Čoveka, pardon, teroristu odaje hrana

Ideja da hrana čini čoveka potiče od davnina i do danas se, uz manja sporenja, tumačila kao spoznaja da od kvaliteta hrane koju konzumiramo zavisi i kvalitet života – fizički i posledično psihički. No, ova fraza u tumačenju američkog FBI (Savezni istražni biro – nacionalna policija o.a.) dobila je potpuno drugačije zančenje – onako po američki – “Čoveka Teroristu ćeš najpre poznati po hrani koju kupuje!”

U netom objavljenom članku u magazinu CQ Politics Džef Stajn (Jeff Stein) iznosi više podataka o novinama u radu FBI-a na otkrivanju iranskih terorista u San Fransisku, Kalifornija. Naime, u Kaliforniji danas živi gotovo milion imigranata koji su tamo dospeli nakon svrgavanja iranskog šaha 1979. godine – među njima i agenti tajnih službi koji su pod maskom izbeglica poslati u SAD da likvidiraju (i to vrlo uspešno) neprijatelje iranske islamske revolucije. Poslednjih par godina odnosi vlasti SAD i Irana zategnuti su do “pucanja” pa je, shodno, poraslo i interesovanje službi bezbednosti za bivše podanike suprotnog tabora. Ideja agenata FBI-a bila je da analizom podataka prikupljenih iz lokalnih prodavnica, prateći obrazce i promene u prodaji blisko-istočnih “specijaliteta”, otkriju prisustvo “potencijalnih terorističkih ćelija” i pod prismotru stave “potencijalne” članove istih. Tako bi, primera radi, povećana prodaja uštipaka sa mesom ili lukom “jasno” ukazivala na moguće prisustvo iranskih tajnih agenata i, shodno, povećanu opasnost od terorističkih napada. Daljom analizom podataka i operativnim radom na terenu na “potencijalne teroriste” primenile bi se, shodno potrebi, odgovarajuće mere prismotre.

Ove “novine” u radu američke bezbednosne agencije primenjivane su u kratkom periodu tokom 2005. i 2006. godine – dok Majkl Mejson (Michael Mason), šef odseka FBI za istraživanje kriminala, nije “primetio” kako je ideja em neozbiljna em, najverovatnije, protivna američkim zakonima. Verovatno je i njemu pala na pamet scena u kojoj “100,000 policajaca agenata FBI juri Džordža Muhtabu” (Mujtaba – Farsi, odabrani o.a.) ne bi li se na posletku našli, sa sve “opremom i naoružanjem”, na tradicionalnoj blisko-istočnoj svadbi!?! Šalu na stranu, ali američke bezbednosne agencije već decenijama muku muče kada je u pitanju pouzdanost prikupljenih obaveštajnih podataka o Iranu. Možda je jedan od razloga i to što, umesto “izvornih”, kako u intervjuu PBS-u tvrdi Mohmad Džafari (Mohammad Jafari), novi komandant Islamske Revolucionarne Garde, “informacije o Iranu prikupljaju od neprijatelja Irana, što posledično dovodi do grešaka u procenama” na kojima SAD zasnivaju svoju zvaničnu (a Boga mi i nezvaničnu) politiku.

Firma od trilion dolara

Nakon jučerašnjeg izlaska na Hong-Konšku berzu kineska državna naftna kompanija Petročajna (PetroChina) postala je i zvanično prva korporacija na Svetu sa tržišnom vrednošću iznad trilion američkih dolara – više nego duplo od dosadašnjeg “rekordera” Eksonmobila (ExxonMobile). Tokom prvog dana slobodnog trgovanja akcijama kompanije iste su porasle za neverovatnih 263 procenta – sa 16,7 na 43,96 juana. Od 10 najvrednijih korporacija na Svetu pet je iz Kine (PetroChina, China Mobile, Industrial and Commercial Bank of China, China Life i China Petroleum and Chemical), tri iz SAD-a (Exxon Mobil, General Electric i Microsoft) a dve su evropske (ruski Gazprom i holandski Royal Dutch Shell).

Vrednost tržišta akcija u Kini ove godine porasla je gotovo tri puta ali imajući u vidu da vrednost akcije koju su investitori spremni da plate zapravo predstavlja percepciju kupca o budućem rastu kompanije postavlja se pitanje koliko je ovaj rast akcija, do koga je došlo pre svega zahvaljujući rekordnim cenama nafte, održiv na duže staze. Iako je očito da investitori, za sada, imaju poverenja u kinesku privredu postavlja se i pitanje koliko dugo će kineske kompanije uspeti da održe rekordne stope rasta, jer primera radi, na listi 500 najvećih korporacija po ostvarenim prihodima magazina Fortune nema nijedne kineske kompanije u prvih 20! Ovako ispada da u sukobu imaginarnog “budućeg rasta” i realnosti “živog novca” kineske kompanije zapravo predstavljaju “zmajeve od papira”.

Veropedia – akademska Wikipedia

Članovi akademske zajednice ne retko su upozoravani na opasnosti korišćenja slobodnih izvora inofrmacija poput Wikipedia-e pre svega zbog nepouzdanosti i mogućnosti da bilo ko u bilo kojem trenutku izmeni odrednicu. To je jedan od razlog koji je naveo grupu urednika i korisnika Wikipedia-e da pokrenu njenu akademsku verziju – Veropedia-u koja je od prošle sedmice dostupna svim zainteresovanima. Osnovna razlika između dve internet enciklopedije je što se na Veropedia-i objavljuju “provereni i prečišćeni” tekstovi koji se po objavljivanju ne mogu “lako” menjati. Veropedia, nakon sedam dana “rada”, ima 3,920 članaka …

Vreme je

Vreme je za neutralnu Srbiju

… za neutralnu Srbiju …





Ekonomist oživeo Boga

Ekonomist ozivljava Boga i Religiju
Naslovna strana Ekonomista od 3. novembra 2007.

Ubrzanjem procesa globalizacije u drugoj polovini XX veka, nakon gotovo tristotine godina evolutivnog razvoja, mnogima se “učinilo” kako je religiji (verovanja, običaji i rituali o.a.) zadat konačan udarac, te da ova opšta odrednica čovečanstva kroz prethodne milenijume nema šta da traži u XXI veku. Takvo uverenje možda je najbolje izrazio časopis Ekonomist kada je u milenijumskom izdanju, 23. decembra 1999. godine (sic!), objavio umrlicu Bogu (Religiji o.a.) sa sve britkim opisom uspona i padova u životu pomenutog.

Osam godina kasnije časopis Ekonomist objavljuje specijalni dodatak na 18 stranica pod naslovom “Novi religiozni sukobi” posvećen rastućem uticaju religije na politiku i njeno povećano prisustvo u svim sferama javnog života XXI veka. U uvodniku broja Ekonomist tvrdi kako će “u ovom veku Vera uzdrmati politiku u svakom kutku Planete” uz opasku da će uticaj Vere na politiku biti “najmanji tamo gde su država i Crkva potpuno odvojene” (sekularna društva o.a.).

Jedan od primera nove uloge Religije u životu pojedinaca i nacija je Nigerija u kojoj preko 90% muslimana i gotovo 80% hrišćana svoje samoodređenje identifikuje sa verom kojoj pripada. U Nigeriji više od četvrt veka besni (glavni) ekonomsko-religijski sukob između muslimanskog severa i hrišćanskog juga koji je do sada odneo gotovo 20,000 žrtava kao i unutar konfesionalni sukobi manjeg intenziteta između šiita i sunita, odnosno, katolika i protestanata. Nigerija, sa preko 140 miliona stanovnika, ujedno je i afrička zemlja sa najvećim brojem poštovalaca izvornih animističkih kultova i verovanja.

Još jedno mesto za BlogOpen

Znao sam Ja odmah da će sva mesta za jesenji BlogOpen biti popunjena mnogo pre početka manifestacije zato sad kad je ostalo samo 10 dana do početka najvećeg okupljanja blogera u jugoistočnoj Evropi mogu da krenem sa ostvarenjem Mog paklenog plana pod radnom šifrom “Ja sam tu Samo zbog Para”!

Naime, ne mili mi se, nikada i nije, da neradnom subotom (premda mi je zadnja 3,5 meseca svaki dan neradan) ustajem ranom zorom i hvatam autobus za bilo koje naseljeno mesto, ponajmanje ona geografski smeštena preko Save i Dunava. Velike su to reke Bre svašta mož’ se desi dok Prelazim, a i brate mili i sestro draga imam još 11 dobrih razloga da ne idem na BlogOpen. Stoga sam slobodan da za pravičnu (novčanu) naknadu ustupim svoje mesto onome ko, prosto ko pasulj (ili ti grah o.a.), da više. Dobro de, da ne ispadne posle da Sam bezobzirno pohlepan poštovaću sledeća pravila prilikom evaluacije (ocenjivanja o.a.) ponuda:

  • 10% uvećavam ponudu onome/onoj koji/a “iskreno” prizna da je poverovao/la u ozbiljnost 11 dobrih razloga da se ne ide na BlogOpen
  • 20% uvećavam ponudu onome/onoj koji/a pristane da se sve vreme na BlogOpen-u predstavlja mojim imenom
  • 50% uvećavam ponudu pripadnicima medija koji nisu ukapirali da se akreditacije od skora dobijaju preko veze
  • ustupam mesto besplatno onome/onoj koji/a napiše komentar na temu “Zašto baš Ja” a koji će me jal nasmejati jal rastužiti – al’ pravo – do suza
  • u slučaju nerešenog rezultata, da malo zabiberimo, prednost ima ona/onaj koji je sa prebivalištem najudaljeniji od Novog Sada

Sve transparentno – dža komentar dža ponuda (može i na stranim jezicima i valutama). Za tačno 5 dana ću reći Buuu – svečano proglasiti najbolju ponudu a ime srećnog dobitnika ili dobitnice zanavek smestiti u tagove svog bloga.

Nemoj da bi se ugojilo

Ili ti prosto rečeno – ako se ikada nađete u prilici da prijatelju/ci pričuvate kućnog ljubimca dobro povedite računa šta i kako isti jede. Da je neimenovana koleginica sa posla Mišel Šmic (Michelle Schmitz), iz gradića Vinona u Minesoti (SAD), imala od koga da primi ovaj savet sigurno ne bi došla pod udar Mišeline prijave zbog zlostavljanja životinja. Mišelina koleginica prihvatila se u february ove godine obaveze da povede računa o njenoj prasici-ljubimici, imenom i prezimenom Ilejni Templton, u periodu koji je Mišel provela u bolnici oporavljajući se od operacije članka. Mišel je od aprila, kada je izašla iz bolnice, bezuspešno pokušavala da stupi u kontakt sa tada već bivšom koleginicom, sve do prošle subote kada je konačno našla adresu na kojoj koleginica živi. no tu nije bio kraj njenim “mukama”! Tokom boravka kod “bejbi-siterke” prasica se sa 22,5 “popela” na 68 kilograma (žive vage), a koliko je to možda najbolje svedoči podatak da je, nakon što ga je vlasnica preuzela od “bejbi-siterke”, veterinarima trebalo više od 4 sata da hirurškim putem uklone ogrlicu koja joj je gotovo “srasla” u vrat.

Potrešena vlasnica o svojoj ljubimici priča kako je “ona čitav njen život” dok ponosno pokazuje ime praseta istetovirano na telu. Mišel je, kako sama tvrdi, na podnošenje prijave loklanoj policiji bila podstaknuta kako fizičkim tako i psihičkim stanjem praseta, koje se sada polako oporavlja od operacije. Prase je devet meseci provelo u zatvorenom prostoru i pod novim imenon – Svinjski ražnjić – što je i bio jedan od razlog da nesrećna vlasnica danima nakon pronalaženja “izgubljenog praseta” plače nad “zlehudom sudbom” svoje ljubimice koja se nakon lošeg iskustva sa bejbi-siterom “poptpuno psihički izmenila i postala plašljiva”.

Policija u Vinoni, koja istražuje ovaj slučaj, nije obelodanila ime optužene ali ne bi me iznenadilo da se radi o gospoji serbskoga podrijetla, jer ne zaboravite jesen i prohladno vreme su pravi trenutak za ražnjiće na roštiliju i duvan čvarke!