Malo juče VIP blog

Čega se pametan stidi … hvaleći se novim rekordom u broju jedinstvenih poseta (21,348) i otvorenih stranica (83,238) ekipa VIP bloga B92 propustila je da objavi broj poseta pojedinačnim VIP blogovima (97) što bi dalo mnogo tačniju procenu uticajnosti pojedinačnih blogova na VIP portalu. Deleći broj jedinstvenih poseta sa brojem VIP blogera dobijamo “samo” oko 200 jedinstvenih poseta i 4 otvorene stranice.

Objavljivanje ovih podataka, čini mi se, zapravo doprinosi rušenju mita o neprikosnovenosti VIP bloga B92 na domaćoj sceni. Ako i zanemarim dane kada poseta na ovom blogu “skače” za 50-ak odsto usled objavljivanja novih članaka, ovaj blog, koji slobodno mogu svrstati u Top 50 srpskih blogova, ima bar za 30 odsto bolju prođu u srpskoj blogosferi.

Koj’ ti je IP?

IP adresa (Internet Protocol address) Vašeg računara, niz od 12 arapskih cifara, grupisanih po tri i odvojene tačkama, je po pravilu prvi podatak koji se beleži na brojnim prezentacijama koje posećujete. Na osnovu IP adrese određuje se lokacija sa koje pristupate prezentaciji. Budući da je širokopojasni pristup Internetu, koji karakteriše uslovno “statična” IP adresa, danas postao standard za veliki broj korisnika aplikacijama za praćenje poseta ne predstavlja problem da na osnovu IP adrese sa koje pristupate prate vaše “kretanje” i beleže navike na prezentacijama koje posećujete. Uostalom, ako mi ne verujete, razmislite kako su mesecima policiji nepoznati “Oslobodioci”-palikuće iz Novog Sada identifikovani nedugo nakon objavljivanja video-spota svog poduhvata na YouTube-u!?!

Upravo je značaj i značenje IP adrese, u zakonskom i društvenom smislu, u osnovi rasprave o zaštiti privatnosti na svetskoj mreži koja se ovih dana vodi pred Evropskim Parlamentom. Nemački komesar za zaštitu podataka, Piter Šar (Peter Scharr), pred komisijom evropskog Parlamenta izneo je stav da ukoliko Sud ili koji drugi državni organ može IP adresu koristiti kao metod identifikacije pojedinca tada se ista ima smatrati ličnim podatkom, i kao takva, lična i privatna, potpada pod garantovanu zaštitu ličnih podataka propisanu Zakonima i preporukama Evropske Unije. Šar predvodi evropsku komisiju za zaštitu (privatnih i drugih o.a.) podataka koja trenutno radi na izradi izveštaja koji treba da da ocenu o tome kako su metode praćenja korisnika i prikupljanje podataka o istima od strane najvećih internet prezentacija (Google, Yahoo!, Microsoft) usklađene sa regulativom Unije kao i predlog mera koje, ukoliko ima potrebe, treba preduzeti kako bi se kompanije naterale da poštuju regulativu na prostoru Evropske Unije. Tvrdnje o klasifikaciji IP adrese koje dolaze od jednog od kreatora politike zaštite privatnosti Evropske Unije izazvale su i odgovarajuću reakciju druge strane – pretraživača. U svoju odbranu, pre svih Google, pretraživači ističu značaj koji za lokalizaciju rezultata predstavlja “očitavanje” IP adrese korisnika koji postavlja upit, zatim značaj koji IP adrese imaju u sprečavanju pokušaja prevara i “fer” odnosa sa oglašivačima, kao i internu politiku pretraživača usmerenih na zaštitu ličnih podataka korisnika.

Kako bilo, nakon dugotrajnih rasprava i “nevoljnih” ustupaka sa obe strane oko razmene ličnih podataka putnika u avio saobraćaju, čini se kako se otvara još jedan front na polju zaštite privatnosti između zakonodavaca i administracije Evropske Unije, s’ jedne, i s’ druge strane američkih kompanija sa globalnim uticajem, uvek “žednih” informacija i sa inovativnim pristupom monetizaciji istih.

Sun kupuje MySQL

Prema istovetnim najavama na prezentacijama Sun Microsystems i MySQL kupovina vredna milijardu američkih dolara (800 miliona za akcije i oko 200 miliona za opcije) trebalo bi da se okonča polovinom ove godine. Ovom kupovinom Sun planira da upotpuni svoju ponudu na tržištu baza podataka (15 milijardi američkih dolara na godišnjem nivou). Ovom kupovinom, nakon otvaranja koda Java programskog jezika, Sun izgleda nastavlja sa pozicioniranjem na tržištu programa otvorenog koda, pre svega, kada je u pitanju Web ekonomija.

Svako može da bude Predsednik

“Dobar dan, ovde Predsednik Islanda, Olafur Ragnar Krimson, molio bih Predsednika Buša …” – ovako je otprilike pre par dana započeo razgovor 16-ogodišnjeg studenta sa Islanda, Vifila Atlasona, sa operatorom telefonske centrale Bele Kuće. Bio je to ujedno i prvi od razgovora koje je imao sa poslenicima Bele Kuće jer je u nastavku razgovora prebacivan sa lokala na lokal kako bi se proverio njegov identitet. Ispitivan je o činjenicama iz života islandskog Predsednika da bi na kraju, prema sopstvenom tvrđenju, nakon što je položio “proveru identiteta”, Vifil sa ličnom sekretaricom Predsednika SAD utanačio konkretan termin telefonskog razgovora sa “zauzetim” kolegom. Vifilova tajna za polaganje testa identiteta je jednostavna – koristio je podatke iz članka o Predsedniku Islanda objavljenog na online enciklopediji Wikipedia kao polaznu i još par Internet prezentacija kao dodatni izvor informacija – i prošao “kao kroz sir”.

“Bilo je to kao prolaz kroz kontrolne punktove. Na svojo strani imao sam “otvorenu” Wikipediu i još par sajtova tako da u osnovi nije bilo teško.”, kaže Vifil, dodajući da su mu za “kontrolna” pitanja pali,između ostalog, datum rođenja, imena roditelja, mesto rođenja islandskog Predsednika.

Sad koliko stoji tvrdnja mlađahnog studenta o lakoći prolaska kroz “kontrolne punktove” možda ponajbolje svedoči promptna poseta lokalne policije iz malog ribarskog gradića Akranes na zapadnoj obali Islanda. Nakon razjašnjenja motiva “lažnog poziva” Vifilovom željom da na bilo koji način stupi u kontakt sa američkim Predsednikom i iskoristi priliku da ga pozove na Island sve se završilo na izricanju usmene opomene. Sam Vifil, koji zahvaljujući obelodanjivanju ovog “poduhvata” danas uživa simpatije građana Islanda kaže kako je cela “šala”, bez obzira na posledice, bila vredna uloženog truda.

Da nekome padne napamet da se februara sledeće godine pozove Belu Kuću i predstavi se kao novi srpski Predsednik – ovakvi “štosevi” sigurno mu ne bi upalili pri zakazivanju razgovora. Ne zato što je obrazovni sistem Srbije lošiji od islandskog već što bi pitanja bila puno “ozbiljnija”, nešto kao:

  • Da li Vi Borise povremeno ubrizgavate kolagen u ušne resice?
  • Mister Nikolic is it true that you were lately involved in practicing R pronounciation to be like Seselj’s?
  • Koliko ste tačno puta Velimire želeli da dognate, nagnate pa sadžgate karlu Del Ponte?
  • Čedo brate šta bi sa onim papirima iz Ambasade?
  • Gospodine Lijander Palma koja je vaša normalna dnevna doza ukrajinskih steroida?
  • Druže Šećerovski kada ste Vi zapravo prvi put umrli?
  • Gospodine Maršićanin!!! Zar ste Vi uopšte i učestvovali na izborima?

…e ovde nikakva enciklopedija, osim možda kakve specijalizovane zoološke, ne pomaže!

Radikali su glupi jel’ da?

Radikali su glupi - jel da?

Prateći statistike ovog bloga zbog B92 VIP efekta primetio sam i dosta poseta sa foruma Nataše Miljković, novinarke RTS, preusmerenih na zapis o reklamnoj kampanji “Kosovo je Srbija”. Konkretno, radi se o diskusiji posvećenoj emisiji “Kosovo: grešna ljubav?” (Real media, 93Mb) emitovanoj 26. novembra 2007. godine na I programu nacionalnog servisa, u kojoj se kao učesnici pojavljuju dr Miljenko Dereta, Nadežda Milenković, Petar Petković, Dušan Savić, Katarina Radivojević i Vanja Bulić. Među mnoštvom diskusija posvećenih kako emisiji tako i predlozima za “konačno rešenje problema neprofitnih (nevladinih, treći sektor o.a.) organizacija” u Srbiji našla se i jedna preporuka, ni manje ni više, urednika foruma za moj zapis na temu kampanje “Kosovo je Srbija”. Odmah zatim sledi i komentar korisnika sa nadimkom In$anE koji se nalazi na priloženoj slici sa sve insigniama političkog opredeljenja dotičnog.

Sad nemam ja ništa protiv da me “linkuju” sa drugih prezentacija, nemam štete a i raste mi “rejting”. S’ druge strane smeta mi kad neko em pročita zapis, em ga pohvali, em ispadne “glup u društvu” i ne primeti da u zapisu stoji ocena kampanje u smislu “odbrana nedobranjivog” što se u potpunosti kosi sa njegovim političkim načelima.

Ovakvo “interesovanje” za moje pisanije ponukalo me je da malo “prošaram” kroz forum, e ne bih li se kako edukovao i o načinu razmišljanja one druge strane. Toplo vam preporučujem da učinite isto, ako ni zbog čega drugog, a ono da bi sledeći put kad slučajno prebacite na program nacionalnog servisa na kome se emituje emisija Nataše Miljković, instinktivno promenite kanal. Na forumu zvanične prezentacije novinarke kojom se “evropsko lice Srbije” ponosi i čiju platu, kroz račune za struju, prikuplja većina građana ove zemlje, protivno pravilima sopstvenog foruma, uz blagoslov i orno učešće momka koga je “odabrala” za urednika, ne da se širi netolerancija usmerena ka Drukčijem – jednostavno zaudara!