Svako može da bude Predsednik

“Dobar dan, ovde Predsednik Islanda, Olafur Ragnar Krimson, molio bih Predsednika Buša …” – ovako je otprilike pre par dana započeo razgovor 16-ogodišnjeg studenta sa Islanda, Vifila Atlasona, sa operatorom telefonske centrale Bele Kuće. Bio je to ujedno i prvi od razgovora koje je imao sa poslenicima Bele Kuće jer je u nastavku razgovora prebacivan sa lokala na lokal kako bi se proverio njegov identitet. Ispitivan je o činjenicama iz života islandskog Predsednika da bi na kraju, prema sopstvenom tvrđenju, nakon što je položio “proveru identiteta”, Vifil sa ličnom sekretaricom Predsednika SAD utanačio konkretan termin telefonskog razgovora sa “zauzetim” kolegom. Vifilova tajna za polaganje testa identiteta je jednostavna – koristio je podatke iz članka o Predsedniku Islanda objavljenog na online enciklopediji Wikipedia kao polaznu i još par Internet prezentacija kao dodatni izvor informacija – i prošao “kao kroz sir”.

“Bilo je to kao prolaz kroz kontrolne punktove. Na svojo strani imao sam “otvorenu” Wikipediu i još par sajtova tako da u osnovi nije bilo teško.”, kaže Vifil, dodajući da su mu za “kontrolna” pitanja pali,između ostalog, datum rođenja, imena roditelja, mesto rođenja islandskog Predsednika.

Sad koliko stoji tvrdnja mlađahnog studenta o lakoći prolaska kroz “kontrolne punktove” možda ponajbolje svedoči promptna poseta lokalne policije iz malog ribarskog gradića Akranes na zapadnoj obali Islanda. Nakon razjašnjenja motiva “lažnog poziva” Vifilovom željom da na bilo koji način stupi u kontakt sa američkim Predsednikom i iskoristi priliku da ga pozove na Island sve se završilo na izricanju usmene opomene. Sam Vifil, koji zahvaljujući obelodanjivanju ovog “poduhvata” danas uživa simpatije građana Islanda kaže kako je cela “šala”, bez obzira na posledice, bila vredna uloženog truda.

Da nekome padne napamet da se februara sledeće godine pozove Belu Kuću i predstavi se kao novi srpski Predsednik – ovakvi “štosevi” sigurno mu ne bi upalili pri zakazivanju razgovora. Ne zato što je obrazovni sistem Srbije lošiji od islandskog već što bi pitanja bila puno “ozbiljnija”, nešto kao:

  • Da li Vi Borise povremeno ubrizgavate kolagen u ušne resice?
  • Mister Nikolic is it true that you were lately involved in practicing R pronounciation to be like Seselj’s?
  • Koliko ste tačno puta Velimire želeli da dognate, nagnate pa sadžgate karlu Del Ponte?
  • Čedo brate šta bi sa onim papirima iz Ambasade?
  • Gospodine Lijander Palma koja je vaša normalna dnevna doza ukrajinskih steroida?
  • Druže Šećerovski kada ste Vi zapravo prvi put umrli?
  • Gospodine Maršićanin!!! Zar ste Vi uopšte i učestvovali na izborima?

…e ovde nikakva enciklopedija, osim možda kakve specijalizovane zoološke, ne pomaže!

Veropedia – akademska Wikipedia

Članovi akademske zajednice ne retko su upozoravani na opasnosti korišćenja slobodnih izvora inofrmacija poput Wikipedia-e pre svega zbog nepouzdanosti i mogućnosti da bilo ko u bilo kojem trenutku izmeni odrednicu. To je jedan od razlog koji je naveo grupu urednika i korisnika Wikipedia-e da pokrenu njenu akademsku verziju – Veropedia-u koja je od prošle sedmice dostupna svim zainteresovanima. Osnovna razlika između dve internet enciklopedije je što se na Veropedia-i objavljuju “provereni i prečišćeni” tekstovi koji se po objavljivanju ne mogu “lako” menjati. Veropedia, nakon sedam dana “rada”, ima 3,920 članaka …

OSS pretraživač

“Pretraživači čine jednu od osnova infrastrukture Interneta i trenutno ne funkcionišu u korist korisnika. Zašto? Iz istih razloga iz kojih vlasnički softver ne funkcioniše: manjak slobode, nedostatak zajednice, manjak odgovornosti, manjak transparentnosti. Ovde pokušavamo da sve to promenimo.”

Ovako započinje poziv Sundare Radžana upućen programerima, softver inžinjerima i korisnicima Interneta dobre volje za kreiranje novog pretraživača koji bi bio pandan Guglu i ostalim vlasničkim pretraživačima. Sundara Radžan je deo tima koji radi na projektu Wikia Search, budućeg pretraživača iz Wikipedia porodice osnivača Džimija Vejlsa koji je ujedno i vođa ovog projekta. Stotine inžinjera koji su rade na realizaciji OSS pretraživača dele ubeđenje pokretača projekta kako će javna dostupnost algoritma za rangiranje stvoriti osećaja poverenja između pretraživača i njegovih korisnika. Algoritmi vlasničkih pretraživa, poput Gugla, trenutno se drže u najvećoj tajnosti i u velikoj su meri pod uticajem monetizacije samog pretraživanja. iz tog razlog su ljudi na Wikia Search uvereni kako će i sami rezultati biti relevantniji jer će i sami korisnici biti u prilici da poboljšaju algoritam pretraživanja i da ga brzo usklade sa budućim tehnologijama. Ovakvo konstantno unapređenje algortima, smatraju članovi tima, doprineće i minimizovanju napora koje spameri ulažu kako bi dostigli što bolju poziciju na pretraživačima.

Pomenuti poziv završava se molbom – “Pomozite mi, širite vest. Tražimo ljude koji će nastaviti sa razvojem wiki-pretraživača. Posebno trebamo nove članove zajednice koji su spremni da pomognu u kreiranju pretraživača sa ljudski-unapređenim rezultatima i programere koji će nam pomoći da izgradimo alternativni web pretraživač otvorenog koda”.

Ako ljudi sa Wikia Search već žele da naprave novi kao-Wiki pretraživač otvorenog koda u čijem će funkcionisanju sami korisnici imati velikog udela možda bi umesto potrage za programerima i budućim urednicima prvo trebali da ponude rešenje za probleme sa kojima se trenutno bori Wikipedia – na primer urednike sa lažnim referencama.

Lažni profesor!

Da nisu samo profesori i profesorice kragujevačkog Univerziteta “specijalisti” u disciplini “manufaktura diploma” potvrđuje i slučaj profesora Esjaay. Rajan Džordan, 24-ogodišnji student iz Kentukija, samoproglasio se za profesora religije na neimenovanom privatnom univerzitetu u istoj američkoj državi. U svom “izdanju profesora” Rajan je, pod alijasom Essjay, bio jedan od urednika stranica o religiji u okviru mrežne enciklopedije Wikipedia sa dozvolom da rešava nesuglasice nastale između drugih autora u okviru teme koju je obrađivao kao i da kažnjava “neposlušne” pisce članaka. U okviru članka, u kome je Essjay predstavljen kao “ugledni profesor” objavljenog u magazinu New Yorker povodom milionitog članka na Wikipedia objavljen je i razgovor sa “profesorom Essjay” koji je naveo da predaje teologiju na diplomskim i postdiplomskim studijama “jednog privatnog univerziteta” ali je izbegao da otkrije svoj pravi identitet uz napomenu “da se plaši lične osvete onih na čiju štetu je presuđivao u okviru Wikipedia”.

Pre par nedelja uredništvo magazina dodalo je opasku urednika na kraju pomenutog članka u kojoj tvrdi kako je “ugledni profesor” promenio svoje mišljenje i autoru članka otkrio svoj pravi identitet “nesvršenog studenta” koji još nije zaradio ni “D” od doktorata koje pominje u svojoj biografiji a da je kao osnovni izvor za svoj rad na enciklopediji većinom koristio literaturu poput “Katolicizma za glupane” (Catholicism for Dummies). Prema tvrdnjama Vankuverskog dnevnika 24 časa (24 Hours) za otkriće pravog identiteta “profesora Essjay” zaslužan je kritičar Wikipedia Danijel Brend koji je svoje otkriće prvi dojavio New Yorker magazinu i tako pokrenuo skandal.

Kako bilo, “lažni profesor” se povukao sa Wikipedia, uz žaljenje i izvinjenje zajednici, a na zahtev Džimba Vejlsa, osnivača enciklopedije, koji kaže da “je enciklopedija zasnovana na dva stuba – poverenju i toleranciji, te da u takvom okruženju nema mesta onima poput Essjay”.