Beži pingvine, beži

Ne, pominjanje pingvina nije ni u kakvoj vezi sa Linuksom. Poslednjih dana mnogi su na svojim blogovima krenuli sa besomučnom kampanjom objavljivanja poezije pa evo i poetskog “odgovora” mog četvorogodišnjeg sina Milutina (eng. Majlutin).

Beži pingvine, beži
Za tobom ide veliki kit.
Bež’ Bež’ Bež’
Nemoj da te pojede
Veliki kit.
Sakrij se negde,
Negde ispod leda.

Milutin, Novembar 2006.

Prvenac

Moj prvenac Milutin napravio svoju prvu fotografiju. Ljubi ga Tata! LM, pre neki dan igrao se nekom kršinom od idiot aparata, krenuo da slika po sobi, malo dinosauruse, malo gusare, malo tatu, manje tata njega … ionako mi u frižideru stoje neki filmovi već godinama pa što da detetu ne priuštim zadovoljstvo da vidi da je fotografisanje produktivna tehnika beleženja vremena. Ubacim film, izađemo u dvorište, pošto kamera nema blic a i film je 100ASA, i krenemo da se slikamo. Ovo je prvi snimak na filmu, nije nešto naročito, osim ako se ima u vidu da dete ima 2,5 godine i da je na snimku ponosni otac. Posle smo slikali za mamu i baku cveće, za tetku kuče, za anale dizalicu (i taj snimak nije tako loš!), pa kad je detetu dosadilo tata je preuzeo inicijativu i snimao dete kako igra fudbal i odbojku. Onda nam se film malo zaglavio u aparatu, pa smo …

Što se deca smeju

Kontam nešto – onaj moj mali samo se smeje – u stanju je po ceo dan da se kezi, pravi grimase, umiljava … šta god da mu radiš, kako god da ga obučeš, bilo šta da mu zabraniš, on se smeje li smeje.
Biće da u toj maloj glavici razmišlja šta će tek da radi kad odraste. Nestašluci osnovne škole, prve ljubavi, pa zezanje u srednjoj, pa studije ..
A ja sve stariji i stariji …