Drogeraška tuga pregolema

Gitarista Rolingstounsa Kit Ričards u ekskluzivnom intrevjuu datom magazinu NME priznaje kako je najčudnije što je kao dugogodišnji ovisnik o drogama ušmrkao u nos bio posmrtni pepeo njegovog rođenog oca.
“Kada je kremiran nisam mogao da odolim ideji da dunem malo njegovog praha. Moj otac mi to ne bi zamerio, njemu do toga nije stalo (he didn’t give a s*** u originalu). Sve je prošlo u redu i ostao sam živ”, priznaje 63-ogodišnji Ričards čiji je otac Bert umro 2002. godine u 84-oj godini.

Šipak SMS!

Vlasti u Kambodži u potpunosti će blokirati SMS servise sva tri mobilna operatera tokom ovog vikenda zbog održavanja lokalnih izbora. “SMS Blokada” je prihvaćena na zahtev Kambodžanske izborne komisije koja se “plaši” kako će SMS servisi za vikend biti “preopterećeni” promotivnim porukama političkih partija koje učestvuju na izborima iako tek svaki 14-ti stanovnik Kambodže poseduje mobilni telefon. Eh da je ustavni referendum u Srbiji sprovodila kambodžanska izborna komisija ne bi nas dva dana “silom terali” na birališta preko svih dostupnih medija!

Slatki Isuse!

Isus od čokolade

I kod nas se odnedavno ustalio običaj da za Uskrs uz farbana jaja našem “razmaženom” podmladku nudimo čokoladirane Uskršnje zečeve. Umetnik Cosimo Cavallaro ponudio je originalnu zamenu za Uskršnje zečeve od čokolade – čokoladnu statuu “My Sweet Lord” (Moj slatki gospodar) koja predstavlja raspetog Isusa Hrista u prirodnoj veličini (na slici).

Statua napravljena od 90 kilograma mlečne čokolade “teži” neverovatnih 500,000 kalorija, a statistika još tvrdi da bi odrasla osoba samo “na Isusu” mogla da živi osam meseci, da 32 dana popunjava potrebe svog organizma za vitaminom A, ili da sebi doda 32 kilograma masnoća – pa ko sme i voli … nek otkine koje parče slatkog Isusa…

Od Viagre se i mrtvima “diže”

Poštovanje kulta zaupokojenih predaka koje korene vuče iz više hiljada godina tradicije osnov je održanja religije u komunističkoj socijalističkoj Kini. No i milenijumima duge tradicije podložne su uvođenju novotarija, već u skladu sa društevnim običajim i odnosima savremenog društva. Kako se približava 5. april i tradicionalna proslava kineskog običaja Čišćenja grobova (Qing Ming Jie) tako se na tržištu artikala obaveznih za “komunikaciju sa precima” i posetu njihovim grobovima javlja “pomama” za papirnim kopijama pilula Viagre, oslikanim kondomima i portretima golišavih lepotica “ucelo”. Ovi proizvodi se mogu naći na gotovo svim grobljima u Kini a namena im je da tokom proslave budu spaljeni na grobu pokojnika/ce čime “ponosni” potomci iskazuju želju da i zaupokojene duše predaka nastave sa urednim seksualnim životom.

Potražnja je takva da čak ni apel za zabranu prodaje seksualnih pomagala za mrtve, koji je u sredu upućen sa stranica Beijing Morning Post, nije naišao na razumevanje kod kineskih potrošača. Uprkos popularnosti pomenutih “novotarija” ne opada ni potražnja za papirnim kućama, nameštajem, televizorima, novčanicama, mobilnim telefonima, kolima i drugim kopijama simbola kineskog luksuza.

Odreknite se koke!

Coca-cola zauvek! Pa ne baš ako pitate bolivijske farmere i uzgajivača koke čiji je list jedan od osnovnih sastojaka najpoznatije svetske marke. Njihovi predstavnici nedavno su javnosti i bolivijskoj parlamentarnoj ustavnoj komisiji preporučili da kompaniju iz Atlante i druge koji koku koriste u nazivu svojih proizvoda pozove da se “suzdrže od komercijalnog korišćenja imena svetog lista” te da Ujedinjene Nacije “dekriminalizuju” list koke. Coca-cola je već odgovorila na preporuku ponavljajući kako je njihov proizvod “najvredniji i najprepoznatljiviji brend na Svetu” te da je kao takav zaštićen i Zakonima Bolivije. Kompanija je ponovila da njihov proizvod ne sadrži kokain ali i ostala nema u odgovoru na pitanje da li se lišće koke koristi kao “začin” za njihov glavni proizvod.

Gorepomenuta preporuka je samo deo napora koji Bolivija čini od dolaska Eva Moralesa, nekadašnjeg uzgajivača koke, na mesto Predsednika države na promeni “javne slike” tradicionalnog proizvoda civilizacije sa planina Anda. Cilj Vlade Eva Moralesa je da ubedi Svet da “dekriminalizuje” trgovinu kokom i tako omogući Boliviji da poveća izvoz brojnih proizvoda od koke. Na taj način, misli Morales, i uzgajivači bi izgubili ekonomski interes da sarađuju sa narko kartelima. Trenutno, proizvodnja i prodaja koke su pod strogim nadzorom kako državne uprave tako i američke agencije za borbu protiv trgovine narkoticima koja finansira bolivijski program borbe protiv narko-mafije i žestoko se protivi liberalizaciji trgovine kokom.

List koke je u svom prirodnom obliku blagi stimulans i u Boliviji se koristi za proizvodnju čaja, brašna, rakija, čak i paste za zube. U Boliviji se čaj od koke pije umesto kafe a oni koji se bave zahtevnim fizičkim radom list koke žvaću kako bi “izgurali do kraja napornog dana”. S’ druge strane, list koke, industrijski prerađen u ilegalnim laboratorijama je osnovni sastojak kokaina po čemu je u svetu mnogo prepoznatiljiviji.

IJUUU, prosuli smo mleko

Ništa strašno, prosulo se malo mleka, pa šta, obrisaće se i teraj dalje. Slično je mislio i britanski bračni par Dankan i Sendi Gregson kada su na egipatski ćilim prosuli čašu mleka. Međutim, pošto fleka nije mogla “do kraja” da se skine odlučili su da tepih vrate prodavcu Mervat Volton. Problem – gospođa Volton je primetila fleku na egipatskom ćilimu koji u njenoj prodavnici košta 4,000 britanskih funti, bračni par je negirao svoje “autorsko delo” i stvar je završila na Sudu. Presuda – bračni par Gregson dužan je da plati 18,000 funti oštećenoj strani, uključujući i sudske troškove. Ako je i za čašu prosutog mleka – mnogo je!

Tri mala praseta, pardon kučenceta

Roald Dal - Tri mala praseta

Nekada davno živela tri mala praseta, Duca, Buca i Vasa, u maloj kućici zajedno sa svojim roditeljima. Jednoga dana braća se dogovoriše – “Kuća naših roditelja je lepa ali mala, zato moramo zajedno da krenemo u svet i nađemo mesto na kome ćemo sebi sagraditi sopstvene kuće.” Tri praseta se jednoga dana pozdraviše sa svojim roditeljima, spakovaše stvari i krenuše zajedno u Svet … Braća su našla lepu hrastovu šumicu, odlučili da se tu nastane i krenuli da prave kolibu, brvnaru i “pravu” kuću od cigle – svako po sopstvenom nahođenju i stečenim radnim navikama. U priču se posle uključio i stari, zli “premda ne baš prepametni vuk” u želji da konzumira svu prasetinu u pomenutoj šumi … Na kraju su tri brata, pre svega zahvaljujući najstarijem Vasi, “sredili” vuka a potom živeli srećno i dugovečno u lepoj, staroj, hrastovoj šumi … (Vidiš Milutine da znam napamet!)

Ovo je potka priče Džejmsa Orčarda objavljene 1843. godine o tri mala praseta koja više od 150 godina u razičitim “izvođenjima” uspavljuje decu širom Sveta. Ovih dana priča o tri mala praseta izašla je iz domena dečije mašte i prešla u svet odraslih pre svega zbog pomodne pomame za “političkom korektnošću” i “multikulturalnošću”.

Osnovna škola (uzrast dece od 7-11 godina) u okviru Honli parohije Engleske Crkve u gradu Hadersfildu pripremajući izvođenje mjuzikla “Tri Mala Praseta” po motivima knjige Roalda Dala odlučila se da slično Dalu “malo izmeni” original. Krenuli su od naslova – mali prasići postali su mali kučići – a zatim izmenili delove scenarija, posledično i glumačku podelu. Opravdanje za ovako “radikalnu preradu” kopije originala organizatori predstave našli su u nacionalnom sastavu učenika i roditelja, odnosno u njihovim religioznim opredeljenjima. Slično samom Hadersfildu, veliki broj dece koja pohađaju školu ili učestvuju u predstavi su po veroispovesti Muslimani pa su “neophodne prepravke” urađene kako bi se izbeglo potencijalno vređanje verskih osećanja publike. reagujući na ovu “dobronamernu preradu” Šeik Ibrahim Mogra, predstavnik Islamskog Saveta (Muslim Council of Britain), kaže da “većina Muslimana nema problema sa (pričom o) Tri Mala Praseta. Ta priča se već tradicionalno na isti način prepričava deci i ne vidim razloga da se to sada menja.”, dodajući kako celu promenu doživljava kao bizarni pokušaj nametanja multikulturalnosti.

Prema Kuranu, Muslimanima je zabranjeno da jedu svinjetinu te da budu u bilo kakvom kontaktu sa ovom “prljavom” životinjom ali ne postoji zabrana da se o svinjama, pa ni prasićima, priča ili peva kako u “stvarnom” životu tako ni u bajkama. Ja lično i da hoću da budem “do kraja” politički korektan i multikulturalan ne mogu. Ne da mi Milutin koji priču zna napamat i spreman je da je svako veče pred spavanje sluša ponovo. U njegovom 4-ogodišnjem umu nema čak ni uslovno-posledične veze između sklonosti ka bajci o malim prasićima i strasti sa kojom svesno “ljušti” meso malih guda s’ tanjira.

Premda … kad malo bolje razmislim … mogao bih da probam sa Snežanom i sedam malih patuljaka, pardon, sedam čika malog rasta … mislim stvarno!

Sad malo mi stariji

Pascha bordel bilbord   Pascha bordel zacrnjene zastave

Bordel Paša u Kelnu reklamira se kao najveći u Evropi i jedini je u toj privrednoj grani koji nudi da nezadovoljnim mušterijama vrati novac. Pre par dana, nakon meseci istraživanja tržišta, Paša je obelodanio i specijalnu ponudu za svoje sugrađane u godinama. Svim mušterijama “zainteresovanim” za brzake preko dana bordel nudi popust od 50 procenata na svoje usluge (“normalna” sesija košta 50 evra bez popusta) pod uslovom da mogu da dokažu da su stariji od 66 godina. “Potražnja za korišćenjeme popusta velika i mnogi stariji građani ga “bespoštedno” koriste. Ne bi ste verovali koliko su aktivni”, kaže Armin Lobšajd, direktor i vlasnik Paše.

Bordel Paša “svetsku slavu” stekao je pred proteklo Svetsko prvenstvo u fudbalu u Nemačkoj kada je na svoju 9-ospratnicu okačio reklamni poster (na slici) sa zastavama svih zemalja učesnica i sloganom “Svet je gost kod prijateljica”. Zbog objavljivanja zastava islamskih zemalja reagovali su “prijatelji” Muhameda a bordel je zbog pretnji, što telefonskih što fizičkih, bio primoran da sporne nacionalne oznake zacrni (sve osim Tuniske na kojoj se nalazi polumesec sic!).

U Nemačkoj je prostitucija legalizovana i zakonom regulisana kao i svaka druga privredna grana. U Srbiji je prostitucija ilegalna a zakon reguliše samo kaznenu politiku prema prekršiocima. U Srbiji se ova “privredna grana” ne prati u zvaničnoj već u statistici “sive ekonomije” i diči se bliskošću sa trgovinom ljudima i švercom opojnih droga. Za razliku od Nemačke gde konferencije bordela za novinare služe za promociju originalnih poslovnih poteza u Srbiji slične konferencije imaju potpuno drugačiju svrhu