Hrana

Hmmm, ako očekujete da pišem o loakalnim specijalitetima – odmah na Back dugme vašeg pregledača, gore levo, pri vrhu. Kakva lokalna kuhinja, ma bjaži, konzerve i restorani kad ima s kim. Jebeš ti Kebab (roštilj) kad ga majstor sprema na trotoaru prašnjave ulice ili, daleko bilo, jagnjeću plećkicu koju trojica peku ispred radnje, na trotoaru, let lampom. Ne verujete, e sad jeste da nemam slike, ali ko je baš uporan nek dođe u Kabul da se uveri … Continue reading

To nigde nema

Mi u Srbiji ne mozemo ni da zamislimo kako izgleda Avganistan danas. Jebote, kako je ova zemlja propala ne može ni u knjizi da se opiše. Po izlasku s’ aerodroma dočekalo me groblje aviona, putevi i ulice propali ili ih ni nema, većina ljudi živi i radi kao pre 300 godina, struje ima 2-3 sata u 3 dana (sve radi na kineske generatore), izgleda ko da su Englezi juče otišli. Na svakom koraku te upozoravaju da se ne zajebavaš i sam izlaziš na ulicu, kidnaperi, lopovi, razbojnici i verski fanatici kruže gradom i čekaju zgodnu priliku da nekome dadu dadinu ili da zarade koji dinar … Continue reading

Konačno Kabul

Sa terminala 1 za međunarodne letove aerodroma u Dubaiu, propalim autobusom, nas otprilike 30-ak prebačeno je na Terminal 2 koji je jelte namenjen za “domaće” letove. To će reći za letove u okolne islamske republike i kraljevine, među njima i Avganistan. Kao što rekoh na Terminalu 2 pušači su dobrodošli a i meni je nakon maltretiranja na šalteru za čekiranje prijalo da zapalim par cigareta (samo dve da se neko ne zabrine za moje zdravlje). Elem, odmah pored ulaza za let u Kabul bila je prijavnica za putnike koji idu u Bagdad. Pušim svoju Drinu (bez filtera) i gledam ko to danas putuje u Bagdad redovnom linijom. Nijednog Iračanina niti muslimana nisam video, sve belo i tamno crno meso za bombaše samoubice. E a kad se pojavio tip u raskopčanoj kariranoj crno-crvenoj košulji sa znakom Supermena (izvini Supermene ako ovo čitaš!) na potkošulji, znao sam da je vreme da se i sam prijavim na svoj let … Continue reading

Cigareta naša nasušna

Ja sam malo pričekao dok se jedan od bokseva nije ispraznio oko 3 ujutru i slatko popušio po dve Drine bez filtera u par navrata. Ko ih jebe – nek probaju sad da očiste filtere od ovog autentičnog srpskog cigaretnog dima! Tek mi nije bilo žao kad sam u drugom delu aerodroma, namenjenom putnicima za okolne zemlje poput Iraka, Irana, Pakistana, Afganistana video da nema ni govora o sobicama i boksevima za pušače. Jednostavno nasred terminala 4 reda po 6 fotelja, iznad njih znak sa zelenom cigaretom (neprecrtanom naravno), velike pepeljare na svaka 3 sedišta, pa sedi i puši do mile volje. Jebiga, kad strance posmatraju k”o stoku koja je voljna da zarad poroka trpi svašta … Continue reading

Do Kabula dug je put…

Nakon 24 sata neprekidnog mrcvarenja konačno Kabul. Ne nije ovo Kabul na slici, daleko od toga, u pitanju je Duty Free Shop na aerodromu u Dubaiu na kome sam proveo šest sati čekajući let za Kabul. Sam let od Beograda do Dubai, uz 1 satnu pauzu u Kuwait-u radi “dolivanja” goriva, protekao je OK, poluprazan avion i mnoštvo putnika koji uglavno idu u Australiju. Jedina zgoda je kada se nekom prolilo malo rakije pa su svi poskočili da provere sadržaj svojih ručnih prtljaga. Srbi šta ćeš, ne mogu bez rakije pored sebe pa to ti je … Continue reading

Kad je tata samo broj

Sigurno ste se nekad dobrano zamislili ko je zapravo Vaš otac. Možda Vas je tata razljutio time što Vas je zbog nekog nestašluka poslao u “ćošak” pa ste jednostavno poželeli da je neko drugi Vaš otac u tom trenutku, ili ste sreli nekog koga biste voleli da vidite u ulozi svog oca. Dečje ludorije naravno, ali šta ako ste začeti semenom iz banke sperme i jedva uspete da nakon godina od svoje majke saznate o kojoj je banci reč i koji je broj anonimnog donatora? Continue reading