Kanibal uzvraća udarac

Nakon što je pred apelacionim sudom izborio priliku za ponovno suđenje Armin Meiwes – kanibal iz Rohtenburg-a – “izvojevao” je još jednu pobedu pred sudom. Naime, nemačka producentska kuća Film Rohtenburg najavila je za 9. mart ove godine premijeru svog najnovijeg horor filma “Rohtenburg” čija se radnja zasniva na događajima u kojima je Armin bio “glavni junak”. U želji da spreči nemačku premijeru “filma o sebi” Armin je nemačkom državnom Sudu u Kassel-u preko svojih advokata podneo zahtev za zabranu filma koji je isti Sud odbacio krajem januara ove godine. Žalba upućena na takvu odluku Suda našla se pred apelacionim Sudom u Kassel-u koji je pre par dana doneo odluku kojom se zabranjuje prikazivanje filma “Rohtenburg” u Nemačkoj jer, kako stoji u pouci presude, Meiwes-ova “… prava kao pojedinca imaju prednost nad umetničkom slobodom te stoga on ne treba da postane objekt radnje horor filma”.

Imajući u vidu da je i sam Miewes snimao video kamerom sporno ubistvo, kako ga državni tužilac tereti, odnosno p sopstvenom priznanju “pružanje pomoći” pri svojevoljnom samoubistvu, možda je ovakva zabrana smišljena za uklanjanje konkurencije budućem dokumentarcu u sopstvenoj produkciji?

I lešinari pederi

Nakon pingvina sa homoseksualnim sklonostima evo i kratke priče o dva Grifona, Jahudu i Daišiku, doskora nastanjenim u Jerusalimskom vrtu (gde ćeš gore) sa sličnom “naklonošću” ka istom polu. Naime, CNN je sada davne 1999. pisao o ovom “čudnom” paru lešinara Grifona koji “nesebično” pomaže u programu očuvanja sopstvene vrste. Čuvari su primetili da su Jahud i Daišik izgradili zajedničko gnezdo i da uporno pokušavaju da se međusobno pare suprotno zakonima prirode, a na zgražavanje konzervativnih jevrejskih krugova koji svoju decu dovode u Jerusalimski ZOO vrt. Probe radi u gnezdo “čudnih” Grifona podmetnuto je jaje iste vrste, prvo plastično a zatim i ono “pravo” iz inkubatora. Na iznenađenje, a možda i ne, stručnjaka vrta Jahud i Dašik su se odgovorno prihvatili brige o jajetu a kasnije i o piletu Grifona, kao i o još dve generacije koje su kasnije “izlegli” “najbolji roditelji na Svetu” – prema tvrdnjama samih čuvara.

Nakon godina zajedničkog života, na radost “šire konzervativne zajednice”, par je rastavljen pre godinu dana kada je Daišik “odabrao” ženku Grifona, “šutnuo” Jahuda i preselio se u Ramat Gan Zoo centar u okolini Tel-Aviva. Ostavljeni Jahud je uskoro počeo da pokazuje sve znake “depresije” (snuždenost, odbijanje hrane) karakteristične za napuštenog “ljubavnika” ali je nekako baš s’ Valentinova i Jahud “našao” svoju sreću. Kako piše izraelski Haaretz, prvi “oficijelni” kontakt jahuda sa ženkom Grifona napravljen je baš tih dana. Pošto uprava Zoo vrta nema nameru da ponavlja eksperiment čini se da je stavljena tačka na priču o homoseksualnom paru koji je postao simbol jevrejske “gay” zajednice.

Na drugoj strani Sveta, u Moskvi, u gotovo isto vreme je “sa najvišeg mesta” ponovo zabranjena “gay” parada u najavi. Predstavnik za štampu gradonačelnika Moskve, Jurija Luškova, izjavio je, komentarišući najavu homoseksualaca da planiraju veliko okupljanje na centralnim moskovskim ulicama, da bi takva parada izazvala “bes građana i vređala njihova verska i moralna osećanja”. Čak je i sam Jurij Luškov morao da “pripreti” da će svi pokušaji bilo kakve organizacije takvog okupljanja biti “blagovremeno i efikasno sprečeni” šta god to značilo. O ovome, kao i pozadini celog “sukoba”, strpite se do sutra … ionako sam preterao za danas.

Okreni se Internetu radi samoubistva

I to ne kakvog – već “zajedničkog samoubistva”. Japanska statistika iz godine u godinu beleži porast broja samoubica (34,000 u 2003. godini ili za 7 procenata više nego u 2002.). Najveći porast, pak, beleži se kod tzv. “zajedničkih samoubistava” – 91 u 2005. prema 55 odnosno 34 u 2003. i 2002. godini respektivno. Radi se o potencijalnim samoubicama koji sebi slične nalaze preko Interneta i zajedno ugovaraju sopstvena “zajednička” samoubistva ne bi li tako pobedili strah od samodestrukcije.

I to je Kragujevac

Naravno parobrod Kragujevac, nekada vlasništvo Atlantske plovidbe iz Dubrovnika. Izgrađen je 1920 godine u South Shields-u pod imenom parobrod “Ivan Topić”, nosivosti 8103 DWT, snage 2500 KS, brzine 7,5 NM. Kupljen u martu 1956. godine od riječke “Jugolinije” te prodat u Kure-u (Japan) 1960. godine za staro gvožđe.

I nije to jedini Kragujevac koji je posedovala Atlantska plovidba, imali su još jedan izgrađen 28.11.1963. u brodogradilištu Split, nosivosti 16,247 DWT, sa motornim pogonom (Sulzer 6RD76), snage 9000 KS i brzinom do 15,5 NM. Na žalost i ovaj je prodat, 1985 godine kupila ga je “Euroatlantic Shipping Co.” Liberia iz Karachi-ja (Indija) i tu mu se gubi svaki trag …

Rezervne bebe!

Prema preporuci britanske Human Gentics Commission (Komisija za Humanu Genetiku) trebalo bi povesti više računa o stanju takozvanih “beba spasilaca”, rođenih da bi pomogli svojoj starijoj braći-sestrama koji boluju od neke teške bolesti. Da pojasnim, prema onome što sam ja pročitao ovakva deca rađaju se nakon odluke roditelja da je to jedini način da za već rođeno, a bolesno, dete obezbede genetski materijal (krv, kosti, ćelije sa odgovarajućom DNK strukturom itd.) koji bi pomogao u primeni terapije. Komisija, nakon istraživanja sprovedenog na reprezentativnom uzorku u Velikoj Britaniji, upozorava na postojanje tendencije da se ova dece radije posmatraju kao izvor “rezervnih delova” za starije dete nego kao punopravne pripadnike porodice.

Iako prema tvrdnjama lekara terapije koje podrazumevaju davanje krvi ne predstavljaju rizik za mališane, s druge strane “donacije” koštane srži, nedovoljno istražene, mogu izazvati kasnije komplikacije u životu mališana. Komisija posebno ističe da ako se ne povede briga o ovoj “specifičnoj” deci na vreme, jednoga dana može postati sasvim normalno rađati “decu spasioce” samo radi presađivanja bubrega ili drugih organa starijim naslednicima. Više na BBC-u

Kaže čovek lepo – “Nisam hteo!”

Čuli ste za pričo o Arminu Meiwes-u Nemcu kanibalu? Elem, čovek je upoznavao žrtve preko Internet oglasa sledeće sadržine (parafraziram):

Ako imaš 18-25 godina, ti si momak za mene, Frenki i dođi k’ meni, da probam tvoje ukusno meso.

Naravno mnogi su se na oglas javili i bili u redovnom kontaktu sa “kanibalom” bilo zabave radi bilo radi iživljavanja sopstvenih fantazija (da, da fantazija), četvorica mladića bili su toliko zainteresovani da su čak i posetili Frenkija (alias Armin Meiwes) na njegovoj farmi. Jedan od četvorice išao je čak toliko daleko da ga je Frenki vezao za krevet, prikladno odevenog, i “iscrtao” za seckanje pre nego što je odustao od dalje “igre”.

“Srećom” po Frenkija, 43-godišnji Bernd-Juergen Brandes bio je spreman da ide do kraja. Iako nije ispunjavao sve uslove iz oglasa Frenki ga je oberučke “prihvatio” u svom domu u gradu Rotenburg-u (englesko-nemački Truli-grad, morbidno zar ne?) i krenuo sa “predigrom” i trenažom, za početak penis, kasnije i ostali delovi tela, uz punu saglasnost “žrtve” dok je potonja mogla još da “govori” (još morbidnosti!). Bernd, ili bar ono što je od njega bilo svrsihodno, završili su u Frenkjevom frižideru a Frenki je nastavio da traga za novim “fantastima” sve dok ga policija nije uhapsila 2002. godine kada je sve izašlo na videlo.

Nakon što je na sudu između ostalog izjavio i da je “… želeo da ga pojede ali ne i da ga ubije …” (žrtvu o.a.) Armin je osuđen na osam i pol godina za ilegalnu eutanaziju i ubistvo iz nehata (tako se to valjda stručno zove) jer tužba nije mogla da dokaže postojanje motiva za ubistvo koje je ubica dobrovoljno priznao u istrazi i na sudu. Da paradoks bude veći postarao se Vrhovni Sud Nemačke koji je naložio da se suđenje ponovi jer tužba zahteva da se Armin osudi zbog ubistva sa predumišljajem dok odbrana želi da se presuda preinači i ubici kazna smanji zbog “dragovoljnog” pristanka žrtve … nastaviće se … ponovno suđenje je upravo počelo.

Ne smeta

Sigurno ste čuli ste za ponudu kragujevačkog UTP-a Jovanki Broz da za vreme rekonstrukcije kuće na Dedinju boravi u “Titovom” apartmanu hotela “Šumarice”. E pa sad, advokat gospođe Broz je tu “velikodušnu” ponudu galantno odbio u ime svog klijenta što rukovodstvo UTP-a (MIlenko Marjanović sa obadva sina) nije sprečilo da celu priču i dalje medijski izrabljuje.

Na jučerašnjoj konferenciji za novinare, održanoj u dotičnom apartmanu, Marjanovići su najavili da ukoliko gospođa Broz odbije i zvanično ponovljenu ponudu ima i drugih interesenata da, recimo, provedu prvu bračnu noć u “Titovom” apartmanu. Kako bilo, nadam se da Marjanovići ne smatraju gospođu Broz za smetnju mladom paru da upražnjava bračne dužnosti i obaveze – ona je ipak u godinama kad se rano leže i teško budi – a apartman je ionako dovoljno prostran.

Usamljeni ste?

Nema problema ako se kojim slučajem zateknete u Japanu. Za sitnicu od kojih U.S. $300 moći ćete sebi da priuštite igračku na slici. Ma ne nije kuhinjski mikser koji razbija tišinu hotelske sobe, za to služe jeftiniji MP3 plejeri, u pitanju je prvi pravi muški “vibrator”. Za spomenutih $300 dobijate i par dodataka pa volj” Vam spreda volj” Vam od zada – za svakog “muškarca” po sopstvenom izboru. Nažalost nema adapter za automobil, ali, Bože moj, nekako će se vozači već i sami snaći sad kad nema više upotrebe “mobilnog” tokom vožnje.

Sada više nemate opravdanja da ne uživate u dobrom (robotskom) seksu čak i tokom onih dana. Nema opravdanja ni da svom tinejdžeru ponovo solite pamet pričama o leptirima i bubicama , kucama i macama, ili o slepoći izazvanoj od previše masturbiranja. Prosto rečeno nemate više opravdanja da ne uživate.

Ovu “lutkicu” od robota nikada ne zaboli glava, ne štuca jednom mesečno tokom “onih” dana, ne priča, ništa ne pita, ne ume da kuva i neće da pere ali što zna da …