Pade nam (kon)kurentnost

Momci iz Davosa a.k.a. Svetski Ekonomski Forum objavili su danas Globalni zveštaj o konkurentnosti ekonomija za 2007/2008. godinu sastavljen na osnovu prikupljenih i obrađenih ekonomskih indikatora za 131 državu Sveta.

Ekonomija SAD, uprkos brojnih problema sa kojima se poslednjih godina suočava, zadržala je prvo mesto pre svega zahvaljujući dinamičnom tržištu rada i kvalitetu višeg obrazovanja posebno u oblasti istraživanja i razvoja. Za vratom SAD diše, tradicionalno, Švajcarska, a zatim slede Danska, Švedska i Finska – možda ponajbolji primeri “kapitalizma sa ljudskim (socijalnim) likom” – koje su visoku ocenu konkurentnosti dobile pre svega zahvaljujući makroekonomskoj stabilnosti, efikasnim institucijama i kvalitetom sistema visokog obrazovanja (premda uz visoke stope poreza što je i najveća primedba privrednika koji su učestvovali u pravljenju izveštaja). Najveće iznenađenje (uprkos željama levo orijentisanih ekonomista) svakako je pad Venecuele sa prošlogodišnjeg 85. na 98. mesto – država u kojoj je cela ekonomija zavisna od kretanja cene nafte na svetskom tržištu nije uspela da “poveća” konkurentnost svoje ekonomije. Pad dolazi kao posledica ogromnog budžetskog deficita, rekordne inflacije prouzrokovane finansijskom nedisciplinom države, neefikasnim institucijama, nacionalizacije ključnih industrijskih grana te “mešanja” države u ekonomiju (zvuči poznato zar ne?). Sve ovo produkt je vizije “specifičnog socijalizma” venecuelanskog Predsednika Uga Čaveza. Venecuela pod Čavezom, uprkos obećanjima o pomoći siromašnima i povećanim ulaganjima u zdravstevni i obrazovni sistem, beleži pad kvaliteta i u ovim oblastima što, čini mi se, potvrđuje kako je mit o Čavezu kao “zaštitniku potlačenih i obespravljenih” zapravo lažan.

Srbija, koja se ove godine po prvi put u izveštaju pojavljuje kao samostalna država, zauzela je 91. mesto (iza Crne Gore na 82. mestu) čime nastavlja trend pada konkurentnosti započet gotovo odmah nakon što se, još za života Premijera Đinđića, u svom debiju na listi, našla na 77. mestu izveštaja za 2003/04. godinu (2004/05. bili smo na 89. mestu, 2005/06. zabeležili skok na 80. mesto, da bi već sledeće 2006/07. godine pali na 87. mesto).

Iako srpski ministri vole da za Srbiju koriste sintagmu “balkanski tigar”, “ubiše” se dokazujući kako svi ekonomski parametri, pa i konkurentnost, beleže rast, a Potpredsednik srpske Vlade Božidar Đelić, voli da se hvališe redovnim prisustvovanjem skupovima Svetskog Ekonomskog Foruma u Davosu, čini mi se da zaključci zasnovani na činjenicama iznetim u ovom tekstu neće “preći preko njihovih usana”, pre će biti nešto kao:

Novinar/ka: Ali Ministre, nakon ubistva Premijera, sa 77. pali smo na 91. mesto?
Ministar (ime po izboru): Da, da … gospođa Hadžipešićeva … sa ćerkama … da, da …

Koliko para za Internet druženje

Iako 80 odsto korisnika Interneta u SAD između 18 i 25 godina starosti redovno koristi brojne socijalne mreže ne znači da su spremni da za “Internet druženje” plaćaju čak ni beznačajnu mesečnu nadoknadu od $2 (72%) niti da trpe preteranu količinu reklama (40%) rezultati su istraživanja pod naslovom Digital Media Habits II koje je sprovela kompanija Parks Associates. Ovo komercijalno istraživanje još jedna je potvrda da je na konkurentnom tržištu socijalnih mreža teško ostvariti basnoslovne profite i, srazmerno, “unovčiti” broj korisnika.

Are we there yet?

Are we there yet
Foto: Gizmodo

Ova čuvena, milion puta ponovljena, rečenica iz jedne od epizoda serijala The Simpson’s idealno bi mogla biti primenjena i na netom osnovanu indijsku low-cost (jeftinu) avio-kompaniju koja za samo 3 Eura nudi “let nikuda”!

Penzionisani inženjer avijacije Bahadur Čand Gupta otkupio je 2003. godine rashodovani Airbus A300 i parkirao ga u predgrađu Nju Delhija gde dočekuje svoje “maštovite putnike”. I pored očitih nedostataka, poput jednog krila i dela repa, Gupta dočekuje putnike u ulozi “kapetana vazdušne lađe” i vodi ih na kružni let oko Delhija dok se njegova supruga sa još četiri člana posade brine o potpunom ugođaju tokom “leta”. Činjenica da toaleti ne rade, da se pogled kroz prozor (nimalo zanimljiv) nikada ne menja, da je turbulencija vokalna, da u pozadini bruji generator koji pokreće klima uređaje, nimalo ne umanjuje “doživljaj leta” putnicima iz zemlje u kojoj je jedva jedan procenat stanovništva imao prilike da leti pravim avionom. Otuda možda i ushićena izjava jedne od putnica nakon imaginarnog leta koja svoje novo iskustvo opisuje kao “mnogo lepše no što je mogla da zamisli”.

Pod zemlju samo iscela

Znači da mi je neko pričao … Džonu Vudu je nakon avionske nesreće u kojoj su poginuli njegov otac i dva prijatelja, 2004. godine, amputirana noga ispod kolena. Ponosni stanovnik Južne Karoline (SAD) je lekare pre amputacije zamolio da kosti odsečene noge sačuvaju kako bi ih poneo kući – da “kad vreme dođe” bude sahranjen kao “ceo čovek”. Međutim … kao i usvakoj priči koja ima sve odlike “urbane legende” … desilo se nešto nepredviđeno!

Vud je umesto kostiju od bolnice dobio “celu” amputiranu nogu i za prvo vreme ju je “spremio” u zamrzivač svog frižidera. Nakon što mu je zbog dugova isečena električna energija, od svih mogućih mesta, Vud je nogu “sakrio” u roštilj (eh šta bi kakav kanibal dao za ovakvog prijatelja). No kako se čini, vrlo brzo je zaboravio na “skrovište” neizostavnog dela sopstvene pogrebne opreme jer je roštilj umesto kraj sebe čuvao u iznajmljenom skladišnom prostoru. Da priča bude zanimljivija Vud je propustio da za iznajmljeno skladište plati mesečni zakup a, kao što to u “uređenim društvima zapadne demokratije” obično biva, skladištar je Vudove stvari odmah ponudio na licitaciji. Roštilj je završio kod Šenona Visnanta kome nije trebalo mnogo vremena da u spremištu “svog novog pokućstva” otkrije paket zamotan u papir čiji sadržaj ga je naterao da ceo slučaj prijavi, paket preda policiji i vest sam prenese lokalnim medijima. Nakon što je istragom utvrđen istorijat “sporne noge” policija je istu predala pogrebnom zavodu na čuvanje “dok ne dođe vreme” da je pravi vlasnik preuzme u posed. Al’ ne lezi vraže!

Vinsant je u morbidnoj zgodi video priliku za zaradu. Posao je započeo iznajmljivanjem “pogleda na roštilj u kome je bila ljudska noga” – deca dolar, odrasli tri – e da bi se brzo dosetio kako da celu posetu “čuvenom roštilju” učini zanimljivijom – zatražio je od pogrebnog zavoda da mu se noga vrati jer, za Boga, on ju je već otkupio! Pošto je njegov zahtev odbijen, u saradnji sa advokatom, Vinsant se odlučio da tuži “originalnog vlasnik noge” i da sudskim putem zatraži “zajedničko staranje i pravičnu podelu profita” – “Uskoro će Noć Veštica (Poklade o.a.) i cene za predstavu će ići gore ako uspem da dobijem udeo na nozi.” U svom komentaru Vud, koji ovih dana treba da ponovo “uđe u posed” nad nogom, kaže kako je cela ideja odvratna i da ne namerava da profitira na sopstvenoj nesreći ili to beše trapavost … ne čujem dobro biće da je nečitko!

I posao i nagrada

Nagradni konkurs za posao - Forma Ideale

Otkako sam se sredinom jula meseca ove godine pridružio armiji nezaposlenih srpskih “stručnjaka najraznovrsnijih profila” redovno posećujem par domaćih internet prezentacija posvećenih nalaženju posla. Naravno, kao svaki kompulsivni bloger kada su u pitanju prezentacije koje ponudu posla daju i putem RSS dovoda prevashodno koristim ovu pogodnost. Tako juče listam novopristiglu potražnju sa Infostuda i primetim “Nagradni konkurs za posao”. Forma Ideale, kragujevačka firma, dosetila se originalnog načina da reši problem hroničnog nedostatka domaćih “stručnjaka stručnjaka” u većini oblasti modernog poslovanja – pokrenuli su akciju “Tražimo najbolje – nudimo idealno”!

Temelj svake uspešne kompanije su ljudi – pokretačka snaga i izvor kreativne energije. Novi ljudi znače jače temelje, novu snagu, kreativnost i energiju.

Ako tražite posao, ili niste zadovoljni mogućnostima na trenutnoj poziciji, Forma Ideale daje Vam šansu da se iskažete, budete kreativni i adekvatno nagrađeni!

Najbolji kandidati dobijaju radno mesto u Formi Ideale i u Kragujevcu i novčanu nagradu u iznosu:

  • I nagrada – 250,000 RSD
  • II nagrada – 100,000 RSD
  • III nagrada- 50,000 RSD

Ako vam nije bedak da živite u “provincijalnom” Kragujevcu a smatrate se visokoobrazovanim stručnjakom u savremenim poslovnim veštinama – požurite – rok za prijave je ponedeljak, 1.oktobar 2007. godine a oglas na Infostudu je do sada viđen gotovo 5,000 puta!