Otrovano vino

Vino od kobre (c) Getty Images
Foto: © Getty Images

U Srbiji kad želite da kupite piratsku robu renomiranih svetskih proizvođača već znate u koju prodavnicu ili na koju tezgu buvljaka da odete, želite originale i za njih znate adrese, samo je pitanje koliko su originalni osim po ceni. U tome je Srbija u “prednosti” nad zemljama Evropske Unije – ovde imate izbor – volj’ vam kineski gusar, volj’ vam tajlandski original.

Nemački carinici svake godine, negde u ovo vreme, održe konferenciju za štampu na kojoj javnosti prikažu rezultate svog rada u prethodnoj godini. U odnosu na 2005. zaplene robe “bolje od originala” na nemačkim granicama povećana je gotovo 5 puta i vredi 1,2 milijarde evra. I pored povećane produktivnosti nemačkih carinika šverc “lažnih” originala samo Nemačku privredu ošteti za 25 milijardi evra svake godine i u opasnost dovodi gotovo 70,000 radnih mesta, prema rečima Pira Štajnbruka, nemačkog Ministra finansija. Većina krivotvorene robe dolazi iz Kine, Tajlanda, Malezije i drugih istočno azijskih zemalja a glavno mesto za ulazak ove robe je najveća nemačka luka Hamburg. Pored “pirata” nemačka carina je zabeležila i duplo veći “ulov” opojnih droga – hašiša i kokaina – a zaplenjen je i veliki broj švercovanih životinja i biljaka, zaštićenih vrsta, što živih što mrtvih a što “oplemenjenih” u predmete za svakodnevnu upotrebu.

Na fotografiji je zaplenjena boca lekovitog vina od kobre koju su carinici predstavili novinarima uz desetine još neobičnijih zaplenjenih predmeta. Pitanje je samo jeli ova boca vina ušla u kvotu sa piratima ili sa drogama?

Japanski Arsen Lupen

Šigeo Kodama (Shigeo Kodama), 54-ogodišnji građevinski radnik iz Hirošime, uhapšen je krajem februara zbog krađe ženskog donjeg veša iz dva stana u tom gradu. Zbog sumnje da ovo nije prva krađa japanskog “lopova džentlmena” policija je ovih dana pretresla i njegov stan u kome je pronađeno gotovo 4,000 komada ženskog intimnog rublja – 3,977 pari gaća, 355 grudnjaka i 10 pari čarapa. Pretpostavlja se da “džentlmenski plen” potiče iz krađa izvršenih tokom proteklih 6 godina. Šigeo u stanove nije provaljivao već je, koristeći veštine stečene na svom poslu, do “plena” dolazio penjući se bez ikakvih pomagala, bukvalno “na mišiće”, čak do drugog sprata.

Jeli knjiga ili blog?

Ukupno 15 blogova iz 5 zemalja od kojih su nastale knjige nominovani su kao finalisti nagrade Blooker, po šest blogova u kategorijama izmišljeni i stvarni, i tri u kategoriji web-stripova. Ovogodišnji pobednik biće proglašen 14. maja a uz titulu će mu pripasti i nagrada od $10,000, odnosno $2,500 za najbolje u dve preostale kategorije.
Prošlogodišnja pobednica Džuli Pauel sa blogom Moja godina opasnog kuvanja do sada je snimila film i prodala preko 100,000 primeraka svoje knjige koja sadrži 536 recepata objavljenih na njenom blogu.

Ma š’a mi reče!

Ako ste jedan od miliona koji ne mogu bez prve jutarnje kafe (a Boga mi i cigarete!) pod izgovorom da je to najbolji način da se pokrenete i oživite – razmislite ponovo! Sudeći po istraživanju profesora Pitera Rodžersa sa Univerziteta u Bristolu koji se upotrebom kafeina u ishrani profesionalno bavi sa stanovišta biološke psihologije uticaj jutarnje kafe na “buđenje” organizma pre se može pripisati stvaranju zavisnosti nego magiji kafeinskih napitaka. Rušeći mit ustaljen kod miliona ljudi Profesor Rodžers tvrdi da je osećaj kako “jutarnja kafa naglo pokreće iz sna” ustvari posledica postojanja kafeinske zavisnosti i pada nivoa kafeina tokom noćnog sna – prva jutarnja kafa ili čaj zapravo ponovo uspostavljaju “normalan” nivo kafeina u organizmu zavisnika i stvaraju osećaj zadovoljstva usled “nastavljanja navike”. Rezultati istraživanja, prezentovanog juče na godišnjoj konfrenciji British Nutrition Foundation (Britanska Dijetetska Fondacija), pokazuju da se tokom sna smanjuje količina kafeina u organizmu uz opadanje budnosti, raspoloženja i radne sposobnosti – konzumiranje jutarnje doze kafeina samo obrće ovaj efekat ali ne podiže nivoe budnosti, raspoloženja i radne sposobnosti iznad vrednosti zabeleženih kod onih koji kafein ne koriste. S’ druge strane Profesor Rodžers objašnjava kako je istraživanje pokazalo da se kod onih koji po prvi put piju neki kafeinski napitak ili na duže vreme prekinu sa upotrebom kafeina javlja efekat “dizanja” koji nažalost traje vrlo kratko.

“Ljudi koji redovno piju čaj ili kafu imaju osećaj kako ih napitak “podiže” i to je razlog zašto koriste napitke za koje veruju da ih poreću. To je osobina koju ljudi vide kao prednost upotrebe kafeina i šteta je što to možda nije istina. Istraživanje pokazuje da je jedina posledica redovnog konzumiranja stvaranje zavisnosti organizma.

Lažni profesor!

Da nisu samo profesori i profesorice kragujevačkog Univerziteta “specijalisti” u disciplini “manufaktura diploma” potvrđuje i slučaj profesora Esjaay. Rajan Džordan, 24-ogodišnji student iz Kentukija, samoproglasio se za profesora religije na neimenovanom privatnom univerzitetu u istoj američkoj državi. U svom “izdanju profesora” Rajan je, pod alijasom Essjay, bio jedan od urednika stranica o religiji u okviru mrežne enciklopedije Wikipedia sa dozvolom da rešava nesuglasice nastale između drugih autora u okviru teme koju je obrađivao kao i da kažnjava “neposlušne” pisce članaka. U okviru članka, u kome je Essjay predstavljen kao “ugledni profesor” objavljenog u magazinu New Yorker povodom milionitog članka na Wikipedia objavljen je i razgovor sa “profesorom Essjay” koji je naveo da predaje teologiju na diplomskim i postdiplomskim studijama “jednog privatnog univerziteta” ali je izbegao da otkrije svoj pravi identitet uz napomenu “da se plaši lične osvete onih na čiju štetu je presuđivao u okviru Wikipedia”.

Pre par nedelja uredništvo magazina dodalo je opasku urednika na kraju pomenutog članka u kojoj tvrdi kako je “ugledni profesor” promenio svoje mišljenje i autoru članka otkrio svoj pravi identitet “nesvršenog studenta” koji još nije zaradio ni “D” od doktorata koje pominje u svojoj biografiji a da je kao osnovni izvor za svoj rad na enciklopediji većinom koristio literaturu poput “Katolicizma za glupane” (Catholicism for Dummies). Prema tvrdnjama Vankuverskog dnevnika 24 časa (24 Hours) za otkriće pravog identiteta “profesora Essjay” zaslužan je kritičar Wikipedia Danijel Brend koji je svoje otkriće prvi dojavio New Yorker magazinu i tako pokrenuo skandal.

Kako bilo, “lažni profesor” se povukao sa Wikipedia, uz žaljenje i izvinjenje zajednici, a na zahtev Džimba Vejlsa, osnivača enciklopedije, koji kaže da “je enciklopedija zasnovana na dva stuba – poverenju i toleranciji, te da u takvom okruženju nema mesta onima poput Essjay”.

San il’ java?

U poslednjem pokušaju da sopstvene pitomce nauči da razlikuju realnost profesije od onoga što imaju prilike da vide u TV seriji 24 časa nastavničko osoblje vojne akademije West Point odlučilo je da kao gostujućeg predavača pozove Kifera Saterlenda, glavnog junaka serije. Saterland u seriji glumi lik agenta jedinice za borbu protiv terorizma Džeka Bauera, agenta koji se ne libi da u borbi protiv terorizma i terorista (gotovo po pravilu) muslimanske provenijencije upotrebi i malo “slobodnije metode” – metode koje profesori elitne akademije američke vojske sa zgražanjem nazivaju “ćistim zločinima”. Glumac je poziv rado prihvatio, verovatno i sam zabrinut pisanjem kako njegove metode “inspirišu i utiču” na ispitivače kako u SAD tako, navodno, i u Iraku i Iranu! Profesori se nadaju da će pojavljivanje “stvarnog” Suterlenda omogućiti njihovim studentima kadetima da realnije preispitaju moto “imaginarnog” Džeka Bauera – “Uradi sve što je potrebno” (da bi došao do informacije o.a.).

Ovo je još jedan pokušaj da se izmeni shvatanje metodologije ispitivanja zarobljenika nakon što je general Patrik Finegan, dekan akademije West Point, zajedno sa još tri eksperta za ispitivanje zarobljenika prošlog novembra boravio u Holivudu u nameri da producente i kreativni tim serijala 24 časa ubedi da malo “smanje doživljaj” i “nauče” Džeka Bauera ne samo da bude “nežniji” prema osumnjičenima već i da koristi manje nasilne tehnike ispitivanja iz realnog života.

World Press Photo 2007.

Objavljena su imena dobitnika i postavljene galerije pobedničkih fotografija takmičenja World Press Photo 2007.

Pobednička fotografija Spensera Plata, za koju žiri tvrdi da prikazuje “složenost i kontraste stvarnog života nasuprot haosu”, pored prestižne nagrade izaziva kontorverze još od svog prvog pojavljivanja u štampi. Kada je u vreme prošlogodišnjeg bombardovanja Libana od strane Izraela objavljena sa komentarom autora “Mlade Libanke voze se kroz uništeni blok zgrada u Južnom Bejrutu, 15 Avgust” većina ju je razumela kao jasan izraz postojanja “dva Libana” – jednog siromašnog koji strada u sukobu, i onog drugog, bogatog i uticajnog, koji eto ima vremena za turistički obilazak dela svog porušenog grada. Tada su mnogi posumnjali u autentičnost fotografije koja je izgledala “isuviše dobro da bi bila istinita” a rasprave na ovu temu samo su obnovljene kada je proglašena lista dobitnika World Press Photo 2007.

Sudeći po pisanju današnjeg Der Spiegel autentičnost fotografije potvrdila je Bisan Marun, jedna od “učesnica scene”, koja je za svoju “neočekivanu slavu” saznala pre dve nedelje kada su obajvljena imena dobitnika. Ono što Bisan iznosi o situaciji u kojoj je fotografija nastala s’ druge strane u potpunosti menja kontekst fotografije. Ona i četiri njene drugarice su tog 15. Avgusta 2006. godine bile stanovnice bloka koji je porušen i u kome je fotografija nastala koje su od izraelskog bombardovanja bežale u obližnji hotel, u automobilu koji su imale i sa krovom spuštenim zbog vrućine.

Iako je izreka kako “dobra fotografija vredi hiljade reči” i danas aktuelna, sudeći po ovom slučaju, čak i u fotografiji većina od tih hiljada reči nekada mogu biti pogrešne …

Lekcije iz ljubavi

Dva čudnovata putnika juče su izazvala ne malo interesovanje putnika Lufthanze u ekonomskoj klasi na letu iz Škotske za Frankfurt, a zatim i Beč. Sve vreme leta bili su čvrsto privezani za svoja sedišta a umesto pripremljenih obroka u avionu za njih je obezbeđena posebna ishrana. Iako obojica u istoj misji – na aerodromu u Frankfurtu su se razdvojili, jedan je ostao u Nemačkoj a drugi odleteo u Beč. Njihov zadatak? Da muškim stanovnicima Frankfurta i austrijske prestonice daju lekcije iz ljubavi i svojim prisustvom i aktivnošću reše problem njihove indiferentnosti glede suprotnog pola.

Imena čudnih putnika, koji su svojim prisustvom probudili tako veliko interesovanje su Jannali i Chumbee i obojica su koale, stalno nastanjene u Škotskoj, tačnije Edinburškom ZOO vrtu gde su se već dokazali na polju ljubavi. Stručnjaci iz bečkog ZOO vrta smeštenog u Šenbrunu (Schönbrunn) od mačo-koale Čumbija koga su dobili na pozajmicu očekuju da svojim prisustvom muškim rođacima nastanjenim u Beču pomogne da promene stav glede ženki koala sa kojima žive u “neplodnoj” zajednici. Osoblje ZOO vrta u Beču škotskog profesora ljubavi smatra “dokazanim oplođivačima” i očekuje da ako njegovo prisustvo ne izazove očekivanu “iskru ljubavi” među domaćim koalama bude spreman i oran kako za davanje naprednijih lekcija tako i za pokazne vežbe iz ljubavi.