Smrt za pornografiju

Iranski Parlament juče je ozakonio smrtnu kaznu za one koji su uključeni u produkciju pornografskih materijala (glumci, producenti, režiseri, fotografi, kamermani). Uz obrazloženje kako je proizvodnja porno-filmova glavni razlog “kvarenja” javnog morala u Islamskoj Republici Iran, zakonodavci kažu da im je namera da od narastajućeg zla zaštite “neiskvarene” građane svoje države.

Ponovno suđenje

Džuli Amero, nastavnica na određeno vreme, kojoj je juče trebalo da bude izrečena kazna zato što je u oktobru 2004. godine omogućila učenicima da vide eksplicitne seksualne sadržaje tokom njenog predavanja, dobila je kratak predah i priliku za novo suđenje. U obrazloženju poništenja prethodnog suđenja, koje je juče pročitala Sudija Hilari Strakbejn, navodi se da Sud, u svetlu novootkrivenih činjenica, izražava sumnju u svedočenje stručnih svedoka optužbe za kompjuterski kriminal, koja su kao posledicu imala veliki uticaj na konačnu odluku 6-očlane porote. Amerovoj je za poništenu presudu pretila kazna do 40 godina zatvora.

Celo prethodno suđenje izazvalo je oštre kritike stručnjaka za sigurnost kompjuterskih mreža koji su “krivicu” videli pre svega u činjenicama koje na Sudu nisu uzete u obzir poput programa za filtraciju mrežnog saobraćaja kome je “istekao rok”, korišćenja Windows 98SE operativnog sistema i postojanje spyware i adware programa na spornom računaru i pre no što ga je Amerova koristila. Pored ovih propusta kritikovan je i “sugestivan” ton koji su “svedoci-stručnjaci” optužbe koristili tokom svojih svedočenja kao i onemogućavanje stručnog svedoka odbrane da svedoči zbog administrativnih propusta advokata.

Pred početak novog suđenja Džuli Amero i dalje se izjašnjava da nije kriva za sporni incident.

Nisam ja, Alaha mi!

Žena optužena da se u nigerijskom gradu Kano prošle nedelje “venčala” sa četiri žene pojavila se juče sa svojim advokatima pred redovnim Sudom da porekne optužbe odbora za sprovođenje šerijatskog prava. Tetkica Maiduguri insistira da nikada nije bila u lezbijskoj vezi a za optužbu kaže kako je to “Laž, neverovatna laž. Nikada u svom životu nisam čula da žena može da se venča sa četiri žene. Ne samo da nikada nisam bila lezbejka već do sada nisam ni čula za tu reč – zaista!” Po njenom tumačenju prihod sa sporne proslave, za koju priznaje da je organizovala, bio je namenjen da omogući jednoj od četiri “mladenke” da nađe muškarca svog života i uda se za njega. Tetkica Maiduguri kaže da je spremna da svoje ime odbrani kako na redovnom Sudu tako i pred odborom za sprovođenje šerijatskog prava (Hisba) od čijih se policajaca-volontera krila prethodnih dana.

Posetioci prošlonedeljne proslave koji su se u velikom broju odazvali pozivu Tetkice Maiduguri kao uspomenu dobijali su postere na kojima su pod parolom “ljubav i razumevanje” prikazane četiri “mlade” okupljene oko Tetkice Maiduguri. Čini se da je “dvosmisleni” natpis na posteru bio razlog da se za ženama, inače glumicama u lokalnim video produkcijama, izda nalog za privođenje od strane “verske policije”. Za sada je stradala samo sala u kojoj je sporna proslava održana a kako će proći Tetkica Maiduguri i njene koleginice videće se u narednim nedeljama …

Prorok – dalje nećeš mooći!

Gradska privredna inspekcija u Filadelfiji (SAD) protekle nedelje počela je sa zatvaranjem “proročišta” koja su radila za novac. Svi registrovani vidovnjaci, astrolozi i tumači Tarota koji su svojim sugrađanima proricali budućnost za novčanu nadoknadu ostaće bez dozvola za rad u skladu sa 30 godina starim državnim Zakonom koji na teritoriji Filadelfije zabranjuje proricanje sudbine za materijalnu dobit. Inspekcija je u akciju krenula nakon što je od filadelfijske policije saznala o “starostavnom” Zakonu. U početku se neće naplaćivati propisane kazne osim ako neko od “proroka”, nakon zatvaranja, ne ponovi prekršaj.

Dobra vest je da su se naši “proroci” (i ludaci) modernizovali i postali tele-proroci (proroci za telad?) i tako osigurali od bilo kakve kontra-akcije državnih organa udruživanjem i podelom profita sa državnim preduzećem (Telekom Srbija) a sve pod okriljem par Telekomu bliskih i dragih firmi.

A ko je tu mladoženja?

U gradu Kano, trećem po veličini u Nigeriji, proteklog vikenda održana je malo “čudna” svadbena ceremonija – žena, muslimanka, “oženila” je četiri žene takođe islamske veroispovesti. Ništa čudno – za neko drugo mesto – ali za Kano koji je glavni grad istoimene provincije ovaj događaj označio je objavu rata protiv homoseksualnosti. Kano je jedna od nigerijskih provincija sa pretežno muslimanskim stanovništvom u kojoj se od pre sedam godina primenjuju odredbe šerijatskog prava, premda samo na “podanike” islamske veroispovesti. Iako je “mladoženja” oženio propisani broj žena zbog sukoba sa šerijatskim pravom koje brani istopolne odnose i brak svih pet mladenki su se dan nakon venčanja “povukle u ilegalu”. Nemoćne da dođu do prestupnica lokalne vlasti su, u saradnji sa lokalnim odborom za sprovođenje šerijatskog prava, par dana po venčanju donele odluku da do temelja poruše salu u kojoj je sporno venčanje održano, između ostalog i zbog “iznenadnog otkrića” kako sala nema neophodne građevinske dozvole.

Šerijatsko pravo u slučajevima homoseksualnosti za muškarce propisuje smrtnu ili kaznu kamenovanjem (zavisno od tumačenja) dok za žene predviđa “disciplinske” mere poput izolacije ili javnog bičevanja (opet zavisno od tumačenja). Primera radi pre par godina muškarac koji se sedam godina “lažno” predstavljao kao žena i živeo u Kanou osuđen je na šest meseci zatvora i kaznu od 38 američkih dolara. U slučaju da budu uhapšene ženama prete i kazne po “redovnim” zakonima Nigerije koji zabranjuju, isključivo, lezbijske odnose dok Parlament ove afričke zemlje, poznate po svojim nalazištima nafte i prirodnog gasa i korupciji dostojnoj Ginisove knjige rekorda, trenutno razmatra Zakon kojim bi se svim stanovnicima, bez obzira na veroispovest, zabranilo stupanje u istopolne odnose i brak pod pretnjom da provedu do pet godina u zatvoru.

Zatvor za lepo pisanije

Istorijat egipatske luke Aleksandrija seže u daleku prošlost ljudske civilizacije. Primorsko mesto Rhakotis dolaskom Aleksandra Velikog, 334. godine p.n.e., dobija svoje današnje ime kao i mnogobrojna druga mesta koja su se našla na putu ratnih pohoda Aleksandra Makedonskog i od tada ovaj grad, u Helensko doba drugi po veličini i bogatstvu iza Rima, postaje nezaobilazna odrednica izučavanja istorije ljudskog roda. Bogata luka u istorijskim spisima ostala je upamćena i kao dom Aleksandrijskog svetionika (srušen u zemljotresu u XIV veku) – jednog od sedam čuda starog Sveta. Aleksandrija je i grad u kome je početkom III veka p.n.e. egipatski vladar Ptolemej II osnovao Aleksandrijsku biblioteku danas simbol mesta na kome je bilo prikupljeno sveukupno znanje Starog Sveta. Aleksandrijska biblioteka tokom svog viševekovnog postojanja delila je sudbinu grada i bila na udaru brojnih osvajača da bi (verovatno) krajem 7 veka n.e. kolekcija pisanih tekstova u biblioteci postala zanemarljiva. Oktobra 2002. svečano je otvorena Biblioteka Aleksandrina, bibliotečki kompleks vredan 220 miliona američkih dolara, sa kapacitetom od 8 miliona knjiga, zamišljen je da nastavi tradiciju slavne prethodnice i samom gradu povrati nekdašnju ulogu i sjaj u svetu obrazovanja i očuvanja ljudskog znanja.

Iako je mnogo mlađi od Aleksandrijske biblioteke Abdul Kareem Suleiman Amer, rođen 1984. godine, danas simbolično predstavlja paradokse moderne egipatske države. Sud u Aleksandriji danas je izrekao presudu ovom 22-ogodišnjem blogeru i odredio mu kaznu od četiri godine zatvora za delo uvrede Islama (3 godine) i egipatskog Predsednika Hosni Mubaraka (1 godinu) – jednog od pokretača ideje osnivanja nove Aleksandrijske biblioteke daleke 1974. godine. Abdul Kareem, do skora student Šerijata i Prava na Univerzitetu Al-azhar u čijem se okviru nalazi i biblioteka Aleksandrina, prvi je i jedini od desetina blogera koji su tokom 2006. godine uhapšeni zbog tekstova objavljenih na Internetu. Kako piše u zanimljivoj biografiji ovog mladića, objavljenoj na Wikipediji, svemu je kriva mladalačka pobuna protiv konzervativnih profesora koji su, po njegovom mišljenju, sprečavali svaku iole slobodniju raspravu na Univerzitetu kao i protiv ponašanja egipatskih vlasti u slučaju verskih sukoba u Aleksandriji između Kopta i Muslimana u oktobru 2005. godine

Sa’ću da te …

Tri muškarca su juče osuđena na ukupno 27 godina zatvora nakon što su u decembru oglašeni krivima za zajedničko planiranje silovanja osoba mlađih od 16 godina. David Beavan, Alan Hedgcock i Robert Mayers prvi put su se “fizički” susreli na sudu nakon što su optuženi da su koristeći sobe za ćaskanje internet sajta Hello zajednički planirali čin silovanja i ubistvo dve sestre (13 i 14 godina). Porotnici su na suđenju imali prilike da pročitaju kompletno “ćaskanje” trojice muškaraca i vide dečije pornografske snimke koje su optuženi razmenjivali zahvaljujući tome što je Beavan u januaru prošle godine policiji dostavio DVD sa logovima “zavereničkih” sesija.

Ovo je, po tvrdnjama policije i sudske administracije, prvi slučaj u kome su prestupnici osuđeni na osnovu prikupljenih sadržaja elektronske komunikacije. Beavan, koji je policiju upozorio na zaveru, uprkos tvrdnjama da je u zaveri učestvovao kako bi sprečio Hedgcock-a da je sprovede u delo osuđen je na 11 godina dok su druga dvojica dobila po 8 godina. Sud je, ceneći dužinu kazne, posebno imao u vidu sadržaj komunikacije između optuženih kao i ogromnu količinu dečijeg pronografskog materijala koji je policija našla na računarima osuđenika.

Izvori informacija: