Dolina gladi, kako da ne!

Svojevremeno sam imao prilike da radim kao fotoreporter Glasa Javnosti čiji je novinar, a moj tadašnji kolega, Dragan Alempijević davne 1998. godine (koliko se sećam) izdumao kovanicu “dolina gladi” koja je u dve reči, relativno verno, preslikavala tadašnji Kragujevac. Izraz su kasnije njegove kolege, dopisnici iz provincijalizovanog grada na Lepenici, oberučke prihvatili što u nedostatku sopstvene imaginacije, a što zbog neimanja volje za razmišljanjem. Kovanica je od tada neprekidno u upotrebi, posebno u situaciji kada treba opanjkavati lokalnu vlast ili republičku Vladu. Nije vredelo ukazivanje na statističke podatke o porastu standarda stanovništva, post petooktobarskom masovnom obnjavljanju bele tehnike niti o broju kragujevčana koji si mogu priuštiti letnje aranžmane – provinsijski novinari, a Boga mi i prestonički, nisu se libili da kovanicu mog bivšeg kolege (zlo)upotrebljavaju kad god bi im se to učinilo zgodnim. Jebiga, mora tako da bude kad većina dopisnika još uvek veruje da je te davne 1998. 20-30 maraka (15-ak Eura) bilo dovoljno za mesečno izdržavanje cele porodice.

Iskreno, meni se ovo “preterivanje” poodavno smučili, ali do skora sam ga jednostavno ignorisao – znam ko piše za novine pa prosto nema svrhe više se nervirati zbog “čobana” (što bi rekao moj Milutin). Od kako je “nova” gradska vlast preuzela dizgine u svoje ruke čini mi se da Kragujevcu pristaje jedna nova kovanica – dolina kafana! Ne biste mi verovali na kojim sve mestima ćete u Kragujevcu naleteti na kafanu i “pripadajuću” baštu, otvaraju se “namenske” pešačke zone, zatvaraju ulice zbog “zaslužnih” kafedžija, ruši staro gradsko jezgro za baštensku garnituru više. Tako je kafedžija Toza predizbornu propagandnu vožnju sadašnjeg gradonačelnika naplatio “nenadanim” zatvaranjm ulice tik ispred svoje buduće letnje bašte, a vrhunac sam “uslikao” pre par dana u samom centru grada – vlasnik restorana “TIME-OUT” je i pored cele bivše robne kuće sa prizemljem i dva sprata koju je pretvorio u restoran, i pored već zauzetog trotoara rešio da, “uz blagoslov” lokalne vlasti, na zelenoj površini (čitaj u parkiću – gde se deca igraju!) postavi daščanu platformu i na njoj letnju baštu.

Sad, ne smeta meni preduzetnički duh, ne smeta mi ni što se neko iz ovdašnje vlasti “preračunao” da (mu) se više isplati letnja bašta (plaća se dnevno po stolu) nego parkić – smeta mi što odluka o uređenju grada (doneta u decembru 2005) koja reguliše postavljanje letnjih bašti strogo propisuje da se bašte mogu postavljati tako da ne oštećuju javnu površinu (piše: samo stolovi i stolice) te da se ne smeju koristiti platforme (u bilo kom obliku i od bilo kog materijala). Dalje, odluka kaže da se letnja bašta može postaviti samo ispred objekta, što je u ovom slučaju već urađeno, osim ako se termin “ispred objekta” ne odnosi na ceo trg (što me ne bi iznenadilo imajući u vidu ko sedi u Savetu za uređenje Grada), i konačno, ovde se radi o zauzeću javne zelene površine na kojoj je implicitno zabranjeno postavljanje objekata i uređaja!

Kalimero bi sad sigurno nazvao “Nepravda” a ja Vam kažem – Kragujevac više nije dolina gladi – postao je dolina kafana i letnjih bašti da parafraziram pokojnog Predsednika: Ako već ne znamo da radimo, bar znamo da pijemo!!

Crvena linija

Od praistorije pa do danas, u svim civilizacijama magija je jednostavno realnost, tvrde stručnjaci. Međutim, magija u savremenom svetu je dobila potpuno drugačije obličje zahvaljujući tehnološkoj ekspanziji. Magijom se sada bave najmoćnije vojne sile, a efekti koji se postižu na taj način, najblaže rečeno su zastrašujući. crvena linija otkriva da su se takve psihološke operacije izvodile i na ovim prostorima.

Ovako je na javnom servisu najavljena emisija CRVENA LINIJA: MAGIJA U FUNKCIJI SPECIJALNOG RATA (urednici Dušan Vojvodić i Ivana Maričić) koja je na RTS-u već emitovana u četiri navrata (četvrtkom u udarnom terminu i repriza subotom popodne) tokom juna i jula. Nažalost, ne mogu Vam preneti utisak o celokupnoj emisiji jer sam je pratio (u neverici) u dva navrata po 15-ak minuta. Gomila likova koji mi deluju kao gosti s’ kraja prošlog veka na istom tom javnom servisu (tada se zvao RTS o.a.) pričaju o tome kako je, u suštini, sve ono što nam se dešava(lo) posledica delovanja magijskih sila pod kontrolom svetskih moćnika i tajnih organizacija … UŽAS … a taman sam se ponadao da su “borci protiv mađije” konačno otišli u ilegalu.

Naravno, ne iznenađuje me ovakav “pristup” temi od Dušana Vojvodića koji je svojevremeno, kao zamenik glodura, sa Dragoljubom Milanovićem optužen za teška dela protiv bezbednosti povodom pogibije zaposlenih u zgradi RTS-a tokom NATO intervencije (te večeri je svoju kćerku Nataliju Sinanović, dežurnog novinara, izveo iz zgrade pola sata pre bombardovanja). Ne iznenađuje me ni što kod Vojvodićevih kolega nije bilo osećaja da se na ovakav skandal reaguje jer većina srpskih novinara godinama unazad neguje sličan stil novinartsva – senzacionalizam i manipulacija činjenicama u cilju da se “p(r)ogura” ideja neke interesne grupe, medijske kuće ili samog autora. Slično Vojvodiću i B92, “perjanica nezavisnog novinarstva”, pre par dana najavljuje tajnu sednicu Vlade Srbije o Mladiću koja će biti održana tokom naredne nedelje – mislim ako je tajna kako onda B92 zna za nju? Možda cela ona priča s’ početka ovog zapisa i nije baš tako naivna …

Google checkout

Elem, kao pandan PayPal servisu Google je konačno pokrenuo servis o kome se gotovo godinu dana priča na Net-u – Google Checkout alias GBuy. Za razliku od PayPal servisa GBuy je dostupan i nama u zemlji Srbiji pod uslovom da smo posle sveg onog patriotskog busanja u srbske grudi spremni da za zemlju prebivališta izaberemo nepostojeću (sic!) Jugoslaviju. Još jedna opaska vezana za GBuy je što, za razliku od PayPal-a, ne omogućava fizičkim licima da primaju novac – samo plaćanje u partnerskim prodavnicama (kojih trenutno ima 50-ak uključujući i neka velika imena). Jednostavno, mogućnost otvaranja naloga za uplate ostavljena je, nadam se za sada, samo za registrovane kompanije u Sjedinjenim Američkim Državama, ostali … pa pričekajte … Google je to bre!

Proces registracije je jednostavan – potrebno je da se prijavite sa svojim Google nalogom, popunite podatke o kreditnoj kartici koju želite da koristite, i voila, pravac neka od partnerskih prodavnica koje će Vas spremno dočekati sa Google Checkout opcijom.

SuSE 10.1 Automount

Pazi kad SuSE 10.1 nema podršku za subfs sistem koji se koristi za automatsko “podizanje” DVD i CD ROM-ova pa je /etc/fstab nakon instalacije “osakaćen” za automatsko “podizanje” CD i DVD diskova. Naravno uz malo truda i taj se problem da rešiti.

Znači kreiraš kao root direktorijume:

/media/cdrom i media/dvdrecorder (ili /media/dvd šta već ko ima)

Kao root izmeniš datoteku /etc/fstab tako da ubaciš sledeće 2 linije bilo gde

/dev/hdd /media/cdrom udf,iso9660 noauto, user, gid=users, ro, exec, iocharset=utf8 0 0
i
/dev/hdb /media/dvdrecorder udf,iso9660 noauto, ro, user, gid=users, exec, iocharset=utf8 0 0

I to je to – fercera provereno … obratite pažnju da gornji kod omogućava i običnim korisnicima da podignu/spuste CD i DVD uređaj

Naš novi selektor!

He, he, malo truda oko čišćenja i eto odmah rezultata. Bilo mi glupo da komentarišem poraze na poslednjem nastupu fudbalske reprezentacije SiCG, naročito posle briljantnih opservacija Radeta Bulatovića u Politici glede Svetskog Kupa u fudbalu, što ne znači da nisam primetio simboliku u porazu od Argentine tačno godinu dana nakon čuvene posete Maradone i Kusturice vrlom premijeru. Isti premijer je nonšalantno u Maju poklonio dodatnih 25 miliona dinara za pripreme reprezentacije dodavši da je to “reprezentacija koju krasi složnost” te “da je za zemlju koja ima sreću da njena reprezentacija učestvuje na Svetskom prvenstvu fudbal važna stvar i dodao da bi za našu zemlju uspeh reprezentacije u Nemačkoj bio još značajniji” (a ne kao tamo neka Finska!).

Sad zlobni će reći kako Koštunica nije za selektora. Prvo, šta god poželi ili za šta se založi to mora da propadne (i te kako!), a drugo čovek je bez razmišljanja primio dres argentinske reprezentacije ne sluteći da nam ti isti Argentinci potajno rade o glavi. Moja logika je malkice drugačija. Premijer možda nema pojma o modernom fudbalu (osim onoga što mu napišu Tijanić i Đurić a Boga mi i bata Rade iz BIA-e) ali nema ga ni većina domaćih sportskih radnika te su tu jednaki. Drugo, uvek je voljan da odreši državnu kesu za opštu stvar, pa kad propadamo da bar bude “muzike”, i konačno, slutim da bi pod Vojinom “dirigentskom palicom” srpska reprezentacija pobrala makar simpatije publike na međunarodnim takmičenjima. Kako da publika ne zavoli fudbalsku reprezentaciju koja igra u isusovkama po suvom a u potkovanim opancima po kiši, u vezenim gunjčićima i 3/4 čakširama, sa obaveznom kamilavkom na glavi …

Ako se kojim čudom ovo i ostvari (a vreme čuda nam tek dolazi) tražim makar zahvalnicu (i procenat, i procenat!) za inicijalnu ideju o još jednom uspešnom srpskom brendu kojim ćemo konačno pokoriti taj spoljni Svet.

Digitalni cinculator

Pazi sad, naučnici sa Georgia Institute of Technology su nedavno upsešno testirali “prototip cinculatora” koji na predefinisanom prostoru ometa CCD čip digitalnih foto ili video kamera i čini beskorisnim slike koje ovi šalju procesoru kamere. Princip rada je sledeći – uređaj detektuje prisustvo CCD čipa u zoni koju “brani” a zatim direktno ka čipu usmerava tanak snop svetlosti koji treba da “zbuni” čip i da slike učini “nečitljivim”. “Cinculator” je namenjen za zaštitu osetljivih objekata od špijunaže, a komercijalnu upotrebu mogao bi da dobije u borbi protiv pirata u bioskopskim salama.

Na sreću paparaca, uređaj ne “fercera” kada su u pitanju “klasične” foto-kamere kao ni digitalne kamere sa prizmm i pokretnim ogledalom (dSLR) koje štiti CCD čip od “pogleda cinculatora” …

Mustek 600CP na SuSE 10.1

Elem, znam da je ovo skener iz praistorije računarske grafike ali meni vrši posao za povremena skeniranja. Od kako sam počeo da koristim SuSE Linux kao platformu na kojoj svakodnevno radim imao sam problema sa podešavanjima ovog skenera. Radi se o paralelnom CIS skeneru koji SuSE ne prepoznaje “po default”-u pa je potreban dodatni napor da bi se skener “pustio u rad”.

Još od verzije SuSE Linux-a 8 ja potrebne korake imam zapisane u “čarobnoj svesci” ali svaka nova verzija kernela donosi i nove glavobolje. Ovaj put na SuSE 10.1 pored podešavanja iz sveske morao sam da “oslobodim” parport0 za upis svim korisnicima i da zamenim port na kome se skener nalazi (parport0 umesto 0x378 – što mu izađe na isto – ali eto tako mora!).

Da ne dužim, evo procedure za “povezivanje” paralelnog skenera Mustek ScanExpress 600CP pod SuSE Linux 10.1 …

– povezati skener (obavezno!!!)
– potrebni paketi:

  • sane
  • sane-frontends
  • xsane
  • kooka

– izmeniti datoteku /etc/sane.d/dll.conf – skinuti komentar (#) sa linija

  • net (opciono ako hoćete da delite skener u mreži kao ja)
  • mustek
  • mustek_pp

– izmeniti datoteku /etc/sane.d/mustek.conf – skinuti komentar (#) sa linije

  • parport0

– izmeniti datoteku /etc/sane.d/mustek_pp.conf – skinuti komentar (#) sa linija

  • scanner Mustek-600CP 0x378 cis600
  • umesto 0x378 staviti parport0

– kreirajte datoteku pass u formatu

  • korisnik:lozinka:mustek_pp
  • * korisnik – vaše korisničko ime
  • * lozinka – vaša lozinka

– iskopirajte datoteku pass u isti direktorijum (/etc/sane.d/) kao datoteku saned.users
– kreirajte .sane direktorijum u svom /home direktorijumu i iskopirajte datoteku pass u njega
– za razliku od prethodnih verzija xinetd je već podešen kao i lista portova servisa
– otvorite YaST i u Hardware sekciji izaberite Mustek ScanExpress 600CP kao Vaš skener
– kao root korisnik dodelite dozvole za čitanje/pisanje svim korisnicima za datoteku (uređaj) /dev/parport0
– VOILA – trebalo bi sada da fercera!

Ako imate problema …