Poč’o rat protiv Irana

Ko zna kakav bi bio odnos Grka i Persijanaca prema bitci u Termopilskom klancu da su znali da će gotovo 2,500 godina kasnije njihov sukob doživeti reprizu, ovoga puta na globalnom nivou. Film 300, istorijski ep u režiji Zaka Snajdera snimljen po romanu Frenka Milera, obrađuje događaj iz 480. godine pre nove ere kada je 300 spartanskih ratnika, pod vođstvom kralja Leonide, 3 dana zadržavalo Persijsku silu Cara Kserksa od 100,000 boraca u klancu Termopili. Nepunih nedelju dana od svoje američke premijere film je već srušio rekord po ostvarenom prihodu tokom prvog vikenda prikazivanja ($71 milion). S’ druge strane film svojim zapletom, u kome su Grci predstavljeni kao “dobri momci” a Persijanci kao “loši momci”, izaziva negativne reakcije na drugoj (neočekivanoj) strani Sveta.

Džavad Šamkvadri, savetnik za kulturu iranskog Predsednika Ahamdinedžada, kaže kako je film “skrnavljenje istorije Irana i prepun uvreda za ovu drevnu civilizaciju, ali da su narod i kultura Irana dovoljno jaki da sve to izdrže”, a film svrstava u proizvode “specijalnog rata” koji Zapad vodi protiv Teherana i iranskog naroda. Šamkvadri dodaje kako zna da su “Holivud i državni zvaničnici zaduženi za kulturu u SAD nakon iranske Islamske Revolucije pokrenuli niz studija kako bi proučili najbolji način napada na Iran” te da je film zasigurno “proizvod neke od tih studija.”

U članku pod naslovom “Holivud objavio rat irancima”, objavljenom u iranskom dnevniku Ayandeh-No (samo izdanje na persijskom farsi dijalektu o.a.), autor prenosi svoje utiske o filmu kao pokušaju da se “Svetu pokaže kako je narod Irana, danas predstavljen kao vodeća Osovina Zla u svetu, već dugo izvor nevolja, a da su moderni Iranci potomci glupih, ružnih i krvoločnih divljaka kako su u filmu predstvljeni Persijanci.” Tri poslanika iranskog Parlamenta već su zahtevala od svog Ministarstva spoljnih poslova da izrazi javni protest povodom snimanja i prikazivanja ovog “anti-iranskog Holivudskog filma.”

Nikoga ne bi trebalo da iznenadi ako prikazivanje filma 300 nakon ovakvih procena u Iranu bude zabranjeno. Pitanje je samo hoće li se i Iranu dogoditi “Kazahstanski scenario” jer nakon objavljivanja izveštaja o oduzimanju borat.kz domena Saši Baronu Koenu prodaja DVD izdanja njegovog filma Borat: Cultural Learnings of America for Make Benefit Glorious Nation of Kazakhstan Kazahstancima na britanskom Amazonu doživela je pravi bum i zauzela prvo mesto!

Koliko košta taj YouTube?

Kompanija Viacom, vlasnik MTV-a i Niklodeona, najavila je podizanje tužbe protiv video servisa YouTube koji je Google u oktobru 2006. kupio za 1,65 milijardi američkih dolara. U najavi Viacom tvrdi da je na YouTube bez dozvole postavljeno više od 160,000 njenih video klipova koji su do sada pregledani 1,5 milijardi puta i kao odštetu traži milijardu dolara! Novi vlasnik servisa YouTube, Google ponovio je svoje “čvrsto uverenje” kako je video-servis poštovao zakonsku regulativu u oblasti autorskih prava i prava njihovih nosilaca.

Jeli knjiga ili blog?

Ukupno 15 blogova iz 5 zemalja od kojih su nastale knjige nominovani su kao finalisti nagrade Blooker, po šest blogova u kategorijama izmišljeni i stvarni, i tri u kategoriji web-stripova. Ovogodišnji pobednik biće proglašen 14. maja a uz titulu će mu pripasti i nagrada od $10,000, odnosno $2,500 za najbolje u dve preostale kategorije.
Prošlogodišnja pobednica Džuli Pauel sa blogom Moja godina opasnog kuvanja do sada je snimila film i prodala preko 100,000 primeraka svoje knjige koja sadrži 536 recepata objavljenih na njenom blogu.

R.I.P. za sada

Otac soul muzike, čovek čije su pesme budile milijarde Džejms Braun privremeno je sahranjen u subotu u grobnici na imanju svoje kćerke u Južnoj Karolini. Ovo je samo privremeno boravište legende dok se ne završi mauzolej u kome će njegovo telo naći svoje konačno počivalište. Džejms Braun preminuo je na Božić prošle godine a njegova sahrana kao i izgradnja mauzoleja odugovlače se zbog pravnog postupka koji vode njegovi brojni naslednici.

Paz’ da nećeš

Scena: Izašli ste po lepom sunčanom danu da prošetate svoje novo “mobilno čudovište” sa kamerom od x,x Mpx i videom visoke rezolucije. Dok šetate gradom odlučite da “preprečite” kroz neki svima znan prolaz i imate šta da vidite – par policajaca pendreči dva momka, tri devojke ih mole da prestanu dok ih koleginica policajaca drži na “pristojnom” rastojanju. Brzo potegnete u džep i izvadite svoju novu budžu od telefona. Džojstik levo – napravite par fotografija. Povučete se malo unazad, da vas ne vide, džojstik desno i krenete da snimate. Pametni kakvi već jeste, istim putem kojim ste i došli, povučete se sa poprišta neravnopravne bitke, otrčite do predstavništva kakve lokalne ili nacionalne televizije, obiđete novinska dopisništva, i svima ponudite snimljeni materijal a za svaki slučaj svoju priču sa sve snimcima objavite i na svom blogu – za zlu ne trebalo. Nakon par sati Vi ste vlasnik video klipa dostojnog udarnog termina u vestima bilo koje nacionalne televizije u bilo kojoj zemlji Sveta (dobro de ne baš bilo kojoj) a kompletna policija dotične zemlje ima novi problem u odnosima sa javnošću.

Nešto slično gore opisanoj sceni desilo se pre 16 godina u Los Anđelesu – 3. marta 1991. godine Džordž Holidej snimio je antologijske scene “pacifikacije” Rodnija Kinga amaterskom video kamerom a snimak koji je Holidej tada prosledio medijima ne samo da je doveo do korenitih promena u načinu primene sile od strane policije već se i danas koristi u brojnim emisijama koje se bave policijskom brutalnošću. Ako je suditi po Zakonu koji je usvojen 3. marta u Francuskoj (čitaj Blogowski, čitaj!), na 16. godišnjicu prebijanja Rodnija Kinga, a na predlog Ministra unutrašnjih poslova i kandidata za Predsednika Francuske Nikolasa Sarkozija i Vi i Džordž Holidej našli bi ste se iza rešetaka! Naime, novi Zakon predviđa široko definisanu zabranu snimanja, a posebno bilo koje vrste nasilja, na javnom mestu i objavljivanja snimljenog materijala svima osim akreditovanim novinarima. Zakon je donet s’ ciljem da se uredi oblast javnog reda i regulišu brojni novonastali prekršaji poput “prijateljskog lupanja” (happy slapping) – nevina žrtva biva pretučena od grupe napasnika, neko iz grupe snima tuču mobilnim telefonom i zatim materijal kasnije razmenjuje sa “ortacima” ili drugim grupama, većinom školskog uzrasta. U kritici Zakona francuska organizacija za zaštitu sloboda Odebi s’ punim pravom primećuje kako je problem što su prekršaji tako široko definisani da kriminalizuju svako snimanje i objavljivanje nasilja učinjenog na javnom mestu. Iako vlasti nude neku vrstu ograničene “licence” za blogere i druge poslenike javne reči koji ne pripadaju klasičnim novinarskim organizacijama ostaje gorak ukus da u prvoj zemlji “Slobode Jednakosti i Bratstva” nelicencirani građanin ostaje bez prava da na bilo koji način zabeleži i javnosti prikaže ozbiljan društveni problem poput nasilja!