Otrovano vino

Vino od kobre (c) Getty Images
Foto: © Getty Images

U Srbiji kad želite da kupite piratsku robu renomiranih svetskih proizvođača već znate u koju prodavnicu ili na koju tezgu buvljaka da odete, želite originale i za njih znate adrese, samo je pitanje koliko su originalni osim po ceni. U tome je Srbija u “prednosti” nad zemljama Evropske Unije – ovde imate izbor – volj’ vam kineski gusar, volj’ vam tajlandski original.

Nemački carinici svake godine, negde u ovo vreme, održe konferenciju za štampu na kojoj javnosti prikažu rezultate svog rada u prethodnoj godini. U odnosu na 2005. zaplene robe “bolje od originala” na nemačkim granicama povećana je gotovo 5 puta i vredi 1,2 milijarde evra. I pored povećane produktivnosti nemačkih carinika šverc “lažnih” originala samo Nemačku privredu ošteti za 25 milijardi evra svake godine i u opasnost dovodi gotovo 70,000 radnih mesta, prema rečima Pira Štajnbruka, nemačkog Ministra finansija. Većina krivotvorene robe dolazi iz Kine, Tajlanda, Malezije i drugih istočno azijskih zemalja a glavno mesto za ulazak ove robe je najveća nemačka luka Hamburg. Pored “pirata” nemačka carina je zabeležila i duplo veći “ulov” opojnih droga – hašiša i kokaina – a zaplenjen je i veliki broj švercovanih životinja i biljaka, zaštićenih vrsta, što živih što mrtvih a što “oplemenjenih” u predmete za svakodnevnu upotrebu.

Na fotografiji je zaplenjena boca lekovitog vina od kobre koju su carinici predstavili novinarima uz desetine još neobičnijih zaplenjenih predmeta. Pitanje je samo jeli ova boca vina ušla u kvotu sa piratima ili sa drogama?

Poč’o rat protiv Irana

Ko zna kakav bi bio odnos Grka i Persijanaca prema bitci u Termopilskom klancu da su znali da će gotovo 2,500 godina kasnije njihov sukob doživeti reprizu, ovoga puta na globalnom nivou. Film 300, istorijski ep u režiji Zaka Snajdera snimljen po romanu Frenka Milera, obrađuje događaj iz 480. godine pre nove ere kada je 300 spartanskih ratnika, pod vođstvom kralja Leonide, 3 dana zadržavalo Persijsku silu Cara Kserksa od 100,000 boraca u klancu Termopili. Nepunih nedelju dana od svoje američke premijere film je već srušio rekord po ostvarenom prihodu tokom prvog vikenda prikazivanja ($71 milion). S’ druge strane film svojim zapletom, u kome su Grci predstavljeni kao “dobri momci” a Persijanci kao “loši momci”, izaziva negativne reakcije na drugoj (neočekivanoj) strani Sveta.

Džavad Šamkvadri, savetnik za kulturu iranskog Predsednika Ahamdinedžada, kaže kako je film “skrnavljenje istorije Irana i prepun uvreda za ovu drevnu civilizaciju, ali da su narod i kultura Irana dovoljno jaki da sve to izdrže”, a film svrstava u proizvode “specijalnog rata” koji Zapad vodi protiv Teherana i iranskog naroda. Šamkvadri dodaje kako zna da su “Holivud i državni zvaničnici zaduženi za kulturu u SAD nakon iranske Islamske Revolucije pokrenuli niz studija kako bi proučili najbolji način napada na Iran” te da je film zasigurno “proizvod neke od tih studija.”

U članku pod naslovom “Holivud objavio rat irancima”, objavljenom u iranskom dnevniku Ayandeh-No (samo izdanje na persijskom farsi dijalektu o.a.), autor prenosi svoje utiske o filmu kao pokušaju da se “Svetu pokaže kako je narod Irana, danas predstavljen kao vodeća Osovina Zla u svetu, već dugo izvor nevolja, a da su moderni Iranci potomci glupih, ružnih i krvoločnih divljaka kako su u filmu predstvljeni Persijanci.” Tri poslanika iranskog Parlamenta već su zahtevala od svog Ministarstva spoljnih poslova da izrazi javni protest povodom snimanja i prikazivanja ovog “anti-iranskog Holivudskog filma.”

Nikoga ne bi trebalo da iznenadi ako prikazivanje filma 300 nakon ovakvih procena u Iranu bude zabranjeno. Pitanje je samo hoće li se i Iranu dogoditi “Kazahstanski scenario” jer nakon objavljivanja izveštaja o oduzimanju borat.kz domena Saši Baronu Koenu prodaja DVD izdanja njegovog filma Borat: Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan Kazahstancima na britanskom Amazonu doživela je pravi bum i zauzela prvo mesto!

A ko je tu derpe?

U nedavno nastalom “video sporu” između turskih i grčkih korisnika popularnog video servisa YouTube oko seksualne orijentacije oca moderne Turske Kemala Ataturka konačnu presudu dao je ove srede turski Sud – svim kompanijama koje se bave pružanjem usluga u obasti Interneta u Turskoj naloženo je da svojim korisnicima onemoguće pristup servisu YouTube. Reklo bi se još jedan u nizu besmislenih poteza turskih vlasti u cilju cenzurisanja i kontrole rasprave o sopstvenoj prošlosti da isti Sud, istoga dana, nije doneo i drugu presudu kojom se zabrana ukida, a nakon dobijenih garancija popularnog video servisa da će sa svojih servera ukloniti sve sadržaje koji vređaju “velikana Turske istorije”. Spor je nastao nakon tvrdnji grčkih korisnika o homoseksualnim sklonostima “oca Turske nacije” na šta su nepatvoreni Turci, korisnici YouTube servisa, odgovorili video dokumentima u kojim iznose “istinu” o Grcima kao naciji genetskih pedera. Za sada se čini da je iz ovog “virtuelnog rata” turska strana izašla kao pobednik jer YouTube još uvek nije sa svojih servera uklonio “video odgovore” turskih patriota.

Iako većina raspravu na gore navedenom nivou posmatra kao neizbežni deo odrastanja i školskog doba, kome i autori spornih video “dokumenata” verovatno pripadaju, ostaje utisak Vlade koje žele da kontrolišu sadržaje dostupne njihovim podanicima preko globalne mreže lako mogu izgube merila u proceni šta spada u domen nezrelog nadgornjavanja – “moj tata ima veću kravatu od tvog” – a šta predstavlja istinsku opasnost po sliku koju vlast o sebi želi da sačuva.

I Borat ima (internet) ljudska prava

Mogli ste i sami da pretpostavite da glumci i fiktivni likovi koje glume imaju svoja ljudska prava u oba Sveta – realnom i fiktivnom. Da glumci i fiktivni likovi koje glume imaju ljudska prava i na Internetu to sumnjam da Vam je kad palo na pamet. Ne verujete – pogledajte godišnji izveštaj o stanju ljudskih prava u državama Sveta za 2006. godinu američkog Ministarstva spoljnih poslova posebno deo izveštaja koji se odnosi na Kazahstan.

U izveštaju se za Kazahstan tvrdi da je zemlja bez nezavisnog sudstva u kojoj se nekažnjeno ubijaju opozicioni političari, proganjanju novinari i nadziru ili bezrazložno hapse i muče svi oni koji se usude da kritikuju aktuelni režim. U poglavlju pod naslovom Internet slobode između ostalog pominje se i slučaj iz decembra 2005. godine kada je nacionalni registar .kz domena (pod kontrolom državne uprave) jednostavno, nakon 4 meseca postojanja, povukao domen www.borat.kz do tada u vlasništvu producentske kuće britanskog glumca Saše Barona Koena. Ukidanje prezentacije koja je korišćena za promociju televizijskog serijala u kome glumac tumači lik kazahstanskog TV novinara Borata Sagdijeva pojasnio je tada Nurlan Isin, predsednik nacionalnog registra, – “Učinili smo to kako više ne bi mogao da blati Kazahstan pod maskom .kz domena. Na drugim domenima može da radi šta hoće.” Domen je stavljen “na čekanje” par dana nakon što je zvaničnik Ministarstva spoljnih poslova Kazahstana zapretio podizanjem tužbe protiv britanskog glumca na šta je Saša Baron, poreklom Jevrejin, uzvratio Boratovom opaskom kako “U potpunosti podržava nameru svoje Vlade da tuži tog Jevrejina”

Pretnje tužbom ostale su prazno slovo na papiru, iliti reči u etru, a nakon velikog uspeha filma “Borat ide u Ameriku” (Borat: Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan) zvanični Kazahstan je donekle promenio svoj odnos prema popularnom komičaru. Čak je i Predsednik Nazarbajev prilikom susreta sa britanskim premijerom Tonijem Blerom morao da se izvini “Boratu” u ime svoje države i prizna kako su kasno “ukačili štos”. I pored izvinjenja i donekle promenjene klime prema “Boratovom” delovanju domen www.borat.kz je i dalje “na čekanju” a zvanični WHOIS servis kazahstankog nacionalnog registra domena još uvek sadrži podatke o prvobitnom i jedinom vlasniku kao i napomene o načinu i datumu povlačenja domena sa mreže.

Lekcije iz ljubavi

Dva čudnovata putnika juče su izazvala ne malo interesovanje putnika Lufthanze u ekonomskoj klasi na letu iz Škotske za Frankfurt, a zatim i Beč. Sve vreme leta bili su čvrsto privezani za svoja sedišta a umesto pripremljenih obroka u avionu za njih je obezbeđena posebna ishrana. Iako obojica u istoj misji – na aerodromu u Frankfurtu su se razdvojili, jedan je ostao u Nemačkoj a drugi odleteo u Beč. Njihov zadatak? Da muškim stanovnicima Frankfurta i austrijske prestonice daju lekcije iz ljubavi i svojim prisustvom i aktivnošću reše problem njihove indiferentnosti glede suprotnog pola.

Imena čudnih putnika, koji su svojim prisustvom probudili tako veliko interesovanje su Jannali i Chumbee i obojica su koale, stalno nastanjene u Škotskoj, tačnije Edinburškom ZOO vrtu gde su se već dokazali na polju ljubavi. Stručnjaci iz bečkog ZOO vrta smeštenog u Šenbrunu (Schönbrunn) od mačo-koale Čumbija koga su dobili na pozajmicu očekuju da svojim prisustvom muškim rođacima nastanjenim u Beču pomogne da promene stav glede ženki koala sa kojima žive u “neplodnoj” zajednici. Osoblje ZOO vrta u Beču škotskog profesora ljubavi smatra “dokazanim oplođivačima” i očekuje da ako njegovo prisustvo ne izazove očekivanu “iskru ljubavi” među domaćim koalama bude spreman i oran kako za davanje naprednijih lekcija tako i za pokazne vežbe iz ljubavi.

Debeo, deblji, najdeblji

Svetska raspodela BMI za zene i muskarce

Najdeblja populacija na planeti živi u najmanjoj nezavisnoj državi na Svetu – Republici Nauru smeštenoj u Južnom Pacifiku (uokvireno na mapi), gde 94 procenta od 13,287 stanovnika ima problem sa gojaznošću. U skladu sa motom države u kojoj žive “Božja volja na prvom mestu” – stanovnici ovog malog Pacifičkog ostrva ne haju preterano za kilograme usprkos podatku da su zemlja sa najvećim procentom stanovnika obolelih od diajbetesa tipa 2 na Svetu.

Jedi manje za večeru i živećeš sto godina je stara kineska poslovica kojoj poslednjih decenija parira reklamni slogan Ako vi i vaša tri prijatelja imate više od 360 kilograma dobijate besplatno flašu viskija!” okačen na ulazu karaoke kluba Ichubu u Bangkoku, Tajland. Ajde sad vi pošteno, zamislite svoja tri najbolja prijatelja sa kojima bi ste se usudili da odete zajedno na letovanje i razmislite da li “đuture” zaslužujete viski za džabe? Ako je vaš odgovor potvrdan onda se sa svojim prijateljima možete svrstati među milijardu ljudi na planeti, mahom iz gradskih sredina, koji imaju problem sa debljnom ili pate od gojaznosti …

BMI (Body Mass Index), Indeks telesne mase, je danas opšteprihvaćeni način kategorizacije i dijagnostifikovanja gojaznosti. Ukoliko indeks, koji se izračunava tako što svoju težinu, u kilogramima, podeliti kvadratom svoje visine, u metrima, iznosi više od 25 spadate u “teškaše” dok indeks preko 30 znači da imate ozbiljan problem sa gojaznošću i velike izglede da obolite od različitih kardiovaskularnih oboljenja ili dijabetesa tipa 2. Mapa na slici predstavlja procentualno učešće osoba sa BMI od 18 do 27 (od najsvetlije ka najtamnijoj nijansi respektivno) u muškoj i ženskoj populaciji gradova starijoj od 15 godina prema podacima Svetske Zdravstvene Organizacije (WHO) dostupnim za 2005. godinu. Ono što je na prvi pogled očigledno je da se “raspodela debelih” u dobroj meri poklapa sa raspodelom svetskog bogatstva. Srbija, uz Bugarsku i Grčku, iako nevidljiva na mapi, spada u retke evropske države pogođene gojaznošću. Amerika, sa više od 60 procenata gojaznih, danas je suočena sa povećanom potražnjom trostrukih mrtvačkih kovčega u koje može da stane ljudsko telo težine do 300 kilograma! Region Južnog Pacifika najteže je pogođen jer bi problemom kontrole “kilaže” trebalo da se pozabavi gotovo 90 procenata populacije koja je nekada bila fizički aktivna i mršava a danas se suočava sa ubrzanom industrijalizacijom i opštim napretkom u svim oblastima života što dovodi do smanjene fizičke aktivnosti i pojave gojaznosti.

Mladoženja okreni se levo …

Tezak izbor

… pa pogledaj svoje luče belo … oooops … ni levo, ni desno, ni ispred ni iza, ni gore ni dole nema mladice ni od korova! Ne nije pobegla, i ne ne radi se o Srbiji (zemlji da prevrne) – Kina će do 2020. godine imati gotovo 30 miliona “mladoženja” u napred opisanoj situaciji kao direktnu posledicu kampanje “Samo jedno dete u porodici” započete davne 1979. godine. I ne samo Kina, što zbog sličnih kampanja usmerenih na kontrolu priraštaja stanovništva što zbog dostupnosti savremene dijagnostike, i druge zemlje azijskog kontinenta, poput Indije, Avganistana, Nepala, Pakistana i Južne Koreje naći će se u sličnoj situaciji tvrdi se u izveštaju Fonda Ujedinjenih Nacija za Stanovništvo objavljenom 2005. godine.

U istoj 2005. godini u Kini se na svakih 100 devojčica rađalo 119 dečaka, u nekim provincijama i do 130. U indiji situacija još nije tako dramatična – na svakih 100 devojčica rađa se 111 dečaka ali je zabrinjavajuće što taj odnos nastavlja trend koji je započeo 1961. godine kada je odnos bio 100/102, 1991. godine 100/105 a 2001. godine 100/108. Slična situacija je i u drugim pomenutim azijskim državama. Suočene sa pravom eksplozijom broja stanovnila mnoge azijske zemlje uvele su restriktivne programe kontrole rađanja i planiranja porodice tokom poslednjih decenija XX veka. S’ druge strane stanovništvo kome su postale dostupne savremene dijagnostičke metode određivanja pola deteta, suočeno sa sveprisutnom bedom i siromaštvom u ruralnim delovima najmonogoljudnijih država Sveta sve češće se odlučuje na korišćenje “prava izbora” pola deteta u skladu sa “svijetlim tradicijama” i u cilju očuvanja ili poboljšanja svoje ekonomske pozicije u društvu.

Pojavi povećanog broja abortusa ženskih fetusa i deceubistva tek rođenih devojčica istraživači su nadenuli i ime – “nestale devojčice”. Svake godine u Aziji, prema konzervativnim procenama, “nestane” preko milion devojčica! “Opravdanja” za abortus ženskog fetusa i deceubistvo ženskih beba neposredno po rođenju se razlikuju od zemlje do zemlje, ali se u biti svode na tradiciju i ekonomski interes. U Kini se smatra da će sin biti nastavljač porodične loze koji će se, u nedostatku državnog penzijskog sistema, starati o svojim ostarelim roditeljima. Otuda i odstupanja od principa “Jedno dete po porodici” – u slučaju kada je provorođenče devojčica, parovima se nakon pet godina daje dozvola za drugo dete! U indiji, gde je zabranjena upotreba ultrazvuka za određivanje pola deteta, postoji izreka da je “Odgajanje devojčice je kao zalivanje komšijske bašte”. Patrijarhalni društveni odnosi, posebno izraženi kod Sika i Hindusa, dečake prepoznaju ne samo kao naslednike već i kao ekonomsku dobit “još jednog para ruku” koje stiču za porodicu dok devojčice u takvom svetu predstavljau “još jedna gladna usta” koja će se neminovno udati i napustiti roditeljski dom odnevši sa sobom “bogat miraz” i tako umanjiti ionako malo “porodično blago”. Ono što je zajedničko za sve zemlje koje se suočavaju sa problemom “nestalih devojčica” je da odluku o odbacivanju nerođenog ili novorođenog deteta uglavnom donose muževi podstaknuti pritiskom sopstvene porodice. Majke u takvom odnosu snaga, na “tuđem terenu”, bivaju pretvorene u puke mašine za rađanje i produžetak porodične loze.

Sredinom XIX veka suša, glad i invazije skakvaca dovele su do dramatičnog porasta slučaja deceubistva devojčica na severu Kine. Deceubistvo kao način za “smanjenje broja gladnih usta” je bilo tako izraženo da se odnos između muškaraca i žena popeo na 130 muškaraca naspram 100 žena. Agresivni mladići, u nedostatku mogućnosti osnivanja porodice, organizovali su se u bande koje su imale sopstvena utvrđenja i paradržavnu administraciju. Bande su gotovo 15 godina nesmetano vladale kako teritorijom tako i životima svojih 6 miliona podanika u okviru događaja koji istorija beleži kao “Pobunu u Nienu”. Iako u strogo kontrolisanom kineskom društvu nema naznaka kakve slične pobune, kriminolozi ipak beleže oštar porast stope kriminaliteta.

A koliko ugljen-dioksida vi emitujete?

Ako i britanski klinci znaju koji problemi muče planetu Zemlju red bi bio da svi otkrijemo koliko sami ili porodično doprinosimo emisiji ugljenika i ugljen-dioksida u atmosferu voljene nam majčice. Jednostavnom pretragom za Ugljeničnim kalkulatorom dobićete preko 1,100,000 veza a da ne bi ste gubili vreme, koje je jelte u ovom slučaju višeznačno dragoceno, preporučiću vam dve veze na kojima možete dobiti osnovne informacije tipa “koliko” i “kako da to smanjim”.

Digitron na prezentaciji Safe Climate omogućiće vam da približno odredite količinu ugljen-dioksida koji vaše domaćinstvo mesečno/godišnje emituje u atmosferu. Skrećem vam pažnju da prilikom izbora države iz koje dolazite odaberete neku nama sličnu zemlju, recimo Bugarska, koja ne koristi nuklearke već ugalj i hidrocentrale za proizvodnju električne energije. Nažalost ovaj digitron ne uzima u obzir količinu otpada koji vaše domaćinstvo proizvodi na mesečnom i godišnjem nivou (kubni metar smeća u atmosferu emituje oko 30 kilograma ugljen-dioksida).

U okviru prezentacije Stop Global Warming nalazi se digitron druge vrste koji vam predlaže šta možete da promenite u svom domaćinstvu, navikama u vožnji i načinu života i na vaše oči preračunava koliko ćete smanjiti emisiju ugljen-dioksida i naravno koliko uštedeti u novcu.

Usput, kad se budete preračunali znajte da je za “preradu” samo jedne tone ugljen-dioksida koju vaše domaćinstvo emituje u atmosferu potrebno da se zasadi 380 novih stabala drveta ili da isti broj već postoji u prirodi! Sa druge strane ne zaboravite da je, po nekim statistikama, za prosečnu potrošnju papirne galanterije (novine, ambalaža, kartoni i slično) pojedinca potrebno iseći 2 drveta obima 30 centimetara.