Nadobudni Koča Šumadinac

Zoran Radovanović, nadobudni dopisnik dnevnog lista “Danas” iz Kragujevca, poznatiji kao Koča Šumadinac i plaćeni član gradskog veća zadužen za medije (sukob interesa, neko?!?) u svojoj novinarskoj karijeri bavio se mnogim temama sa manje ili više uspeha. Najnoviji poduhvat ovog nagrađivanog novinara kome su interpunkcija i pravopis najveći neprijatelji mogu slobodno nazvati “futurističkim novinarstvom”. Naime u Danas-u od 26. maja ove godine osvanuo je tekst pod naslovom Žal za prošlim vremenima koji je obradio temu obeležavanja nekada popularnog Dana mladosti širom novoneovisne države Srbije. U delu teksta koji prenosi događaje iz Kragujevca već pomenuti Koča Šumadinac piše kako:

“Jedini spomenik štafeti mladosti koji se nalazi u Kragujevcu, podignut je u znak sećanja da je prva štafeta, simbol odanosti i ljubavi prema nekadašnjem najvećem sinu svih naših naroda i narodnosti, maršalu Josipu Brozu Titu, davne 1945. krenula upravo iz centra Šumadije. Nekadašnji praznik obeležen je i nizom “prigodnih” kulturno – umertničkih manifestacija, sletom i nošenjem štafete mladosti. Sve ove manifestacije pod nazivom “Poslednja štafeta mladosti”, organizovala je Agencija “Horzentreger”. Mini slet i prigodni koncert na kojem su učestvovale poznate domaće pop i rok zvezde organizovan je u Sportskoj hali “Jezero”. Štafeta mladosti nošena je od centra grada – od Spomenika prvoj štafeti – do večne vatre ispred Muzeja “21. oktobar” u Šumaricama. U večernjim satima održan je rok koncert. Karte za sve ove manifestacije mogle su, kao nekada, da se nabave preko sindikalnih organizacija.”

I ništa u ovome ne bi bilo sporno da je manifestacija “Poslednja štafeta mladosti” uopšte održana dan pre no što ju je tekst Koče Šumadinca tako “nadahnuto” preneo čitaocima Danas-a! Posredovanjem gradske vlasti, u kojoj dotični novinar učestvuje, održavanje manifestacije je sprečeno – možemo slobodno reći “posredno zabranjeno”. Par dana kasnije došlo je i do sukoba niskog intenziteta na lokalnom nivou između Vladimira Burkovića (radnik gradske uprave, sic!) ispred organizatora (agencija ili NVO Hozentreger) i zamenika gradonačelnika Kragujevca Saše Milenića. Dotični novinar naravno nije preneo ni retka o zabrani svojim (malobrojnim) čitaocima valjda zato što se manifestacija prema njegovom pisanju već održala pa nije ni mogla biti zabranjena.

Na kraju da rezimiram. Kragujevac je još jednom pokazao da s’ pravom zaslužuje epitet srpske prestonice, ako ni zbog čega drugog a ono zbog doprinosa “Koče sa nagradom” srpskom novinarstvu u obliku novo vaspostavljenog “futurističkog pravca”.

Kataloška prodaja

Evo priznajem – kriv sam! Kriv sam što sam tužnu državu Srbiju i njene građane oštetio ne plaćajući carinu na robu koju sam poručivao preko kataloga Neckermman-a i Quelle-a. Ako se priznaju olakšavujuće okolnosti – nisam poručivao mnogo – 30-ak hiljada dinara. Ako treba spreman sam i da retroaktivno platim iznos carina i poreza za koje sam oštetio državu. Ne marim čak ni što je u vreme kada sam robu poručivao i plaćao zakonska regulativa to dozvoljavala – ako je tužna država pretrpela štetu – evo tu sam ! Pod jednim uslovom naravno, pa nisam ni ja mutav valjda. Da Pošta te iste tužne države da vrati sav novac koji je zaradila dostavom Neckermann i Quelle paketa i da rukovodstvo te iste Pošte, imenovano od Vlade tužne države, krivično odgovara bar za deo štete nanete tužnom narodu tužne države.

Na sajtu tužne Pošte Neckerman je stavljen u često postavljana pitanja (FAQ) a kanda da smo zaboravili kako je sa optimizmom najavljeno potpisivanje ugovora između zlog Neckermann-a i tužne Pošte sada davne 2003 godine.

Tomo Zorić :: LIK!

U oštroj konkurenciji za naj “biser mudrosti” povodom ubistva “zaštićenog” svedoka-saradnika Zorana Vukojevića na javnoj sceni tužne države sa tužnim Premijerom zablistao je portparol specijalnog tužioca – Tomo Zorić. Ukratko, nakon ubistva “zaštićenog” svedoka u mrtvoj trci između ministra policije, direktora BIA-e i kancelarije specijalnog tužioca ko će uspešnije ubediti javnost da se Vukojević zapravo samoubio (još onomad kad je odbio “novozakonsku” ponudu policije da bude zaštićeni robijaš umesto dosadašnjeg statusa zaštićenog slobodnjaka) vrpcu “mudosti” prvi je probio mlađahni Zorić.

Naime, dan nakon ubistva Vukojevića, Zorić u izjavi za medije u potpunosti abolira od odgovornosti kako državu tako i policiju koje, po Zorićevom tumačenju, od 1. januara ove godine podrazumevaju (novozakonski) da svedok-saradnik sam prihvati da ga čuvaju u policijskoj ustanovi zatvorenog tipa i to tipovi koje po sopstvenom nahođenju odredi ministar policije. Vukojević je svesno odbio da prihvati status zatvorenika koga čuvaju “ministrovi” policijajci i odlučio da se o svojoj bezbednosti sam stara – kao bivši policajac verovatno je najbolje znao kako bi ga bivše kolege “sačuvale”. Danas, tri dana nakon prethodne izjave, mladi Zorić zabija tricu! Sada u ulozi da “tumači” zahtev specijalnog tužioca za izmenu Zakona u delu zaštite svedoka saradnika koja bi svedoku-saradniku obezbedila zaštitu države bez obzira da li on to prihvati ili ne.

Mladi Tomo Zorić je zaista maestralno objasnio kako se Tužilaštvo “okuražilo” da menja Zakon tek po ubistvu Zorana Vukojevića, ključnog svedoka u sadašnjem i potencijalno budućim procesima za ubistvo premijera Srbije Zorana Đinđića. Kako Zorić kaže, parafraziram, “država efikasnost i kvalitet Zakona ceni na greškama koje se javljaju kao posledica tih Zakona”. U ovom slučaju na nečiju “radost”, greška jedne osione vlasti plaćena je ljudskim životima a poslata je i jasna poruka svim potencijalnim svedocima!

Bagdadski policajci nasledili bagdadskog lopova

Čitam jutros na BBC-u izjavu nekog bagdadskog policajca povodom protesta ispred policijske stanice kada je policija bila primorana da otvori vatru na demonstrante koji su žarili i palili naokolo. Da ne prenosim doslovno, evo šta čovek otprilike u prevodu kaže:

“Mislili smo da je ovo (Irak danas) demokratija, i hteli smo da ih pustimo da slobodno iskažu svoje mišljenje – sve dok nisu počeli da pucaju na nas (policajce) – e a onda smo i mi uzvratili vatrom…”

Pa bre ako je demokratija već zavladala, makar i prividno, u Iraku onda ostatak sveta ne da živi u demokratiji već u Utopiji. Pre će biti da policija, koja je tek pre mesec dana počela da nosi oružje, još nije svikla (dobila dozvolu) da isto i neograničeno koristi. Još gore bi bilo da neko, ne daj Bože, pomisli da su policajci oteli posao lopovima. Pa još u Bagdadu!

Inače povod demonstracijama bila je navodna (čuj navodna – bio tamo, video, istina) korupcija policijskih činovnika koji su nezaposlenim Iračanima obećavali posao u policiji, pri čemu je zelena novčanica od $100 promenila vlasnika, a kasnije se napravili blesavi i zaposlili svoje rođake.