Krvava čokolada

Statistički, u svakom vašem slatkom zalogaju čokolade 40 procenata zrna kakaoa, neophodnih za njenu proizvodnju, dolazi iz Obale slonovače. U Obali slonovače se od 2002. godine vodi oružani sukob koji je zemlju podelio na Islamski Sever (pokret Nove snage – Forces Nouvelles) i Hrišćanski jug (vladine oružane snage) dok “neutralnu zonu” održava par hiljada vojnika pod zastavom Ujedinjenih Nacija. Uzroci verskih podela koje su dovele do oružane pobune Muslimana 2002. godine su “politikantsko” širenje ksenofobije, verski motivisano fizičko nasilje i zabrana političkog delovanja Muslimana koji čine većinu na Severu zemlje. Ovaj oružani sukob ujedno je i najveća pretnja izvozu zrna kakaoa iz Obale slonovače koji zadovoljava 40 posto svetskih potreba i sa vrednošću od 1,5 milijardi dolara glavni je izvozni artikal ove, nekada prosperitetne, afričke zemlje. Obala slonovače kakao proizvodi poslednjih 120 godina a danas od uspešnosti 600,000 proizvođača zavisi život gotovo 6 miliona stanovnika Obale slonovače.

Organizacija Globalni svedok (Global Witness), koja se bavi proučavanjem veza između kršenja ljudskih prava i eksploatacije prirodnih bogatstava u nerazvijenim i zemljama u razvoju, pre par dana objavila je izveštaj “Vruća čokolada – Kako kakao podstiče sukob u Obali slonovače” (Hot Chocolate – How Cocoa fuelled the conflict in Cote d’Ivoire) u kome se iznose dokazi za tvrdnju kako je industrija izvoza i prerade kakaoa indirektno umešana u sukob finansiranjem i podsticanjem korupcije na obe strane. Izveštaj dokumentuje kako je gotovo 58 miliona američkih dolara prihoda od kakaoa Vlada, u saradnji sa najmanje dve strane kompanije, direktno “preusmerila” u ratne napore kao i 30 miliona američkih dolara vrednu “praksu” pobunjenika da oporezuju proizvodnju kakaoa koja se vrši ili prolazi kroz njihovu teritoriju što im omogućava nastavak oružan dejstava i očuvanje kontrole na severu zemlje. Kontrola nad proizvodnjom i izvozom kakaoa predstavlja glavni izvor korupcije u zemlji i osnovni izvor nezakonitog bogaćenja “Funkcionera” na obe strane. U zaštiti nelegalnih prihoda ne preza se ni od ubistva novinara i otmica zvaničnika EU koji su se bavili istraživanjem korupcije u trgovini kakaoom.

Organizacija Global Witness, koja je ranije vodila uspešne kampanje protiv “krvavih dijamanata” i drvne industriju u susednoj Liberiji, predlaže da potrošači direktno izvrše pritisak na međunarodne kompanije uključene u trgovinu kakaoom i nateraju ih na veći stepen društvene odgovornosti, poboljšanu kontrolu novčanih tokova i preusmeravanje istih u podršku proizvođačima umesto u “ratne napore” i bogaćenje ratnih “elita”. U odgovoru na optužbe objavljenom u Financial Times-u kompanije koje se bave trgovinom i preradom kakaoa tvrde da ne postoji mehanizam kontrole kako Vlada Obale slonovače troši sredstva od izvoza. Suzan Smit, predstavnik Udruženja proizvođača čokolade, kaže kako bi utvrđivanje porekla kakaoa industriji donelo gubitke i cinično dodaje kako je “utvrđivanje porekla i označavanje svakog pojedinačnog zrna kakaoa praktično nemoguće.”

Podatak da na farmama kakaoa širom Sveta, u ropskim uslovima, radi 300,000 dece između 9 i 12 godina i gore izneto dobar je razlog da smanjite sopstvenu “potrošnju” čokolade i tako se ne samo pripremite za letnju garderobu koja “otkriva i ono što ne treba da se vidi” već i da, koliko toliko, utičete na interes industrije čokolade koja finansiranjem zaraćenih strana i podsticanjem korupcije u Obali slonovače osigurava nesmetanu proizvodnju “krvavih” slatkiša.

Šta je globalizacija

Jedna zanimljiva definicija zasnovana na događajima iz svakodnevnice objašnjava pogibiju britanske Princeze Dijane kao nesporan primer globalizacije:

  • Britanska Princeza
  • sa momkom iz Egipta
  • doživi nesreću u francuskom tunelu
  • vozeći se u nemačkom automobilu
  • sa holandskim motorom
  • i vozačem iz Belgije
  • opijenim škotskim viskijem
  • dok su je pratili italijanski paparaci
  • na japanskim motrociklima.
  • Pomoć joj je pružio američki lekar
  • koristeći se brazilskim lekovima.
  • Ovu definiciju vam predstavlja Srbin
  • a verovatno je čitate zahvaljujući tehnologiji Bila Gejtsa
  • na računaru koji pokreću tajvanski čipovi
  • korejski monitor
  • i kineska grafička kartica
  • koje sastavljaju radnici iz Bangladeša
  • u singapurskoj fabrici.

Štazi je ponovo u modi

U susret samitu G8 koji će se u junu održati u nemačkom mestu Heiligendamm, na obali Baltičkog mora, tamošnja policija “dosetila” se metoda koje je nekada koristila zloglasna istočnonemačka tajna policija Štazi. Kako bi kolegama na ulici omogućili da što lakše iz mase izdvoje “bezbednosno-zanimljive” demonstrante nemačka policija trenutno “puni” bazu sa uzorcima mirisa hiljada potencijalno nasilnih anti-globalista, protivnika politike G8 koji se od “sumnjivih lica” uzimaju tokom nenadanih pretresa stanova.

Slične metode koristio je i zloglasni Štazi kako bi “pod kontrolom” držao disidente a tegle sa tako prikupljenim mirisima i danas se mogu videti u nemačkim muzejima. Petra Pau, poslanica opozicione levice, tvrdi kako je to “još jedan korak dalje od demokratske države prava ka državi sa preventivno bezbednošću” i dodaje kako “država koja usvaja metode Štazija sama sebi oduzima legitimitet demokratije”.

Pa se vi sad žalite kako Srbija nikako da se reši starih kadrova iz BIA-e!

Žene će nam doći glave!

Današnji Washington post objavio je zanimljiv članak glede prihvatanja “štedljivih sijalica” (CFL – Compact Fluorescent Light) u američkim domaćinstvima. Sudeći prema podacima i primerima iz života iznetim u članku glavna prepreka većoj upotrebi “štedljivih sijalica” su žene. Iako u istraživanju žene kažu kako su “više nego voljne” da izmene svoj način života kako bi pomogle okolini s’ druge strane u velikoj većini nisu spremne da u svoje domove unose “ekološke novotarije” poput CFL sijalica. Kontradiktoran stav polova prema ekologiji prenosi se u gotovo istovetnom odnosu i na uspeh u prodaji CFL sijalica u supermarketima (koje tradicionalno koriste žene) i u specijalizovanim radnjama sa alatima i kućnim “džidža bidžama” (u kojima radije slobodno vreme provode muškarci). Objašnjenje za ovakvu razliku među polovima između spremnosti da se prihvati ekološki pogled na svet i da se preduzme akcija istraživači nude kroz opis tipičnog procesa “uvođenja” štedljivih sijalica u domaćinstvo:

Suprug uglavnom kupi i donese CFL sijalice i odmah ih razmesti po kući, naravno, bez ikakve diskusije sa svojom boljom polovinom. Supruga uđe u sobu, upali svetlo i – dođe do prekida filma. To je trenutak u kome se stvara negativan stav prema CFL sijalicama kod žena, posebno ako je suprug spreman da rizikuje i sijalice “bez pitanja”postavi u ženska “svetilišta” poput spavaće sobe i kupatila.

Nakon čitanja ovog dela članka morao sam da primetim kako i pored velike u razlike u tržišnom udelu klasičnih i štedljivih sijalica nema velike razlike u “ljudskom” faktoru između Srbije i Amerike. Štedljive sijalice traju duže, troše manje i doprinose smanjenju emisije ugljen-dioksida, samim tim i globalnog zagrevanja, problem je što su CFL sijalice skuplje 5-8 puta od klasičnih i što je svetlost koju emituju “pomalo tmušna” (citat). Australija je prva zemlja koja će klasične sijalice izbaciti iz upotrebe do 2009. godine a njen primer sledi i pokrajina Ontario u Kanadi koja isto planira do 2012. godine. CFL sijalice su bolje prihvaćene u bogatijim zemljama, Japan – 80%, Nemačka – 60%, Velika Britanija – 20%, nego u zemljama u ravoju i onim najsiromašnijim, pre svega zbog velikog početnog ulaganja i nižeg nivoa ekološke svesti, a možda je razlog i to što muževi u Japanu, Nemačkoj i Velikoj Britaniji imaju više smisla (vremena i strpljenja) za komunikaciju sa svojim suprugama …

Legalan Windows za 3 dolara!

Heeej, stani malo!!! Nije valjda da ste poverovali da ja mogu da vam “sredim” WinXP Starter i Office Home/Student Edition za te pare? Naravno da ne mogu, to može samo jedna osoba na svetu celomu – Nj.R.V. Bil Gejts koji je u Pekingu najavio opisani paket pod nazivom “Majkrosoft paket za inovativne učenike” i, naravno, po ceni iz naslova. Dakako paket je dostupan samo na državnom nivou pod uslovom da iste, samo ako su zemlje u razvoju, prethodno obezbede “besplatne” računare školama na koje bi se najnoviji poslovni i socijalno-odgovorni paket Majkrosofta koristio. Ponudom svojih proizvoda po cenama “za decu i vojnike” Majkrosoft želi da do 2015. godine još milijardi ljudi bude dostupan personalni računar.

Meni je lično nejasno koja će to odgovorna država prihvatiti da obezbedi desetine (stotine) hiljada računara za škole i potom kupi paket u kome dobija operativni sistem za koji proizvođač garantuje podršku još samo dve godine. Hoće li posle 2009. Majkrosoft izaći sa novim filantropskim i socijalno-odgovornim predlogom da države doplate par (desetina, stotina …) dolara za Vistu i usput ponovo poklone par (desetina, stotina …) hiljada računara?

Zanimljivo je i to da je novi poduhvat Majkrosofta objavljen upravo u Kini u kojoj Majkrosoft beleži sledeće rezultate u prodaji svojih porizvoda:

  • $295 – cena za osnovnu, legalnu kopiju Microsoft Viste u Kini
  • $1.30 do $4 – Cena piratske kopije Microsoft Viste na ulicama Kine
  • 244 – broj legalnih kopija Microsoft Viste prodatih u Kini u prve dve nedelje prodaje
  • $3.7 milijardi – suma koju se MS obavezao da uloži u Kini u sledećih 5 godina
  • 421 metar – visina najveće MS reklame (projekcija na stranicu Jin Mao kule u Šangaju)
  • 70% – procenat piratskih programa na “državnim” računarima u Kini
  • 86% – procenat piratskih programa na računarima u Kini
  • $3.8 milijardi – procenjena šteta od piraterije u Kini tokom 2005. godine

SAP špija Oracle!

Po tvrdnjama kompanije Oracle nemačka kompanija SAP bavila se industrijskom špijunažom ilegalno preuzimajući hiljade autorski zaštićenih poslovnih dokumenata koje je Oracle kreirao za podršku svojim klijentima. Sve se desilo nakon što je 2005. godine SAP preuzeo konsultantsku kuću TomorrowNow, do tada specijalizovanu za pružanje podrške korisnicima PeopleSoft i JD Edwards poslovnih alata koje je kasnije preuzeo sam Oracle. Oracle tvrdi kako se nakon preuzimanja TomorrowNow preorijentisao na “prevođenje” svojih klijenata na SAP programska rešenja te da je navodno ukradena dokumenta koristio da bi olakšao proces migracije koji ne samo da je dugotrajan već i jako skup. Prošlog novembra SAP se navodno usudio, kako se u tužbi tvrdi, da koristi naloge aktivnih i bivših klijenata kompanije Oracle kako bi pristupio prezentaciji Oracle Customer Connection namenjenoj za podršku klijentima i sa nje preuzimao sporna dokumenta. U tužbi se navodi i slučaj kada je upotrebom neimenovanog korisničkog naloga skidano po 1,800 dokumenata dnevno tokom četiri dana, dok primera radi prosečan klijent kompanije Oracle skida u proseku 20 dokumenata za podršku mesečno!

Oracle u tužbi ne navodi iznos obeštećenja koji traži ali od Suda traži da kompaniji SAP zabrani dalji pristup zaštićenim dokumentima kao i da naloži da se “ukradeni” dokumenti vrate. Predstavnici za javnost kompanije SAP nisu želeli da komentarišu navode tužbe pod izgovorom da je pravni zastupnici kompanije još uvek proučavaju.

Odreknite se koke!

Coca-cola zauvek! Pa ne baš ako pitate bolivijske farmere i uzgajivača koke čiji je list jedan od osnovnih sastojaka najpoznatije svetske marke. Njihovi predstavnici nedavno su javnosti i bolivijskoj parlamentarnoj ustavnoj komisiji preporučili da kompaniju iz Atlante i druge koji koku koriste u nazivu svojih proizvoda pozove da se “suzdrže od komercijalnog korišćenja imena svetog lista” te da Ujedinjene Nacije “dekriminalizuju” list koke. Coca-cola je već odgovorila na preporuku ponavljajući kako je njihov proizvod “najvredniji i najprepoznatljiviji brend na Svetu” te da je kao takav zaštićen i Zakonima Bolivije. Kompanija je ponovila da njihov proizvod ne sadrži kokain ali i ostala nema u odgovoru na pitanje da li se lišće koke koristi kao “začin” za njihov glavni proizvod.

Gorepomenuta preporuka je samo deo napora koji Bolivija čini od dolaska Eva Moralesa, nekadašnjeg uzgajivača koke, na mesto Predsednika države na promeni “javne slike” tradicionalnog proizvoda civilizacije sa planina Anda. Cilj Vlade Eva Moralesa je da ubedi Svet da “dekriminalizuje” trgovinu kokom i tako omogući Boliviji da poveća izvoz brojnih proizvoda od koke. Na taj način, misli Morales, i uzgajivači bi izgubili ekonomski interes da sarađuju sa narko kartelima. Trenutno, proizvodnja i prodaja koke su pod strogim nadzorom kako državne uprave tako i američke agencije za borbu protiv trgovine narkoticima koja finansira bolivijski program borbe protiv narko-mafije i žestoko se protivi liberalizaciji trgovine kokom.

List koke je u svom prirodnom obliku blagi stimulans i u Boliviji se koristi za proizvodnju čaja, brašna, rakija, čak i paste za zube. U Boliviji se čaj od koke pije umesto kafe a oni koji se bave zahtevnim fizičkim radom list koke žvaću kako bi “izgurali do kraja napornog dana”. S’ druge strane, list koke, industrijski prerađen u ilegalnim laboratorijama je osnovni sastojak kokaina po čemu je u svetu mnogo prepoznatiljiviji.

Tri mala praseta, pardon kučenceta

Roald Dal - Tri mala praseta

Nekada davno živela tri mala praseta, Duca, Buca i Vasa, u maloj kućici zajedno sa svojim roditeljima. Jednoga dana braća se dogovoriše – “Kuća naših roditelja je lepa ali mala, zato moramo zajedno da krenemo u svet i nađemo mesto na kome ćemo sebi sagraditi sopstvene kuće.” Tri praseta se jednoga dana pozdraviše sa svojim roditeljima, spakovaše stvari i krenuše zajedno u Svet … Braća su našla lepu hrastovu šumicu, odlučili da se tu nastane i krenuli da prave kolibu, brvnaru i “pravu” kuću od cigle – svako po sopstvenom nahođenju i stečenim radnim navikama. U priču se posle uključio i stari, zli “premda ne baš prepametni vuk” u želji da konzumira svu prasetinu u pomenutoj šumi … Na kraju su tri brata, pre svega zahvaljujući najstarijem Vasi, “sredili” vuka a potom živeli srećno i dugovečno u lepoj, staroj, hrastovoj šumi … (Vidiš Milutine da znam napamet!)

Ovo je potka priče Džejmsa Orčarda objavljene 1843. godine o tri mala praseta koja više od 150 godina u razičitim “izvođenjima” uspavljuje decu širom Sveta. Ovih dana priča o tri mala praseta izašla je iz domena dečije mašte i prešla u svet odraslih pre svega zbog pomodne pomame za “političkom korektnošću” i “multikulturalnošću”.

Osnovna škola (uzrast dece od 7-11 godina) u okviru Honli parohije Engleske Crkve u gradu Hadersfildu pripremajući izvođenje mjuzikla “Tri Mala Praseta” po motivima knjige Roalda Dala odlučila se da slično Dalu “malo izmeni” original. Krenuli su od naslova – mali prasići postali su mali kučići – a zatim izmenili delove scenarija, posledično i glumačku podelu. Opravdanje za ovako “radikalnu preradu” kopije originala organizatori predstave našli su u nacionalnom sastavu učenika i roditelja, odnosno u njihovim religioznim opredeljenjima. Slično samom Hadersfildu, veliki broj dece koja pohađaju školu ili učestvuju u predstavi su po veroispovesti Muslimani pa su “neophodne prepravke” urađene kako bi se izbeglo potencijalno vređanje verskih osećanja publike. reagujući na ovu “dobronamernu preradu” Šeik Ibrahim Mogra, predstavnik Islamskog Saveta (Muslim Council of Britain), kaže da “većina Muslimana nema problema sa (pričom o) Tri Mala Praseta. Ta priča se već tradicionalno na isti način prepričava deci i ne vidim razloga da se to sada menja.”, dodajući kako celu promenu doživljava kao bizarni pokušaj nametanja multikulturalnosti.

Prema Kuranu, Muslimanima je zabranjeno da jedu svinjetinu te da budu u bilo kakvom kontaktu sa ovom “prljavom” životinjom ali ne postoji zabrana da se o svinjama, pa ni prasićima, priča ili peva kako u “stvarnom” životu tako ni u bajkama. Ja lično i da hoću da budem “do kraja” politički korektan i multikulturalan ne mogu. Ne da mi Milutin koji priču zna napamat i spreman je da je svako veče pred spavanje sluša ponovo. U njegovom 4-ogodišnjem umu nema čak ni uslovno-posledične veze između sklonosti ka bajci o malim prasićima i strasti sa kojom svesno “ljušti” meso malih guda s’ tanjira.

Premda … kad malo bolje razmislim … mogao bih da probam sa Snežanom i sedam malih patuljaka, pardon, sedam čika malog rasta … mislim stvarno!