Zažmuri kad igra logo

Logo olimpijskih igara u Londonu

Nakon 12 meseci rada i utrošenih 400,000 britanskih funti, pre dva dana, predstavljen je logo Olimpijskih i Paraolimpijskih igara koje će se u Londonu održati 2012. godine. Logo uz čiju “pomoć” oragnizatori očekuju da prikupe dodatnih 2 milijarde funti iz privatnih izvora svojim prvim “nastupom” u javnosti izazvao je (očekivano) podeljene reakcije kako stručne tako i javnosti uopšte.

Tako satirični Internet magazin Spoof, aludirajući na sličnost logoa i nacističke svastike, objavljuje priču o tužbi bivših pripadnika nacističkog Waffen SS protiv londonskog olimpijskog komiteta zbog “izvrtanja i kvarenja oznake pod kojom su njihovi prijatelji dali živote” i kontraakciji 2,000 moskovskih skinhedsa (neonacista) koji su pokrenuli i potpisali on-line peticiju u znak podrške novom logou.

Za razliku od satiričara, profesionalnih dizjanera, medijskih i stručnjaka “opšteg” profila, najnoviji napad na logo londonske olimpijade dolazi iz naučnih krugova. Naime, Profesor Grejem Harding stručnjak u oblasti kliničke neuro-psihologije, razvio je svojevremno test obavezan za sve “pokretne” reklamne poruke kojim se utvrđuje da li takve reklame mogu da izazovu reakciju kod osoba obolelih od epilepsije. Pogađate – deo animiranog propagandnog spota za promociju Olimpijskih igara 2012. godine uklonjen je i njegovo emitovanje prekinuto nakon što je organizacija Akcija za Epilepsiju primila više poziva od obolelih osoba koje su nakon gledanja spornog spota doživele epileptični napad. Profeosr Harding čiji test meri nivo foto-osetljivosti TV programa preporučio je prestanak daljeg emitovanja uz napomenu da se samo tako mogu zaštiti 23,000 osoba u Velikoj Britaniji koje boluju od fotoosetljive epilepsije.

FIFA na tapetu

Postavka kako moć čini osnovu međunarodnih odnosa izgleda ne važi samo u politici već i u drugim sferama društvenog života, fudbalu na primer! Na nedavno održanom 57. kongresu FIFA (Međunarodna asocijacija nacionalnih fudbalskih saveza) Brazil i Argentina, dve velesile u fudbalskim merilima, uspešno su lobirale za zabranu međunarodnih mečeva na nadmorskim visinama preko 2,500 metara, potaknute pre svega lošom igrom svojih reprezentacija u mečevima “na ređem vazuhu i sa manjim procentom kiseonika”.

Ovakva odluka pod pritiskom “moćnih” izazvala je pravu buru negodovanja “ugroženih” u Boliviji, Kolumbiji, Ekvadoru i Peruu – kako sportista tako i političara. Bolivijski Predsednik Evo Morales, zaljubljenik u fudbal kako se sam predstavlja, zajedno sa ministrima svoje Vlade odigrao je četiri fudbalske utakmice u La Pazu na nadmorskoj visini od 3,600 metara kako bi pokazao da je moguće igrati na visinama, i uz opasku “da ako moji ministri i ja možemo da igramo bez problema na ovoj visini, ne vidim zašto to ne bi mogle i zvezde svetskog fudbala”. I u ostalim “visokim” zemljama planirani su protesti i “pokazne vežbe” iz “visinskog fudbala” a Evo Morales je za 6. jun najavio i sastanak na najvišem nivou predstavnika “ugroženih” zemalja uz upozorenje kako “bez sporta – bez fudbala – neće biti ni jedinstva u Južnoj i Latinskoj Americi”.

Imajući u vidu reputaciju Moralesa koji ne samo da je veliki zaljubljenik u “najvažniju sporednu stvar na Svetu” već i jako uticajan i uporan, čak tvrdoglav, političar FIFA je takođe zakazala razgovor sa predstavnicima saveza koji su pogođeni ovom odlukom za 14. jun u Asunsionu, Paragvaj.

Kad ja tamo …

… a ono ni manje ni više već mumificirano telo prethodnog vlasnika. Španac Gordi Giro jedan je od mnogih koji je odlučio da sebe počasti stanom u odmaralištu Rosas na Kosta Bravi na prestižnoj španskoj obali. Gordi je novi stan potražio i kupio na aukciji, prethodno ga i ne pogledavši. Jedino što je znao bilo je da je stan na aukciji jer je prethodni vlasnik kasnio sa otplatom stambenog kredita. Kada je Gordi odlučio da se početkom nedelje useli u svoj “mirni kutak” sačekao ga je “lično” prethodni vlasnik. Na sofi, u dnevnoj sobi, Gordijevog stana “sedela” je mumificirana Maria Luiza Zamora. Po nalazima obdukcije Marija je umrla prirodnom smrću davne 2001. godine a morski vazduh doprineo je da se telo mumificira. Marija je živela odvojeno od porodice pa ni suprug ni deca koji žive u Madridu, proteklih šest godina nisu prijavili njen nestanak. Gordijevim “otkrićem” rešena je i misterija neplaćenih rata stambenog kredita …

Špijunska slagalica

Stasi slagalica
Izvor: Frauenhofer Institut

Kada je davne 1989. godine pao Berlinski zid i tako simbolično označio kraj hladnoratovske ere agenti ozloglašene istočnonemačke tajne policije Štazi (Stasi) na froncle su iseckali arhivu od 16,250 registratora odnosno 45 miliona dokumenata. Uglavnom, dosijea sopstvenih agenata i “sumnjivih lica” sa obe strane zida nadajući se da će tako u “ropotarnicu historije” zakopati sopstveni prljavi veš. Al’ ne lezi vraže – počev od 1995. godine 24 službenika nemačke Vlade radi na mukotrpnom poslu sklapanja kockica froncli – do sada su “kompletirali” 323 registratora a prema procenama stručnjaka za ceo posao, ovim tempom, trebalo bi im oko 600 godina. Iz razloga vremenskog ograničenja nemačka Vlada u saradnji sa berlinskim Frauenhofer Institutom za proizvodne sisteme i tehnološki dizajn finansira projekat vredan 6,3 miliona Evra usmeren na izradu softverskih rešenja za rešavanje “slagalice”. Naučnici sa Frauenhofer Instituta nadaju se da će primenom novih softverskih rešenja ceo posao biti u mogućnosti da završe u vremenskom okviru od 4-5 godina što će svakako obradovati žrtve i rastužiti bivše agente istočnonemačke tajne policije. Koliko sam ja razumeo ono što je izneto na sajtu Frauenhofer Instituta preostali delovi slagalice će biti skenirani, softverski poređeni po obliku i veličini, a zatim ručno proveravani pre konačnog uklapanja u slagalicu.

Što bi Rade Marković rekao: “Spali te papire i Bog da te vidi!” (Izvor Insajder B92 – Rukopisi ne gore, 1. deo, emitovan 15. novembra 2004)

Samo smo se šalile

Dve australijske tinejdžerke (16 godina) osuđene su pred Sudom u Pertu, Australija, na doživotne kazne zatvora (minimum 15 godina) zbog ubistva Elize Džejn Dejvis 18. juna 2006. godine dok su sa žrtvom boravile u rudarskom gradiću Koli.

Ovako drakonske kazne direktna su posledica priznanja koje su dve 16-ogodišnjakinje iznele pred Sudom i odsustva kajanja zbog samog čina. Po sopstvenom priznanju njih dve su tokom jedne večeri u Koliju raspravljale o činu ubistva i tome kako ni jedna nakon samog čina ne bi osećala kajanje. Kako bi dokazale svoje “tvrde stavove” odlučile su se na ubistvo drugarice koja je u vreme njhove rasprave spavala u susednoj sobi. Obukle su staru odeću i prijateljicu zadavile žicom od zvučnika da bi njeno telo potom zakopale ispod kuće u kojoj su boravile. Nakon ubistva prijavile su nestanak svoje prijateljice i same uzele učešća u potrazi za njom. Par meseci nakon ubistva devojke su se same prijavile policiji, ne zbog kajanja već stoga što su zaključile kako je “grob” u koji su zakopale žrtvu “suviše plitak” te da će ih policija kad tad otkriti. U svojim izjavama pred Sudom nijedna nije iskazala ni najmanje kajanje zbog ubistva – jedino objašnjenje koje su pružile bilo je kako su “svesne da je loše ubiti, ali da su htele da to i iskuse”.

Prorok – dalje nećeš mooći!

Gradska privredna inspekcija u Filadelfiji (SAD) protekle nedelje počela je sa zatvaranjem “proročišta” koja su radila za novac. Svi registrovani vidovnjaci, astrolozi i tumači Tarota koji su svojim sugrađanima proricali budućnost za novčanu nadoknadu ostaće bez dozvola za rad u skladu sa 30 godina starim državnim Zakonom koji na teritoriji Filadelfije zabranjuje proricanje sudbine za materijalnu dobit. Inspekcija je u akciju krenula nakon što je od filadelfijske policije saznala o “starostavnom” Zakonu. U početku se neće naplaćivati propisane kazne osim ako neko od “proroka”, nakon zatvaranja, ne ponovi prekršaj.

Dobra vest je da su se naši “proroci” (i ludaci) modernizovali i postali tele-proroci (proroci za telad?) i tako osigurali od bilo kakve kontra-akcije državnih organa udruživanjem i podelom profita sa državnim preduzećem (Telekom Srbija) a sve pod okriljem par Telekomu bliskih i dragih firmi.

Čarobni Apri-vi-li-li

Mumificarani ostaci vile

Prvu nedelju Aprila obeležila je i prigodna, naravno profitabilna, šala na britanskom eBay portalu.

Mumificirani ostaci vile otkriveni su u ruralnom Derbišajeru. Ostatke, dužine 20 centimetara, na kojima su krila, koža, zubi i lepršava crvena kosa, otkrio je stanovnik Derbišajera prilikom šetnje psa duž ostataka druma iz rimskog perioda. Derbišajer je oblast sa dugom tradicijom mističnih događaja i izvor fantastičnih priča o vilama … ovo je prilika za svakoga da poseduje ostatke prave vile o kojima se priče ispredaju širom Sveta … trenutno najviša ponuda £60.00

Den Beins iz Londona je ovakvim tvrdnjama prilikom prodaje autentičnih mumificiranih ostataka vile postigao konačnu cenu od “samo” 280 funti, naravno britanskih.

Slatki Isuse!

Isus od čokolade

I kod nas se odnedavno ustalio običaj da za Uskrs uz farbana jaja našem “razmaženom” podmladku nudimo čokoladirane Uskršnje zečeve. Umetnik Cosimo Cavallaro ponudio je originalnu zamenu za Uskršnje zečeve od čokolade – čokoladnu statuu “My Sweet Lord” (Moj slatki gospodar) koja predstavlja raspetog Isusa Hrista u prirodnoj veličini (na slici).

Statua napravljena od 90 kilograma mlečne čokolade “teži” neverovatnih 500,000 kalorija, a statistika još tvrdi da bi odrasla osoba samo “na Isusu” mogla da živi osam meseci, da 32 dana popunjava potrebe svog organizma za vitaminom A, ili da sebi doda 32 kilograma masnoća – pa ko sme i voli … nek otkine koje parče slatkog Isusa…