Linux u civilu

U okviru projekta britanske vlade “Promena na bolje” (ChangeUp) namenjenom pružanju podrške i razvoju civilnog sektora prošle godine je na adrese odabranih organizacija u istočnoj Engleskoj pristiglo 10 stonih računara sa FOSS operativnim sistemom i aplikacijama. Računare pokreće Ubuntu Linux a od korisnih stvarčica na njima su instalirani Open Office (kancelarijski paket), Evolution (emai-adresar-kalendar integrator), Firefox (Internet pregledač), Scribus (prelom teksta), Project Planner (upravljanje projektima) i GnuCash (finansije). Cilj ovog eksperimentalnog projekta bio je ispitivanje podobnosti upotrebe FOSS rešenja u radu i izgradnji ICT infrastrukture organizacija civilnog sektora. Za sve organizacije je organizovan zajednički seminar – uvod u filozofiju FOSS pokreta – a zatim u svakoj pojedinačno i osnovni trening za korišćenje Ubuntu-a i pomenutih paketa. Organizacije su bile u obavezi da nakon tri meseca daju procenu efikasnosti ponuđenih rešenja i popune prethodno pripremljeni upitnik. Nakon isteka probnog perioda rezultati su prikupljeni i predstavljeni na prezentaciji projekta.

Sami korisnici su iskazali zadovoljstvo ponuđenim rešenjima, pohvaljena je intuitivnost upotrebe i lakoća prilagođavanja novom okruženju uprkos predubeđenjima da je vlasnički softver mnogo napredniji. Otpor je zabeležen kod spoljnih dobavljača ICT usluga i tehničke podrške koji su uvođenje FOSS sistema videli kao pretnju sopstvenom poslu baziranom na Microsoft rešenjima a išlo se od pretnji raskidom ugovora do odbijanja bilo kakve podrške FOSS sistemima zbog neimenovanih problema u integraciji sa Windows okruženjem. Ovakav stav dobavljača tehničke podrške proizveo je i otpor na svim nivoima upravljačke strukture stvarajući lažan utisak o nemogućnosti dugoročnog održavanja FOSS sistema. Resursi prethodno uloženi u održavanje okruženja vlasničkog softvera, kao i problemi sa integracijom FOSS sistema u okruženja koja su bila sistemski bazirana na Microsoft rešenjima takođe su uočeni kao problem. Kako bilo, upravljačke strukture civilnog sektora možda nisu iskazale spremnost da FOSS sisteme usvoje na malo, ali samo upoznavanje sa mogućnostima koje FOSS sistemi pružaju učinila ih je mogućim rešenjem za sledeće veliko spremanje ICT infrastrukture (uslov – postojanje dugoročne tehničke podrške).

Predubeđenja o kvalitetu i stabilnosti, nedostatak kvalitetne i dugoročne podrške, bačena sredstva već investirana u vlasničku infrastrukturu kao i neupućenost u napredak na polju FOSS rešenja poznata su prepreka za prihvatanje FOSS sistema u različitim segmentima ICT tržišta. Zanimljivo kod ovog eksperimenta jeste stvaranje pozitivnog stava samih korisnika kao i postavljanje jasnih uslova za prihvatanje FOSS sistema od strane upravljačkih struktura organizacija civilnog sektora. Imajući u vidu da se osnovni način poslovanja i potrebe za ICT uslugama u ovom sektoru ne menjaju već godinama može se izvući zaključak da FOSS rešenja imaju budućnost u civilnom sektoru. Dodatni napor, da bi se osvajanje ovog segmenta tržišta izvelo do kraja, treba uložiti u jasno definisanje strategije nastupa prema onima koji odlučuju, razvoj tehničke podrške i poboljšanje integracije sa već postojećim rešenjima jer cena implementacije FOSS rešenja i njihov kvalitet već odavno nisu prepreka.

Jel’ vam fali Internet

Dok s’ jedne strane odmorom osvežen Blogowski frustraciju mrtvim morem na poslovnom planu leči sprdanjem na temu fensi ponašanja (većinskog dela) blog zajednice ozbiljni ljudi sa Univerziteta u Tel Avivu upozoravaju kako je zavisnost od Interneta jednako opasna kao i drugi ekstremni poremećaji zavisnosti poput kockanja, piromanije i kleptomanije. Rezultate istraživanja stručnjaka za bolesti zavisnosti Medicinskog fakulteta u Tel Avivu predstavio je psihijatar Dr Pinhas Dannon. Prema njegovim tvrdnjama od Internet zavisnosti, patološko stanje koje se manifestuje uznemirenošću i snažnom depresijom, boluje približno 10 procenata korisnika mreže svih mreža. Ovaj poremećaj stanja duha u modernoj psihijatriji klasifikovan je kao opsesivno kopmulsivan a rezultat je snažna potreba da se pojedinac posveti ritualnom ponašanju i odgovarajućem načinu razmišljanja. Slično opsesiji čistih ruku i stalno prisutnoj potrebi da se iste peru u ovom se slučaju radi o opsesiji surfanjem i potrebi da se stalno bude online.

U borbi protiv ove nove pošasti modernog doba Dr Dannon posebno ističe ulogu školskih psihologa i psihijatara koji bi trebalo da budu obučeni da na vreme prepoznaju i suoče se sa Internet zavisnošću. Ovo posebno u svetlu podatka da su najčešće žrtve Internet zavisnosti upravo deca školskog uzrasta a u stopu ih slede usamljeni pojedinci, podjednako žene i muškarci, u 50-im godinama. Zajedničko za obe vodeće grupe zavisnika bili su problemi u dijagnostifikovanju zavisnosti kao i raznolikost ispoljenih simptoma. U zaključku istraživanja naučnici sa Univerziteta u Tel Avivu predložili su promenu pristupa u klasifikaciji i lečenju Internet zavisnosti jer, kako kaže Dr Dannon, “zavisnost od Interneta ne manifestuje se samo kao običan podsticaj već pre kao duboko usađena žudnja” i kao takva zahteva lečenje slično onome koje se primenjuje kod drugih ekstremnih i opasnih zavisnosti.

Sad ne bih ni ja da vas previše plašim ali ako primetite promene u svom ponašanju poput nesanice, nervoze kad niste na mreži, nedostatka komunikacije (verbalne ne elektronske) i kontakta (fizičkog ne preko IM) sa svojim bližnjima, dobro razmislite – možda je došlo vreme da se i vi obratite za pomoć kakvom stručnjaku medicinske provenijencije! Ako niste baš sigurni da je vaš slučaj za psihijatra pročitajte članak na Addiction Info – možda se prepoznate!

Neodsanjani snovi

Pisao sam već o problemima dece čiji su očevi anonimni donatori sperme pa bi red bio i da se pozabavim trećim uglom roditeljskog trougla – majkama! Sudeći prema istraživanju kineskog izdanja američkog “ženskog” magazina Self kineskinje su, ako bi se ukazal prilika da biraju, kao najpoželjnijeg “anonimnog” donatora sperme označile 45-ogodišnjeg kineskog glumca iz Hong-Konga Andija Laua. Andi Lau je, po izboru 1,000 kineskinja između 25 i 35 godina, uspeo da u poželjnosti nadmaši konkurente poput, nama poznatih, Bila Gejtsa (vlasnik kompanije Majkrosoft), Dejvida Bekama (fudbaler), Brad Pita (glumac takođe) ali i one poznatije kineskoj javnosti poput Takeši Kanešira, Luisa Kooa, Tonija Leunga (svi glumci), Liu Ksijanga (atletičar), Li-hom Vanga (muzičar) pa čak i najbogatijeg Kineza na svetu – Li Ka-šinga – premda je za rezultat ovog poslednjeg sigurno presudna bila godina proizvodnje (1928) odnosno podatak da je star 79 godina!

Konačna lista najpoželjnijih donatora sperme izgleda ovako:

  1. Andy Lau, glumac, 45 godina
  2. Bill Gates, biznismen, 51 godina
  3. Takeshi Kaneshiro, 34 godine
  4. Liu Xiang, atletičar, 24 godine
  5. David Beckham, fudbaler, 32 godine
  6. Li Ka-shing, biznismen, 79 godina
  7. Tony Leung, glumac, 45 godina
  8. Louis Koo, “kontroverzni” glumac, 37 godina
  9. Lee-hom Wang, glumac, 31 godina
  10. Brad Pitt, glumac, 43 godine

Nadgledana sloboda

Privatnost na mreži - mapa sveta
Izvor: Privacy International

Ako se pitate šta je na gornjoj mapi Sveta zajednički imenitelj država poput Velike Britanije, Kine i Rusije, s’ jedne, i Nemačke i Kanade s’ druge strane odmah vam mogu reći da nisu u pitanju niti ekonomsko uređenje, niti javni servisi, poput obrazovanja i zdravstva, koje garantuje država. Radi se o mapi koja koloritno prikazuje stepen zaštite odnosno nadzora nad privatnošću sopstvenih građana od strane 36 “najvažnijih” država Sveta (uključujući i 25 članica EU). Organizacija Privacy International mapu je priredila na osnovu rangiranja prema faktorima kao što su Ustavna i zakonodavna regulativa, video nadzor, zaštita ličnih dokumenata, prisluškivanje i nadzor elektronskih komunikacija, nadzor na radnom mestu, obavezno čuvanje podataka o korisnicima elektronskih servisa … Crnom bojom označene su države (Velika Britanija, Kina, Rusija, Malezija, Filipini i Singapur) u kojima su građani sistemski podvrgnuti uvek budnom oku države. Činjenica da su Sjedinjene Američke Države, uprkos činjenici da nemaju kvalitetan Zakon o zaštiti privatnosti niti kvalitetnu praksu zaštite ličnih podataka, jedine svrstane u društvo sa širokim ovlašćenjima izvršne vlasti i rasporstranjenim nadzorom života sopstvenih građana pre se čini kao nedostatak korišćene metodologije da obradi i podatke koje su bezbednosne agencije SAD proglasile nedostupnima javnosti nego stvarna slika stanja u zemlji “izvozniku demokratije”. S’ druge strane Nemačka i Kanada najdalje su od svih zapadnih demkratija napredovale u zaštiti privatnosti sopstevnih građana dok im uz rame stoje Austrija, Belgija i Grčka. Nažalost, poražavajuća je činjenica da ostale zemlje EU kroz sistemske propuste ili nedostatak “volje” da zaštite privatnost svojih državljana pre naginju “crnilu” Velike Britanije no što su spremne da prate “svetli” primer Nemačke.

Sledećeg ponedeljka navršavaju se 104 godine od rođenja Džordža Orvela (Eric Arthur Blair alias George Orwell) iz čijeg pera su potekle knjige “Životinjska farma” i “1984”, pisca koji danas predstavlja ikonu pokreta za privatnost, kako u virtuelnom tako i realnom svetu. Danas, gotovo pedeset godina nakon prvog izdanja, roman “1984” transformisao se pod uticajem stvarnosti od kritike totalitarne sovjetske države u zastrašujući opis stvarnosti koju delimično ili u celosti svakodnevno proživljavaju stanovnici društava širom Sveta. Sudeći prema mapi države poput “Orvelove” Velike Britanije, Kine, Rusije, Malezije, Filipina i Singapura zasigurno spadaju u društva u kojima su građani gotovo neprekidno pod nadzorom “Velikog Brata” i na delu mogu da osete gotovo sve blagodeti društva iz mašte i pera Džordža Orvela.

Organizacija Privacy International osnovana je 1990. godine u Londonu sa ciljem da kontroliše i nadgleda stepen nadzora nad građanim i povrede njihove privatnosti koji države i korporacije sprovode nad svojim “podanicima” te da utiče na javno mnjenje u cilju promovisanja ljudskih prava i sloboda u oblasti zaštite privatnosti.

Trgovina ljudima

Prema podacima iz sedmog po redu izveštaja o trgovini ljudima američkog Ministarstva spoljnih poslova tokom prošle godine državne granice širom Sveta “zaobišlo” je 800,000 ljudi od toga 640,000 žena dok su polovinu od ukupnog broja činili maloletnici. Ovo su ujedno i jedini statistički podaci iz izveštaja koji je za razliku od drugih državnih dokumenata osmišljen da izazove šok i probudi uspavanu savest čitalaca, a u kome možete naći fotografije i priče iz prve ruke o prostituciji, ropskom radu, i deci ratnicima iz svih delova Sveta. Pored toga, u izveštaju su države svrstane u četiri kategorije prema tome da li su početna, prolazna ili odredišna tačka kao i prema naporima koje ulažu u sprečavanju trgovine ljudima. Tragično je što se iako je broj zemalja u četvrtoj, “najgoroj”, kategoriji, iako manji za tri (Belize, Laos and Zimbabve), uvećao za sedam (Alžir, Bahrein, E. Gvineja, Kuvajt, Malezija, Oman i Katar) od kojih su većina države u bliskim i “prijateljskim” odnosima sa SAD. Pravila igre kažu da ovim zemljama preti ukidanje ekonomske pomoći od strane SAD, Svetske Banke i MMF-a ukoliko u roku od 90 dana ne preduzmu ozbiljne napore u borbi protiv trgovine ljudima i ropskog rada. Sudeći po “nenarušenim” odnosima između SAD i Saudjske Arabije koja se u četvrtoj kategoriji nalazi već treću godinu za redom, država, najveći svetski izvoznik demokratije, ima i prečih interesa od stanja ljudskih prava u državama saveznicama.

Nažalost, ovakav “senzacionalistički” pristup čitaoca ostavlja uskraćenim za usporedbu sa podacima iz prethodnih godina i uočavanje trenda u kome se kreće trgovina ljudima – da li je u porastu ili pak napori na njenom suzbijanju daju rezultate. Za one koje više zanimaju konkretni podaci (do kojih se teško dolazi zbog “prirode posla”) iz ovoj oblasti mogu pogledati izveštaj Agencije za narkotike i kriminal Ujedinjenih Nacija Trafficking in Persons: Global Patterns (Oči u oči sa trafikingom: Svetska kretanja).

“Pederska” bomba

Da je stvarnost maštovitija od fantazija potvrđuje nedavno otkriće međunarodne nevladina organizacija The Sunshine Project koja se bavi “nadzorom” istraživanja i razvoja novih bioloških tehnologija i oružja. Po osnovu američke verzije Zakona o dostupnosti informacija organizacija je nedavno došla u posed dokumenata koji potvrđuju kako je Ministarstvo odbrane SAD pre 13 godina dobilo predlog za razvoj “pederske bombe” – hemijskog oružja “napakovanog” hormonima koje bi neprijateljske vojnike od ratnika pretvorilo u ljubavnike, a uz dodatak jakih afrodizijaka, i željne istospolnog seksa (pri čemu sopstvene vojnike obavezno držite što dalje od linije fronta). Predlog za razvoj ovog kreativno osmišljenog oružja potekao je 1994. godine iz hemijske laboratorije američkih vazdušnih snaga u vojnoj bazi Rajt Paterson (Dejton, Ohajo). Pre nego što je ideja, sa predloženim budžetom od 7.5 miliona američkih dolara, napuštena laboratorija je predložila još neka “neuspela” nesmrtonosna oružja poput bio-bombe koja bi kod protivničkih boraca dovela do stvaranja i nekontrolisanog oslobađanja stomačnih gasova “radi lakše identifikacije na bojištu” a koja se jel’ te nikako ne bi smela koristiti u uslovima borbe prsa u prsa.

Za zaboravne u pomenutoj vojnoj bazi, iz koje je godinu dana ranije potekao predlog za razvoj “pederske bombe”, balkanske ratne poglavice su nakon tri nedelje pregovora “nenadano” okončale ratne sukobe na teritoriji bivše SFRJ. Da li su prvi “nezvanični” primerci “pederske bombe” testirani na “balkanskim kasapima” kako bi iste privoleli miru ostaje u domenu špekulacije ali činjenica da su pregovori “prelomljeni” i okončani “preko noći” ostavlja dovoljno prostora za one koji ne veruju u slučajnosti …

Stari Rim

Dosadilo vam je čekanje u redovima za vize da bi ste bar na kratko otišli iz Srbije i upoznali kulturno nasleđe Sveta? Kad dočekate vizu i stignete na odredište problem postaju nesnosne vrućine i hiljade turista koji kao i vi, u istom trenutku, žele da vide ostatke starih civilizacija i sve to propisno zabeleže kamerama i foto-aparatima? U krajnjem slučaju možda ste prezasićeni upotrebom sopstvene mašte u “oživljavanju” ruševina Rima da bi ste pojmili kakav je nekada bio … e pa vašim mukama je došao kraj!

Rome Reborn 1.0 je zajednički projekat Instituta za napredne tehnologije Virdžinija Univerziteta, UCLA, i milanske Politehnike koji autori označavaju kao “najveću i najkompletniju simulaciju istorijskog izgleda grada ikada napravljenu”. Nudi vam se virtuelni obilazak starog Rima, uključujući Koloseum, Forum i baziliku Maksentius, i sve to u “punom sjaju” ili bar onako kako se pretpostavlja da je izgledalo 320 godine nove ere.