I šta sad?

Ne bojte se – sigurno neće biti kao na ovoj predstavi Pakla (Inferno) nastaloj 1520. godine od strane anonimnog autora a koja se danas nalazi u lisabonskom Museu Nacional de Arte Antiga u Portugalu. Moje lično “pravilo palca” kaže da je totalno ispravno verovati da napadna reklama novog domaćeg filma garantuje samo da ćete sa projekcije istog izaći razočarani. Pri uspostavljanju ovog pravila u praksi sam ga testirao samo dva puta i bilo mi je dovoljno. Nažalost, biračima, političkoj i društvenoj “eliti” u Srbiji kao da nikada ne nedostaje volje i poleta da iznova, naknadno, budu razočarani “prereklamiranim” novotarijama. Kako drugačije objasniti sinoćno “jedinstveno” oduševljenje i imbecilno veličanje “tananog” uspeha “predoziranog” srpskog referenduma nasuprot novozapočetim sukobima oko termina neizbežnih izbora. S’ druge strane “poraz bojkota” ne treba pravdati krađom i izbornim nepravilnostima, preteranoj reklami i zastrašivanjem “Čekuovim vatrometom” ili “brakom iz nužde” političkih stranaka sa svih strana spektra političkih ideja – pre će biti da iz ovakvog rezultata referenduma proističe poruka i prvoj i drugoj Srbiji da treba da “promene” sebe, “usavrše” ideje koje zastupaju i “osavremene” način na koji ih prezentuju.

Nažalost, srpski birači i “elita” imaju tu neutaživu želju da iznova i iznova uživaju u sopstvenim neuspesima, da poraze proglašavaju veličanstvenim pobedama, da umesto razumnog preispitivanja sopstvenog položaja u društvu kuje još grandioznije planove za budućnost. Da nije tako ne bi nas juče plašili “nesagledivim posledicama” i na referednum pozivali Predsednik i Premijer uz to otvoreno (i protivzakonito) sugerišući šta da se zaokruži na listiću. Ne bismo od Tome, Velja i Vučića slušali kako “će se radovati srpski neprijatelji” ili gledali zanemoćalog Patrijarha kako ga po prvi put donose na glasanje. Ne bismo, a tek ćemo, slušali jalovo lamentiranje nad zlehudom sudbinom “pravedne” opozicije novom Ustavu, koja eto nije imala snage da se suprotstavi “državnoj” krađi izborne volje građana. Pametni ljudi, na obe strane, bi se nakon ovakvog fijaska (i ponavljam fijaska!) dobrano porazmislili kako i kuda dalje, ali srpske elite ne, takve kakve su neće se ni trenutka dvoumiti. Koliko već sutra jedni će proglasiti pobedu nad “izdajnicima nacionalne stvari”, optužiti nacionalne manjine i koliko do juče “minorne” opozicione stranke kako su neuspešno, u sprezi sa albanskim (a.k.a. šiptarskim) separatistima, pokušali da prevare jadne Srbe i upropaste nam i poslednju “šansu da se priključimo Evropskoj Uniji”. Koliko već sutra drugi će prve proglasiti prevarantima i kradljivcima, diktatorima i “xxx-istima” i na svaki način pokušati da obezvrede ionako “pirovu” referendumsku pobedu.

Lov u mutnom

Nije da ja volim taj domaći film ali u svakom slučaju ako mora sigurno bih ga pre gledao nego domaći film za svaku “patriotsku” priliku – “Boj na Kosovu”. No tako ne misli uredništvo RTV Pink.

Iako su novinama koje objavljuju TV programe i na svom sajtu najavili film “Lov u mutnom” za 11:00 časova neko se na Pinku, jal samostalno jal sugestivno, dosetio da drugom danu referenduma ne pristaje tako sugestivan naslov filma kao što je “Lov u mutnom”. Na prečac je “doneta odluka” da se umesto ovog emituje “Boj na Kosovu” – film koji se nakon svoje premijere 1989. godine iznova emitovao samo u vreme “najsudbonosnijih” odluka i najtežih “iskušenja” serbskoga naroda. Sad to jeste bilo u Slobino vreme ali eto još jedne potvrde “da se istorija ponavlja” (naročito za loše đake).

Zanima me samo hoće li, i kada, neko od “nadležnih” primetiti da uz kajrone RIK-a sa pozivom da se izađe na referendum stoji i najava za još jedan film sugestivnog naslova “Ukradi i beži” – ovaj bi, u susret zakazanom obraćanju Predsednika Skupštine, mogao da zameni kakav manastirski film poput “Doroteja”!

RIKavela

K’o što me je naučila moja prva učiteljica Nada Jeremić sve “tekstualno” što mi dođe pod oči pročitam – nekad od početka do kraja, sa svakom zapetom i tačkoma, nekad samo letimično. Tako i malopre, stiže SMS poruka, javlja mi se opet RIK kome nikako ne mogu da pošaljem odgovor na izneti “nepristojni” predlog da im ja kažem … Javljali se oni meni i pre neki dan, kao i većini sveta koji ima mobilni telefon, ali ovaj put je malo drugačije.

Kaže RIK Izađite na referendum … 7-20 časova. Iskoristite svoje pravo i glasajte. – sve isto kao i u prethodnom obraćanju samo što su ovaj put dodali i sledeću rečenicu – Ako niste dobili poziv možete glasati sa vašim ličnim ispravama. Kako bre da glasam bez poziva kad Zakon kaže da svako mora da dobije poziv za glasanje sa podacima koji sadrže dan određen za glasanje i adresu biračkog mesta na kome birač glasa – sve to najdocnije pet dana pre glasanja? Ma dobro, znam i ja da ne mora na biračko mesto da se nosi poziv – tolike sam ljude 2000-te obučio za kontrolu izbora – ali to ne znači da mogu da trpim da me taj RIK pravi blesavim. Povrh svega uvredilo me ono vašim napisano malim početnim slovom – kao lično mi se obraćaju a ustvari me ne poštuju! E zbog tog nepoštovanja Mene na ovom glasanju neće biti …

Požuri – kasnimo!

Budi me Milutin jutros u pola osam, sav bunovan, gega se, još se nije ni pošteno umio.

Tata, požuri, zakasnićemo!

Jebiga, ja kad se probudim, a teško se budim, uglavnom odmah znam gde sam i šta treba da radim, ali ovde mi nešto nije u redu! Subota, pola osam, ranooooo je za bilo što.

Gde sine Milutine da zakasnimo?

Dete Milutin – sasvim ozbiljno.

Tata, požuri, zakasnićemo u obdanište!

He, obdanište, dobro je. Taman sam pomislio da je referendumsko ispiranje mozga u našoj kući odnelo svoju prvu žrtvu, kad ono, viđu vraga, ‘oće dete u obdanište i subotom – a koliko juče se umal’ ne “pobismo” pred vaspitačicom na istu tematiku.

Nema sine danas obdaništa, evo lezi ovde pored mene da još malo odspavamo…

Evo, evo … sve trčim

Evo još jednog razloga da ne izađem na famozni referendum – zašto bih se ja odvajao od knjige kad na referendum pozivaju oni koji na njemu ne mogu i neće da učestvuju. Ko – Šešelj naravno – uhvaćeni u lavlje kandže dvoglavog čudovišta – Tomislava Nikolića i dr Vojislava Šešelja – građani se pozivaju da “glasaju za novi Ustav”.

Logika je valjda da ako “Voja” iz Haga može da razmišlja i muku muči, pored svih svojih “obaveza”, sa referendumskim problemima mogu i obični građani Srbije da se bar malo potrude u subotu i nedelju i iskoriste svoje pravo (da, pravo a ne obavezu!). Nasmejani, lideri radikalske Srbije poručuju “glasajmo ZA” a prvi Šešelj ne može i neće da glasa – laž il” opsena šta li je? Predizborna kampanja zna se! Nakon što su se gotovo mesec dana usaglašavali kojim redosledom će nazivi funkcija i institucija biti objavljeni u najnovijem referendumskom oglasu, strankama učesnicama je još samo ostalo da sačekaju rezultate, “podele” zasluge-krivicu za uspeh-neuspeh i kampanja može da počne.

Grojze FOREVER!

Upotrebna vrednost grožđa može se smatrati činjenicom koja je stalno potvrđivana tokom minulih milenijuma. Ne govorim ovde samo o vinima, “piću bogova”, već i o sarmicama zavijanim u listove loze, brojnim rakijama i obaveznom jesenjem grožđu na trpezi. Naravno Srbi ne bi bili srbi kad na sve što su prethodne civilizacije stvorile i ostavile u amanet ne bi dali zadnju reč – srpsku i ćiriličnu!

U skladu sa ovom srpskom “tradicijom”, u dnevniku Glas javnosti, objavljena je reportaža o “Najvišoj srpkinji na Svetu” (celom). Ništa sporno reklo bi se – od tolike ženske čeljadi srpskog roda i podrijetla neka mora da bude i “najvisočija” – međutim ovo srpsko čeljade je “specijalno” po još nečemu osim po visini koju “sa lakoćom nosi u svojih 16 leta”. Kako u antrfileu reportaže tvrdi izveštač Glasa, imenovan kao D. Ignjatović, čeljade je “rođeno uz pomoć lista čudotvorne loze Svetog Simeona, koju su njeni roditelji dobili iz Hilandara” a uz to i “majka Smilja otkriva detalje u vezi s rođenjem ćerke – Zoka je Hilandarka. Muž Sava i ja smo dobili list loze Svetog Simeona iz Hilandara. Sledili smo uputstva koja idu uz list i dobili naslednicu…”.

Dalje, vrlo pažljivo, čitanje reportaže nije mi otkrilo detalje pomenutog recepta kome je glavni sastojak “čudotvorni” list što me nije sprečilo da sam smislim nekoliko načina na koje se list loze može upotrebiti u “poslu oko dece”.

KAO IZ BAJKE – kao i u bajci o čudotvornom pasulju – supružnici list zakopaju u dvorište, malo mantraju nad svežom humkom, i iz lista preko noći iznikne ogromna loza sa sve ogromnim hamburgom, levo crvenim desno belim. Sad se supružnici po ceo celcat dan pod tom lozom izležavaju, znalački izbegavajući da ih koje zrno grozda ne pogodi, u tom izbegavanju preskaču ili naskaču jedno na drugo, već prema potrebi. Po ceo dan preskaču, naskaču, jedu i jedu se … “rezultat” ne može da izostane …

DOMIŠLJATO – srpska sirotinja raja oduvek je bila dosetljiva kad sebi treba da priušti ono za šta para nema. Tako i naši čudotvorni supružnici – zafalio nakurnjak pa se dosetili lista. Al ne lezi Sveti Simeone, nakurnjak je nakurnjak a list loze, pa makar i čudotvoran, porozan …

AVANGARDNO – pazi sad ako već pričamo o najvišoj srpkinji onda je ona i kao srpkinjica bila iznad ostale dece. Pade mi na pamet da su možda imali muke na porođaju, mislim se mnogo je 2 metra i 10 centimetara, te je loza poslužila ne bi li se beba, kojekude, na ovaj svet sama privukla …

SEOSKA IDILA – srpska sirotinja koju nečovečno izrabljuju Slovenija i Hrvatska nema ni pelena ni preobuke za decu.

K’O IZ BAJKE samo što ovaj put koriste i ogromne listove loze da njima povijaju ogromnu bebu. Beba sere, baba se češlja (viljuškom naravno), a loza nebu pod oblake …

Nego, ajd” sad pošteno – šta Vama prvo pada napamet? Nešto od gore navedenog, ili ste možda pomislili na Jovu travaru iz Novoga Sada, sram Vas bilo da Vas bilo?

6/10/2000 – 6/10/2006

“Jeste l’ čuli, kumo,
– Verujte, bez šale –
Otvara se škola
Za pačiće male.

Tako je i bilo,
– Verujte, bez šale –
Otvorila s’ škola
Za pačiće male.

Svi pačići došli,
Na skamijam’ stoje;
Stari patak metno
Naočare svoje.

Sve ih je upiso
U katalog, male,
Pa ih prozivo –
Verujte, bez šale.

Pa se onda šeto
S ozbiljnošću krutom;
Učio ih, učio
I knjigom i prutom.

Učio ih, učio
Od srede do petka,
Al’ se nisu odmakli
Dalje od počettka.

Nije bilo uspeha
Učiteljskom trudu,
Cela muka njegova
Ostade uzaludu.

Ništa više ne nauči
Pačurlija ta,
Nego što je i pre znala:
Ga, ga, gaga, ga!

J.J. Zmaj 1898.

Zahvaljujem Milutinu što me je naterao da ponovo čitam Zmaja – iako sam dosta toga zaboravio – vremena se očito nisu mnogo promenila …

Posebno

Samo dva dana nakon usvajanja izmena skupštinskog poslovnika u kome je predviđeno održavanja “posebnih sednica” Narodne Skupštine Republike Srbije potpredsednici i ministri Vlade Srbije iz redova G17 podneli su ostavke na svoje funkcije.

Posebne sednice Skupštine koje Predsednik Skupštine zakazuje “radi usvajanja predloga ustava, proglašenja ustava i zakona za sprovođenje ustava, radi polaganja zakletve predsednika Republike, kad kandidat za predsednika Vlade izlaže program i predlaže članove Vlade, radi polaganja zakletve predsednika i članova Vlade, kao i radi polaganja zakletve izabranih lica koja, u skladu sa zakonom, zakletvu polažu pred Narodnom Skupštinom.”

Da Vas obradujem – ostavke ministara ne mogu se usvajati na posebnim sednicama Narodne Skupštine!