Od Viagre se i mrtvima “diže”

Poštovanje kulta zaupokojenih predaka koje korene vuče iz više hiljada godina tradicije osnov je održanja religije u komunističkoj socijalističkoj Kini. No i milenijumima duge tradicije podložne su uvođenju novotarija, već u skladu sa društevnim običajim i odnosima savremenog društva. Kako se približava 5. april i tradicionalna proslava kineskog običaja Čišćenja grobova (Qing Ming Jie) tako se na tržištu artikala obaveznih za “komunikaciju sa precima” i posetu njihovim grobovima javlja “pomama” za papirnim kopijama pilula Viagre, oslikanim kondomima i portretima golišavih lepotica “ucelo”. Ovi proizvodi se mogu naći na gotovo svim grobljima u Kini a namena im je da tokom proslave budu spaljeni na grobu pokojnika/ce čime “ponosni” potomci iskazuju želju da i zaupokojene duše predaka nastave sa urednim seksualnim životom.

Potražnja je takva da čak ni apel za zabranu prodaje seksualnih pomagala za mrtve, koji je u sredu upućen sa stranica Beijing Morning Post, nije naišao na razumevanje kod kineskih potrošača. Uprkos popularnosti pomenutih “novotarija” ne opada ni potražnja za papirnim kućama, nameštajem, televizorima, novčanicama, mobilnim telefonima, kolima i drugim kopijama simbola kineskog luksuza.

Sad malo mi stariji

Pascha bordel bilbord   Pascha bordel zacrnjene zastave

Bordel Paša u Kelnu reklamira se kao najveći u Evropi i jedini je u toj privrednoj grani koji nudi da nezadovoljnim mušterijama vrati novac. Pre par dana, nakon meseci istraživanja tržišta, Paša je obelodanio i specijalnu ponudu za svoje sugrađane u godinama. Svim mušterijama “zainteresovanim” za brzake preko dana bordel nudi popust od 50 procenata na svoje usluge (“normalna” sesija košta 50 evra bez popusta) pod uslovom da mogu da dokažu da su stariji od 66 godina. “Potražnja za korišćenjeme popusta velika i mnogi stariji građani ga “bespoštedno” koriste. Ne bi ste verovali koliko su aktivni”, kaže Armin Lobšajd, direktor i vlasnik Paše.

Bordel Paša “svetsku slavu” stekao je pred proteklo Svetsko prvenstvo u fudbalu u Nemačkoj kada je na svoju 9-ospratnicu okačio reklamni poster (na slici) sa zastavama svih zemalja učesnica i sloganom “Svet je gost kod prijateljica”. Zbog objavljivanja zastava islamskih zemalja reagovali su “prijatelji” Muhameda a bordel je zbog pretnji, što telefonskih što fizičkih, bio primoran da sporne nacionalne oznake zacrni (sve osim Tuniske na kojoj se nalazi polumesec sic!).

U Nemačkoj je prostitucija legalizovana i zakonom regulisana kao i svaka druga privredna grana. U Srbiji je prostitucija ilegalna a zakon reguliše samo kaznenu politiku prema prekršiocima. U Srbiji se ova “privredna grana” ne prati u zvaničnoj već u statistici “sive ekonomije” i diči se bliskošću sa trgovinom ljudima i švercom opojnih droga. Za razliku od Nemačke gde konferencije bordela za novinare služe za promociju originalnih poslovnih poteza u Srbiji slične konferencije imaju potpuno drugačiju svrhu

Paz’ da nećeš

Scena: Izašli ste po lepom sunčanom danu da prošetate svoje novo “mobilno čudovište” sa kamerom od x,x Mpx i videom visoke rezolucije. Dok šetate gradom odlučite da “preprečite” kroz neki svima znan prolaz i imate šta da vidite – par policajaca pendreči dva momka, tri devojke ih mole da prestanu dok ih koleginica policajaca drži na “pristojnom” rastojanju. Brzo potegnete u džep i izvadite svoju novu budžu od telefona. Džojstik levo – napravite par fotografija. Povučete se malo unazad, da vas ne vide, džojstik desno i krenete da snimate. Pametni kakvi već jeste, istim putem kojim ste i došli, povučete se sa poprišta neravnopravne bitke, otrčite do predstavništva kakve lokalne ili nacionalne televizije, obiđete novinska dopisništva, i svima ponudite snimljeni materijal a za svaki slučaj svoju priču sa sve snimcima objavite i na svom blogu – za zlu ne trebalo. Nakon par sati Vi ste vlasnik video klipa dostojnog udarnog termina u vestima bilo koje nacionalne televizije u bilo kojoj zemlji Sveta (dobro de ne baš bilo kojoj) a kompletna policija dotične zemlje ima novi problem u odnosima sa javnošću.

Nešto slično gore opisanoj sceni desilo se pre 16 godina u Los Anđelesu – 3. marta 1991. godine Džordž Holidej snimio je antologijske scene “pacifikacije” Rodnija Kinga amaterskom video kamerom a snimak koji je Holidej tada prosledio medijima ne samo da je doveo do korenitih promena u načinu primene sile od strane policije već se i danas koristi u brojnim emisijama koje se bave policijskom brutalnošću. Ako je suditi po Zakonu koji je usvojen 3. marta u Francuskoj (čitaj Blogowski, čitaj!), na 16. godišnjicu prebijanja Rodnija Kinga, a na predlog Ministra unutrašnjih poslova i kandidata za Predsednika Francuske Nikolasa Sarkozija i Vi i Džordž Holidej našli bi ste se iza rešetaka! Naime, novi Zakon predviđa široko definisanu zabranu snimanja, a posebno bilo koje vrste nasilja, na javnom mestu i objavljivanja snimljenog materijala svima osim akreditovanim novinarima. Zakon je donet s’ ciljem da se uredi oblast javnog reda i regulišu brojni novonastali prekršaji poput “prijateljskog lupanja” (happy slapping) – nevina žrtva biva pretučena od grupe napasnika, neko iz grupe snima tuču mobilnim telefonom i zatim materijal kasnije razmenjuje sa “ortacima” ili drugim grupama, većinom školskog uzrasta. U kritici Zakona francuska organizacija za zaštitu sloboda Odebi s’ punim pravom primećuje kako je problem što su prekršaji tako široko definisani da kriminalizuju svako snimanje i objavljivanje nasilja učinjenog na javnom mestu. Iako vlasti nude neku vrstu ograničene “licence” za blogere i druge poslenike javne reči koji ne pripadaju klasičnim novinarskim organizacijama ostaje gorak ukus da u prvoj zemlji “Slobode Jednakosti i Bratstva” nelicencirani građanin ostaje bez prava da na bilo koji način zabeleži i javnosti prikaže ozbiljan društveni problem poput nasilja!

San il’ java?

U poslednjem pokušaju da sopstvene pitomce nauči da razlikuju realnost profesije od onoga što imaju prilike da vide u TV seriji 24 časa nastavničko osoblje vojne akademije West Point odlučilo je da kao gostujućeg predavača pozove Kifera Saterlenda, glavnog junaka serije. Saterland u seriji glumi lik agenta jedinice za borbu protiv terorizma Džeka Bauera, agenta koji se ne libi da u borbi protiv terorizma i terorista (gotovo po pravilu) muslimanske provenijencije upotrebi i malo “slobodnije metode” – metode koje profesori elitne akademije američke vojske sa zgražanjem nazivaju “ćistim zločinima”. Glumac je poziv rado prihvatio, verovatno i sam zabrinut pisanjem kako njegove metode “inspirišu i utiču” na ispitivače kako u SAD tako, navodno, i u Iraku i Iranu! Profesori se nadaju da će pojavljivanje “stvarnog” Suterlenda omogućiti njihovim studentima kadetima da realnije preispitaju moto “imaginarnog” Džeka Bauera – “Uradi sve što je potrebno” (da bi došao do informacije o.a.).

Ovo je još jedan pokušaj da se izmeni shvatanje metodologije ispitivanja zarobljenika nakon što je general Patrik Finegan, dekan akademije West Point, zajedno sa još tri eksperta za ispitivanje zarobljenika prošlog novembra boravio u Holivudu u nameri da producente i kreativni tim serijala 24 časa ubedi da malo “smanje doživljaj” i “nauče” Džeka Bauera ne samo da bude “nežniji” prema osumnjičenima već i da koristi manje nasilne tehnike ispitivanja iz realnog života.

Danas je dan posvećen …

Galileo Galilei

… izumitelju teleskopa za posmatranje nebeskih tela, čoveku koji je prvi video Jupiterove mesece, supernovu i sunčeve pege. Svojim otkrićima potvrdio je Kopernikov sistem kretanja nebeskih (zemlja i ostale planete okreću se oko Sunca) nasuprot tada uvreženom učenju da je svemir geocentričan (Sunce i ostala nebeska tela okreću se oko planete Zemlje). Zbog svojih naučnih uverenja došao je u sukob sa inkvizicijom katoličke Crkve pod pokroviteljstvom Papa Pavla V i Urbana VIII. Godine 1633. godine proglašen je za jeretika i za kaznu ostatak života proveo u svojevrsnom kućnom pritvoru u okolini Firence. Umro je 1642. godine, gotovo potpuno slep, u svom domu u okolini Firence.

Danas je dan posvećen Galileu Galileiu (Galilelo Galilei, 1564-1642), odvojite malo vremena i posetite The Galileo Project.

Veliki brat u kući velikog majmuna

Veliki brat u kući velikog majmuna
Foto: AFP

Hronično suzdržavanje od bilo kakvih komentara na nedavni serijal “Veliki brat” emitovan na Crvenoj (ruralno rečeno Pink) televiziji značilo je samo da ne želim da komentarišem događanja sa kojima nisam detaljno ili dovoljno upoznat. Zahvaljujući jeftinoj kineskoj verziji “Velikog brata” – suzdržavanju je došao kraj!!!

Za, po srpskim merilima, bednu nagradu od 11,888 Juana (približno 1,800 Eura) i titulu “Počasnog ljubitelja životinja” šest takmičara provešće “koliko ko izdrži” u “Kući majmuna” u zoološkom vrtu Qinling u gradu Xi’an na severu Kine. Pravo učešća tokom “casting”-a (srpski izbora učesnika) imali su kineski građani i građanke između 18 i 60 godina pod uslovom da su u dobrom fizičkom i psihičkom zdravlju, a važno merilo bila je i “veština preživljavanja”. Konačno, za takmičarski deo odabrana su tri kineska para koji će, za razliku od srpske i ostalih verzija “Velikog brata”, umesto “fancy” kuće za smeštaj na raspolaganju imati dva šatora (kako li su se podelili?) a životni prostor, hranu i vremenske prilike deliće sa svojom starijom “sabraćom” po Darvinu. Ideja celog “poduhvata” je da učesnicima i publici, ograničenoj na posetioce zoološkog vrta, ukaže na nedostake u slobodi koju životinje uživaju u zoološkim vrtovima. Kada je Kina u pitanju problematično je da li uopšte ima potrebe da neko ide u ZOO vrt kako bi video ili na svojoj koži iskusio nedostatak slobode ?!?

Kako bilo, sastav učesnika kineskog “Velikog brata” garantuje osmišljeniju i duhovitiju zabavu od prizemne tenzije “ko će koga” ili “ko će s’ kim” a o rasističkim ispadima, uvredama i svađama “ukućana” da i ne govorimo. Premda … ako na više gladnih usta ostane samo jedna šargarepa ili glavica kupusa ni tuča nije isključena …

Pogrešan autobus

Da nepoznavanje jezika i ulazak u pogrešan autobus nije baš tako naivna nezgoda koju ćete kasnije, uz smeh, prepričavati porodici i prijateljima svedoči slučaj Jaeyana Beuraheng iz Tajlanda koja je na priliku da svoje “zgode” prepriča čekala čitavih 25 godina!

Danas 76-ogodišnja starica pre 25 godina pozdravila se sa svoje osmoro dece i iz Narativata u Tajlandu krenula u “šoping” preko granice, u susednu Maleziju. U “povratku” Jaeyana se, prvenstveno zbog neznanja jezika, ukrcala u pogrešan autobus i u nadi da će se vratiti u svoje mesto završila 1,300 kilometara severnije u Bangkoku – zbunjena i uplašena bukom i gužvom velegrada ponovila je grešku. Na kraju putovanja Jaeyana se našla još 650 kilometara severnije u Čiang Miau, gradiću u blizini granice sa Burmom gde je sledećih 5 godina provela u prosjačenju sve dok je policija nije privela 1987. godine i predala na staranje socijalnoj ustanovi. Pošto je Jaeyana govorila samo jezikom Yawi, dijalektom koji koriste Muslimani u južnom Tajlandu, ustanova socijalnog staranja smatrala je da Jaeyana ne ume da govori sve dok se na praksi, 20 godina kasnije, nisu pojavila trojica studenata iz njenog kraja koji su, srećom po Jaeyana-u, uspeli da “slože kockice”. Studenti su bili ti koji su, nakon raspitivanja, uspeli da ostvare kontakt sa najmlađim Jaeyana-im sinom Mamuom kome su sliku starice poslali mobilnim telefonom.

Bio sam u šoku od sreće i uzbuđenja kada sam video sliku i prepoznao lice koje nisam video poslednjih 25 godina, rekao je Mamu koji je zajedno sa braćom i sestrama godinama tragao za majkom sve dok im nije rečeno da ju je pregazio voz u Jali (Tajland).

Sa’ću da te …

Tri muškarca su juče osuđena na ukupno 27 godina zatvora nakon što su u decembru oglašeni krivima za zajedničko planiranje silovanja osoba mlađih od 16 godina. David Beavan, Alan Hedgcock i Robert Mayers prvi put su se “fizički” susreli na sudu nakon što su optuženi da su koristeći sobe za ćaskanje internet sajta Hello zajednički planirali čin silovanja i ubistvo dve sestre (13 i 14 godina). Porotnici su na suđenju imali prilike da pročitaju kompletno “ćaskanje” trojice muškaraca i vide dečije pornografske snimke koje su optuženi razmenjivali zahvaljujući tome što je Beavan u januaru prošle godine policiji dostavio DVD sa logovima “zavereničkih” sesija.

Ovo je, po tvrdnjama policije i sudske administracije, prvi slučaj u kome su prestupnici osuđeni na osnovu prikupljenih sadržaja elektronske komunikacije. Beavan, koji je policiju upozorio na zaveru, uprkos tvrdnjama da je u zaveri učestvovao kako bi sprečio Hedgcock-a da je sprovede u delo osuđen je na 11 godina dok su druga dvojica dobila po 8 godina. Sud je, ceneći dužinu kazne, posebno imao u vidu sadržaj komunikacije između optuženih kao i ogromnu količinu dečijeg pronografskog materijala koji je policija našla na računarima osuđenika.

Izvori informacija: