 nakon ovakvih procena u Iranu bude zabranjeno. Pitanje je samo hoće li se i Iranu dogoditi “Kazahstanski scenario” jer nakon objavljivanja izveštaja o oduzimanju borat.kz domena Saši Baronu Koenu prodaja DVD izdanja njegovog filma Borat: Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan Kazahstancima na britanskom Amazonu doživela je pravi bum i zauzela prvo mesto!

Paz’ da nećeš

Scena: Izašli ste po lepom sunčanom danu da prošetate svoje novo “mobilno čudovište” sa kamerom od x,x Mpx i videom visoke rezolucije. Dok šetate gradom odlučite da “preprečite” kroz neki svima znan prolaz i imate šta da vidite – par policajaca pendreči dva momka, tri devojke ih mole da prestanu dok ih koleginica policajaca drži na “pristojnom” rastojanju. Brzo potegnete u džep i izvadite svoju novu budžu od telefona. Džojstik levo – napravite par fotografija. Povučete se malo unazad, da vas ne vide, džojstik desno i krenete da snimate. Pametni kakvi već jeste, istim putem kojim ste i došli, povučete se sa poprišta neravnopravne bitke, otrčite do predstavništva kakve lokalne ili nacionalne televizije, obiđete novinska dopisništva, i svima ponudite snimljeni materijal a za svaki slučaj svoju priču sa sve snimcima objavite i na svom blogu – za zlu ne trebalo. Nakon par sati Vi ste vlasnik video klipa dostojnog udarnog termina u vestima bilo koje nacionalne televizije u bilo kojoj zemlji Sveta (dobro de ne baš bilo kojoj) a kompletna policija dotične zemlje ima novi problem u odnosima sa javnošću.

Nešto slično gore opisanoj sceni desilo se pre 16 godina u Los Anđelesu – 3. marta 1991. godine Džordž Holidej snimio je antologijske scene “pacifikacije” Rodnija Kinga amaterskom video kamerom a snimak koji je Holidej tada prosledio medijima ne samo da je doveo do korenitih promena u načinu primene sile od strane policije već se i danas koristi u brojnim emisijama koje se bave policijskom brutalnošću. Ako je suditi po Zakonu koji je usvojen 3. marta u Francuskoj (čitaj Blogowski, čitaj!), na 16. godišnjicu prebijanja Rodnija Kinga, a na predlog Ministra unutrašnjih poslova i kandidata za Predsednika Francuske Nikolasa Sarkozija i Vi i Džordž Holidej našli bi ste se iza rešetaka! Naime, novi Zakon predviđa široko definisanu zabranu snimanja, a posebno bilo koje vrste nasilja, na javnom mestu i objavljivanja snimljenog materijala svima osim akreditovanim novinarima. Zakon je donet s’ ciljem da se uredi oblast javnog reda i regulišu brojni novonastali prekršaji poput “prijateljskog lupanja” (happy slapping) – nevina žrtva biva pretučena od grupe napasnika, neko iz grupe snima tuču mobilnim telefonom i zatim materijal kasnije razmenjuje sa “ortacima” ili drugim grupama, većinom školskog uzrasta. U kritici Zakona francuska organizacija za zaštitu sloboda Odebi s’ punim pravom primećuje kako je problem što su prekršaji tako široko definisani da kriminalizuju svako snimanje i objavljivanje nasilja učinjenog na javnom mestu. Iako vlasti nude neku vrstu ograničene “licence” za blogere i druge poslenike javne reči koji ne pripadaju klasičnim novinarskim organizacijama ostaje gorak ukus da u prvoj zemlji “Slobode Jednakosti i Bratstva” nelicencirani građanin ostaje bez prava da na bilo koji način zabeleži i javnosti prikaže ozbiljan društveni problem poput nasilja!

A ko je tu derpe?

U nedavno nastalom “video sporu” između turskih i grčkih korisnika popularnog video servisa YouTube oko seksualne orijentacije oca moderne Turske Kemala Ataturka konačnu presudu dao je ove srede turski Sud – svim kompanijama koje se bave pružanjem usluga u obasti Interneta u Turskoj naloženo je da svojim korisnicima onemoguće pristup servisu YouTube. Reklo bi se još jedan u nizu besmislenih poteza turskih vlasti u cilju cenzurisanja i kontrole rasprave o sopstvenoj prošlosti da isti Sud, istoga dana, nije doneo i drugu presudu kojom se zabrana ukida, a nakon dobijenih garancija popularnog video servisa da će sa svojih servera ukloniti sve sadržaje koji vređaju “velikana Turske istorije”. Spor je nastao nakon tvrdnji grčkih korisnika o homoseksualnim sklonostima “oca Turske nacije” na šta su nepatvoreni Turci, korisnici YouTube servisa, odgovorili video dokumentima u kojim iznose “istinu” o Grcima kao naciji genetskih pedera. Za sada se čini da je iz ovog “virtuelnog rata” turska strana izašla kao pobednik jer YouTube još uvek nije sa svojih servera uklonio “video odgovore” turskih patriota.

Iako većina raspravu na gore navedenom nivou posmatra kao neizbežni deo odrastanja i školskog doba, kome i autori spornih video “dokumenata” verovatno pripadaju, ostaje utisak Vlade koje žele da kontrolišu sadržaje dostupne njihovim podanicima preko globalne mreže lako mogu izgube merila u proceni šta spada u domen nezrelog nadgornjavanja – “moj tata ima veću kravatu od tvog” – a šta predstavlja istinsku opasnost po sliku koju vlast o sebi želi da sačuva.

I Borat ima (internet) ljudska prava

Mogli ste i sami da pretpostavite da glumci i fiktivni likovi koje glume imaju svoja ljudska prava u oba Sveta – realnom i fiktivnom. Da glumci i fiktivni likovi koje glume imaju ljudska prava i na Internetu to sumnjam da Vam je kad palo na pamet. Ne verujete – pogledajte godišnji izveštaj o stanju ljudskih prava u državama Sveta za 2006. godinu američkog Ministarstva spoljnih poslova posebno deo izveštaja koji se odnosi na Kazahstan.

U izveštaju se za Kazahstan tvrdi da je zemlja bez nezavisnog sudstva u kojoj se nekažnjeno ubijaju opozicioni političari, proganjanju novinari i nadziru ili bezrazložno hapse i muče svi oni koji se usude da kritikuju aktuelni režim. U poglavlju pod naslovom Internet slobode između ostalog pominje se i slučaj iz decembra 2005. godine kada je nacionalni registar .kz domena (pod kontrolom državne uprave) jednostavno, nakon 4 meseca postojanja, povukao domen www.borat.kz do tada u vlasništvu producentske kuće britanskog glumca Saše Barona Koena. Ukidanje prezentacije koja je korišćena za promociju televizijskog serijala u kome glumac tumači lik kazahstanskog TV novinara Borata Sagdijeva pojasnio je tada Nurlan Isin, predsednik nacionalnog registra, – “Učinili smo to kako više ne bi mogao da blati Kazahstan pod maskom .kz domena. Na drugim domenima može da radi šta hoće.” Domen je stavljen “na čekanje” par dana nakon što je zvaničnik Ministarstva spoljnih poslova Kazahstana zapretio podizanjem tužbe protiv britanskog glumca na šta je Saša Baron, poreklom Jevrejin, uzvratio Boratovom opaskom kako “U potpunosti podržava nameru svoje Vlade da tuži tog Jevrejina”

Pretnje tužbom ostale su prazno slovo na papiru, iliti reči u etru, a nakon velikog uspeha filma “Borat ide u Ameriku” (Borat: Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan) zvanični Kazahstan je donekle promenio svoj odnos prema popularnom komičaru. Čak je i Predsednik Nazarbajev prilikom susreta sa britanskim premijerom Tonijem Blerom morao da se izvini “Boratu” u ime svoje države i prizna kako su kasno “ukačili štos”. I pored izvinjenja i donekle promenjene klime prema “Boratovom” delovanju domen www.borat.kz je i dalje “na čekanju” a zvanični WHOIS servis kazahstankog nacionalnog registra domena još uvek sadrži podatke o prvobitnom i jedinom vlasniku kao i napomene o načinu i datumu povlačenja domena sa mreže.