Od Topole pa do Ravne gore

Od Topole pa do Ravne gore

Kako je najavila Cilklo berza danas je održana “međunarodna” biciklistička trka pod nazivom ”Od Topole pa do Ravne Gore”. Biciklistička trka startovala je od crkve Svetog Đorđa na Oplencu u 10.00 sati i kretala se trasom Topola – Božurnja – Svetinja – Kragujevac (11 časova) – Gornji Milanovac i dalje ka Ravnoj gori (13 časova). Propozicije i najavu možete pogledati na Ciklo berzi.

Trka se održava u sklopu manifestacije “Treći srpski ustanak” koju na Ravnoj gori organizuje Ravnogorski pokret u znak sećanja na Markovdan 1941. godine kada je srpski đeneral Draža Mihailović formirao Ravnogorski pokret i započeo borbu za slobodu posle aprilskog sloma Vojske Kraljevine Jugoslavije. Tog dana, pod nazivom “Za zdraviju Srbiju”, 250 ravnogoraca daće krv, dok će u programu učestvovati, osim poznatih estradnih umetnika, i pevači i pojci izvorne srpske i četničke muzike (Gedža, Smederevac…). Svoj doprinos daće istoričari i besednici, književnik Momir Vojvodić iz Crne Gore, te Matija Bećković. Nastupiće KUD iz Oplenca, a biće prisutni i predstavnici SPC. Najavljuje se dolazak princeze Katarine i nj. k. v. princa Aleksandra, kao i košarkaša Milana Gurovića i Vlada Divca. Izvor “Ibarske novosti”, Kraljevo.

Moj glavni favorit ili nije čuo za trku ili nije stigao ili nije ni hteo da učestvuje a drugi po milini favorit – četnički Vojvoda Tomislav Nikolić bio je prezauzet obavezama predsedavanja Skupštinom Srbije. Utisak – jedva 20-ak učesnika uz jako policijsko obezbeđenje i pogolemu pratnju nije zaslužilo ni M od međunarodne biciklističke trke a par slika u prilog ovoj tvrdnji nalazi se u galeriji Biciklisti.

Papa Ronaldinjo

Znam da Ronaldinjo nije postao otac ali za ovu priču to i nije toliko važno koliko najava da bi uskoro jedan tim italijanske serije A mogao da igra pod budnim okom prvog čoveka katoličke crkve Pape Benedikta XVI. Naime pre par dana drugi čovek Vatikana, državni sekretar Kardinal Tarkisio Bertone, najavio je da Vatikan razmišlja o formiranju fudbalskog tima koji bi se ravnopravno borio sa legendama italijanske serije A poput Rome, Juventusa, Intera … uz blagoslov Svete Stolice i molitve celokupne pastve katoličke crkve.

Sad da li se Budistički monasi iz Kine, na slici, pripremaju za prvi zvanični međureligijski sportski susret – nije mi poznato, ali sam siguran da bi pokojni komičar Dave Allen imao štošta da kaže na temu povezivanja fudbala i religije, možda čak i da po osnovu svojih skečeva sa “sveštenicima fudbalerima” zatraži da budući italijanski prvoligaš nosi njegovo ime.

Naš novi selektor!

He, he, malo truda oko čišćenja i eto odmah rezultata. Bilo mi glupo da komentarišem poraze na poslednjem nastupu fudbalske reprezentacije SiCG, naročito posle briljantnih opservacija Radeta Bulatovića u Politici glede Svetskog Kupa u fudbalu, što ne znači da nisam primetio simboliku u porazu od Argentine tačno godinu dana nakon čuvene posete Maradone i Kusturice vrlom premijeru. Isti premijer je nonšalantno u Maju poklonio dodatnih 25 miliona dinara za pripreme reprezentacije dodavši da je to “reprezentacija koju krasi složnost” te “da je za zemlju koja ima sreću da njena reprezentacija učestvuje na Svetskom prvenstvu fudbal važna stvar i dodao da bi za našu zemlju uspeh reprezentacije u Nemačkoj bio još značajniji” (a ne kao tamo neka Finska!).

Sad zlobni će reći kako Koštunica nije za selektora. Prvo, šta god poželi ili za šta se založi to mora da propadne (i te kako!), a drugo čovek je bez razmišljanja primio dres argentinske reprezentacije ne sluteći da nam ti isti Argentinci potajno rade o glavi. Moja logika je malkice drugačija. Premijer možda nema pojma o modernom fudbalu (osim onoga što mu napišu Tijanić i Đurić a Boga mi i bata Rade iz BIA-e) ali nema ga ni većina domaćih sportskih radnika te su tu jednaki. Drugo, uvek je voljan da odreši državnu kesu za opštu stvar, pa kad propadamo da bar bude “muzike”, i konačno, slutim da bi pod Vojinom “dirigentskom palicom” srpska reprezentacija pobrala makar simpatije publike na međunarodnim takmičenjima. Kako da publika ne zavoli fudbalsku reprezentaciju koja igra u isusovkama po suvom a u potkovanim opancima po kiši, u vezenim gunjčićima i 3/4 čakširama, sa obaveznom kamilavkom na glavi …

Ako se kojim čudom ovo i ostvari (a vreme čuda nam tek dolazi) tražim makar zahvalnicu (i procenat, i procenat!) za inicijalnu ideju o još jednom uspešnom srpskom brendu kojim ćemo konačno pokoriti taj spoljni Svet.

Napred naši!

Slika nije sa košarkaške utakmice odigrane večeras u Novom Sadu već iz novembra 1998. godine sa prijateljske utakmice odigrane u Kragujevcu između, tadašnje, SR Jugoslavije i Francuske. Rezultat je do pred kraj bio i do 40 poena za “naše”, da bi, koliko se sećam, Francuzi pri kraju smanjili razliku na nekih 15-ak poena. Sećam se da sam, tada prisutan kao fotoreporter, primetio napredak koji je francuska košarka napravila. Od igrača koje je Kragujevac ugostio te večeri u Francuskoj reprezentaciji mislim da igra samo Rigodo, a kod nas bar još 4-5 igrača (Bodiroga, Šćepanović, Rebrača …). Naša reprezentacija je nakon te 1998-e osvojila titulu svetskog prvaka, uzela olimpijsku medalju, i potpuno zaboravila na Francuze – do večeras. Bio bih oduran sam sebi kad bih dalje nastavio pljuvanjem po SCG košarci posle večerašnjeg poraza i ispadanja domaćina iz daljeg takmičenja. Iskreno, gledao sam samo prvu utakmicu sa Špancima (sve mi je bilo jasno) i zadnja 3 minuta sa Francuzima.

Za kraj samo da kažem da me današnja košarkaška organizacija, posebno onaj deo ljudi u savezu koji su tu ne zbog svojih ljudskih i organizacijskih kvaliteta, već zbog nekih starih drugarstava i minulih zasluga, strašno podseća na sudbinu fudbala nakon svetskog prvenstva u Španiji. Sećate se? Nakon debakla reprezentacije (naravno zbog mržnje sudija) neuspeli selektor postao je predsednik FSJ, igrači su iz zemlje uskoro počeli da odlaze sa napunjenih 21 godinu, pa sa 18, pa sa 14, a fudbal u našoj zemlji pao je na najniže grane od kada se igra na ovim prostorima … ovde muzika iz “Grlom u jagode” … od fudbala su profitirali samo menadžeri, dok je broj gledalaca na utakmicama pao na nivo statističke greške.