Šta (naopako) uče petake

Srpska evolucija obrazovanja

Ako ste se ponadali da će puštanjem u etar Televizije Foks, lokalne ispostave jedne od najvećih svetskih TV mreža, televizijski program u Srbiji dobiti na kvalitetu … pogađate … prevarili ste se. Sve komercijalne TV stanice, svaka prema svojim finansijskim mogućnostima, emituju gotovo isti program – kvizove, serije (uglavnom odgledane) “za svačiji ukus”, emisije “zabavnog” karaktera i bajate filmove – sve isparcelisano i preorano reklamama i kako inventivnom tako i suptilnom upotrebom istih. No, kritika programa koji uglavnom ne gledam (“zahvaljujući” SBB-u) nije tema ovog članka. Od prošle nedelje Televizija Foks utorkom i petkom emituje kviz “Da li ste pametniji od đaka petaka”

Pred pametnim odraslim glavama je samo 11 pitanja koja pokrivaju različite školske predmete. Ukoliko odgovore tačno na sva pitanja osvajaju 5 miliona 555 hiljada 555 dinara. Odrasli nisu prepušteni sami sebi, već imaju 5 mladih pomagača iz petog razreda i tokom igre, mogu da koriste tri „puškice“ …

Sinoć su mi se zbog ujeda pauka dvomozgaša prsti leve ruke sporije kretali po implantatu daljinskog upravljača pa sam u jednom trenutku ostao zarobljen na programu Foksa, baš u trenutku kada je takmičar, profesor po struci, kao oblast za sledeće pitanje odabrao veronauku. “Baš da vidim šta petaci uče iz veronauke!” Voditelj, veseljak, posle nesuvisle pošalice čita pitanje sledeće sadržine, parafraziram, “Po Bibliji, kada je Bog stvarao Svet poslednje je stvorio šta?” Sad već osećam kako otrov pauka prestaje da deluje i da prste leve šake mogu svesno da kontrolišem – da ih smirim. Koliko se ja sećam, a nisam pohađao veronauku, ovako postavljeno pitanje ima veći broj odgovora, bar onoliko koliko i aktivnih učesnika kviza u studiju – “Ček malo, baš da vidim kako uče petake.” Klasična predstava stvaranja koja se oralno propoveda u (srpskoj pravoslavnoj i inima) Crkvi na ovo pitanje nudi samo jedan odgovor – ČOVEKA – mudro zaboravljajući da u drugoj glavi Mojsijeve knjige Postanja, po kojoj propoveda, nakon što stvori čoveka, Adama, od njegovog rebra, kad ovaj utone u san, stvori i ŽENU i nadene joj ime Eva. No da se vratimo na kviz – sva deca pomagači dala su tačan odgovor, i profesor-takmičar dao je, posle kraćeg premišljanja, tačan odgovor – pogađate – svi su odgovorili ČOVEKA!

Ovde nastaju moji problemi. Odgovor je, u skladu sa dogmom Crkve, tačan i tu nema mnogo rasprave. “Zanemarivanje” žena je “stara boljka” hrišćanskih dogmi pa i sa te strane, iako bi neko očekivao da se u poslednjih par hiljada godina što god promenilo, mogu da progutam “opšteprihvaćen” odgovor. Problem je što odgovor “po Bibliji” ne da nije tačan već u prve dve knjige Postanja, koje opisuju stvaranje Sveta, Biblija, smatrali je delom samoga Boga ili delom čoveka nadahnutog Bogom, nudi više odgovora na postavljeno pitanje. Složićete se ovde da pitanja sa višesmislenim odgovorima nikako ne pripadaju korpusu kviz-pitanja. S’ druge strane zabrinjava i unifikovan odgovor svih učesnika bez da se iko od njih ogradio od svog odgovora ili ga makar pojasnio citatima iz “Svete knjige” na koju se pitanje/odgovor poziva. Pa da krenemo sa mogućim odgovorima:

Stvaranje čoveka (i žene)

  • Postanje 1 – 26-27: po sopstvenom obliku Bog krajem šestog dana stvori “muško i žensko, stvori ih”
  • Postanje 2 – 7, 21-22: Po završetku stvaranja Sveta, nakon odmora sedmog dana, Bog stvori prvo čoveka, od njegovog rebra, kasnije ženu

Stvaranje živoga Sveta

  • Postanje 1 – 20-21, 26-27: ptice stvorene pre čoveka
  • Postanje 1 – 24-27: životinje stvorene pre čoveka
  • Postanje 2 – 7, 19: ptice i životinje su stvorene nakon čoveka da bi ih isti imenovao

Ako je suditi po “iskazanom znanju” nastava veronauke u srpskim školama zapravo je “bubanje” dogme jedne hrišćanske denominacije i najobičnija indoktrinacija mladih umova kojima se, i dalje, ne pruža prilika da sopstveno znanje usvoje umesto da im se utuvi u glavu. No, kakvi profesori takvo i znanje. Brine me samo što petake niko ne namerava da uči kritičkom mišljenju i kako da “bar malo” misle svojom glavom – ni roditelji, ni škola, ni društvo. Kanda će “puškice”, koje stariji akademski uzori tako obilato koriste, zanavek biti pri ruci a logika i kritički razum nepoželjni “vo vjeki vjekovah”.

Bog o “kvalitetu sopstvenog dela”

  • Postanje 1 – 31: Tada pogleda Bog sve što je stvorio, i gle, dobro beše veoma.
  • Postanje 6 – 5-6: Pokaja se Gospod što je stvorio čoveka na zemlji i bi mu žao u srcu.

“Po Bibliji”, ni sam Bog se nije mogao decidno izjasniti o “kvalitetu sopstvenog dela”, rušeći tako mit o sopstvenoj, potpunoj, omniscentnosti (sveznanju o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti), da jeste možda ovog članka ne bi ni bilo, a možda bi ga podveli kao još jednu (uzaludnu) kritiku hrišćanskih dogmi. Za one koji su učeni da sa razumevanjem, kritički, čitaju, promišljaju i usvajaju saznanje Biblija, i Stari i Novi Zavet, puna je “mož’ da bidne ne mora da znači” primera. Nažalost ovi potonji nepoželjniji su od onih spremnih da “zdravo za gotovo” prihvate logičke i misaone vratolomije kojima se “pojašnjavaju” biblijske nedoslednosti … i to ne samo u Srbiji!

Kakadui kakaduču

Ma bre - kakadui kakaducu

a papagaji papagaču ili papagajišu … nemojte sa mnom da raspravljate … tako kaže Milutin nakon jučerašnje celodnevne avanture po glavnom nam gradu voljene domovine i pripadajućem mu ZOO vrtu “Dobre nade”. Kako je sve to izgledalo iz mog ugla pogledajte u galeriji Mali Milutin u Beogradu a za par dana biće i nove galerije sa fotografijama Il Piccolo fotografa.

Il piccolo fotografo

Il piccolo fotografo

Mali Milutin se zadnjih par nedelja “jako” zainteresovao za fotografiju – videlo dete kako na mobilnim telefonima postoje fotoaparati pa sad čim izađemo iz kuće traži sopstveni umetnički izraz. Rezultate, među kojima se nalaze fotografije sa redovnih vikend poseta kafani kao i sa nedavno održanog juniorskog prvenstva Srbije u atletici pogledajte u galeriji Il piccolo fotografo.

40 malih kreatora Sveta

Život u Dečijem gradu duhova
Foto: Monty Brinton/CBS

Bonanca u Novom Meksiku početkom 1880-ih je bio uzbudljiv rudarski grad pred kojim se smešila “svijetla budućnost”. Nedostak vođstva, resursa i bogatstva uslovili su da Bonanca postane samo još jedan napušteni grad u pustinji Novog Meksika. Četrdeset novih pionira tokom 40 dana pokušaće da ispravi greške svojih predaka i oživi grad duhova. Za divno čudo, pioniri su deca. Najstarije samo što je napunilo 15 godina, najmlađa devojčica ima 8 i po godina. Upravo tako – 40-oro dece, bez roditelja, bez učitelja. Ovo je po prvi put u istoriji Dečija Nacija!

Ovako otprilike počinje promotivna najava za novi reality-show Kid’s Nation američke TV mreže CBS čija je produkcija započela u maju a premijera zakazana za 19. septembar 2007. godine. Serijal od 13 epizoda prati osnivanje prave male “dečije ekonomije” – Bonanca ima svoje prodavnice, kafanu, a izgradnja i održavanje grada, čišćenje poljskih toaleta, prokuvavanje vode, priprema obroka, pranje sudova su dečiji poslovi. Društvene uloge se dodeljuju na početku svake epizode u međusobnom četvroboju – žuta, plava, zelena i crvena ekipa takmiče se za status radne snage, kuvara, trgovaca ili više klase a svi zajedno, kako reče jedan od učesnika, “trude se da dokažu da je društvo u kome se sve deli, bez pohlepe, puno međusobnog razumevanja moguće”. Bonanca ima i svoj Savet građana – gradsku Vladu koja na kraju svake epizode bira učesnika koji će osvojiti glavnu nagradu – zlatnu zvezdu vrednu 20,000 dolara. Svaka tri dana održavaju se zajednički skupovi na kojima se raspravlja o problemima u Bonanci i odluke donose većinom glasova učesnika. Gotovo sve, sudeći prema najavi, izgleda kao u pravom životu samo uz mnogo više emocija i često rasplakane učesnike.

No radnja serijala nije glavna tema ovog članka. Iako CBS tvrdi da je snimanje proteklo u najboljem redu uz prisustvo brojne ekipe za podršku i uz nadzor lekara i dečijih psihologa čini se da način na koji je ova originalna zamisao realizovana otvara brojna pitanja – kako ona etička tako i ona o zakonitosti poduhvata. Pre početka snimanja, svako od roditelja potpisao je ugovor sa CBS-om, sačinjen na 22 strane gusto kucanog teksta. Ugovorom se, primera radi, s’ jedne strane roditelji i deca se za platu od 5,000 dolara obavezuju da o celokupnom toku snimanja “drže usta zatvorena” uz zaprećenu odštetu od 5 miliona dolara dok s’ druge strane CBS sa sebe skida odgovornost za zdravlje i sigurnost dece uključujući tu i “smrt ili povredu deteta kao i seksualno prenosive bolesti”. Zarad diskutabilnih “15 minuta slave” roditelji dece učesnika praktično su se odrekli starateljstva nad sopstvenom decom i njihov javni i privatni život prepustili na “milost i nemilost” CBS-u i Tomu Formanu kao producentu serijala. “Pravi” problemi pojavili su se već po otpočinjanju snimanja. Vlasti Novog Meksika “zainteresovale” su se za serijal zbog sumnje da su povređene zakonske odredbe o dečijem radu – deca su dnevno “morala” da rade i do 14 časova uz nedovoljan nadzor odraslih – a inspektor koji je snimanje posetio nenajvaljen udaljen je neobavljena posla. CBS još uvek očekuje i konačno odluku službe za Decu, Mlade i Porodicu Novog Meksika jer nikada nisu pribavili licencu i dozvolu za smeštaj i boravak dece u gradu duhova. Nakon što se par učesnika otrovalo ispijanjem izbeljivača, a jedna od učesnica izgorela lice tokom pripremanja hrane, postavilo se i pitanje da li je CBS-ova ekipa na snimanju dovoljna za efiksan nadzor nad decom koja su, iako u serijalu žive svet odraslih, školskog uzrasta. Tužba koju je početkom avgusta podnela majka devojčice koja je na snimanju izgorela lice vrelim jestivim uljem otvorila je pitanja poput onog da li je CBS uspeh serijala nadredio brizi o učesnicima kao i o odgovornosti samih roditelja spremnih da tako olako drugome prepuste brigu o sopstvenom porodu. Iako u najavi 10-ogodišnja Tejlor komentariše mužu koza rečima “Ja sam školska kraljica lepote – ja ovakve stvari ne radim!” čini se da i kraljice lepote ponekad čine stvari koje niko od njih ne očekuje.

Moja prva ribica

Milutin - prva ribica

Ma nije bukvalno moja i nije ništa bezobrazno ako je neko zato došao ovde. Danas sam Milutina vodio po prvi put na pecanje i za divno čudo pokazao se kao “snažan i brz Transformers” jer je od autobuskog stajališta do pecaroškog raja trebalo pešačiti dobrih sat vremena kroz predivne predele koji okružuju kragujevačko jezero Vodojaža u naselju Trešnjevak. Bilo je malih problema sa kontriranjem i nameštanjem gliste na udicu (prevaziđeno uz nesebičnu tatinu pomoć) ali je početnička sreća, kako smo se pravdali ostalim ribolovcima koji nisu upecali ništa, ipak prevagnula – tri potočne mrenice po starosrpskom sportskom principu “pogledaj, omiriši i vrati u vodu” – za početak dovoljno!

Sad ako Supergirl kojim slučajem kad (još malo) poraste prihvati belu ribu kao neodvojivi deo svoje viševekovne ishrane voljni smo razmotriti kakovu ozbiljniju ponudu ponosnih roditelja – mislim nek’ se deca upoznaju, razmene iskustva (ovaj moj mali ubiva EduBuntu GNU Linux), pa ako se slažu lako će se dogovorimo …

Internet beba

Jedan kineski par je u potrazi za imenom koje će novorođenom sinu obzbediti “svijetlu i slavnu” budućnost iznašao rešenje u engleskom znaku @ (at – ei ti, et) ili ti obaveznom znaku za milijarde e-mail adresa na mreži svih mreža. Nažalost, ime se nije dopalo zvaničnicima kineske državne administracije koji su, strogo se prodržavajući propisa koji zabranjuje korišćenje znakova stranih alfabeta i manjinskih jezika koji se govore u Kini, odbili upis deteta pod ovim imenom.

Nije pomoglo ni objašnjenje oca internet bebe da se na mandarinskom dijalektu engleski znak @ može čitati i kao “ai ta” što znači “volimo ga” – kineski zvaničnici ostali su uporni u odluci da ne dozvole ovu novotariju na jeziku koji kineska srednja klasa naziva Kingleski (Chinglesh) – uostalom zamislite probleme malog “volimo ga” kod otvaranja e-mail adrese …

Grafit za Ginisa

… jebiga i nije neki naslov ali konačno i (moj) Kragujevac da rezerviše mesto u svetskoj knjizi rekorda, makar i po dužini platna iscrtanog grafitima. 24 časa, 30-ak mladih ljudi iz Srbije, Bosne i Hercegovine, Italije, Nemačke i Hrvatske (polaznici Međunarodnog kampa prijateljstva), mnoštvo raspoloženih kragujevčana, voljnih da pomognu, 800 i kusur sprej kanistera sa bojom bilo je dovoljno da popuni 605 metara platna razapetog na ulazu u kragujevački Veliki Park. Nažalost, tokom 24-očasovnog pokušaja morala je da interveniše i policija, oko 1 sat po ponoći, kako bi sprečila dva mlada čoveka (opčinjena isecanjem i kidanjem platna, ha, ha, ha) da platno vandalizuju i tako ometu učesnike u postavljanju rekorda. Pošto je novi rekord ipak postavljen preskočiću opis sadržaja grafita (većinom reklame sponzora koji su obezbedili “farbu”) a u prilogu evo dve sličice snimljene po “obavljenom poslu”.

Kragujevački grafiti - rekord za Ginisa
Okolo naokolo – grafiti svuda!

Milutin ispred grafita za Ginisa
Mali Milutin u sukobu sa umetnošću