Plen od 300,000 Eura

Od kako sam primio odgovor NOPS-a na moje pisanije o akciji SMS Potrošač nikako da se smirim. Svako malo pa krenem da iščitavam ono što sam napisao, tražim skriveni smisao, preispitujem se, astralno se odvajam od sopstvenog tela i posmatram sam sebe – s’ kim se srećem i razgovaram, šta i kako čitam i tumačim, ko mi stoji iza leđa, da li me neko bifla sopstvenim idejama i svetonazorima dok spavam (ufff, primetio sam da me Milutin dere od batina jer nemirno spava) – ma prosto rečeno špijuniram sam sebe ne bih li pronašao odgovor na Papovićev odgovor.

Dok sam povremeno astralno boravio u sopstvenom telu strefio me grom iz vedra neba! Dva gotovo identična članka objavljena u Politici od 22. marta pod naslovom Poplava pritužbi potrošača, (I. Ćuk), nažalost nedostupan na prezentaciji, i članak objavljen u Novostima od 23. marta pod naslovom Po savet u centre, (D.Marinković) donekle su me učvrstili u jeretičkom ubeđenju kako možda i nisam “šugav” koliko se to čini.

U dva gotovo identična članka, nakon samo četiri dana trajanja, već se sumiraju rezultati akcije SMS Potrošač. Očito neizbežni Goran Papović kaže kako je SMS Potrošač “jedan od najvećih projekata koji ima za cilj da informiše i obuči potrošače” ali i dodaje da su “građani pogrešno protumačili primljenu SMS poruku sa pozivom da se učlane u NOPS, pa su umesto ličnih podataka, kojim potvrđuju da žele da budu informisani, slali prijave protiv trgovaca i proizvođača” što je i za samog Papovića “zaista zapanjujuć podatak” (očito edukativna uloga NOPS nije došla do izražaja!). Kako Papović tvrdi do sada je ponuđeni SMS servis NOPS slanjem ličnih podataka prihvatilo između 40 i 50 hiljada potrošača (zavisi koje novine čitate) ali je istovremeno poslato i 15,000 SMS poruka koje su umesto traženih podataka sadržale pritužbe potrošača (šta ti je nacija – cinkarenje nam oduvek dobro ide!).

Ono što je meni privuklo pažnju u oba članka je izjava Dr Svetislava Taborošija, profesora Pravnog fakulteta u Beogradu i člana Saveta ministra za zaštitu potrošača, da “drugi deo tog zakona, koji se odnosi na mehanizme njegovog sprovođenja nije zaživeo do kraja”. Drugi deo – kakav sad drugi deo – možda ja stvarno nisam lepo pročitao Zakon o zaštiti potrošača! Srećom pa Profesor Tabaroši nastavlja sa razjašnjenjem “Glavni posao ove godine je formiranje savetodavnih centara u potrošačkim organizacijama. Problem su, međutim, finansije, pa je “u igri” i da država na javnom konkursu dodeljuje sredstva za rad (prostorije, opremu, platu), onim organizacijama koje ponude najbolji program zaštite potrošača. Država bi, kaže, trebalo periodično da objavljuje tender, a organizacije da dokazuju po čemu su potencijalno najbolji ponuđači. Ovi centri će biti servisi potrošača, gde će moći o svemu da se informišu. Centri će prosleđivati informacije o stanju na terenu, kvalitetu proizvoda i problemima koji su bitni i za potrošača i za privredu.”

Pazi sad ovaj zaplet gde država dodeljuje sredstva za rad (prostorije, opremu, platu), onim organizacijama koje ponude najbolji program zaštite potrošača a kako se tvrdi u oba članka čeka se samo formiranje Vlade, koja bi trebalo da odobri 300,000 evra potrošačkim organizacijama! Prema podacima koje sam, ovako neuk, pokupio sa prezentacije Privredne Komore Srbije u Srbiji ima bar 50-ak potrošačkih pokreta, udruženja i asocijacija, registrovanih kao udruženja građana i nevladine organizacije, koje bi sve “ravnopravno” trebale da učestvuju u konkurenciji za pomenutih 300,000 Eura. Od pomenutog broja u NOPS-u je za sada 27 asocijacija potrošača – nešto više od polovine – ali zato u Savetu Ministra za zaštitu potrošača od 5 predstavnika organizacija za zaštitu potrošača četvorica su, uključujući i Papovića, članovi NOPS (čak troje iz Predsedništva!).

Sad neka me neko “prosvetli” ali ja stvarno ne vidim kako će to NOPS propustiti priliku da na “javnom konkursu” za sebe prigrabi “lavovski deo” potrošačkog kolača kad istovremeno i savetuje “donatora” i “glumi” primaoca novčanih sredstava. Naravno, sad mi je jasniji i onaj deo Papovićevog odgovora u kome pominje “prepoznatljiv rukopis” jer i on i NOPS, u čije ime govori, očito imaju jaku konkurenciju u borbi za plen od 300,000 Eura a u takvoj “neravnopravnoj borbi” gubitnik lako može da se uhvati za slamku poštovanja Zakona – o oglašavanju, naravno, ko je pomenuo Zakon o sprečavanju sukoba interesa!

Od Viagre se i mrtvima “diže”

Poštovanje kulta zaupokojenih predaka koje korene vuče iz više hiljada godina tradicije osnov je održanja religije u komunističkoj socijalističkoj Kini. No i milenijumima duge tradicije podložne su uvođenju novotarija, već u skladu sa društevnim običajim i odnosima savremenog društva. Kako se približava 5. april i tradicionalna proslava kineskog običaja Čišćenja grobova (Qing Ming Jie) tako se na tržištu artikala obaveznih za “komunikaciju sa precima” i posetu njihovim grobovima javlja “pomama” za papirnim kopijama pilula Viagre, oslikanim kondomima i portretima golišavih lepotica “ucelo”. Ovi proizvodi se mogu naći na gotovo svim grobljima u Kini a namena im je da tokom proslave budu spaljeni na grobu pokojnika/ce čime “ponosni” potomci iskazuju želju da i zaupokojene duše predaka nastave sa urednim seksualnim životom.

Potražnja je takva da čak ni apel za zabranu prodaje seksualnih pomagala za mrtve, koji je u sredu upućen sa stranica Beijing Morning Post, nije naišao na razumevanje kod kineskih potrošača. Uprkos popularnosti pomenutih “novotarija” ne opada ni potražnja za papirnim kućama, nameštajem, televizorima, novčanicama, mobilnim telefonima, kolima i drugim kopijama simbola kineskog luksuza.

NOPS uzvraća udarac!

Nakon pisanija o akciji SMS Potrošač za shodno je našao da se oglasi samo Goran Papović u ime NOPS-a

Tema: Odgovor
Datum: sreda 21. mart 2007.
Od: “NOPS”

Postovani,

Veoma nam je prepoznatljiv rukopis i odakle takve tendeciozne i iskljucive tvrdnje dolaze. Moram Vam reci da ne poznajete dovoljno sve zakone koji bi Vama pojasnili kakva je poruka poslata i zasto neko MORA DA POTVRDI PRIJEM SVIH PONUDJENIH INFORMACIJA od Vama nepoznatog, a svima drugima poznatog,
posiljaoca.

Goran Papovic
potpredsednik Nacionalne organizacije potrosaca Srbije
clan Saveta ministra za zastitu potrosaca
predsednik Udruzenja potrosaca Vojvodine

Umesto odgovora na pitanja postavljena u članku i ponovljena u email poruci koja je poslata MTS i članovima Predsedništva NOPS gospodin Papović se odlučio na “odbranu napadom”, “prepoznao” nepoznavanje relevantnih Zakona, skrivene pobude i “mudro” uočio “prepoznatljiv rukopis” koji stoje iza mog pisanja o zakonitosti načina promocije nove usluge NOPS-a SMS Potrošač (sad ima i prezentaciju na NOPS).

Stani bre malo, kakav prepoznatljiv rukopis kad ja godinama na papiru pišem samo kratke notice! To prepoznatljiv rukopis mi sad zvuči kao da neka fantomska “firma” stoji iza mene i kreira ono što JA pišem! Ja razumem da gospodin Papović, sudeći prema potpisu, zastupa i govori u ime “glasovitih” potrošačkih organizacija i u raspravama kao ravnopravne priznaje samo “članove” ali to ne znači da ja nisam potrošač i da Zakonom garantovanu zaštitu ne mogu i sam da ostvarim, bez potrebe da “članujem” u bilo kojoj formalnoj organizaciji potrošača!

Da budem iskren mene lično pogodi kad god me neko optuži kako nemam pojma, ne umem da čitam Zakone i ne razumem “veliku ideju” i paranoično doda kako “znam odakle vetar duva i za koga ti zapravo radiš”. Pogađa me pre svega što je takvu kvalifikaciju lako dati (posebno kad hoćete nešto da prikrijete i izbegnete raspravu o.a.) a gotovo nemoguće se od nje odbraniti. Što se više braniš to te dublje u blato guraju … nego nešto se mislim mora da u “industriji zaštite potrošača” ima još nečeg osim “dobre volje za zaštitu bližnjih” … ma ima sigurno … samo šta!

SAP špija Oracle!

Po tvrdnjama kompanije Oracle nemačka kompanija SAP bavila se industrijskom špijunažom ilegalno preuzimajući hiljade autorski zaštićenih poslovnih dokumenata koje je Oracle kreirao za podršku svojim klijentima. Sve se desilo nakon što je 2005. godine SAP preuzeo konsultantsku kuću TomorrowNow, do tada specijalizovanu za pružanje podrške korisnicima PeopleSoft i JD Edwards poslovnih alata koje je kasnije preuzeo sam Oracle. Oracle tvrdi kako se nakon preuzimanja TomorrowNow preorijentisao na “prevođenje” svojih klijenata na SAP programska rešenja te da je navodno ukradena dokumenta koristio da bi olakšao proces migracije koji ne samo da je dugotrajan već i jako skup. Prošlog novembra SAP se navodno usudio, kako se u tužbi tvrdi, da koristi naloge aktivnih i bivših klijenata kompanije Oracle kako bi pristupio prezentaciji Oracle Customer Connection namenjenoj za podršku klijentima i sa nje preuzimao sporna dokumenta. U tužbi se navodi i slučaj kada je upotrebom neimenovanog korisničkog naloga skidano po 1,800 dokumenata dnevno tokom četiri dana, dok primera radi prosečan klijent kompanije Oracle skida u proseku 20 dokumenata za podršku mesečno!

Oracle u tužbi ne navodi iznos obeštećenja koji traži ali od Suda traži da kompaniji SAP zabrani dalji pristup zaštićenim dokumentima kao i da naloži da se “ukradeni” dokumenti vrate. Predstavnici za javnost kompanije SAP nisu želeli da komentarišu navode tužbe pod izgovorom da je pravni zastupnici kompanije još uvek proučavaju.

Viacom utužen zbog tužbe YouTube-a!

Kako Wired piše MoveOn.org i Brave New Films su utužili Viacom po čijem zahtevu je sa video portala YouTube uklonjena njihov serijal Stop The Falsiness (Zaustavite laž), parodija na Viacom-ov The Colbert Report (Kolbertov izveštaj). Tužbu su za račun tužitelja okružnom Sudu u San Fransisku predali advokati Electronic Frontier Foundation (EFF) a po tvrdnjama tužitelja zasniva se na pravu na “fer korišćenje” tuđeg materijala u skladu sa DMCA (Digital Millenia Copyright Act) koji od 1998. godine reguliše oblast autorskih prava u SAD.

Procter&Gamble nije Đavolji sluga

P&G stari znak

Priča o tome kako kako jedna od najvećih svetskih multinacionalki Procter&Gamble finansijski pomaže Crkvu Satane potiče još iz davne 1981. godine. Glasine kako je stari logotip (na slici) pouzdan dokaz kako su P&G obožavaoci lika i dela gospodina Đavola (tobož podseća na određene stihove iz Biblije koji govore o pomenutom) napravile su velike probleme kompaniji koja, između ostalih, poseduje i robne marke kao što su Pampers, Gillet, Head&Shoulders, Ariel … P&G su bile potrebne godine kako bi popravio svoj imidž u javnosti, izgladio odnose sa hrišćanskim grupama potrošača, odgovorio na 200,000 poziva “gnevnih” mušterija i sprečio dalje širenje trača o saradnji sa svom “đavolskom poslu” kako od usta-do-usta tako i preko novih medija poput Interneta.

Četiri distributera proizvoda kompanije Amway su u aprilu 1995. godine iskoristila kompanijski sistem govorne pošte kako bi “oživeli” optužbe na račun P&G za saradnju sa Satanom. Sam Amway ništa nije učinio da spreči dalje širenje neistina o svom, kako im se tada činilo, glavnom konkurentu (koji je uzgred rečeno već tada imao 100 puta veći promet!) a po nekim svedočenjima ovaj trač postao je i obavezni deo prezentacija Amway proizvoda i “načina rada” u Severnoj Americi. P&G je nakon saznanja o ovom događaju presavio tabak i podneo tužbu protiv četiri distributera Amway-a Sudu u Juti. Presudom porote koja je izrečena 16. marta, nakon 12 godine trajanja procesa, četvorici distributera je naloženo da P&G isplate odštetu u iznosu od gotovo 20 miliona dolara.

U komentarima na presudu izdvaja se onaj Stivena Bajbia, jednog od tužene četvorice, koji i dalje tvrdi da “nije bilo loše namere da se naudi “konkurentu” već da je glavni cilj bio borba protiv Đavolje Crkve”. Oglasio se i Alticor, danas vlasnik Amway-a, saopštenjem u kome žali “što je i pored javnog izvinjenja, Procter&Gamble potrošio 12 godina kako bi uništio živote četvorici distributera Amway-a” uz zajedljiv komentar kako je “sramno što se P&G, kompanija vredna 68 milijardi dolara, 12 godina nateže oko iznosa koji može da zaradi za 2 1/2 sata”. Sam Amway, koji su u ovom slučaju uspešno odbranio od direktnih optužbi da je podsticao svoje distributere na akciju protiv P&G, obećao je četvorici distributera nastavak pomoći ukoliko odluče da se na presudu žale višem Sudu. Teri Loftus, predstavnik P&G, nakon presude je izjavio kako je kompanija do sada potrošila dosta novca da bi odbranila svoju reputaciju te da ipak sumnja kako će glasine potpuno nestati. Loftus kaže da P&G i dan danas primaju pozive u vezi sa “đavoljim poslom” ali da je taj broj značajno opao od kako se protiv pokretača “tračeva” redovno pokreću sudski postupci.