Politička matematika

Da 2 + 2 nisu uvek 4 postarali su se u ova dva prethodna dana kako Ministar zdravlja u Vladi Srbije Tomica Milosavljević tako i brojni srpski “profesionalni” mediji. I zavisni i nezavisni novinari nisu primetili ništa čudno u izjavi Ministra, datoj prilikom otvaranja Centra za nuklearnu medicinu u Kragujevcu (drugog po redu u zemlji), “da je kapacitet centra 2 pacijenta nedeljno, odnosno, oko 200 pacijenata godišnje”. Evo linka na spornu vest sa B92 a isto su, što kao citat izjave, što kao sopstvenu informaciju preneli i ostali mediji – ko ne veruje neka sam proveri.

Oprema za Centar nabavljena je u sklopu dinkićevski fantastično-fantazmagoričnog Nacionalnog investicionog plana te valjda iz razloga što je Mlađa poznat kao “dobar račundžija” nikome nije palo na pamet da 1 godina, bez obzira da li po julijanskom ili gregorijanskom kalendaru, ima samo 52 cele sedmice (uključujući i one trapave). Shodno, Centar godišnje može da primi najviše 104 pacijenta (dobro de, 105 ako neko uleti u prvoj ili poslednjoj neceloj sedmici) pod uslovom da zaposleni u centru pravilno organizuju svoje dane odmora i da oprema sve vreme radi bez ijednog kvara.

P.S. Otkrio sam spiskove projekata po oblastima koji su odobreni u okviru Nacionalnog investicionog plana pa uskoro očekujte par zapisa na ovu temu. Da Vam malo zagolicam maštu, recimo, da se crkve grade od Njujorka do Tokija, ali o tome uskoro …

Dolina gladi, kako da ne!

Svojevremeno sam imao prilike da radim kao fotoreporter Glasa Javnosti čiji je novinar, a moj tadašnji kolega, Dragan Alempijević davne 1998. godine (koliko se sećam) izdumao kovanicu “dolina gladi” koja je u dve reči, relativno verno, preslikavala tadašnji Kragujevac. Izraz su kasnije njegove kolege, dopisnici iz provincijalizovanog grada na Lepenici, oberučke prihvatili što u nedostatku sopstvene imaginacije, a što zbog neimanja volje za razmišljanjem. Kovanica je od tada neprekidno u upotrebi, posebno u situaciji kada treba opanjkavati lokalnu vlast ili republičku Vladu. Nije vredelo ukazivanje na statističke podatke o porastu standarda stanovništva, post petooktobarskom masovnom obnjavljanju bele tehnike niti o broju kragujevčana koji si mogu priuštiti letnje aranžmane – provinsijski novinari, a Boga mi i prestonički, nisu se libili da kovanicu mog bivšeg kolege (zlo)upotrebljavaju kad god bi im se to učinilo zgodnim. Jebiga, mora tako da bude kad većina dopisnika još uvek veruje da je te davne 1998. 20-30 maraka (15-ak Eura) bilo dovoljno za mesečno izdržavanje cele porodice.

Iskreno, meni se ovo “preterivanje” poodavno smučili, ali do skora sam ga jednostavno ignorisao – znam ko piše za novine pa prosto nema svrhe više se nervirati zbog “čobana” (što bi rekao moj Milutin). Od kako je “nova” gradska vlast preuzela dizgine u svoje ruke čini mi se da Kragujevcu pristaje jedna nova kovanica – dolina kafana! Ne biste mi verovali na kojim sve mestima ćete u Kragujevcu naleteti na kafanu i “pripadajuću” baštu, otvaraju se “namenske” pešačke zone, zatvaraju ulice zbog “zaslužnih” kafedžija, ruši staro gradsko jezgro za baštensku garnituru više. Tako je kafedžija Toza predizbornu propagandnu vožnju sadašnjeg gradonačelnika naplatio “nenadanim” zatvaranjm ulice tik ispred svoje buduće letnje bašte, a vrhunac sam “uslikao” pre par dana u samom centru grada – vlasnik restorana “TIME-OUT” je i pored cele bivše robne kuće sa prizemljem i dva sprata koju je pretvorio u restoran, i pored već zauzetog trotoara rešio da, “uz blagoslov” lokalne vlasti, na zelenoj površini (čitaj u parkiću – gde se deca igraju!) postavi daščanu platformu i na njoj letnju baštu.

Sad, ne smeta meni preduzetnički duh, ne smeta mi ni što se neko iz ovdašnje vlasti “preračunao” da (mu) se više isplati letnja bašta (plaća se dnevno po stolu) nego parkić – smeta mi što odluka o uređenju grada (doneta u decembru 2005) koja reguliše postavljanje letnjih bašti strogo propisuje da se bašte mogu postavljati tako da ne oštećuju javnu površinu (piše: samo stolovi i stolice) te da se ne smeju koristiti platforme (u bilo kom obliku i od bilo kog materijala). Dalje, odluka kaže da se letnja bašta može postaviti samo ispred objekta, što je u ovom slučaju već urađeno, osim ako se termin “ispred objekta” ne odnosi na ceo trg (što me ne bi iznenadilo imajući u vidu ko sedi u Savetu za uređenje Grada), i konačno, ovde se radi o zauzeću javne zelene površine na kojoj je implicitno zabranjeno postavljanje objekata i uređaja!

Kalimero bi sad sigurno nazvao “Nepravda” a ja Vam kažem – Kragujevac više nije dolina gladi – postao je dolina kafana i letnjih bašti da parafraziram pokojnog Predsednika: Ako već ne znamo da radimo, bar znamo da pijemo!!

Nadobudni Koča Šumadinac

Zoran Radovanović, nadobudni dopisnik dnevnog lista “Danas” iz Kragujevca, poznatiji kao Koča Šumadinac i plaćeni član gradskog veća zadužen za medije (sukob interesa, neko?!?) u svojoj novinarskoj karijeri bavio se mnogim temama sa manje ili više uspeha. Najnoviji poduhvat ovog nagrađivanog novinara kome su interpunkcija i pravopis najveći neprijatelji mogu slobodno nazvati “futurističkim novinarstvom”. Naime u Danas-u od 26. maja ove godine osvanuo je tekst pod naslovom Žal za prošlim vremenima koji je obradio temu obeležavanja nekada popularnog Dana mladosti širom novoneovisne države Srbije. U delu teksta koji prenosi događaje iz Kragujevca već pomenuti Koča Šumadinac piše kako:

“Jedini spomenik štafeti mladosti koji se nalazi u Kragujevcu, podignut je u znak sećanja da je prva štafeta, simbol odanosti i ljubavi prema nekadašnjem najvećem sinu svih naših naroda i narodnosti, maršalu Josipu Brozu Titu, davne 1945. krenula upravo iz centra Šumadije. Nekadašnji praznik obeležen je i nizom “prigodnih” kulturno – umertničkih manifestacija, sletom i nošenjem štafete mladosti. Sve ove manifestacije pod nazivom “Poslednja štafeta mladosti”, organizovala je Agencija “Horzentreger”. Mini slet i prigodni koncert na kojem su učestvovale poznate domaće pop i rok zvezde organizovan je u Sportskoj hali “Jezero”. Štafeta mladosti nošena je od centra grada – od Spomenika prvoj štafeti – do večne vatre ispred Muzeja “21. oktobar” u Šumaricama. U večernjim satima održan je rok koncert. Karte za sve ove manifestacije mogle su, kao nekada, da se nabave preko sindikalnih organizacija.”

I ništa u ovome ne bi bilo sporno da je manifestacija “Poslednja štafeta mladosti” uopšte održana dan pre no što ju je tekst Koče Šumadinca tako “nadahnuto” preneo čitaocima Danas-a! Posredovanjem gradske vlasti, u kojoj dotični novinar učestvuje, održavanje manifestacije je sprečeno – možemo slobodno reći “posredno zabranjeno”. Par dana kasnije došlo je i do sukoba niskog intenziteta na lokalnom nivou između Vladimira Burkovića (radnik gradske uprave, sic!) ispred organizatora (agencija ili NVO Hozentreger) i zamenika gradonačelnika Kragujevca Saše Milenića. Dotični novinar naravno nije preneo ni retka o zabrani svojim (malobrojnim) čitaocima valjda zato što se manifestacija prema njegovom pisanju već održala pa nije ni mogla biti zabranjena.

Na kraju da rezimiram. Kragujevac je još jednom pokazao da s’ pravom zaslužuje epitet srpske prestonice, ako ni zbog čega drugog a ono zbog doprinosa “Koče sa nagradom” srpskom novinarstvu u obliku novo vaspostavljenog “futurističkog pravca”.

Za svaki slučaj

Valjda je tako, boraveći nedavno na kragujevačkom groblju Bozman primetio sam ovaj “čudni” porodični spomenik (šta ću kad volim da čitam). Spomenik manje više, ali slika, pa nedostajuće godine za Ratomira! Otkuda da su na slici majka i sin iz najboljih dana – Polka danas ima 85 godina a mlađahni Ratomir bar 40-ak – faktičko stanje koje nikako ne odgovara “prikazu”. Čak ni posle konsultacija sa prisutnim prijateljima nisam uspeo da odagnam nedoumice u koju me je ovako “kreirana” poslednja poruka Svetu dovela. Iako mi se na prvi pogled čini da je reč o još jednom novosrpskom običaju, ne mogu da se oduprem utisku da ovakav nadgrobni spomenik nosi i neku dublju, meni zasada, nedokučivu kosmičku poruku.

Evo i kratke liste mojih nedoumica,

  • “sluti” li to majka istovremenu smrt kad i sin (da što bi slika bila zajednička!)
  • majka “učinjela” voljenom sinu pa ga stavila na spomenik ne bi li ga vezala za kuću i grad u kome žive, pokazala koliko joj je do deteta stalo i da će za nju njen sin ostati doveka golobradi dečačić (zato zajednička slika)
  • prozaičan razlog – nije majka htela da sluti hoće li njen naslednik fizički svet napustiti u ovom ili narednom veku (čemu ovakva slika!)

a Vi ako imate kakavo objašnjenje ili ste i sami u nedoumici slobodno se izjasnite.

I to je Kragujevac

Naravno parobrod Kragujevac, nekada vlasništvo Atlantske plovidbe iz Dubrovnika. Izgrađen je 1920 godine u South Shields-u pod imenom parobrod “Ivan Topić”, nosivosti 8103 DWT, snage 2500 KS, brzine 7,5 NM. Kupljen u martu 1956. godine od riječke “Jugolinije” te prodat u Kure-u (Japan) 1960. godine za staro gvožđe.

I nije to jedini Kragujevac koji je posedovala Atlantska plovidba, imali su još jedan izgrađen 28.11.1963. u brodogradilištu Split, nosivosti 16,247 DWT, sa motornim pogonom (Sulzer 6RD76), snage 9000 KS i brzinom do 15,5 NM. Na žalost i ovaj je prodat, 1985 godine kupila ga je “Euroatlantic Shipping Co.” Liberia iz Karachi-ja (Indija) i tu mu se gubi svaki trag …

Zamalo direktor

Da, da, u svoj ovoj gužvi oko karikatura zamalo da mi promakne tekst preuzet od agencije Beta i objavljen u dnevniku Danas prvog dana februara.

Pošto mog omiljenog novinara, dopisnika lista iz Kragujevca, Zorana Radovanovića (a.k.a. Koča Šumadinac), člana gradskog Veća u Kragujevcu zaduženog za medije, ova tema očito nije zanimala, morale su njegove kolege da pišu o tome. Elem, lokalni nedeljnik Svetlost krenuo je u proces obavezne privatizacije baš kad je polovinom oktobra meseca raspisao i konkurs za novog direktora lista. Nekada perjanice nezavisnog novinarstva u Šumadiji, nedeljnik se u periodu posle 5. oktobra srozao na nivo palanačkog vesnika, s’ tiražom od par stotina primeraka. Koliko je uticajna novina (priznajem da sam i ja svojevremeno radio u dotičnom listu) toliko se i kandidata prijavilo na konkurs – čitaj samo jedan! Čovek lepo presavio tabak, napravio biznis plan, kako u i iz privatizacije, ima traženu stručnu spremu, konkurisao i … još uvek čeka odgovor na konkurs koji je završen pre par meseci! Sad, ako je verovati kandidatu (predsednik lokalnog odbora DHSS-a) on je u svom biznis planu predvideo i privatizaciju i “svetlu” budućnost za Svetlost, ali ne lezi vraže – odgovora nema pa nema – kako sam kandidat kaže “neki su se uplašili privatizacije”. Šta kaže prozvana strana – pa ništa naročito – administrativna greška što čovek nije obavešten (a svi sede u istoj kafani svaki dan). Kažu još i da je kandidat “formalno” ispunio sve uslove ali eto, “zaklala” ga “stranačka eksponiranost” (čitaj politička pripadnost suprotnom taboru), i još kaže mogao bi da utiče svojom politikom i na politiku lista (čista laž! kažem Vam radio sam u toj novini). Za kraj – obećava urednik – biće kandidat obavešten ovih dana (samo da poprave mehaničku mašinu za kucanje, naravno kad je pronađu u podrumu zgrade).I ništa ovde ne bi bilo čudno za zemlju Srbiju da se jedan urednik (navodno) nezavisne novine nije usudio da javno dezavuiše nekog zbog njegove političke pripadnosti. Ajde da je čovek konkurisao za mesto urednika ili novinara političkog dela redakcije pa da kažu nije u skladu sa “politikom” lista. Ovako čovek se javio na javno objavljen konkurs u kome ni reči nije bilo o “poželjnoj” političkoj pripadnost (nije ni moglo naravno, suprotno je Zakonu o radu) i sad preko novina saznaje da nije “prošao”, ni manje ni više zbog svoje “političke eksponiranosti”. A isti ljudi koji su 2000. tražili da predstavnici NUNS-a ne govore na opzicionim skupovima jer “profesionalnim novinarima nije mesto za govornicom bilo koje političke stranke” danas bez imalo griže savesti daju sebi za pravo da na osnovu nečije političke opredeljenosti ocenjuju i podobnost istog za pristup u njihovo društvo “prosvećenih” … ako je i od “Svetlosti” mnogo je !!!

Ne smeta

Sigurno ste čuli ste za ponudu kragujevačkog UTP-a Jovanki Broz da za vreme rekonstrukcije kuće na Dedinju boravi u “Titovom” apartmanu hotela “Šumarice”. E pa sad, advokat gospođe Broz je tu “velikodušnu” ponudu galantno odbio u ime svog klijenta što rukovodstvo UTP-a (MIlenko Marjanović sa obadva sina) nije sprečilo da celu priču i dalje medijski izrabljuje.

Na jučerašnjoj konferenciji za novinare, održanoj u dotičnom apartmanu, Marjanovići su najavili da ukoliko gospođa Broz odbije i zvanično ponovljenu ponudu ima i drugih interesenata da, recimo, provedu prvu bračnu noć u “Titovom” apartmanu. Kako bilo, nadam se da Marjanovići ne smatraju gospođu Broz za smetnju mladom paru da upražnjava bračne dužnosti i obaveze – ona je ipak u godinama kad se rano leže i teško budi – a apartman je ionako dovoljno prostran.

A tko drugi

Sećate se nedavnog skrnavljenja Varoškog groblja u Kragujevcu? Elem krajem septembra ove godine, u dva navrata, porušeno je gotovo 50 nadgrobnih spomenika na ovdašnjem Varoškom groblju. Reagovali su svi! Nakon prvog rušenja oglasila se policija, lokalni savet za bezbednost, direktor JKP “Gradska groblja”, što bi se reklo cela šira društvena zajednica. Nakon samo nedelju dana, u noći 22/23 septembar, ponovo “bal vampira” na istom tom groblju koje je policija obećala da pokriva sa posebno izdvojenom patrolom a direktor da pojača obezbeđenje. Navodno, samo što je te noći patrola napustila groblje, a čuvar se povukao u svoju kućicu ne bi li se skrio od provale oblaka, vandali su krenuli da ruše i uništavaju spomenike. Govorilo se i o organizovanoj grupi, koja se prema rečima dirketora JKP “Gradska groblja”, profesionalno bavi uništavanjem nadgrobnih spomenika. Načelnik policije obećao je da će “njegovi” prevrnuti nebo i zemlju ne bi li počinioce pronašli i priveli pravdi … Obećavalo se svašta, a šta je urađeno ?

Na kraju “balade” o “potpunoj eliminaciji ove i sličnih pojava i njihovih organizatora koji nastoje da uzdrmaju najosteljivija osećanja svakog čoveka, poštovanje grobova najmilijih” nastradao je, ko drugi do, noćni čuvar. Naime pre par dana, nakon što se odustalo od daljeg izvrtanja neba i zemlje, lokalni SUP podneo je krivičnu prijavu samo protiv noćnog čuvara zbog nesavesnog rada u službi. Tako će ovaj nesrećnik, pošteno govoreći samo delimično kriv, da plati ceh za nesposobnost svog direktora, javašluk i nerad SUP-a (valjda i ta “izdvojena” patrola snosi deo odgovornosti?) kao i odsustvo pravovremene reakcije “šire društvene zjednice”. Čovek će, najverovatnije, da popije otkaz i zaradi uslovnu kaznu samo zato što nije bio spreman, protivno logici svakoga od nas, da džupri na kiši bez kabanice i netremice zuri u mrak koji, uprkos obećanjima gradskih vlasti i direktora JKP “Gradska groblja”, svake noći obavije njegovo radno mesto.