Bogi u “Ostrogu”

Javljaju “ovi” sa B92 da je Bogoljub Karić juče posetio privatnu kliniku “Ostrog”, o kojoj se naširoko pisalo pre par nedelja. Pošto, kad god je u pitanju kombinacija u kojoj učestvuju Bogoljub Karić i bivši Mirini sledbenici, ne može da prođe bez gluposti ili srdačnih izliva primitivizma tako je bilo i ovog puta.

LM, Bogi je na kliniku primljen zbog aritmije srca a nakon pregleda od strane lekara ove “prestižne” klinike, čovek je valjda platio i otpušten je kući (čuj kući, pa on živi u dvorcu koji mu je kupio “neprofitni” Mobtel!). Ništa neobično osim što su se u klinici našli prozvanima da o pregledu tako važnog lica izdaju i zvanično saopštenje u kome, kako to lekarska etika i moderna srpska “pasulj” medicina nalažu, između ostalog stoji i sledeće: “…uzroci tih smetnji posledica napetosti i psihofizičkih naprezanja prethodnih meseci, kao i emotivni stres, koji su kulminirali posle nedavne posete Kosovu i Metohiji, kada je dramatično (Bogoljub naravno) doživeo stanje u kome se nalaze Srbi u toj pokrajini…”

NO COMMENT !!! Samo kratko pitanje – kojom je to medicinskom metodom utvrđen pomenuti “emotivni stres” !?!

Napred naši!

Slika nije sa košarkaške utakmice odigrane večeras u Novom Sadu već iz novembra 1998. godine sa prijateljske utakmice odigrane u Kragujevcu između, tadašnje, SR Jugoslavije i Francuske. Rezultat je do pred kraj bio i do 40 poena za “naše”, da bi, koliko se sećam, Francuzi pri kraju smanjili razliku na nekih 15-ak poena. Sećam se da sam, tada prisutan kao fotoreporter, primetio napredak koji je francuska košarka napravila. Od igrača koje je Kragujevac ugostio te večeri u Francuskoj reprezentaciji mislim da igra samo Rigodo, a kod nas bar još 4-5 igrača (Bodiroga, Šćepanović, Rebrača …). Naša reprezentacija je nakon te 1998-e osvojila titulu svetskog prvaka, uzela olimpijsku medalju, i potpuno zaboravila na Francuze – do večeras. Bio bih oduran sam sebi kad bih dalje nastavio pljuvanjem po SCG košarci posle večerašnjeg poraza i ispadanja domaćina iz daljeg takmičenja. Iskreno, gledao sam samo prvu utakmicu sa Špancima (sve mi je bilo jasno) i zadnja 3 minuta sa Francuzima.

Za kraj samo da kažem da me današnja košarkaška organizacija, posebno onaj deo ljudi u savezu koji su tu ne zbog svojih ljudskih i organizacijskih kvaliteta, već zbog nekih starih drugarstava i minulih zasluga, strašno podseća na sudbinu fudbala nakon svetskog prvenstva u Španiji. Sećate se? Nakon debakla reprezentacije (naravno zbog mržnje sudija) neuspeli selektor postao je predsednik FSJ, igrači su iz zemlje uskoro počeli da odlaze sa napunjenih 21 godinu, pa sa 18, pa sa 14, a fudbal u našoj zemlji pao je na najniže grane od kada se igra na ovim prostorima … ovde muzika iz “Grlom u jagode” … od fudbala su profitirali samo menadžeri, dok je broj gledalaca na utakmicama pao na nivo statističke greške.

Kraljevi komedije

Za one koji uživaju, slično meni, u vrcavom humoru Mel Brooks-a i Blake Edwards-a, večeras dve poslastice.

ROBIN HUD – MUŠKARAC U HELANKAMA
TV B 92, 20.00 i 02.00
U pitanju je nešto neobičnija priča o legendarnom Robinu Hudu, Šervudskoj šumi, zlom šerifu od Notingema i lejdi Marijani. Svi elementi su dakle tu, baš kao i borba za povratak kralja Ričarda i svrgavanje sa vlasti Džona, osim što je u režiju i scenario potpisao Mel Bruks. Postaje jasno da u ovoj izvanrednoj komediji ima mesta za bezbroj gegova i mnoštvo likova, od Ap do Ćiha, Skarlet O”Hare i Don Đovanija… Režija Mel Bruks; Uloge: Keri Elvs, Mel Bruks, Ajzak Hejs, Dejv Čapel, Dom DeLuis, Trejsi Alman

ISPOD KOŽE
RTS 1, 00.20
U komediji “Ispod kože”, Blejk Edvards se još jednom, na urnebesan način, bavi svojom omiljenom temom – psihološkim i emotivnim problemima muškaraca u srednjim godinama. Zak (Džon Riter) je pisac koji već dugo ništa nije napisao. Zbog toga je u depresiji. Svoj bol utapa u alkoholu i ženama. Da bi što bolje ilustrovao koliko je duboko potonuo Zakov život, film počinje scenom u kojoj ga ljubavnica nalazi s drugom ženom, a zatim nailazi i njegova supruga. Ona ga, naravno, napušta, a stvari nastavljaju da se pogoršavaju – njegov agent umire, kuća mu strada u požaru, uhapšen je zbog vožnje u pijanom stanju… Uprkos svemu, Zak nastavlja sa životom koji ga uništava – pije i juri žene – od kojih je svaka čudnija od prethodne…

Hakeri!

Ma ništa ovde ne bi bilo čudno da najava nije objavljena na Krstarici – naj srpskom Internet portalu. Film se emituje u nama susednoj i tehnološki naprednijoj Hrvatskoj. Uživajte!

HAKERI
HRT 1, 22.30

Vežbajući trikove zanata, jedan haker postiže nešto skoro nemoguće: prodire u izuzetno osigurani Gibson kompjuter radarske korporacije Elingston. Ali, usput nailazi, a da toga nije ni sam svestan, na visokotehnološki plan o proneveri maskiran kompjuterskim virusom koji bi mogao da prouzrokuje jezivu ekološku katastrofu. U deliću sekunde, mladi haker i njegovo društvo postaju mete FBI i “Kuge”, poromećenog kompjuterskog čarobnjaka Elingstona. Društvo udružuje sve svoje tehno-veštine i započinje sa opštim kiber-napadom, nadajući se da će sa sebe sprati ljagu i sprečiti globalnu katastrofu.
Režija: Ian Softli. Igraju: Džoi Li Miler, Anđelina Džoli, Fišer Stivens…

Leak at U.N.

Znam, znam, rekao sam nema zapisa nedeljom ali ovo je jače od mene. Navodno, sudeći prema fotografiji koju je objavio Reuters, tokom 60-og jubilarnog zasedanja U.N. Predsednik SAD, George W. Bush (moj omiljeni lik u američkoj politici) napisao kratku “školsku” porukicu svom ministru spoljnih poslova Condoleezza-i Rice. Poruka kao poruka je normalan vid komunikacije kada ne želite da prekidate nečije izlaganje, ali u ovom slučaju je bio zanimljiv sadržaj te poruke koji su tehničari u Reuters-u učinili čitljivim javnosti pomoću Photoshop-a. U poruci Predsednik Bush traži dozvolu od svog ministra da napravi pauzu za toalet.

Fotografija je nastala u New York-u 14. septembra i od tada je obišla i uveselila ceo svet. Mnogi od novinskih i TV izveštaja koriste se igrom reči iz naslova ovog zapisa. Naime, reč “Leak” može da označava kako curenje informacija tako i jedno drugo curenje koje se vodi kao fiziološka potreba.

Prvenac

Moj prvenac Milutin napravio svoju prvu fotografiju. Ljubi ga Tata! LM, pre neki dan igrao se nekom kršinom od idiot aparata, krenuo da slika po sobi, malo dinosauruse, malo gusare, malo tatu, manje tata njega … ionako mi u frižideru stoje neki filmovi već godinama pa što da detetu ne priuštim zadovoljstvo da vidi da je fotografisanje produktivna tehnika beleženja vremena. Ubacim film, izađemo u dvorište, pošto kamera nema blic a i film je 100ASA, i krenemo da se slikamo. Ovo je prvi snimak na filmu, nije nešto naročito, osim ako se ima u vidu da dete ima 2,5 godine i da je na snimku ponosni otac. Posle smo slikali za mamu i baku cveće, za tetku kuče, za anale dizalicu (i taj snimak nije tako loš!), pa kad je detetu dosadilo tata je preuzeo inicijativu i snimao dete kako igra fudbal i odbojku. Onda nam se film malo zaglavio u aparatu, pa smo …

Potpis menja sve

Kragujevačke Demokrate priključile su se svojim stranačkim kolegama širom Srbije i započeli sa prikupljanjem potpisa za smenu ministra pravde u Vladi Vojislava Koštunice Zorana Stojkovića. Čašu su prelili povlačenje Interpolove poternice za Mirjanom Marković, koja se ni uz “časnu reč” nije danas pojavila pred sudom, i obustavljanje procesa protiv Marka Miloševića u rodnom mu Požarevcu.

Ako imate vremena “prošetajte” i potpišite. Isto se dešava i u Vašem mestu. Mislim, nije bitno ko prikuplja potpise, nije bitno ni da li će ti potpisi uroditi plodom, bitno je da nešto učinite konkretno umesto da samo kukate kako eto ništa u zemlji ne valja, ovi su lopovi, oni su nesposobni, oni lažu, ovi su korumpirani… Stvarno, ako Vam se baš ne mili da potpisujete na “demokratskim” štandovima, vi zažmurite na jedno oko a drugim pazite šta i gde popunjavate. Ako su Vam demokrate nekako suviše mekane, opet zažmurite, sad na drugo oko a onim prvim gledajte šta pišete. Uostalom sutra kad ova Vlada i dobar deo stranaka u njoj nestanu u obaveznoj arhivskoj građi (u istorijskim čitankama ih sigurno neće biti) taj potpis biće Vam dobar izgovor da ste nešto uradili za dobro svoje zemlje. Biće Vam to i dobar izgovor za sve one peticije koje niste potpisali pre 5. oktobra 2000.

Amway dostupnost informacija

Da nastavim od prethodnog Amway posta kao što sam i obećao. Naime, istraživanje o Amway-u nastavio sam na poslu. Gotovo čitav dan, uz redovan posao, otvarao sam linkove ka sajtovima koji su sadržali informacije o MLM biznisu vezanom za ovu kompaniju. Odmah da napomenem, za slučaj da se još neko upusti u ovakav poduhvat, ogromna većina ovih sajtova je na engleskom jeziku i deluju kao da su povezani u jedinstvenu mrežu razmene informacija o Quixtar-u i Amway-u. Isprobajte i Pogodak ako baš tražite stranice na srpskom – vidite nema baš mnogo toga.

Kako sam vremenom otkrio, izgled ponekad ume da prevari. Jedinstvena mreža kritičkih osvrta na rad kompanije i distributerskih organizacija ne postoji. Radi se o naporu pojedinaca da javno iznesu svoja iskustva i zapažanja o MLM biznisu u koji su ranije bili uključeni, bilo kao pojedinci bilo preko nekog člana porodice. Utisak međusobne povezanost kritičkih sajtova nastao je kao posledica akcije pravnih timova Quixtar-a na uklanjanju bilo kakvog javnog prisustva negativnog sadržaja o kompaniji koja se ponosi svojom otvorenošću i moralnošću. Sudski postupci nisu ograničeni samo na Internet već i na bilo kakvu pojavu kritičkog osvrta na rad distributerskih mreža, a takva praksa seže i nekoliko decenija unazad, sve do kasnih 70-ih prošlog veka. Zanimljivost je da se kao strana koja angažuje, a bogami i skupo plaća, pravne timove pojavljuju Amway i Quixtar kao “branioci” distributerskih mreža na čiji rad (čitaj: distribucija motivacionih materijala, preterane tvrdnje o uspehu i zaradi) se većina kritika i odnosi. Američki sudski sistem, tako komplikovan kakav je, specijalizovanim advokatima pruža bezbroj mogućnosti da spreče širenje informacija koje daju negativnu sliku o njihovom klijentu (pokretanje sporova zarad zabrane objavljivanja informacija, zaplena potencijalnog dokaznog materijala kroz kontratužbe, zabrana objavljivanja detalja sudskih sporova itd.).

Pojavom Interneta kao globalne mreže ove klasične metode više nisu bile tako efikasne – materijali sa sajtova koji su zabranjeni pojavljivali su se na drugom mestu, čitani iz cache-a pretraživača ili iz Internet arhive, sudske presude i dokazi sa suđenja pojavljivali su se na web-u zahvaljujući njihovoj dostupnosti u elektronskom obliku i legalno dobavljeni iz arhiva sudova, sve više ljudi imalo je priliku da otvoreno objavi svoja iskustva sa Quixtar-om … Quixtar, Alticor i vezane distirbuterske mreže u početku ovoj pojavi nisu pridavali preveliku pažnju, prepustili su sve timovima advokata i nadali se “najboljem” jer radilo se (a sa nekim sajtovima poput AmQuix-a i dalje je tako) o jednostavnim i dizajnerski siromašnim stranicama koje osim gomile informacija ni na koji drugi način nisu privlačile pažnju posetilaca, osim ako ovi potonji nisu bili spremni da sebe muče i da kroz gomilu linkova nekako dogegaju do informacije koja ih zanima. Vremenom, koje se na Internetu meri satima i danima, pokazalo se da strategija kompanije da posao suzbijanja negativnih informacija na Internetu prepusti advokatima nije tako delotvorna. Ogroman trud koji je uložen u anuliranje negativnog doživljaja Amway-a formiranjem mreže kompanija iza kojih su se skrivali kako Amway-a tako i najveći distirbuteri vremenom je bivao obesmišljavan – “novi” Quixtar zamišljen kao distributer 21-og veka razotkriven je kao maska istih onih ljudi i organizacija koji su Amway-u doneli lošu reputaciju. Uostalom i sam Quixtar, da paradoks bude veći, zamišljen je kao potpuna internet kompanija, ali kad pretragom dobijete prvo rezultate koji su negativni o kompaniji, pravi je trenutak da se zamislite nad svojom poslovnom strategijom. Ovo posebno važi za kompaniju koja je svoje poslovanje s jedne strane u potpunosti premestila na Web, dok s druge, kako će se kasnije ispostaviti, negira istinitost informacija iz drugih izvora na istom tom Web-u!!!

Možda sam ja preterano skeptičan i ciničan, ali ovakav stav svakog, osim distributera dotične kompanije kako sam se i lično uverio, mora da natera na razmišljanje o krajnjim ciljevima i načinu poslovanja. Znate, ako svi u komšiluku osim mene kažu da sam ja loš, jesam li ja zaista loš ili su i oni drugi bar delimično u pravu?