Nova kubanska revolucija

Kada je svojevremeno Bill Gates nazvao kako pirate tako i pregaoce slobodnog i software otvorenog koda “nekom vrstom komunista modernog doba” verovatno nije ni slutio da će upravo komunistička Kuba tu sarkastičnu izjavu prihvatiti sa ponosom. Pre par dana na Kubi je otvoren sajam Informatica 2007. u okviru koga se održavaju brojni naučni skupovi koji se, između ostalog, bave i aktuelnim temama poput doprinosa ICT održivom razvoju, ulozi ICT u doživotnom i obrazovanju na daljinu, primeni ICT u zdravstvenom sistemu, e-Vladi i opštoj informatizaciji društva, multimedijom i virtuelnom realnošću, bezbednošću informacija i tehnologija, primeni ICT u razvoju omladine i lokalnih zajednica, elektronskom trgovinom … i konačno trenutnim stanjem i budućnošću primene FOSS, pre svega u državnim institucijama, njegovom značaju za različita društva, kao i odnosu društvenih i ličnih interesa a sve u cilju daljeg slobodnog i održivog razvoja čovečanstva.

Na svečanom otvaranja 12-og po redu sajma Komandant Revolucije (čitaj Ministar informatike i komunikacija) Ramiro Valdes Menendez u svom obraćanju istakao je kako je Kuba bila “primorana” da se u javnom sektoru okrene prema operativnim sistemima poput Linuksa i FOSS jer su korisnici vlasničkog software na Kubi bili uskraćeni za preuzimanje programskih zakrpa od američkih proizvođača po osnovu blokade uvedene na kubanske IP adrese. Ministar, pardon, Komandant je takođe optužio Microsoft za prikrivenu saradnju sa vojnim i civilnim obaveštajnim službama na štetu Kube, proglasivši polje ICT novim “bojištem protiv svetskog imperijalizma”. Najveću pažnju gostiju i izlagača privukao je Richard Stallman, poslenik FSF i FOSS pokreta, koji je u svom izlaganju u okviru 3rd International Workshop on Open Source Software ponovio kako vlasnički software predstavlja bezbednosnu pretnju sve dok korisnik nije u mogućnosti da ima potpuni uvid u kod i rad programa, pritom poredeći posledice zakona u oblasti autorskog prava sa pretnjama zatvora za one koji koriste, menjaju i primenjuju tuđe kulinarske recepte.

Kod izlagača primetno je bilo prisustvo telekomunikacionih i IT kompanija ia Kine kao i predstavnika ICT sektora iz “pobunjeničke” Venecuele, zemlje koja je jedan od predvodnika FOSS revolucije u ovom delu Sveta. Kako bilo, veliki broj učesnika, teme kojima su se naučni skupovi bavili kao i mogućnosti uvida u razvoj ICT u Južnoj Americi i Karibima, pa i činjenica da je konferencija održana na Kubi, “izolovanoj” kako iznutra tako i spolja, dovoljan su razlog da posetite zvaničnu prezentaciju manifestacije Informatica 2007.

Danas je dan posvećen …

Galileo Galilei

… izumitelju teleskopa za posmatranje nebeskih tela, čoveku koji je prvi video Jupiterove mesece, supernovu i sunčeve pege. Svojim otkrićima potvrdio je Kopernikov sistem kretanja nebeskih (zemlja i ostale planete okreću se oko Sunca) nasuprot tada uvreženom učenju da je svemir geocentričan (Sunce i ostala nebeska tela okreću se oko planete Zemlje). Zbog svojih naučnih uverenja došao je u sukob sa inkvizicijom katoličke Crkve pod pokroviteljstvom Papa Pavla V i Urbana VIII. Godine 1633. godine proglašen je za jeretika i za kaznu ostatak života proveo u svojevrsnom kućnom pritvoru u okolini Firence. Umro je 1642. godine, gotovo potpuno slep, u svom domu u okolini Firence.

Danas je dan posvećen Galileu Galileiu (Galilelo Galilei, 1564-1642), odvojite malo vremena i posetite The Galileo Project.

E sad mi je lakše

Netom objavljena medicinska studija potvrdila je pretpostavku američkih naučnika sa Harvard School of Public Health da popodnevni odmor smanjuje rizik od smrti izazvane problemima u radu srca. Tokom šestogodišnjeg istraživanja, obavljenog u Grčkoj, kojim je rukovodio profesor Dimitrios Trichopulos, praćeno je ukupno 23,681 žena i muškaraca, između 20 i 68 godina, kod kojih nema istorije oboljenja srca. Istraživači su pratili život ispitanika – učestanost “popodnevnih dremki” (bez praćenja kvaliteta i dužine odmora), navike u ishrani i fizičku aktivnost a prilikom obrade rezultata u obzir je uzimano i opšte zdravstveno stanje, godine i stepen fizičke aktivnosti pojedinačnih učesnika istraživanja. Po rečima rukovodioca projekta, profesora Dimitriosa Trichopulosa, u odnosu na prethodne “ova studija ima četiri prednosti – uzorak je veliki, moguć, ograničen na zdrave individue i istraživači su posvetili posebnu pažnju fizičkoj aktivnosti ispitanika“.

Rezultati (očekivani) ovog obimnog istraživanja su sledeći:

  • kod onih koji su najmanje 3 puta nedeljno “prilegli” na 30 i više minuta rizik od oboljenja srca smanjen je za 37 procenata
  • kod onih koji su svoje “pravo” na popodnevni odmor koristili neredevno rizik od oboljenja srca smanjen je za zanemarivih 12 procenata
  • kod radno angažovanih muškaraca koji redovno odmaraju u popodnevnim časovima rizik od oboljenja srca smanjen je za 64 procenata
  • kod radno angažovanih žena koje redovno odmaraju u popodnevnim časovima rizik od oboljenja srca smanjen je za 36 procenata (premda istraživači priznaju da je ovaj poslednji rezultat nastao na osnovu nedovoljnog uzorka)

Istraživači veruju da popodnevni odmor pomaže ljudima da se oslobode stresa “nakupljenog” tokom dana pri čemu ovaj način “relaksacije” nema sporednih efekata na opšte zdravlje sve dok ste spremni da održavate ujednačen stepen fizičke aktivnosti tokom ostatka dnevnog životnog ciklusa. Ovo se posebno odnosi na one koji se sa stresom svakodnevno sreću na svom radnom mestu. Preporuka studije mogla bi se sažeti u savet: koristite svaku priliku koja vam se pruži za popodnevni odmor!

Beži pingvine, beži

Ne, pominjanje pingvina nije ni u kakvoj vezi sa Linuksom. Poslednjih dana mnogi su na svojim blogovima krenuli sa besomučnom kampanjom objavljivanja poezije pa evo i poetskog “odgovora” mog četvorogodišnjeg sina Milutina (eng. Majlutin).

Beži pingvine, beži
Za tobom ide veliki kit.
Bež’ Bež’ Bež’
Nemoj da te pojede
Veliki kit.
Sakrij se negde,
Negde ispod leda.

Milutin, Novembar 2006.

Veni, vidi … ma bidi idi

Pametni a nesposobni
Foto: Služba za informisanje SG Kragujevca

Ekipa na slici, u najboljim godinama za titoističke aparatčike (prosek 62 godine), danas je u Skupštini Grada Kragujevca predstavila “zajednički napor” veliku promotivnu kampanju “Veni, vidi, invest in Kragujevac”, delo tima stručnjaka grada Kragujevca, Regionalne privredne komore i (u okviru iste te komore) Agencije za promociju investicija i podršku biznisu centralne Srbije čiji je cilj ne samo da promoviše investicione mogućnosti grada već i podizanje nivoa konkurentnosti regiona centralne Srbije na tržištu stranih dirketnih investicija. Privredno-politički krem “doline gladi” predstavljaju (s’ leva na desno) Predrag Lučić direktor Agencije za promociju investicija i podršku biznisu centralne Srbije, predsednik Regionalne privredne komore Dušan Puača, gradonačelnik Kragujevca Veroljub Stevanović i Dragan Ranković glavni gradski stručnjak za upravljanje projektima (u Skupštini Grada naravno).

Po rečima “stručnjaka” promotivna kampanja “Veni, vidi, invest in Kragujevac” sastoji se iz tri grupe aktivnosti a jedna od najvažnijih je Investiciona konferncija centralne Srbije koja će 7. maja biti održana u kragujevačkom hotelu “Šumarice” na kojoj će svoje potencijale predstaviti grad domaćin i opštine centralne Srbije i koje će tog dana potpisati i konvenciju o zajedničkom nastupu odnosno pozicioniranju u Evropi. Kragujevac i Regionalna privredna komora predstaviće se, takođe u maju, na Investicionom sajmu u Beču u okviru štanda SIEPE a početkom juna u Briselu. Treća aktivnost je trodnevna sajamska manifestacija “Italija u Kragujevcu” predviđena u periodu od 8. do 10. maja..

Kao što o proizvodu prvi sud formirate na osnovu ambalaže u koju je zapakovan tako i o nekoj promotivnoj kampanji prvi utisak stičete kroz upoznavanje sa sloganom kampanje. Plašim se da su se, najblaže rečeno, nespretnom parafrazom čuvene latinske izreke (Veni, vidi, vici) Julija Cezara iz 47 godine p.n.e. izgovorene prvi put u originalu pred Rimskim Senatom, u prvom licu jednine i prošlom vremenu, političari i privrednici koji stoji iza najnovije Verkoističke kampanje dobrovoljno pridružili kragujevačkoj “pačjoj školi” a Kragujevac i njegove žitelje po ko zna koji put javno izvrgli ruglu i podsmehu civilizovanog sveta. Pismeni i iole obrazovani kragujevčani, koji se ujutro prvo umiju pa izađu na ulicu, nažalost, nemaju načina da ovakve “kapitalne kampanje” bar gramatički poprave i jezik, pa bio to i mrtvi latinski, zaštite od naleta primitivnog političkog buljuka Veroljuba Stevanovića i (poslovnih) prijatelja …

Veliki brat u kući velikog majmuna

Veliki brat u kući velikog majmuna
Foto: AFP

Hronično suzdržavanje od bilo kakvih komentara na nedavni serijal “Veliki brat” emitovan na Crvenoj (ruralno rečeno Pink) televiziji značilo je samo da ne želim da komentarišem događanja sa kojima nisam detaljno ili dovoljno upoznat. Zahvaljujući jeftinoj kineskoj verziji “Velikog brata” – suzdržavanju je došao kraj!!!

Za, po srpskim merilima, bednu nagradu od 11,888 Juana (približno 1,800 Eura) i titulu “Počasnog ljubitelja životinja” šest takmičara provešće “koliko ko izdrži” u “Kući majmuna” u zoološkom vrtu Qinling u gradu Xi’an na severu Kine. Pravo učešća tokom “casting”-a (srpski izbora učesnika) imali su kineski građani i građanke između 18 i 60 godina pod uslovom da su u dobrom fizičkom i psihičkom zdravlju, a važno merilo bila je i “veština preživljavanja”. Konačno, za takmičarski deo odabrana su tri kineska para koji će, za razliku od srpske i ostalih verzija “Velikog brata”, umesto “fancy” kuće za smeštaj na raspolaganju imati dva šatora (kako li su se podelili?) a životni prostor, hranu i vremenske prilike deliće sa svojom starijom “sabraćom” po Darvinu. Ideja celog “poduhvata” je da učesnicima i publici, ograničenoj na posetioce zoološkog vrta, ukaže na nedostake u slobodi koju životinje uživaju u zoološkim vrtovima. Kada je Kina u pitanju problematično je da li uopšte ima potrebe da neko ide u ZOO vrt kako bi video ili na svojoj koži iskusio nedostatak slobode ?!?

Kako bilo, sastav učesnika kineskog “Velikog brata” garantuje osmišljeniju i duhovitiju zabavu od prizemne tenzije “ko će koga” ili “ko će s’ kim” a o rasističkim ispadima, uvredama i svađama “ukućana” da i ne govorimo. Premda … ako na više gladnih usta ostane samo jedna šargarepa ili glavica kupusa ni tuča nije isključena …

Uticaj Toma Kneževića na revoluciju u kadrovskoj politici srpskih partija

Tomislav, Tomi .. Toma, Tomo, svejedno – direktor novosadskog pozorišta mladih, štrajk i, konačno, prebijanja glumaca pozorišta kao konsekvenca neblagovremenog suprotstavljanja (partijskom) inatu, samoprecenjenosti i ličnom osećaju prepodobnosti, podstaknutom “bezrezervenom” političkom podrškom, vrhunac je 4-mesečnog sukoba na relaciji “politika-profesija”. Posledice ćemo tek videti ali ne nadajmo se previše …

Sukob Tomislava Kneževića, kao predstavnika lokalnih (tobož demokratskih, suštinom despotskih) vlasti, i glumaca u štrajku, kao predstavnika (još) jedne “potcenjene” profesije srpskog miljea, i nisu toliko bitni za ovaj članak koliko su primer za “modus operandi” kadrovanja političkih stranaka u Srbiji. Nemanje političke volje i nedostatak osećaja za pravovremen obračun sa “mangupima u sopstvenim redovima” nije karakteristika samo partija koje su upletene u ovaj slučaj (SRS i DSS) – to je opšta odlika svih stranaka koje danas učestvuju na svim nivoima vlasti u Srbiji. Merilo političkog (uticaja) uspeha u državi, gradu, palanci, selu, u društvu u kome je “vlast” najveći igrač na tržištu nisu napredak društva i blagostanje stanovništva već “koliko smo naših” postavili u upravljačke i ine strukture. U toj besmislenoj matematici nebitno je da li se radi o guverneru Narodne Banke, direktoru Pozorišta mladih ili šefu službe održavanja toaleta pokraj autoputa, važan je samo trenutni rezultat – “NAŠI” : “NJIHOVI”. Ovi “NAŠI” – bezgrešni, nepogrešivi, prepametni, presposobni (ako nisu – naši su!) – lepi i poslušni u pičku materinu. Oni “NJIHOVI” stoka, lopovi, saboteri “svetlog puta” i trenutne političke vizije, pokvareni, beskrupulozni, BRE prosto nisu “NAŠI”!

Polomljena rebra i nosevi, novinarske hajke, policijski i sudski progon, otpuštanje “nepodobnih”, sprečavanje napretka, urušavanje produktivnosti i ekonomskog potencijala javnih preduzeća, mala su cena naspram, naizgled jednostavnog, priznanja da i “NAŠI” nekad mogu da pogreše ili da i “NJIHOVI” budu korisni za zajednicu. Politika je u Srbiji još uvek igra “velikih” brojeva u kojoj pojedinac i/ili pojedinačne profesije uvek gube.

Pogrešan autobus

Da nepoznavanje jezika i ulazak u pogrešan autobus nije baš tako naivna nezgoda koju ćete kasnije, uz smeh, prepričavati porodici i prijateljima svedoči slučaj Jaeyana Beuraheng iz Tajlanda koja je na priliku da svoje “zgode” prepriča čekala čitavih 25 godina!

Danas 76-ogodišnja starica pre 25 godina pozdravila se sa svoje osmoro dece i iz Narativata u Tajlandu krenula u “šoping” preko granice, u susednu Maleziju. U “povratku” Jaeyana se, prvenstveno zbog neznanja jezika, ukrcala u pogrešan autobus i u nadi da će se vratiti u svoje mesto završila 1,300 kilometara severnije u Bangkoku – zbunjena i uplašena bukom i gužvom velegrada ponovila je grešku. Na kraju putovanja Jaeyana se našla još 650 kilometara severnije u Čiang Miau, gradiću u blizini granice sa Burmom gde je sledećih 5 godina provela u prosjačenju sve dok je policija nije privela 1987. godine i predala na staranje socijalnoj ustanovi. Pošto je Jaeyana govorila samo jezikom Yawi, dijalektom koji koriste Muslimani u južnom Tajlandu, ustanova socijalnog staranja smatrala je da Jaeyana ne ume da govori sve dok se na praksi, 20 godina kasnije, nisu pojavila trojica studenata iz njenog kraja koji su, srećom po Jaeyana-u, uspeli da “slože kockice”. Studenti su bili ti koji su, nakon raspitivanja, uspeli da ostvare kontakt sa najmlađim Jaeyana-im sinom Mamuom kome su sliku starice poslali mobilnim telefonom.

Bio sam u šoku od sreće i uzbuđenja kada sam video sliku i prepoznao lice koje nisam video poslednjih 25 godina, rekao je Mamu koji je zajedno sa braćom i sestrama godinama tragao za majkom sve dok im nije rečeno da ju je pregazio voz u Jali (Tajland).